Zauvijek zajedno

Miles · Unread post by **Miles** » 29 Mar 2005, 17:33

Moje prvo "remek djelo"
Molim vas, sudite mi i budite nježni :iconbiggrin:

ZAUVIJEK ZAJEDNO

Mrak.
Mrak se nalazio svuda oko mene a ja niti sam znao gdje se nalazim niti kako sam tu dospio. Ali osje?ao sam se nekako ?udno, gotovo mrtvo. Nisam sebi mogao objasniti taj doživljaj, to nastrano stanje moje svijesti, kao da lebdim izvan tijela a opet svjestan svega što se doga?a u njemu. Bila mi je muka i želio sam povra?ati. Sve u ovoj prostoriji me je nagonilo na to: od zraka koji je bio ?udan, gust i težak za disanje, pa do nekakve klaustrofobi?ne atmosfere što se osje?ala na ovom mjestu. I taj smrad, miris vlage pomiješan sa ne?im nedefiniranim...
Pokušao sam ustati ali mi je glava udarila u nešto svega nekoliko centimetara iznad mene. Kakvo je ovo mjesto? Gdje sam to ja? ?udno. Nisam osje?ao bol iako je udarac morao biti prili?no jak. U stvari, nisam ni glavu osje?ao. Bio sam svjestan njenog postojanja, primao sam informacije iz o?iju i ušiju. Razmišljam. Mogu govoriti. Dakle, sa njom je sve u redu, ali ostatak...Kao da se uop?e ne nalazi na mom ramenu, nego negdje? , u nekom drugom prostoru, nekom drugom vremenu?
Šta se to doga?a sa mnom?
Pokušao sam se pomaknuti u stranu, no i tu su bile pregrade. Kao da sam se nalazio u sanduku ili ne?emu sli?nom.
Šta se doga?a?
Pokušao sam se sjetiti prijašnjih doga?aja, doku?iti kako sam dospio u ovo crno, turobno mjesto. Bezuspješno! Kako oko mene, tako je i u meni vladalo crnilo, tama, neprobojna tama. U stvari, nisam osje?ao ništa, ni sebe, ni svoje ruke, ni noge. Ništa! Ali one su bile tu! Pomicao sam ih, gr?io, stezao, radio s njima sve što bi mi palo na pamet ali ih nisam osje?ao. Baš kao ni svoju osobnost: moja sje?anja su izbrisana, moje ime je izbrisano, ?itav moj život je izbrisan. Ostala je samo praznina, ali kako? I što je još važnije, zašto?
Ponovo sam se pokušao ustati i ponovo je moja glava naišla na tu ?udnu pregradu koja me je dijelila od vanjskog svijeta; tvrda, hladna, sa si?ušnim prorezima što su se prostirali diljem njene površine ona je predstavljala jedinu granicu izme?u mene i oklolice, granicu koja je morala biti uklonjena ukoliko želim dobiti odgovore na svoja pitanja. Sada sam stavio ruke na nju i pogurao iz sve snage osje?aju?i svu njenu težinu i turobnost što me je pritiskala. Me?utim, plo?a se micala. Polako ali se ipak micala. Zna?i, mogu se izvu?i. Ponovo sam pogurao, koriste?i svu snagu i žestinu što sam je smogao prikupiti u djeli?ima mog bi?a, i plo?a je popustila. Odsko?ila je u stranu otkrivaju?i mi svu ljepotu zvjezdanog neba i ugodnog, svježeg zraka.
Ustao sam i protegnuo uko?ene miši?e raduju?i se ponovnom osje?aju življenja i ne?em drugom što se javilo duboko u meni, nekakovom težnjom za ne?im hranjivim, te?nim i hranjivim. Bila je to glad, dobri stari osje?aj koji je govorio da sam ipak živ. Možda ne znam ni tko sam ni šta sam ni gdje se nalazim, ali sam živ!
Živ sam!
Osvrnuo sam se.
