5.LR
5.LR
Ovdje su pri?e i komentari 5. radionice
INDIGO MONTOYA:REZUS - faktor hladno?e smje[?]ka?.
Oni ?e jedno drugom dati stotinu imena
i me?usobno sva opet oduzeti,
tiho,
kao [?]to se nau[?]nica skida?
[Rainer Maria Rilke - Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke]
Priroda ponekad ima uvrnut smisao za humor, a Grego je u svakom slu?aju jedan od njenih bizarnijih viceva. Grego je naime idiot, ne onaj Dostojevskog, ve? pravi pravcati [?]to se pi[?]e malim slovom i ?iji je IQ manji od sedmogodi[?]njakova?broja cipela. Premda bliĹži biljci no normalnom ?ovjeku on je za mene najvaĹžnije ljudsko bi?e na svijetu. Njemu dugujem svoje postojanje.
Jer ja sam simbiot i bez njega bio bih samo beskrajan niz programskih linija Crayevih servera, ogroman i strahovito kompliciran no beĹživotan skup funkcija i algoritama. Zgr?en poput fetusa u utrobi majke, tih i miran u sigurnoj placenti biotube omotan Ĺžicama, neurokabelima i sa pozla?enim konektorima Re-inputa utaknutim pravo u svoj korteks Grego mi je podario ono [?]to simbioti, bez obzira na savr[?]enstvo svog koda nemaju, ono [?]to ih ?ini gotovo ljudima? sposobnost da osje?aju.
Ime mi je Rezus, Rezidentni Ustrojitelj Sustava?
Ako je Kill Bates bog mreĹže onda sam ja njegova batina.
Rezus dakle, za prijatelje Re.
Kada bi ih imao uop?e?
Prijatelja mislim?.
***
No vratimo se na po?etak.
Pet godina unatrag? kada je Velika Bijela prvi put zabila svoje krvoĹžedne zube u meko tkivo mreĹže. Nitko nije znao odakle je do[?]la ni tko je i kako ubacio u sustav. No njene namjere bile su savr[?]eno jasne. Cyberspace nikada nije vidio ni[?]ta sli?no, hrpa najubojitijeg i najopakijeg koda pod kapom nebeskom. Bila je brza, nemilosrdna i neuhvatljiva pravi ubojica sa samog dna pakla. Nisu mogli predvidjeti njene napade, nisu mogli se za[?]titi nisu je mogli uni[?]titi. Jedino [?]to su mogli smisliti to je dobar naziv za nju.
Carcharodon Carcharias?
Velika Bijela... Smrt.
Nemate pojma kako joj je pasao.
Kada se prvi put pojavila kompletan tim CERNova Odjela za bihevioristiku ra?unalskih virusa, pri?alo se, posijedio je preko no?i u kompletu sa ?ista?icom (?ija je kosa ruku na srce poodavno bila ve? boje starog srebra ali ju je do ruba Ĺživ?anog sloma dovela hrpa cigaretnih opu[?]aka, flekica od instant kave i zaljepljenih Ĺžvaka?ih guma koje su glavonje te ve?eri u panici sijali lijevo desno po ina?e besprijekorno ?istom podu). No Velika Bijela nije imala milosti, nevidljiva i nepredvidljiva, svojim ugrizima ru[?]ila je ?itave sekcije i mreĹža se naprosto raspadala.
Ĺ tete su se gomilale i prijetio je kolaps kompletnog sustava. Na koncu su glavonje morale pribje?i krajnjem rje[?]enju. ?itav sjevernoameri?ki backbone bio je isklju?en ? mreĹža tih mjesec dana jednostavno nije postojala. Opisati tu operaciju kao drasti?an potez bilo bi preblago. To je kao da otrovni trn iz prsta odstranite odsijecanjem ?itave ruke. Samo transkacije me?u multinacionalnim kompanijama dosizale su tada brojku od 1200 milijardi ?mega baksa? u sekundi, ako vam kaĹžem da mjesec dana ima 2592000 sekundi?
Znam, heavy stuff?.
OKE, nemojte onda ni poku[?]avati do?aravati ukupnu cifru, imate pravo uostalom [?]to bi vam uop?e zna?ila jedinica sa nizom nula odavde do mjeseca.
Ergo sve je to sad "past tense", davno pro[?]lo svr[?]eno vrijeme. Od kada je gazda Bates uzeo mreĹžu pod svoje i njen nadzor povjerio nama simbiotima Velika Bijela se vi[?]e nije pojavljivala. Bili smo pravi [?]erifi mreĹže, novovjeki kauboji cyberlanda brzi u otklanjanju svake mogu?e prijetnje njenoj opstojnosti i nemilosrdni pri kaĹžnjavanju svih prekr[?]itelja njenih pravila. ?vor po ?vor obilazili smo njena virtualna prostranstva isisavaju?i otrov iz zaga?enih sekcija, neumorno plijeve?i svakojaki hakerski korov, ?iste?i i saniraju?i nastala o[?]te?enja sve dok mreĹža ponovno nije zasjala u svoj svojoj veli?ini i snazi. A kada je sve bilo gotovo zasjeli smo na njene granice budno paze?i da nitko vi[?]e ne naru[?]i njene zakone i ustroj.
***
Jedva do?ekah "bonacu", poslijepodnevno razdoblje kada je promet informacija me?u kompanijama na najniĹžoj to?ki povla?e?i se pred plimom obi?nih usera. Prebacih se u hibernaciju, ostaviv[?]i uklju?enim samo kanal za hitne pozive i zaveslah slobodno me?umreĹžjem u potrazi za nekim mirnim kutkom. Virtualni krajolik zatitra pred mojim o?ima i prerendira se u sivi zimski pejsaĹž najve?eg srednjodalmatinskog otoka. Kada sam prvi put doĹživio ovakvu trenutnu promjenu radne okoline bio sam poprili?no zbunjen, [?]tovi[?]e pomislio sam da je rije? o nekakvoj nedokumentiranoj gre[?]ki u sustavu a kroz glavu mi je na trenutak pro[?]la i pomisao o suptilnoj hackerskoj diverziji pa sam u panici uputio pitanje administratorima na serverima.
Odgovor Crayevih dje?aka bio je uobi?ajeno preop[?]iran no poduĹža se i stru?nim izrazima natrpana help fajla u osnovi dala svesti na jednostavno i logi?no obja[?]njenje. U hibernacijskom bi modu naime podsvjesne slike u mozgu mog simbiotskog partnera jednostavno nadja?ale unaprijed zadane parametre mog vlastitog koda, sustav bi u tim trenucima naravno ostajao isti no njegovo bi se radno okruĹžje promijenilo shodno uspomenama i sje?anjima pohranjenim u dubinama njegova uma. Premda me isprva ova promijena jako zbunjivala bilo je to vrlo ugodno iskustvo nalik na skidanje zamazanog radnog kombinezona i navla?enje udobnog i ?istog ve?ernjeg odijela. Grego je o?igledno intimno jako bio vezan za Bra?, a ja sam u njegovom melankoli?nom doĹživljaju uzburkanim morem oplakivanog otoka s vremenom zaista nau?io uĹživati.
Jedno vrijeme sam besciljno lutao uz obalu, zabavljen kricima galebova i [?]u[?]tanjem borova ?ije su se kro[?]nje uz [?]kripu povijale pod naletima bure a onda se uputih prema ku?erku na mulu ponad ?ijih je vrata pisalo ?Kod Bepa?.
Bila je to klasi?na dalmatinska konoba. Masivni kameni zidovi uokvirivali su tek nekoliko grubo tesanih drvenih stolova, dvije ogromne ba?ve i veliki komin u kojem je obavijeno plamenom pucketalo drvo ?esmine. Odgegah se do svog uobi?ajenog mjesta u kutu no[?]en nekakvim tugaljivim klapskim napjevom koji dopirao iz neodre?enog izvora odnekud iza [?]anka. Zaorem pogledom naokolo. Uobi?ajeno dru[?]tvo, preteĹžno osoblje, nekoliko stalnih posjetitelja a statusom inventara i jedan hacker.