Bio sam na ?udnom mjestu. Svuda oko mene su se nalazile polegnute pravokutne kutije sa kamenim gromadama na ivicama ve?ine njih dok su neke imale dva štapa ukrštena jedan preko drugog. Bio je to vjerovatno nekakav znak, strašan, turobni znak jer sam od njega osje?ao blagu jezu. Nije izazivalo bol ali me je nerviralo, ?inilo da mi nervi trepere poput harpe i izazivalo nelagodu koje se nikako nisam mogao otresti. Pogledao sam ispod sebe. I ja sam izgleda ležao u jednoj od tih pravokutnih kutija koja je sad zjapila otvorena podsje?aju?i na kakav jezivi grob. Grob? Kako sam se sjetio te rije?i? Šta ona zna?i i zašto me ova kutija podsje?a na grob? I zašto se kraj nje ne nalazi ni kamena gromada a ni onaj ?udni znak? Zašto je moje stanište ? jer je sasvim sigurno u pitanju bilo stanište ? druk?ije od ostalih? Po ?emu sam ja druk?iji od ostalih?
Tada sam ga osjetio prvi put.
Bio je to kao nekakav zov, težnja skrivena duboko u nutrini koja je sada isplivala na površinu i vabila me, dozivala me k sebi. Bila je o?itovana ljudskim glasom, ženskim glasom što je jecao negdje duboko u mojoj podsvijesti i dozivao me da do?em k njoj. Da do?em? Ali gdje?
Umjesto odgovora na to pitanje moj pogled je skrenuo na istok i bludio nekamo iza planina koje su zaklanjale horizont. ?inilo se da zov dopire iz tog pravca. Ali kako ?u do?i do tamo? To mora da je udaljeno danima hoda a ja sam onemo?ao od gladi i sasvim sigurno ne bi mogao izdržati takvo putovanje. Kad bih samo mogao letjeti?
Nisam ni dovršio misao u svojoj glavi kad sam primijetio da lebdim nekoliko metara iznad zemlje. No, to nije bila jedina ?udnovata stvar: moje tijelo se promijenilo! Nisam više mogao vidjeti ruke i noge, glava mi se nalazila u nekakvom ?udnom položaju koji je izazivao blagu vrtoglavicu i mu?ninu, a i vid mi je promijenjen. Nije bilo boja, jasnih prepoznatljivih oblika, samo grube konture u nijansama crne. I ponovo se u mojoj glavi formiralo pitanje što sam ga sam sebi postavio po ko zna koji put, pitanje na koje nikako nisam mogao prona?i odgovor.
Šta se to doga?a sa mnom?
Ali zov je ponovo prožeo moje bi?e. Bio je ja?i i od gladi i od vrtoglavice; bio je ja?i od bilo ?ega što sam dosad osjetio ? ili bar onoga ?ega sam se sje?ao ? i ja sam naprosto znao da ga moram slijediti, slijediti ili umrijeti?
Prepustio sam se?
Moje tijelo je reagovalo samo od sebe, krila što sam ih dobio namjesto ruku su po?ela refleksno raditi i ve? nakon nekoliko trenutaka sam se nalazio visoko nad zemljom hitaju?i u susret tajanstvenom pozivu. Zvijezde kao da su pozdravljale moj pohod: raštrkano su svjetlucale diljem neba i poput krijesnica mi ozna?avale put dok je puni mjesec sa visine sve nadgledao i kad bih ga pogledao imao bih osje?aj da mi se smiješka. Bilo je tu neke ?udne znakovitosti: pun mjesec i vedro nebo posuto zvijezdama. Kad bih malo dublje uronio u svoju svijest osje?ao sam ?ak i neki iskonski, nagonski strah od takve podudarnosti i sasvim sigurno ne bih smio po takvoj no?i iza?i napolje ali mi se sada to sve ?inilo smiješnim, suludim.
Šta je moglo biti toliko strašno u jednoj ovakvoj divnoj no?i?
Pejzaž ispod mene se mijenjao kako sam se polako primicao planinama. Zelene, u stvari sada crne, poljane su se polako po?ele povla?iti pred kamenitim i brdovitim predjelima. Tu i tamo bih preletio iznad kakva sela utonutog u tamu i za?uo lavež pasa što bi odmah probudilo glad u meni i izazvalo poriv da zavirim u neku od tih ku?a i nahranim se ali zov je uvijek bio ja?i i moj, sada ve? pomalo sveti, pohod bi se nastavio.