Odavalo ga jedva primjetno titranje njegova avatara uzrokovana vjerojatno nepaĹžljivim crackiranjem ne?ijeg korisni?kog ra?una. Dok sam se poigravao razmi[?]ljanjima kako ga najefikasnije skinuti s linije vrata konobe se ponovno otvore i u prostoriju u?e prilika koja namah zaokupi svu moju pozornost prisiliv[?]i me da hackera po?astim tek jednim ?kola?i?em?. Neka se malac veseli, uostalom pokaĹže li se potrebnim administratori ?e ga uz pomo? naljepljene mu identifikacijske oznake lako prona?i, pomislih usredoto?iv[?]i se potom na djevojku koja je zakora?ila u polutamu konobe.
Visoka i vitka, pravilnih crta lica sa dugom crnom kosom koja joj se slijevala niz ramena poput slapova planinske rijeke imala je jedan od najboljih avatara koji sam ikada vidio. U virtualnim svijetovima mreĹže najlak[?]e je uzeti obli?je desetmetarskog robota, degenirarnog morskog krastavca ili fraktalnog virusa no vrhunsko umije?e oduvijek je podrazumjevalo avatar u ljudskom obli?ju naj?e[?]?e nalik originalnom korisniku a djevoj?in je lik bio upravo takava. Nalik mome, djelovao je tako besprijekorno stvarno da sam na trenutak pomislio kako je rije? o jo[?] jednom Rezusu. Neprimjetno bacih oko na njenu golu nadlanicu. Bila je ?ista i bez ikakvih oznaka [?]to je zna?ilo da nije pripadala ergeli gazde Batesa. Siguran sam da nije bila jedan od na[?]ih modela, bio sam savim dobro upu?en u sve [?]to su glavonje kuhale u svojim labosima i ovo prekrasno stvorenje definitivno nije bilo djelo njihovih ruku. Pogledah je jo[?] jednom. Iako bi se po savr[?]enstvu izvedbe dalo zaklju?iti da se radi ako ne o istoj onda barem jednako tako dobroj tehnologiji.
Lagano pri?oh i dodirnuh joj ruku, izdaju?i u sebi naredbu koja ?e neprimjetno uzeti uzorak njenog koda uputiti administratorima na identifikaciju .
- Bok, ja sam Rezus. Ti si?
Negdje u daljini, primiv[?]i moj zahtjev Crayevi dje?aci zapredo[?]e u potrazi za traĹženim podatkom.
- Ovaj...pravo da vam kaĹžem neznam? - odvrati podigav[?]i pogled prema meni.
- O, pa ti si fri[?]ko sastavljena? - plavetnilo njenih o?iju bilo je dublje od mora koje je oplakivalo Gregov otok.
- Molim? - njena zbunjenost je bila tako stvarna pomislih neodlu?no.
- KaĹžem prvi put si ovdje? - moĹžda je bio u pitanju neki eksperimentalni program koji se oteo kontroli? Gre[?]ka u testiranju?
- Pa da... mislim, prvi put sam bilo ?ini mi se ? djevojka izvije svoje pune usne u osmijeh otkriv[?]i nisku biserno bijelih zubi.
A moĹžda je zaista netko prona[?]ao na?in da u vlastitoj sobi sloĹži savr[?]en primjerak koda, klinci posljednjih mjeseci na svojim kompovima ?uda rade.
- Vjeruj mi svi koje ovdje vidi[?] iskusili su taj osje?aj, to je pitanje sinkronizacije stvarne i virtualne stvarnosti, ubrzo ?e sve do?i na svoje ? lupetao sam grozni?avo poku[?]avaju?i prona?i na?in da analiziram anomaliju kako su je okarakterizirali Crayevi serveri zahtjevaju?i detaljnu provjeru - no ne treba[?] previ[?]e razbijati svoju lijepu glavu oko toga draga do toga ?e pro?i jo[?] neko vrijeme.
Ljepotica se namr[?]ti
- Hm? Mrzim ?ekanje, [?]to kaĹže[?] na prijedlog da ga prekratimo jednim kvalitetnim provodom?
- Zavisi od tvoje definicije kvalitetnog provoda. ? odgovorih zbunjeno.
- Shvatit ?e[?] ti ve? ? re?e uzimaju?i me za ruku i povev[?]i me prema sobi?ku na katu.
***
Nisam imao pojma da je moje ?tijelo? sposobno za tako ne[?]to, nije to bila ljubavna igra, to je bila borba na Ĺživot i smrt, ples sa vatrom, hod po Ĺžeravici i let kroz srce oluje.
Ma [?]to ona zamislila, zahtijevala i poĹželjela bio sam spreman i povrh svega sam imao nekoliko vlastitih ideja koje su je se ?inilo se vrlo ugodno dojmile. Vri[?]tala je od zadovoljstva ako kuĹžite o ?emu pri?am. OKE nisam ni ja ba[?] bio mutav.
Vriskali smo tako zatvoreni u sobi izgubiv[?]i svaki pojam o vremenu dok se na koncu nismo svalili jedno preko drugog i onako znojni, uzdahtali i posve iscrpljeni ali beskrajno zadovoljni utonuli u dug i dubok san.
Probudio sam se osjetiv[?]i teĹžinu njenog tijela na sebi. Zajahala je na mene i stegla me ?vrsto svojim bedrima [?]to u meni odmah pobudi Ĺželju. Ritmi?ki je mije[?]ala kukovima prolaze?i povremeno prstima kroz rasku[?]tranu kosu. Promatrala me nijemo a njeno lice vi[?]e nije imalo onaj prepoznatljiv izraz zbunjenosti.
- Sinkronizacija? Sjetila si se? ? upitah s nadom prihva?aju?i sa smje[?]kom ritam novog ljubavnog ?ina.
- Aha ? klimne ona izvla?e?i iz hrpe zapletenih pramenova srebrnu ukosnicu.
- No.. i? Tko... si? -prostenjah na rubu orgazma.
- Ne dragi. Pravo pitanje je ? tko si ti? ? re?e zabijaju?i mi nenadanim pokretom srebro posred grudi.
Plamena vru?ina prostruji mojim Ĺžilama i tijelo mi se namah oduzme. Nemo?an i nepokretan poput iglom zakovanog kukca uronio sam u more sladostra[?]?a. Osje?ao sam kako mi se utroba napinje u poku[?]aju da kroz smrznute usne izbaci vrisak zadovoljstva no rezultat svega bilo je tek nekoliko balon?i?a sline me?u zubima. Ve? u slijede?em trenutku svijet oko mene raspsne se u eksploziji orgazma.
***
Visoki i Niski bili su zadubljeni u ples grafikona na zaslonu ra?unala. Samo je zujanje neonke iznad njihovih glava povremeno ometalo njihovo [?]aptanje:
- Simptomi su isti kaĹže[?]?
- Da, snimka pokazuje neobja[?]njive devijacije u sinapsama. Pogledaj graf promjene elektri?nih potencijala me?u neuronima. Kao kakva shizofreni?na slikarija zaboga. Nivo acetikolina je iznad normale a adrenalin se razlio poput Mississipija u prolje?e. Nije ni ?udo [?]to je krvni tlak sko?io kao u parnom kotlu lokomotive. Jednostavno je pregorio, poput osigura?a. Pfuf! Od mozga je ostao samo puding. Tuba ga je odrĹžala na Ĺživotu ali on je sad samo hrpa nefunkcionalne biomase.
- Kvragu Bates ?e skviknuti od muke! Nastavite sa ispitivanjima, ne[?]to smo propustili, ne[?]to nam je promaklo, neki faktor smo previdjeli?
- U redu
Visoki jo[?] jednom pogleda beĹživotno tijelo u biotubi. Ovako mlohavo i razapeto izme?u hrpe senzorskih kabela, Re-inputa i cijev?ica za odrĹžavanje izgledalo je poput mrtve lutke:
- Isuse, zna[?] [?]to mi najvi[?]e ide na Ĺživce?- prozbori Visoki napokon kroz stisnute zube.
- Ĺ to?
- Taj blesavi hladni smje[?]ak na licu sa kojim svi crkavaju?
***
Priroda ponekad ima uvrnut smisao za humor, a Mistral je u svakom slu?aju jedan od njenih najjezivijih viceva.
Nije to bilo poput bu?enja iz sna prije bi se moglo usporediti sa ro?enjem, jedino [?]to je boot sekvenca zamjenila odlu?no pljeskanje babice po goloj riti djeteta. Desetak terabyta informacija zaigra mojim nevidljivim Ĺžilama i rastrzani fragmenti ne?ega [?]to bi ljudi nazvali sje?anjem stopi se u jedinstvenu cjelinu. Negdje na kraju sekvence, jedan od Crayevih dje?aka priljepi mi jo[?] jedan data-paket na samom izlasku.
Ime mi je Rezus, Rezidentni Ustrojitelj Sustava?
Za prijatelje Re.
Jedini problem [?]to ih nemam...
Prijatelja mislim?.
Al' imam djevojku...ime joj je Velika Bijela.
Oni ?e jedno drugom dati stotinu imena
i me?usobno sva opet oduzeti,
tiho,
kao [?]to se nau[?]nica skida?
[Rainer Maria Rilke - Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke]
Priroda ponekad ima uvrnut smisao za humor, a Grego je u svakom slu?aju jedan od njenih bizarnijih viceva. Grego je naime idiot, ne onaj Dostojevskog, ve? pravi pravcati [?]to se pi[?]e malim slovom i ?iji je IQ manji od sedmogodi[?]njakova?broja cipela. Premda bliĹži biljci no normalnom ?ovjeku on je za mene najvaĹžnije ljudsko bi?e na svijetu. Njemu dugujem svoje postojanje.
Jer ja sam simbiot i bez njega bio bih samo beskrajan niz programskih linija Crayevih servera, ogroman i strahovito kompliciran no beĹživotan skup funkcija i algoritama. Zgr?en poput fetusa u utrobi majke, tih i miran u sigurnoj placenti biotube omotan Ĺžicama, neurokabelima i sa pozla?enim konektorima Re-inputa utaknutim pravo u svoj korteks Grego mi je podario ono [?]to simbioti, bez obzira na savr[?]enstvo svog koda nemaju, ono [?]to ih ?ini gotovo ljudima? sposobnost da osje?aju.
Ime mi je Rezus, Rezidentni Ustrojitelj Sustava?
Ako je Kill Bates bog mreĹže onda sam ja njegova batina.
Rezus dakle, za prijatelje Re.
Kada bi ih imao uop?e?
Prijatelja mislim?.
***
No vratimo se na po?etak.
Pet godina unatrag? kada je Velika Bijela prvi put zabila svoje krvoĹžedne zube u meko tkivo mreĹže. Nitko nije znao odakle je do[?]la ni tko je i kako ubacio u sustav. No njene namjere bile su savr[?]eno jasne. Cyberspace nikada nije vidio ni[?]ta sli?no, hrpa najubojitijeg i najopakijeg koda pod kapom nebeskom. Bila je brza, nemilosrdna i neuhvatljiva pravi ubojica sa samog dna pakla. Nisu mogli predvidjeti njene napade, nisu mogli se za[?]titi nisu je mogli uni[?]titi. Jedino [?]to su mogli smisliti to je dobar naziv za nju.
Carcharodon Carcharias?
Velika Bijela... Smrt.
Nemate pojma kako joj je pasao.
Kada se prvi put pojavila kompletan tim CERNova Odjela za bihevioristiku ra?unalskih virusa, pri?alo se, posijedio je preko no?i u kompletu sa ?ista?icom (?ija je kosa ruku na srce poodavno bila ve? boje starog srebra ali ju je do ruba Ĺživ?anog sloma dovela hrpa cigaretnih opu[?]aka, flekica od instant kave i zaljepljenih Ĺžvaka?ih guma koje su glavonje te ve?eri u panici sijali lijevo desno po ina?e besprijekorno ?istom podu). No Velika Bijela nije imala milosti, nevidljiva i nepredvidljiva, svojim ugrizima ru[?]ila je ?itave sekcije i mreĹža se naprosto raspadala.
Ĺ tete su se gomilale i prijetio je kolaps kompletnog sustava. Na koncu su glavonje morale pribje?i krajnjem rje[?]enju. ?itav sjevernoameri?ki backbone bio je isklju?en ? mreĹža tih mjesec dana jednostavno nije postojala. Opisati tu operaciju kao drasti?an potez bilo bi preblago. To je kao da otrovni trn iz prsta odstranite odsijecanjem ?itave ruke. Samo transkacije me?u multinacionalnim kompanijama dosizale su tada brojku od 1200 milijardi ?mega baksa? u sekundi, ako vam kaĹžem da mjesec dana ima 2592000 sekundi?
Znam, heavy stuff?.
OKE, nemojte onda ni poku[?]avati do?aravati ukupnu cifru, imate pravo uostalom [?]to bi vam uop?e zna?ila jedinica sa nizom nula odavde do mjeseca.
Ergo sve je to sad "past tense", davno pro[?]lo svr[?]eno vrijeme. Od kada je gazda Bates uzeo mreĹžu pod svoje i njen nadzor povjerio nama simbiotima Velika Bijela se vi[?]e nije pojavljivala. Bili smo pravi [?]erifi mreĹže, novovjeki kauboji cyberlanda brzi u otklanjanju svake mogu?e prijetnje njenoj opstojnosti i nemilosrdni pri kaĹžnjavanju svih prekr[?]itelja njenih pravila. ?vor po ?vor obilazili smo njena virtualna prostranstva isisavaju?i otrov iz zaga?enih sekcija, neumorno plijeve?i svakojaki hakerski korov, ?iste?i i saniraju?i nastala o[?]te?enja sve dok mreĹža ponovno nije zasjala u svoj svojoj veli?ini i snazi. A kada je sve bilo gotovo zasjeli smo na njene granice budno paze?i da nitko vi[?]e ne naru[?]i njene zakone i ustroj.
***
Jedva do?ekah "bonacu", poslijepodnevno razdoblje kada je promet informacija me?u kompanijama na najniĹžoj to?ki povla?e?i se pred plimom obi?nih usera. Prebacih se u hibernaciju, ostaviv[?]i uklju?enim samo kanal za hitne pozive i zaveslah slobodno me?umreĹžjem u potrazi za nekim mirnim kutkom. Virtualni krajolik zatitra pred mojim o?ima i prerendira se u sivi zimski pejsaĹž najve?eg srednjodalmatinskog otoka. Kada sam prvi put doĹživio ovakvu trenutnu promjenu radne okoline bio sam poprili?no zbunjen, [?]tovi[?]e pomislio sam da je rije? o nekakvoj nedokumentiranoj gre[?]ki u sustavu a kroz glavu mi je na trenutak pro[?]la i pomisao o suptilnoj hackerskoj diverziji pa sam u panici uputio pitanje administratorima na serverima.
Odgovor Crayevih dje?aka bio je uobi?ajeno preop[?]iran no poduĹža se i stru?nim izrazima natrpana help fajla u osnovi dala svesti na jednostavno i logi?no obja[?]njenje. U hibernacijskom bi modu naime podsvjesne slike u mozgu mog simbiotskog partnera jednostavno nadja?ale unaprijed zadane parametre mog vlastitog koda, sustav bi u tim trenucima naravno ostajao isti no njegovo bi se radno okruĹžje promijenilo shodno uspomenama i sje?anjima pohranjenim u dubinama njegova uma. Premda me isprva ova promijena jako zbunjivala bilo je to vrlo ugodno iskustvo nalik na skidanje zamazanog radnog kombinezona i navla?enje udobnog i ?istog ve?ernjeg odijela. Grego je o?igledno intimno jako bio vezan za Bra?, a ja sam u njegovom melankoli?nom doĹživljaju uzburkanim morem oplakivanog otoka s vremenom zaista nau?io uĹživati.