Ali dokad?
Koliko ?u dugo mo?i izdržati ovaj naporni let dok glad u meni nezadrživo buja?
Taman kad sam pomislio da više ne mogu izdržati ugledao sam daleko ispod sebe omanji grad opasan zidinama i obasjan tek tu i tamo ponekim lelujavim svjetlom. Tu je bio moj cilj. Predosje?ao sam to.
Znao sam to!
Kako sam prilazio grad je bivao sve ve?i, uronjen u tamu što se, poput zidina koji su ga opasivali, natkrivljavala nad njim nastoje?i da ga proguta, uništi svaki trag života. Jedini bedem tim nasrtajima su bile rijetke uli?ne svjetiljke sa svojim avetinjskim uljanim svjetlima, svjetiljke i blaga titrava svjetlost što je dopirala kroz prozor jedne od ku?a u blizini centra grada. Bila je to jedina ku?a u gradu ?iji stanovnici nisu spavali, jedina ku?a koja nije poštivala ovo gluho doba no?i, vrijeme aveti i likove tame (znao sam da i ja pripadam skupini tih bi?a), a upravo je iz nje dopirao ovaj jecaj što me je privla?io poput magneta, upravo je ka njoj težilo ?itavo moje bi?e.
Slijedio sam ga?
Zalepršao sam krilima i zapo?eo duboko poniranje ka cilju svoje težnje. Bio je to fin osje?aj? to poniranje? otpor zgusnutog zraka pomiješanog s maglom što me je šibala po licu i budila neke davno zaboravljene osje?aje u meni; gotovo da sam uživao, mada nisam to?no ni znao šta to zna?i. Me?utim, ono je budilo i jedan zatomljeni osje?aj koji se ponovo po?eo javljati, ovaj put snažniji i uporniji.
Bila je to glad, nesmiljena , praiskonska glad što je protresala moju utrobu.
Spustio sam se do nivoa ku?a i vrludao kroz uske gradske ulice prekrivene takvom tišinom da se lupanje mojih krila ?inilo poput marširanja neke mo?ne armije. I mogao sam zamisliti kakve bih strahove doživio jedan od ovih priprostih stanovnika kad bi me ugledao. Bio sam bi?e iz njihovih no?nih mora, bi?e no?i i strave koje je ulazilo u njihove domove, razbijalo njihove snove i pretvaralo ih u no?ne more.
Da, ja sam vampir!
Ali šta je bila moja svrha?
To još nisam shvatio ali sam znao da joj se približavam. Ovaj zov me je upu?ivao, vodio ka njoj, a on je bivao sve bliži i bliži.
Tada sam je ugledao.
Bila je to kamena ku?a, dvokatnica, sa ukrašenom fasadom pretrpanom raznim rezbarijama i kipi?ima koja je ukazivala da je rije? o prili?no bogatoj obitelji, vjerojatno trgova?koj. Bila mi je poznata ta ku?a, nekako bliska. Lijepa sje?anja su me vezivala uz nju, sje?anja smještena u jedan upravo ovakav ambijent: no? i ja kako prilazim pod njene prozore i dozivam jedno ime.
Ali to nije bilo dovoljno. Još uvijek se nije odmotao kota? mojih sje?anja, još uvijek sam osje?ao prazninu u svom bi?u, tu zjape?u provaliju što je žudila da se popuni.
Doletio sam do jedinog otvorenog prozora, spustio se na njega i nezgrapnim nožicama ušetao u unutrašnjost.
Prilika koju sam ugledao zaparala je moje srce poput kakvog dugog bi?a. Zastao sam zaprepašteno, preplavljen bujicom emocija s koijm se nisam znao nositi i s pogledom zaprtim u samo jednu to?ku: potiljak djevojke koja je pognutih ramena sjedila na krevetu, lica sakritog u dlanove, u sklonište iz kojeg je katkad izlazio jecaj, jecaj snažniji i od samog groma, jecaj što me je dovukao u ovaj grad, u ovo mjesto.
Vrijeme je polako prolazilo, a ja sam nepomi?no stajao na istom mjestu i dalje promatraju?i tu djevojku. Osje?ao sam kako se rijeka mojih emocija polagano smiruje. Sada one nisu bile razbacane po mom bi?u, nisu bili burni naleti bez ikakvog reda i zna?enja ve? su poprimale smislenije oblike, povezuju?i se u cjelinu i pokre?u?i kota? mojih sje?anja.
I zaista, ?itav život se odmotavao pred mojim o?ima. Sjetio sam se i onih prvih momenata, prvih trenutaka postojanja kada sam ugledao svjetlo dana i ružno, krezubo lice starice što me je donijela na ovaj svijet. Bilo je tu moje djetinjstvo; roditelji i ostala rodbina što se nadnosila nad mene, pravila neke ?udne grimase i davala mi igra?ke koje bi odmah završavale u mojim ustima. Naravno, bili su tu i trenuci koje sam proveo u igri sa ostalom djecom; mladost i mladena?ke ludorije, ali najupe?atljiviji i najjasniji otisak su u meni ostavili trenuci provedeni upravo sa ovom djevojkom.
Sje?ao sam se svega: naše ljubavi i no?iju koje sam proveo pod ovim prozorom pjevaju?i ljubavne serenade. Sje?ao sam se naših zaruka i priprema za vjen?anje, ali najviše od svega sam se sje?ao obe?anja što sam ga dao jedne no?i, zavjeta kojemu je sam mjesec bio svjedok:
? Zauvijek ?u biti s tobom, kraj tebe. Zauvijek ?emo biti zajedno, u vje?nosti koja nailazi i ni smrt nas ne?e rastaviti! ?
I na kraju bila je tu moja smrt, hladni ?elik drumskih razbojnika i toplina vlastite krvi koja isti?e iz mene zavijaju?i me u tamu no?i, uz kletve prokletoj sudbini.
Tada sam znao što mi je ?initi?
Usko?io sam u sobu i poprimio svoj prvotni oblik, bez ikakvog zvuka i bez ikakvog šuma, ne privla?e?i pažnju svoje djevojke.
Ponovo sam osjetio prazninu u sebi, onaj poznati osje?aj umrtvljenosti i otupljenosti sa glavom koju nisam osje?ao i rukama koje sam jedva pokretao, ali to je sada najmanje važno.
Djevojka u po?etku nije primje?ivala moje prisustvo; još uvijek je držala lice me?u dlanovima, ali kad sam joj prišao, poput smrti koja ?e uvijek hoditi sa mnom, i kada je moja sjenka pala na njena ramena ona je naglo podigla glavu i zapanjeno me pogledala.
Naši pogledi su se susreli: njene plave o?i zamu?ene suzama ali još uvijek pune života ukrstile su se sa mojim sivilom, praznim o?ima i smr?u što je vrebala iz njih. Prepoznala me je, bilo je sasvim jasno da me je prepoznala, ali je tako?er bilo jasno i da je shvatila kako to u stvari nisam ja, nisam onaj kojeg je voljela i za kojeg se htjela udati. Bio sam samo blijeda sijenka njenog nekadašnjeg dragog, sijenka bez života i osje?aja, sijenka u kojoj nije bilo ni traga ljubavi ? barem do ovog trenutka.
- Ti? ? prošaptala je tiho, ne mogavši skrenuti svoj pogled sa mene, pogled pun ljubavi ali i straha.
- Da, ja. ? glas mi je bio tih i hrapav. - Došao sam ispuniti obe?anje dato u jednoj ovakvoj no?i, obe?anje kojemu je mjesec bio svjedok i zaštitnik.
Rije?i nisu ni zamrle na mojim usnama a ja sam ve? bio na njoj, snažnim o?njacima zarivenim u taj puteni bijeli vrat. I dok sam osje?ao njenu toplotu kako klizi niz moje grlo znao sam da ?e se moje obe?anje ispuniti. Nije me digla iz mrtvih mo? Mjeseca ili ne?eg drugog; ljubav je bila naš pravi zaštitnik, ljubav je bila ta koja nas je spojila i koja ?e nas voditi kroz vje?nost.
Jer da, ?itava je vje?nost bila pred nama a mi ?emo biti zajedno?
Zauvijek zajedno!