Jedno vrijeme sam besciljno lutao uz obalu, zabavljen kricima galebova i [?]u[?]tanjem borova ?ije su se kro[?]nje uz [?]kripu povijale pod naletima bure a onda se uputih prema ku?erku na mulu ponad ?ijih je vrata pisalo ?Kod Bepa?.
Bila je to klasi?na dalmatinska konoba. Masivni kameni zidovi uokvirivali su tek nekoliko grubo tesanih drvenih stolova, dvije ogromne ba?ve i veliki komin u kojem je obavijeno plamenom pucketalo drvo ?esmine. Odgegah se do svog uobi?ajenog mjesta u kutu no[?]en nekakvim tugaljivim klapskim napjevom koji dopirao iz neodre?enog izvora odnekud iza [?]anka. Zaorem pogledom naokolo. Uobi?ajeno dru[?]tvo, preteĹžno osoblje, nekoliko stalnih posjetitelja a statusom inventara i jedan hacker.
Odavalo ga jedva primjetno titranje njegova avatara uzrokovana vjerojatno nepaĹžljivim crackiranjem ne?ijeg korisni?kog ra?una. Dok sam se poigravao razmi[?]ljanjima kako ga najefikasnije skinuti s linije vrata konobe se ponovno otvore i u prostoriju u?e prilika koja namah zaokupi svu moju pozornost prisiliv[?]i me da hackera po?astim tek jednim ?kola?i?em?. Neka se malac veseli, uostalom pokaĹže li se potrebnim administratori ?e ga uz pomo? naljepljene mu identifikacijske oznake lako prona?i, pomislih usredoto?iv[?]i se potom na djevojku koja je zakora?ila u polutamu konobe.
Visoka i vitka, pravilnih crta lica sa dugom crnom kosom koja joj se slijevala niz ramena poput slapova planinske rijeke imala je jedan od najboljih avatara koji sam ikada vidio. U virtualnim svijetovima mreĹže najlak[?]e je uzeti obli?je desetmetarskog robota, degenirarnog morskog krastavca ili fraktalnog virusa no vrhunsko umije?e oduvijek je podrazumjevalo avatar u ljudskom obli?ju naj?e[?]?e nalik originalnom korisniku a djevoj?in je lik bio upravo takava. Nalik mome, djelovao je tako besprijekorno stvarno da sam na trenutak pomislio kako je rije? o jo[?] jednom Rezusu. Neprimjetno bacih oko na njenu golu nadlanicu. Bila je ?ista i bez ikakvih oznaka [?]to je zna?ilo da nije pripadala ergeli gazde Batesa. Siguran sam da nije bila jedan od na[?]ih modela, bio sam savim dobro upu?en u sve [?]to su glavonje kuhale u svojim labosima i ovo prekrasno stvorenje definitivno nije bilo djelo njihovih ruku. Pogledah je jo[?] jednom. Iako bi se po savr[?]enstvu izvedbe dalo zaklju?iti da se radi ako ne o istoj onda barem jednako tako dobroj tehnologiji.
Lagano pri?oh i dodirnuh joj ruku, izdaju?i u sebi naredbu koja ?e neprimjetno uzeti uzorak njenog koda uputiti administratorima na identifikaciju .
- Bok, ja sam Rezus. Ti si?
Negdje u daljini, primiv[?]i moj zahtjev Crayevi dje?aci zapredo[?]e u potrazi za traĹženim podatkom.
- Ovaj...pravo da vam kaĹžem neznam? - odvrati podigav[?]i pogled prema meni.
- O, pa ti si fri[?]ko sastavljena? - plavetnilo njenih o?iju bilo je dublje od mora koje je oplakivalo Gregov otok.
- Molim? - njena zbunjenost je bila tako stvarna pomislih neodlu?no.
- KaĹžem prvi put si ovdje? - moĹžda je bio u pitanju neki eksperimentalni program koji se oteo kontroli? Gre[?]ka u testiranju?
- Pa da... mislim, prvi put sam bilo ?ini mi se ? djevojka izvije svoje pune usne u osmijeh otkriv[?]i nisku biserno bijelih zubi.
A moĹžda je zaista netko prona[?]ao na?in da u vlastitoj sobi sloĹži savr[?]en primjerak koda, klinci posljednjih mjeseci na svojim kompovima ?uda rade.
- Vjeruj mi svi koje ovdje vidi[?] iskusili su taj osje?aj, to je pitanje sinkronizacije stvarne i virtualne stvarnosti, ubrzo ?e sve do?i na svoje ? lupetao sam grozni?avo poku[?]avaju?i prona?i na?in da analiziram anomaliju kako su je okarakterizirali Crayevi serveri zahtjevaju?i detaljnu provjeru - no ne treba[?] previ[?]e razbijati svoju lijepu glavu oko toga draga do toga ?e pro?i jo[?] neko vrijeme.
Ljepotica se namr[?]ti
- Hm? Mrzim ?ekanje, [?]to kaĹže[?] na prijedlog da ga prekratimo jednim kvalitetnim provodom?
- Zavisi od tvoje definicije kvalitetnog provoda. ? odgovorih zbunjeno.
- Shvatit ?e[?] ti ve? ? re?e uzimaju?i me za ruku i povev[?]i me prema sobi?ku na katu.
***
Nisam imao pojma da je moje ?tijelo? sposobno za tako ne[?]to, nije to bila ljubavna igra, to je bila borba na Ĺživot i smrt, ples sa vatrom, hod po Ĺžeravici i let kroz srce oluje.
Ma [?]to ona zamislila, zahtijevala i poĹželjela bio sam spreman i povrh svega sam imao nekoliko vlastitih ideja koje su je se ?inilo se vrlo ugodno dojmile. Vri[?]tala je od zadovoljstva ako kuĹžite o ?emu pri?am. OKE nisam ni ja ba[?] bio mutav.
Vriskali smo tako zatvoreni u sobi izgubiv[?]i svaki pojam o vremenu dok se na koncu nismo svalili jedno preko drugog i onako znojni, uzdahtali i posve iscrpljeni ali beskrajno zadovoljni utonuli u dug i dubok san.
Probudio sam se osjetiv[?]i teĹžinu njenog tijela na sebi. Zajahala je na mene i stegla me ?vrsto svojim bedrima [?]to u meni odmah pobudi Ĺželju. Ritmi?ki je mije[?]ala kukovima prolaze?i povremeno prstima kroz rasku[?]tranu kosu. Promatrala me nijemo a njeno lice vi[?]e nije imalo onaj prepoznatljiv izraz zbunjenosti.
- Sinkronizacija? Sjetila si se? ? upitah s nadom prihva?aju?i sa smje[?]kom ritam novog ljubavnog ?ina.
- Aha ? klimne ona izvla?e?i iz hrpe zapletenih pramenova srebrnu ukosnicu.
- No.. i? Tko... si? -prostenjah na rubu orgazma.
- Ne dragi. Pravo pitanje je ? tko si ti? ? re?e zabijaju?i mi nenadanim pokretom srebro posred grudi.
Plamena vru?ina prostruji mojim Ĺžilama i tijelo mi se namah oduzme. Nemo?an i nepokretan poput iglom zakovanog kukca uronio sam u more sladostra[?]?a. Osje?ao sam kako mi se utroba napinje u poku[?]aju da kroz smrznute usne izbaci vrisak zadovoljstva no rezultat svega bilo je tek nekoliko balon?i?a sline me?u zubima. Ve? u slijede?em trenutku svijet oko mene raspsne se u eksploziji orgazma.
***
Visoki i Niski bili su zadubljeni u ples grafikona na zaslonu ra?unala. Samo je zujanje neonke iznad njihovih glava povremeno ometalo njihovo [?]aptanje:
- Simptomi su isti kaĹže[?]?
- Da, snimka pokazuje neobja[?]njive devijacije u sinapsama. Pogledaj graf promjene elektri?nih potencijala me?u neuronima. Kao kakva shizofreni?na slikarija zaboga. Nivo acetikolina je iznad normale a adrenalin se razlio poput Mississipija u prolje?e. Nije ni ?udo [?]to je krvni tlak sko?io kao u parnom kotlu lokomotive. Jednostavno je pregorio, poput osigura?a. Pfuf! Od mozga je ostao samo puding. Tuba ga je odrĹžala na Ĺživotu ali on je sad samo hrpa nefunkcionalne biomase.
- Kvragu Bates ?e skviknuti od muke! Nastavite sa ispitivanjima, ne[?]to smo propustili, ne[?]to nam je promaklo, neki faktor smo previdjeli?
- U redu
Visoki jo[?] jednom pogleda beĹživotno tijelo u biotubi. Ovako mlohavo i razapeto izme?u hrpe senzorskih kabela, Re-inputa i cijev?ica za odrĹžavanje izgledalo je poput mrtve lutke:
- Isuse, zna[?] [?]to mi najvi[?]e ide na Ĺživce?- prozbori Visoki napokon kroz stisnute zube.
- Ĺ to?
- Taj blesavi hladni smje[?]ak na licu sa kojim svi crkavaju?
***
Priroda ponekad ima uvrnut smisao za humor, a Mistral je u svakom slu?aju jedan od njenih najjezivijih viceva.
Nije to bilo poput bu?enja iz sna prije bi se moglo usporediti sa ro?enjem, jedino [?]to je boot sekvenca zamjenila odlu?no pljeskanje babice po goloj riti djeteta. Desetak terabyta informacija zaigra mojim nevidljivim Ĺžilama i rastrzani fragmenti ne?ega [?]to bi ljudi nazvali sje?anjem stopi se u jedinstvenu cjelinu. Negdje na kraju sekvence, jedan od Crayevih dje?aka priljepi mi jo[?] jedan data-paket na samom izlasku.
Ime mi je Rezus, Rezidentni Ustrojitelj Sustava?
Za prijatelje Re.
Jedini problem [?]to ih nemam...
Prijatelja mislim?.
Al' imam djevojku...ime joj je Velika Bijela.
Ire wrote:osvjeĹžavaju?e zbilja sam uĹživala..
Klara wrote:Po?etak mi se jako svidio, pro?itala sam ga jo[?] pro[?]li tjedan ali kasnije mi je postalo naporno za ?itanje pa sam stala. Danas sam odlu?ila pro?itati do kraja. Moram priznati da sam umorna i da imam gomilu svojih problema pa mi se te[?]ko koncentrirati - moĹžda zato nisam sve shvatila.
Da li je kr?ma u kojoj se junak na[?]ao stvarnost ili simulacija stvarnosti? Ĺ to je s idiotom s po?etka, da li je on umro s smje[?]kom? Ĺ to je sa sje?anjima simbiota? Da li je ljepotica Velika Bijela?
Nekako sam o?ekivala da ?e biti vi[?]e govora o simbiotu, tom idiotu koji me je zaineteresirao na po?etku. Kakve veze on ima s Bra?em, [?]to se uop?e doga?a sa simbiotom? (Živi li normalno ili samo vegetira u cijevi?)
Pri?a mi je ostavila dojam zanimljive ideje napisane na malo kompliciran na?in, sa dugim re?enicama koje nose puno informacija. No, kako sam ve? rekla,moĹžda je to [?]to sam umorna imalo previ[?]e utjecaja. Poku[?]at ?u pro?itati jo[?] jednom kasnije.
Indigo wrote:Nekako me merzi komentirati i poja[?]njavati vlastite pri?e, po mojem shva?anju to je znak da ista nije ba[?] najbolje ispala ...
Al' eto [?]to se mora nije te[?]ko... Ergo:
KR?MA
---------
Je dio virtualnog prostora u kojem se Rezus (dakle AI) kre?e i djeluje, u trenucima kad isti postaje rezidentan (?itaj prikrije se u o?ekivanju nekakve akcije) negdje u mreĹži virtualni prostor oko njega koji je pretpostavimo bio tek niz zelenih binarnih znamenki a la Matrix prerednderira se u pejsaĹž Bra?a pod utjecajem podsvjesti njegovog simbiotskog partnera
SIMBIOT
----------
Je u stvari ljudska komponenta samog Rezusa, ([?]to u stvari i jest jedna od biti cyberpunka je vizija stapanja ?ovjeka sa strojem u ovom slu?aju umjetnom inteligencijom). Strojevi, ra?unala, tj. njihovi programi pojednostavljeno re?eno analiziraju probleme i djeluju unutar binarne matrice. Za njih je sve "0" ili "1", "uklju?eno" ili "isklju?eno", "crno" ili "bijelo". Prava AI trebala bi iskora?iti izvan tako ograni?enog polja "razmi[?]ljanja" budu?i stvarnost (kako ona IRL tako i ona unutar virtualnih svjetova MreŞe), kao [?]to to svi znamo nije nikad samo crna ili samo bijela ve? je u pitanju, dopusti mi "pjesni?ku slobodu" beskona?an niz sivih nijansi. Ljudski um ne funkcionira samo na "DA" ili "NE" na?elima ve? ih za?injava sa mnogobrojnim "AKO", "MOŽDA" i "DONEKLE". Osim toga sami ljudi ne vode se u svojim razmi[?]ljanjima i djelovanju samo znanjem i logikom ve? i osje?ajima, predosje?anjima i iskustvom. Japanci su prije nekoliko godina oko tih "sivih zona" koje tvore na[?]e intelekte razvili ?itavu jednu novu tehnologiju koju su nazvali "fuzzy logic" a koja pojednostavljeno ra?unalima omogu?ava ulazak i djelovanje onog nedefiniranog prostora koji nije ni "crno" ni "bijelo". Rezusu to u mojoj pri?i omogu?ava upravo Grego idiot...
SJE?ANJA SIMBIOTA
------------------------
Svedena su dakle na opisano renderiranje Rezusova radnog okruĹžja, u pitanju je tek niz nepovezanih slika iz idiotovih sje?anja budu?i Grego vegetira u limbu svojevrsne kome pa je u stvari nesvjestan u pravom smislu rije?i
Eto nadam se da sam ti barem donekle pomogao u de[?]ifriranju sve te zbrke...
Ire wrote:ja volim kad mi stvari ostaju malo mutne.. odn. kad autor ne objasni ba[?] sve, ve? ostavi ?itateljima da donose vlastite zaklju?ke al, to sam ja, i'm weird
Dren wrote:Svaka ?ast indigo!
Jedino mi Ĺžao [?]to sam pro?itao onu tvoju pri?u sa Doomom i Larom Croft. Mislim imaju isti zavr[?]etak pa mi ovdje nije iznenadilo.
Ina?e ja sam odu[?]evljen
Indigo wrote:Citat:
Jedino mi Ĺžao [?]to sam pro?itao onu tvoju pri?u sa Doomom i Larom Croft. Mislim imaju isti zavr[?]etak pa mi ovdje nije iznenadilo.
Nda ta je stvarno bila super...
Ina?e sam aktivno razmi[?]ljao o malo druk?ijem zavr[?]etku no ovdje su me malo rokovi bili stisli pa sam jednostavno morao prona?i "easy way out"..
KRIS: Bra? zimi
Sjela je na kau?, popila ?a[?]icu Ĺžestice i stresla se. ?Ahhh,? procijedila je kroz stisnute zube dok joj se alkohol slijevao po grlu Ĺžare?i. Dan je bio o?ajan i jedva je do?ekala kraj radnog vremena i povratak ku?i.
Stan?i? u kojem je Ĺživjela odisao je turobno[?]?u, ali jednostavno nije imala vremena (a ni volje, [?]to bi samo ponekad priznala) malo ga urediti, okre?iti stare izbljedjele zidove i dati popraviti friĹžider da s vremena na vrijeme pojede ne[?]to normalno. Ali otkad je on oti[?]ao, nekako joj nije bilo do ni?ega i svo je slobodno vrijeme provodila prikop?ana, proĹživljavaju?i zajedni?ka ljetovanja i lijepe trenutke dok su bili zajedno.
Pro[?]lo je ve? nekoliko mjeseci otkad se ta veza raspala i iako je svakim danom trebalo biti sve lak[?]e, bilo joj je sve teĹže. Prvotni razlozi raspada, sva?a i sukoba polako su se gubili u maglici prividne stvarnosti. Me?utim, nije bilo povratka na staro jer on je u me?uvremenu poginuo u bizarnoj prometnoj nesre?i. Sje?ala se, kad je ugledala vijest o njegovoj smrti i na?inu na koji je poginuo, u prvom joj je trenutku bilo smije[?]no. Tjedan dana kasnije, kad se toga sjetila rasplakala se pred svima u uredu, iz ?ista mira. Otada je prikop?ana svaki slobodni trenutak.
Namjestila se na kau?u i pripremila elektrode. Trebala bih ne[?]to pojesti, pomislila je, ali odmah i odbacila tu zamisao. To bi joj odnijelo previ[?]e vremena s obzirom na to da doma nema ni[?]ta pripremljeno. Zato si je nato?ila jo[?] jednu ?a[?]icu, strusila ju i ispustila karakteristi?ni ahhh, te po?ela prikop?avati elektrode.
Kad je to u?inila, uzela je upravlja? i namjestila Ĺželjenu epizodu. Dodala je opciju automatskog povezivanja na MreĹžu-Svih-MreĹža za dodatne sadrĹžaje i olfaktorne podraĹžaje. Odlu?ila je da mora kupiti komplet novih elektroda ? moĹžda cijelo odijelo, da ugo?aj bude potpun. Da, od sljede?e pla?e. Uklju?ila je stroj i osjetila kako je hipno-glas vodi u trans.
Bra? ljeti. Zvuk cvr?aka, miris mora i borova, sunce koje ugodno prĹži i lagani vjetri?. Ĺ to moĹže biti bolje od toga?
Zagrlio ju je njeĹžno i ne[?]to joj [?]apnuo na uho. Nasmije[?]ila se i poljubila ga. Krenuli su prema moru duboko udi[?]u?i morski zrak. Odjednom je osjetila snaĹžan osje?aj deja vu. Provukla je ruku kroz kosu i shvatila da nema omiljenu ukosnicu. Ali za[?]to je to najednom bilo tako vaĹžno?
Hladno?a.
Mrak.
Strah.
Tim redom, pa ni[?]ta, a onda polako izo[?]travanje slike. Shvatila je da leĹži na obali, na istoj onoj obali koju je tek nekoliko trenutaka prije obasjavalo sunce a koja je sad bila hladna, mrtva. Oblaci na nebu iznad Bra?a presijavali su se u zimskom sivilu, skrivaju?i slabo sunce. Bilo joj je hladno, vrlo hladno, u laganoj ljetnoj haljini. Njega nije bilo nigdje u blizini. Ogledala se oko sebe i malo dalje ugledala nepoznatog ?ovjeka odjevenog u crno i sme?e kako joj se osmjehuje. Ali bio je to okrutan osmjeh. Ponovno osje?aj deju vu. ?ovjek je u ruci drĹžao njenu ukosnicu i namignuo joj.
Sjetila se. ?Ne,? rekla je. ?Ne, ne, ne.? Na o?i su joj krenule suze.
PribliĹžio se, a osmjeh mu se pro[?]irio. ?Da, da, da,? rekao je ma[?]u?i ukosnicom pred njenim o?ima. Zatim je naglo ispruĹžio ruku i o[?]amario je. Kad se pridigla, u ustima je osjetila slatkasti okus krvi. Primio ju je za vrat. ?Da, draga. Dugo te nije bilo, ali znao sam da ?e[?] se vratiti.?
?Pusti me,? rekla je mole?ivo, ?pusti me. Za[?]to ? ?
?Zato jer mogu,? prekinuo ju je, ?Zato jer sam takav. Za[?]to? Glupost! Dovoljno je re?i ? zato jer mogu.
?Želi[?] li ukosnicu? Uzmi je,? rekao je i stavio ukosnicu u hla?e. ?Uzmi je.? Surovo se osmjehnuo.
Nije imala izbora. Sad se sjetila prethodnih susreta s tim okrutnim ?ovjekom, uvijek na ovom mjestu koje ju je toliko privla?ilo. Dok mu je otkop?avala hla?e znala je da ?e poslije zaboraviti ta poniĹženja i mu?enja, jer je on tako htio. Samo kad bi do[?]la na ovo mjesto sjetila bi se svega. Kad se probudi i vrati u stvarni svijet, ne?e se sje?ati. Ne?e pozvati odrĹžavanje da uklone sadisti?ki samoĹživi svjesni virus iz memorije njenog virtu ? stroja jer se ne?e sje?ati.
Negdje na drugom kraju svijeta autor virusa upijao je sve doĹživljaje svojih postavljenih virusa, previjaju?i se na kau?u od zadovoljstva. Nije se iskop?avao iz MreĹže-Svih-MreĹža ve? tjednima, otkad je postavio viruse. Sustav za odrĹžavanje Ĺživota kojim je njegov kau? bio opremljen, po?eo je otkazivati. No i kad on umre, njegovi ?e virusi nastaviti Ĺživjeti u virtualnom svijetu i [?]iriti se. Svi?alo im se tamo.
-kraj-
Sjela je na kau?, popila ?a[?]icu Ĺžestice i stresla se. ?Ahhh,? procijedila je kroz stisnute zube dok joj se alkohol slijevao po grlu Ĺžare?i. Dan je bio o?ajan i jedva je do?ekala kraj radnog vremena i povratak ku?i.
Stan?i? u kojem je Ĺživjela odisao je turobno[?]?u, ali jednostavno nije imala vremena (a ni volje, [?]to bi samo ponekad priznala) malo ga urediti, okre?iti stare izbljedjele zidove i dati popraviti friĹžider da s vremena na vrijeme pojede ne[?]to normalno. Ali otkad je on oti[?]ao, nekako joj nije bilo do ni?ega i svo je slobodno vrijeme provodila prikop?ana, proĹživljavaju?i zajedni?ka ljetovanja i lijepe trenutke dok su bili zajedno.
Pro[?]lo je ve? nekoliko mjeseci otkad se ta veza raspala i iako je svakim danom trebalo biti sve lak[?]e, bilo joj je sve teĹže. Prvotni razlozi raspada, sva?a i sukoba polako su se gubili u maglici prividne stvarnosti. Me?utim, nije bilo povratka na staro jer on je u me?uvremenu poginuo u bizarnoj prometnoj nesre?i. Sje?ala se, kad je ugledala vijest o njegovoj smrti i na?inu na koji je poginuo, u prvom joj je trenutku bilo smije[?]no. Tjedan dana kasnije, kad se toga sjetila rasplakala se pred svima u uredu, iz ?ista mira. Otada je prikop?ana svaki slobodni trenutak.
Namjestila se na kau?u i pripremila elektrode. Trebala bih ne[?]to pojesti, pomislila je, ali odmah i odbacila tu zamisao. To bi joj odnijelo previ[?]e vremena s obzirom na to da doma nema ni[?]ta pripremljeno. Zato si je nato?ila jo[?] jednu ?a[?]icu, strusila ju i ispustila karakteristi?ni ahhh, te po?ela prikop?avati elektrode.
Kad je to u?inila, uzela je upravlja? i namjestila Ĺželjenu epizodu. Dodala je opciju automatskog povezivanja na MreĹžu-Svih-MreĹža za dodatne sadrĹžaje i olfaktorne podraĹžaje. Odlu?ila je da mora kupiti komplet novih elektroda ? moĹžda cijelo odijelo, da ugo?aj bude potpun. Da, od sljede?e pla?e. Uklju?ila je stroj i osjetila kako je hipno-glas vodi u trans.
Bra? ljeti. Zvuk cvr?aka, miris mora i borova, sunce koje ugodno prĹži i lagani vjetri?. Ĺ to moĹže biti bolje od toga?
Zagrlio ju je njeĹžno i ne[?]to joj [?]apnuo na uho. Nasmije[?]ila se i poljubila ga. Krenuli su prema moru duboko udi[?]u?i morski zrak. Odjednom je osjetila snaĹžan osje?aj deja vu. Provukla je ruku kroz kosu i shvatila da nema omiljenu ukosnicu. Ali za[?]to je to najednom bilo tako vaĹžno?
Hladno?a.
Mrak.
Strah.
Tim redom, pa ni[?]ta, a onda polako izo[?]travanje slike. Shvatila je da leĹži na obali, na istoj onoj obali koju je tek nekoliko trenutaka prije obasjavalo sunce a koja je sad bila hladna, mrtva. Oblaci na nebu iznad Bra?a presijavali su se u zimskom sivilu, skrivaju?i slabo sunce. Bilo joj je hladno, vrlo hladno, u laganoj ljetnoj haljini. Njega nije bilo nigdje u blizini. Ogledala se oko sebe i malo dalje ugledala nepoznatog ?ovjeka odjevenog u crno i sme?e kako joj se osmjehuje. Ali bio je to okrutan osmjeh. Ponovno osje?aj deju vu. ?ovjek je u ruci drĹžao njenu ukosnicu i namignuo joj.
Sjetila se. ?Ne,? rekla je. ?Ne, ne, ne.? Na o?i su joj krenule suze.
PribliĹžio se, a osmjeh mu se pro[?]irio. ?Da, da, da,? rekao je ma[?]u?i ukosnicom pred njenim o?ima. Zatim je naglo ispruĹžio ruku i o[?]amario je. Kad se pridigla, u ustima je osjetila slatkasti okus krvi. Primio ju je za vrat. ?Da, draga. Dugo te nije bilo, ali znao sam da ?e[?] se vratiti.?
?Pusti me,? rekla je mole?ivo, ?pusti me. Za[?]to ? ?
?Zato jer mogu,? prekinuo ju je, ?Zato jer sam takav. Za[?]to? Glupost! Dovoljno je re?i ? zato jer mogu.
?Želi[?] li ukosnicu? Uzmi je,? rekao je i stavio ukosnicu u hla?e. ?Uzmi je.? Surovo se osmjehnuo.
Nije imala izbora. Sad se sjetila prethodnih susreta s tim okrutnim ?ovjekom, uvijek na ovom mjestu koje ju je toliko privla?ilo. Dok mu je otkop?avala hla?e znala je da ?e poslije zaboraviti ta poniĹženja i mu?enja, jer je on tako htio. Samo kad bi do[?]la na ovo mjesto sjetila bi se svega. Kad se probudi i vrati u stvarni svijet, ne?e se sje?ati. Ne?e pozvati odrĹžavanje da uklone sadisti?ki samoĹživi svjesni virus iz memorije njenog virtu ? stroja jer se ne?e sje?ati.
Negdje na drugom kraju svijeta autor virusa upijao je sve doĹživljaje svojih postavljenih virusa, previjaju?i se na kau?u od zadovoljstva. Nije se iskop?avao iz MreĹže-Svih-MreĹža ve? tjednima, otkad je postavio viruse. Sustav za odrĹžavanje Ĺživota kojim je njegov kau? bio opremljen, po?eo je otkazivati. No i kad on umre, njegovi ?e virusi nastaviti Ĺživjeti u virtualnom svijetu i [?]iriti se. Svi?alo im se tamo.
-kraj-
Klara wrote:Svi?a mi se pri?a, naro?ito ideja i obrat. Druga?ije je, ma[?]tovito. Virtualno nasilje, virus iz budu?nosti. Neee!
Onaj dio kada ona ulazi u more, nema ukosnicu i sje?a se da se to ve? dogodilo je ba[?] dobar. Mogla sam osjetiti ugo?aj ljeta, mora i straha. Prvi dio je malo razvu?en, manje slikovit.
Kris wrote:da, hehe, bravo. --------> Ba[?] sam shvatio da je pri?a mogla funkcionirati bez prvog dijela, uz re?enicu-dvije za uvod...
L.Z. wrote:Meni se svi?a, [?]ta fali prvom djelu?
Kris wrote:Nije naro?ito vaĹžan za nastavak radnje, tako da je moglo i bez njega.
_________________
Klara wrote:Da, po?etak samo obja[?]njava za[?]to se junakinja ?esto "prikop?ava". Mene u tvojoj pri?i zanima kako se ona osje?a nakon [?]to se vrati u stvarnost. Da li osje?a barem dio negativnih emocija koje proĹživi "unutra"? Ili se vrati s nekom vrstom laĹžnih sje?anja? MoĹžda joj virus usa?uje neku vrstu ovisnosti, da bi se vratila ponovno?
Kris wrote:Oh, pa ti sad traĹži[?] obja[?]njenja 8-)
Hm, o?ito da postoji neka potreba da se tamo vrati, ali ne mislim da bi se trebala osje?ati jadno u stvarnom Ĺživotu nakon toga jer bi joj to vjerojatno usadilo podsvjesni strah ili odbojnost prema tom mjestu. Deja vu se javlja tek kad se prikop?a.
Dren wrote: Ljudi vi stvarno dobro pi[?]ete
Ba[?] mi je drago da sam naletio na ovaj forum!
Eh, da , dodao bih da je krv obi?no slankasta.
L.Z.:Slobodni umjetnik
Bijeli sag tiho je prekrivao goli kamenjar oko imanja ''Kumin''. Bepo je gotovo hipnoti?ki gledao bijele pahulje. Snijeg je ovdje rijetkost i Bepo je ga je neizmjerno cijenio. OboĹžavao je njegovu bijelinu, ?isto?u, prirodnost.
Volio je ovaj oto?i? i svoje imanje. On je bio njegovo uto?i[?]te. Suprotnost betonskim metropolama u kojima je ve?inu vremena bio primoran boraviti.
Ponekad je sanjao o pro[?]lim vremenima kada su njegovi stari mogli Şivjeti jednostavnim Şivotom, uzgajaju?i kozu ili dvije i obra?uju?i tek komadi? crne zemlje koje bi oteli nemilosrdnom kamenjaru. Želio je taj Şivot, grube radni?ke ruke i jednostavne ve?eri nakon napornog dana kada bi mogao piti bevandu i grickati komadi? doma?eg kruha.
Ali iako je to mrzio on je bio Bepo ?ekada, kiberneti?ar i Slobodni umjetnik. Njegove ruke bile su njeĹžne, prsti duga?ki a umjesto Ĺžuljeva na dlanovima imao je ugra?ene mreĹžne uti?nice.
Bio je ?ista suprotnost starinskom primorskom ?ovjeku grubih crta lica i neizraĹženih prirodnih mi[?]i?a. Bepo je bio visok i izrazito mr[?]av. Doimao se vrlo krhko, [?]to je vrlo lako moglo zavarati ?ovjeka.
Jo[?] za davnih ratnih ''Tokiskoga Saveza'' dana podvrgnut je operacijama kojima se prestao voditi kao ljudsko bi?e. Iako nije bilo golim okom vidljive razlike njegovi udovi zamijenjeni su smrtonosnijim mehani?kim. To ga je u?inilo brĹžim, ja?im, onim [?]to se u ono vrijeme zahtijevalo da bude.
A sada kada je vrijeme rata pro[?]lo brzina i snaga postale su nepotrebne i Bepo se morao osloniti na jedino ljudsko [?]to mu je ostalo, um.
Zara?ivao je kruh ugra?ivaju?i drugima njemu toliko mrske mehani?ke dijelove. Sam je sebe smatrao neljudskim ?udovi[?]tem, simbolom onoga [?]to ljudsko dru[?]tvo sve vi[?]e tjera na simbiozu s strojevima.
Vesela melodija alarma prekinula ga je iz razmi[?]ljanja. Automatski je ubacio mali spremnik plave teku?ine u otvor na lijevoj ruci. Osje?aj zadovoljstva trenuta?no ga je preplavio. Mrzio je i ovu ovisnost, o lijekovima koji odrĹžavaju njegove udove i pruĹžaju toliki uĹžitak.
Odlu?io se maknuti od prozora i sjeo u fotelj pokraj starinskog ognji[?]ta. Danas nije imao volje za rad stoga uzme Data tablu i otkaĹže sve obaveze.
Bio je umoran, i glava ga je cijeli dan uporno bolila. Ali umjesto da popije lijek u usta stavi malu zelenu pilulu. Instinktivno zatvori o?i i osje?aj ugode jo[?] jednom se raspr[?]i njegovim tijelom. Svijet se lagano micao lijevo desno i Bepo se osje?ao prekrasno. Trenutak je uĹživao zatvorenih o?iju, zatim je ustao i priklju?io mreĹžne elektrode na uti?nice na rukama.
Osjetio je lagano peckanje i ve? idu?i trenutak bio je spojen na mreĹžu.
U mreĹžnom svijetu bio je kod ku?e. On je bio jedan od ljudi koji ga je kreirali, Slobodni umjetnik i njegove mo?i bile su gotovo neograni?ene. Imao je pristup svakom mjestu, svakom bitu podataka, bio je bog.
Letio je plavim nebom opijen drogom i adrenalinom. Smijao se poput djeteta zaboravljaju?i svilo stvarnog svijeta.
Uskoro je ve? duboko za[?]ao u pusto[?] divljine, u prazan neiskori[?]ten prostor.
U jednom trenutku nai[?]ao je na veliku crnu kocku. Zastao je na trenutak i namr[?]tio se. Ovdje nije smjelo biti ni?ega. Bepo ispruĹži prst i ispali virtualnu munju prema kocki o?ekivaju?i eksploziju ilegalnog objekta.
Ali eksplozije nije bilo, kocka je upila munju. Bepo se za?udio. Ova je stvar bila napravljena tako da bude izvan mo?i trikova Slobodnih umjetnika.
Sletio je na nekoliko koraka od kocke. Nasmije[?]io se i zakora?io u sam program kocke. Upio je program u svoje virtualno tijelo, svoj vlastiti program. Uklju?io je program za razgra?ivanje.
Gr?eviti trzaj ozna?io je kraj Ĺživota Slobodnog umjetnika. A prvi virus postao je inteligentan nastavio se [?]iriti nose?i njegovo lice.
Bijeli sag tiho je prekrivao goli kamenjar oko imanja ''Kumin''. Bepo je gotovo hipnoti?ki gledao bijele pahulje. Snijeg je ovdje rijetkost i Bepo je ga je neizmjerno cijenio. OboĹžavao je njegovu bijelinu, ?isto?u, prirodnost.
Volio je ovaj oto?i? i svoje imanje. On je bio njegovo uto?i[?]te. Suprotnost betonskim metropolama u kojima je ve?inu vremena bio primoran boraviti.
Ponekad je sanjao o pro[?]lim vremenima kada su njegovi stari mogli Şivjeti jednostavnim Şivotom, uzgajaju?i kozu ili dvije i obra?uju?i tek komadi? crne zemlje koje bi oteli nemilosrdnom kamenjaru. Želio je taj Şivot, grube radni?ke ruke i jednostavne ve?eri nakon napornog dana kada bi mogao piti bevandu i grickati komadi? doma?eg kruha.
Ali iako je to mrzio on je bio Bepo ?ekada, kiberneti?ar i Slobodni umjetnik. Njegove ruke bile su njeĹžne, prsti duga?ki a umjesto Ĺžuljeva na dlanovima imao je ugra?ene mreĹžne uti?nice.
Bio je ?ista suprotnost starinskom primorskom ?ovjeku grubih crta lica i neizraĹženih prirodnih mi[?]i?a. Bepo je bio visok i izrazito mr[?]av. Doimao se vrlo krhko, [?]to je vrlo lako moglo zavarati ?ovjeka.
Jo[?] za davnih ratnih ''Tokiskoga Saveza'' dana podvrgnut je operacijama kojima se prestao voditi kao ljudsko bi?e. Iako nije bilo golim okom vidljive razlike njegovi udovi zamijenjeni su smrtonosnijim mehani?kim. To ga je u?inilo brĹžim, ja?im, onim [?]to se u ono vrijeme zahtijevalo da bude.
A sada kada je vrijeme rata pro[?]lo brzina i snaga postale su nepotrebne i Bepo se morao osloniti na jedino ljudsko [?]to mu je ostalo, um.
Zara?ivao je kruh ugra?ivaju?i drugima njemu toliko mrske mehani?ke dijelove. Sam je sebe smatrao neljudskim ?udovi[?]tem, simbolom onoga [?]to ljudsko dru[?]tvo sve vi[?]e tjera na simbiozu s strojevima.
Vesela melodija alarma prekinula ga je iz razmi[?]ljanja. Automatski je ubacio mali spremnik plave teku?ine u otvor na lijevoj ruci. Osje?aj zadovoljstva trenuta?no ga je preplavio. Mrzio je i ovu ovisnost, o lijekovima koji odrĹžavaju njegove udove i pruĹžaju toliki uĹžitak.
Odlu?io se maknuti od prozora i sjeo u fotelj pokraj starinskog ognji[?]ta. Danas nije imao volje za rad stoga uzme Data tablu i otkaĹže sve obaveze.
Bio je umoran, i glava ga je cijeli dan uporno bolila. Ali umjesto da popije lijek u usta stavi malu zelenu pilulu. Instinktivno zatvori o?i i osje?aj ugode jo[?] jednom se raspr[?]i njegovim tijelom. Svijet se lagano micao lijevo desno i Bepo se osje?ao prekrasno. Trenutak je uĹživao zatvorenih o?iju, zatim je ustao i priklju?io mreĹžne elektrode na uti?nice na rukama.
Osjetio je lagano peckanje i ve? idu?i trenutak bio je spojen na mreĹžu.
U mreĹžnom svijetu bio je kod ku?e. On je bio jedan od ljudi koji ga je kreirali, Slobodni umjetnik i njegove mo?i bile su gotovo neograni?ene. Imao je pristup svakom mjestu, svakom bitu podataka, bio je bog.
Letio je plavim nebom opijen drogom i adrenalinom. Smijao se poput djeteta zaboravljaju?i svilo stvarnog svijeta.
Uskoro je ve? duboko za[?]ao u pusto[?] divljine, u prazan neiskori[?]ten prostor.
U jednom trenutku nai[?]ao je na veliku crnu kocku. Zastao je na trenutak i namr[?]tio se. Ovdje nije smjelo biti ni?ega. Bepo ispruĹži prst i ispali virtualnu munju prema kocki o?ekivaju?i eksploziju ilegalnog objekta.
Ali eksplozije nije bilo, kocka je upila munju. Bepo se za?udio. Ova je stvar bila napravljena tako da bude izvan mo?i trikova Slobodnih umjetnika.
Sletio je na nekoliko koraka od kocke. Nasmije[?]io se i zakora?io u sam program kocke. Upio je program u svoje virtualno tijelo, svoj vlastiti program. Uklju?io je program za razgra?ivanje.
Gr?eviti trzaj ozna?io je kraj Ĺživota Slobodnog umjetnika. A prvi virus postao je inteligentan nastavio se [?]iriti nose?i njegovo lice.
L.Z. wrote:Evo Kris da nebude samo jedna pri?a ja sam na brzinu zavr[?]io svoju
Kris wrote: Evo samo nekoliko primjedbica:
-imas previse "bio, bilo" i slicno u prvom dijelu price
-kraj mi dodje kao naprasni prekid i ponistava potrebu za opisom Bepe (ugradjivanje svih implanata za rat i slicno).
Klara wrote: SlaĹžem se s Krisom da je kraj do[?]ao pre naglo i da nije povezan s ostatkom pri?e. Nekako nije povezano u cjelinu, nedostaje mi uzro?no -posljedni?na veza.
Svi?a mi se kako si opisao lik Bepov lik. imam dojam da je ovo samo komadi? ne?ega, da ?e se u sljede?em odlomku objasniti [?]to su Slobodni umjetnici i kakav je ono virus bio, te na koji na?in je povezan s Bepom.
L.Z. wrote: Znam sve to, budem napisao pri?u kako treba pa postao ponovo