Unread post by **Izitpajn** » 29 Mar 2005, 19:01

Okej, kao prvo, ova pri?a ne bi izgubila apsolutno ništa da je tri ili ?etiri puta kra?a. ?ak, možda bi bilo najbolje da po?inje s trenutkom kad glavni lik ugleda djevojku kroz prozor; cijele prve tri ?etvrtine gdje on najprije ne zna gdje je, što je, što mu se doga?a, su više-manje nepotrebne, možeš ih ukratko opisati nakon što krene radnja.

Kao drugo, koja radnja? Što je tu zaplet, a što rasplet? Gdje je problem koji glavni lik treba riješiti? I, na kraju, možeš li re?i jel se s tim likom išta dogodilo? Izlebdio je iz groba, prolebdio do grada i ku?e i ulebdio kroz prozor, nikakve prepreke, nikakvih doga?aja, jednostavno, pet kartica o tome kako je prošao od to?ke A do to?ke B i na putu mu se nije ništa dogodilo.

Isto tako, ovdje vrijedi ono što sam ve? nekome rekao: osje?aje ne treba opisivati, osje?aje treba implicirati.

S druge strane, ti znaš pisati, re?enice fino teku, ono malo ponavljanja je lako sasje?i, a pravopisne greške su više tipfeleri nego išta drugo. Kad se malo više potrudiš oko tema i sadržaja, mogao bi napisati dobrih stvari.

Miles · Unread post by **Miles** » 29 Mar 2005, 21:50

Što sam tražio, to sam i dobio

Pa, vjerojatno si u pravu, pogotovo za ono oko radnje i zapleta. To sam ve? i sam primijetio, rije?i lete a radnja ni makac! To je i glavni razlog što mi je ovo jedina dovršena pri?a.
U svakom slu?aju, hvala! Uz takve kritike možda nešto i bude od mene

Unread post by **Izitpajn** » 30 Mar 2005, 01:51

Ne, samo uz takve kritike možda bude nešto od tebe. Ja sam znao dobiti i gorih stvari i danas ih se sje?am, i nijedna nije bila totalno promašena. Mislim, lijepo je kad te netko hvali, uvijek je lijepo ?uti nešto pozitivno, ali sa stanovišta pisanja za druge ljude, pozitivna kritika je potpuno beskorisna.

Miles · Unread post by **Miles** » 30 Mar 2005, 15:48

samo uz takve kritike možda bude nešto od tebe

To sam i ja mislio. Nisam se valjda dovoljno ta?no izrazio.
I hvala još jednom! :uzdravlje: [/quote]

Hamenaglar · Unread post by **Hamenaglar** » 28 Apr 2005, 18:46

Kad sam poceo citati pricu, svidjela mi se, bila mi je genijalna, njegova amnezija, super si to opisao, manje vise super. No prica mi je pocela opadati u trenutku kad se on pretvorio u sismisa, prvenstveno zato jer ne volim takve vampire, koji se mogu pretvoriti u sismisa. Inace slazem se sa Izitom, nema zapleta, tj. ima zaplet ima i rasplet, ali nema radnje.

Ja bih osobno to napisao tako da on putem ide prema kuci, napadnu ga razbojnici, on ih ubije popije im krv, i zapravo takav neuredan i strasan dolazi u kucu djevojke, gdje umjesto da ona lijepo ceka da ju on pretvori u vampira, ona pocne bjezati, ali on ju ulovi, tada ju ili ubije ili pretvori u vampira, ali osobno kraj mi se ne svidja. Jer ja nisam jedan od onih koji vjeruju da ce ljubav pobijediti sve.

Problem ove price, sto on je vampir, ali on kao vampir je manje vise ista osoba ( moj osobni dojam ) kao kad je bio covjek, ali takva promjena treba utjecati na njega, treba ga promijeniti ne samo fizicki vec i psihicki.

Njega su razbojnici ubili, ali nije ga briga za to, ubili me pa sto, bilo bi realno da on pomisli o osveti.

Takodjer sto se tice onog zova, ja sam mislio da je to zov vampira koji ga je napravio takvim, a ne zov ljubavi.

Jos nesto prica je zavrsena i ima onaj tipican fairy tale zavrsetak i zivjeli su sretno do kraja zivota... bilo bi bolje ( meni osobno ) da napravis vise malo loose end, koji bi ostavio neka pitanja u glavi citatelja, nesto nad cime moze razmisljati.

Ovako kad citatelj to procita, kaze: "ok, procitao sam idem dalje", a zapravo zelis ( ili bi trebao zeljeti ) ostaviti dojam da citatelj kaue: "ocu jos"

Miles · Unread post by **Miles** » 29 Apr 2005, 00:57

Šta da kažem? Kad sam došao na ideju za ovu pri?u izgledala mi je super i manje-više sam je napisao onako kako sam je zamislio. Izitpajnove kritike su bile uglavnom tehni?ki orjentirane i na greškama koje je ukazao mislim ozbiljno poraditi, no tvoje kritike ve? zadiru u samu ideju.
Sad se postavlja pitanje, da li slijediti neku svoju viziju pa kud puklo da puklo ili pokušati neku pri?u i samu ideju promijeniti kako bi se možda svidila ve?em broju ljudi?

mica milovanovic · Unread post by **mica milovanovic** » 29 Apr 2005, 05:57

Ĺ to se mene ti?e, na pri?i se moĹže poraditi. Nemoj se lako obeshrabrivati. Izitpajnove primedbe su potpuno na mestu. Kao i on, i ja mislim da ima[?] odre?enog talenta za pripovedanje, da ti na nivou re?enice i pasusa ne nedostaje ume?a da zadrĹži[?] paĹžnju ?itaoca.

Problem je sa ?itavom konstrukcijom pri?e.

Kad pi[?]e[?] ovu najkra?u formu uvek imaj na umu da je to mnogo teĹže nego kada pi[?]e[?] roman. U stvarno dobroj kratkoj pri?i svaka re? i re?enica mora da ima svoj razlog, ?itaocu se mora ?initi da ako bilo [?]ta odbaci[?], pri?a vi[?]e ne?e biti ista. To, naravno, nije lako i zahteva puno vi[?]e truda nego [?]to si do sada uloĹžio...

Pogledaj samo koliko gnjavi[?] ?itaoca ?itavim uvodom gde tvom liku ni[?]ta nije jasno... Ni meni kao ?itaocu nije jasno [?]to me time zamara[?]. I meni je on nepotreban. Zapitaj se [?]ta ti je poenta pri?e i poku[?]aj da do nje do?e[?] [?]to jednostavnije...

Hamenaglar · Unread post by **Hamenaglar** » 29 Apr 2005, 10:48

hm...

U svakom slucaju uvijek prati svoje ideje. Ja sam samo napomenuo kako bih ja volio da je prica napisana, to opet ne znaci da bi onda bila bolja.

Glavni nedostatak ove price je zapravo manjak radnje, jer cijela prica se svodi na putovanje od tocke a do tocke b. Ok prilikom tog putovanja glavni lik otkriva sebe, ipak ima dosta nepotrebnih stvari.

Iskreno da ti kazem, moj dojam o glavnom liku je da je on hipersenzibilni smokljan i kao takav me niti najmanje ne privlaci. :dontknow:

Opet to je sve moj krajnje subjektivni dojam. Ti pisi kako zelis.

Tek tolko da se zna, i meni se Nova era cinila kao super ideja, vecini ljudi koji su to procitali se takodjer svidjela i dobili su dojam koji sam zelio ostaviti, ipak ovdje ste je poprilicno "popljuvali", stoga uvijek pisi onako kako zelis, nekima ce se svidjeti, nekima nece.

Unread post by **Izitpajn** » 29 Apr 2005, 12:43

Pham Nuwen wrote:stoga uvijek pisi onako kako zelis, nekima ce se svidjeti, nekima nece.

Okej, just for the record (ovo pišem ve? 4. put u dva dana), ovakav stav je pokopao dosta perspektivnih pisaca.

Naravno, ne kažem da trebaš napraviti sve što ti se kaže. Ima ona basna o ocu, sinu i magarcu na putu na sajam. Ali treba slušati i onda za svaku pojedina?nu primjedbu donijeti odluku ho?eš li je prihvatiti ili ne, i zašto. S argumenacijom.

Pa neka manje prilago?eni otpadnu.

Miles · Unread post by **Miles** » 29 Apr 2005, 16:08

Nemoj se lako obeshrabrivati

Suviše sam velik egoista za tako nešto :iconbiggrin:

Tek tolko da se zna, i meni se Nova era cinila kao super ideja, vecini ljudi koji su to procitali se takodjer svidjela i dobili su dojam koji sam zelio ostaviti, ipak ovdje ste je poprilicno "popljuvali", stoga uvijek pisi onako kako zelis, nekima ce se svidjeti, nekima nece.

I ja sam ovu pri?u prvo pokazao sestri i prijateljima i oni su rekli da je dobra. Ali: 1) Možda su rekli da je dobra kako me nebi razo?arali
2)Ve?ina ih ?ita samo kad mora ili kad se pojavi neka trendovska knjiga poput daVin?ijevog koda
Zaklju?ak: prije ?u vjerovati ljudima na ovom forumu nego njima

Naravno, ne kažem da trebaš napraviti sve što ti se kaže. Ima ona basna o ocu, sinu i magarcu na putu na sajam. Ali treba slušati i onda za svaku pojedinaènu primjedbu donijeti odluku hoæeš li je prihvatiti ili ne, i zašto. S argumenacijom.

Pa neka manje prilagoðeni otpadnu

Dobro re?eno! :mrgreen:
Još jednom, svima vam hvala za kritike!

Klara · Unread post by **Klara** » 03 May 2005, 23:14

Jedna prijateljica mi je pred dosta vremena rekla da je ne[?]to pri?a ako se tijekom radnje desi neka promjena, ili ako se ?ini da ?e se desiti promjena makar se na kraju stvari vratile na isto. To mi se ?ini dobrim savjetom za imati na umu kada pi[?]em.

I svidjelo mi se pitanje koje je Izitpajn rekao u vezi jedne moje pri?e: za[?]to je ova pri?a uop?e napisana? Odnosno, pitati sam sebe: [?]to Ĺželim re?i ?itatelju? (tako sam ja to shvatila)

...ja sam ovu pri?u prvo pokazao sestri i prijateljima i oni su rekli da je dobra. Ali: 1) MoĹžda su rekli da je dobra kako me nebi razo?arali

To dobronamjerni prijatelji koji se ne bave pisanjem obi?no kaĹžu. Ljudima je fora to [?]to si uop?e napisao pri?u. I ne shva?aju [?]to uop?e Ĺželi[?] od njih.

Ina?e, meni se svi?a atmosfera koju si stvorio, mogla sam se uĹživjeti u letenje, glad... Po mom mi[?]ljenju jako dobro za po?etak (zasluĹžuje[?] malo hvaljenja :; )
Sretno s novim pri?ama!

Miles · Unread post by **Miles** » 09 May 2005, 14:35

Mucho, mucho gracias! :iconbiggrin:

corwin · Unread post by **corwin** » 19 May 2005, 00:09

Kad pi[?]e[?] ovu najkra?u formu uvek imaj na umu da je to mnogo teĹže nego kada pi[?]e[?] roman. U stvarno dobroj kratkoj pri?i svaka re? i re?enica mora da ima svoj razlog, ?itaocu se mora ?initi da ako bilo [?]ta odbaci[?], pri?a vi[?]e ne?e biti ista. To, naravno, nije lako i zahteva puno vi[?]e truda nego [?]to si do sada uloĹžio...

prijedlog-probaj pri?u pretvorit u pijesmu,par stihova,a da ispri?a[?]
cijelu radnju, zatim je vrati u formu pri?e.
Znam da zvu?i smije[?]no ali meni pali,donekle,ponekad :scratch: