SFera u Booksi, Krešimir Mišak, Apokalipsa
Posted: 12 May 2012, 23:36
Prije četiri dana održala se još jedna "tribina" u sklopu programa "SFera u Boksi". Tema je bila Apokalipsa, a gost je bio Krešimir Mišak.
Dosad nisam pretjerano pratio Mišaka; zavirio sam u nekoliko njegovih emisija, vidio da me stvar ne zanima i to je bilo to. Mislio sam da je čovjek novinar koji samo prati kvaziznanost na neprofesionalan način (jer profesionalno bi bilo dati i drugu stranu priče), ali to bi mu bio najveći grijeh.
A onda sam shvatio da on ne samo da daje televizijskog prostora ickeovskim redikulima, nego i osobno širi njihovo evanđelje.
Postoje dvije mogućnosti. Prva je da Mišak ne vjeruje zaista u to što okolo propovijeda. U tom slučaju problem bi bio samo u njegovim obožavateljima koji upijaju njegove nastupe i emisije i koji zaluđeno vjeruju u fantastične teorije o vanzemaljcima koji vladaju svijetom, mističnim nivoima svijesti koji upravljaju stvarnošću, Iluminatima s magičnim moćima i slično. Ali to bi onda bio njihov problem.
Dakle, prva mogućnost je da je Krešimir Mišak muljator i šarlatan. To bi bila ona humanija i bolja mogućnost.
Druga, manje humana, jest da Krešimir Mišak vjeruje da je sve to što govori zaista istina. Manje humana zato jer bi za liječenje, umjesto katrana i perja, bio potreban poduži tretman komercijalnim i vjerojatno ne pretjerano jeftinim proizvodima moderne farmaceutske industrije. Doduše, moguće je da su lijekovi koji suzbijaju paranoidne deluzije na HZZO-ovoj listi besplatnih tako da možda ipak nije riječ o beznadežnom slučaju.
No, koja god da je mogućnost na stvari, za vrijeme Mišakovog gostovanja u programu SFere u Booksi nisam iz glave mogao izbiti jednu pomisao: šteta ljudi. Ljudi koj su, za razliku od dosadašnjih hard-core književnih ili fanovskih tribina-predavanja, pohodili Booksu u tolikom broju da nije bilo mjesta za sjedenje. Ljudi, tih jadnih, neobrazovanih, u modernom i kaotičnom svijetu potpuno izgubljenih Hrvata koji očajnički traže nekoga tko će im taj svijet pojednostavniti, spustiti ga na njihov nivo i tako ga učiniti razumljivijim i lakše shvatljivim, pa se lijepe za prvog prodavača magle koji naleti, a koji im ponudi smješak i objašnjenje jezikom koji arzumiju. Ljudi koji su izgubili vjeru u znanost i tehnologiju iz jednostavnog razloga što im je sve kompliciranije od zbrajanja i množenja troznamenkastih brojeva daleko izvan moći poimanja, koji, ako im znanstvenik kaže jedno, a plemenski vrač nešto drugo, prije će se prikloniti vraču jednostavno zato jer im je taj vrač sve objasnio sa žarom u očima i gorljivošću trgovačkog putnika koji prodaje strojeve za fotokopiranje, dok je liječnik ostao zabarikadiran iza suhoparnih stručnih pojmova iza kojih možda i stoji nekoliko stotina godina sporog i mukotrpnog znanstvenog rada, ali hej, što to vrijedi kad nije u stanju u dvije minute objasniti sve što čovjek želi da mu bude objašnjeno.
Šteta ljudi koji su, zahvaljujući Mišakovoj televangeličkoj umješnosti, vjerojatno zauvijek izgubljeni za racionalan dio civilizacije i koji će uvijek vjerovati da iza uzroka i posljedice ima i neka zavjera.
Dakle, što smo mogli doznati da smo u utorak dotumarali u Booksu i dokopali se dobrog mjesta s kojeg smo bez greške mogli čuti sve što je Mišak ispripovijedao svojoj sljedbi?
Mogli smo doznati da su se Andi i Himalaji uzdigli prije nekih 13.000 godina što se sve dogodilo u sklopu kataklizme koja se tada odigravala.
Mogli smo doznati da su ljudi baš tada postali mesožderi zato jer je, kad su nakon te kataklizme izašli iz svojih pećina, uokolo bilo toliko lešina da ih je bilo šteta ne iskoristiti.
Mogli smo doznati da "nikako ne može biti slučajno" to što je Mjesec tako velik i što je uvijek istom stranom okrenut prema Zemlji. Štoviše, to je povezano s monolitima i tragovima vozila (ne Zemaljskih) koji su primijećeni na snimkama njegove površine.
Mogli smo doznati da je mit o ledenom dobu koje je završilo prije 10.000 godina prihvaćen bez nekih konkretnih dokaza i da svi u njega vjeruju samo po inerciji. Prava istina je, naravno, negdje drugdje. Bez zajebancije.
Mogli smo doznati da se cijeli niz geoloških i civilizacijskih promjena koje su se negdje u to doba dogodile uzrokovan nekim tijelom koje je napravilo nered u Sunčevom sustavu ("tijelo je možda čak bilo i komadić supernove") te da je upravo tada započelo "klimanje Zemlje" koje uzrokuje godišnja doba, dok je prije tog događaja klima bila stabilnija, što je vidljivo iz velikog broja životinjskih vrsta koje su bile ogromne za današnje pojmove.
Doznali smo i da je ljudska ovisnost o hrani umjetno stvorena kako bi se čovječanstvo lakše kontroliralo i da je protivno interesima velikih korporacija da ljudi shvate da se sasvim fino može živjeti od energije Sunca (ali sva sreća, na savskom nasipu se svaki dan može vidjeti sve više ljudi koji redovno izlaze van kako bi upili što više Sunčevih fotona i neutrina i... i... ostalih korisnih čestica, valjda...)
Molim, prestanite mlatiti glavom o stol. Ima još.
Mogli smo doznati još mnogo toga konkretnog i manje konkretnog, koliko bi nam već svijest bila spremna primiti kaotičnih i nepovezanih informacija koje je Mišak spretno i stručno upleo u jedan podugačak kontinuirani govor i tako ostavio dojam samouvjerenog pripovjedača koji zna puno toga, pa čak i više nego što je iznio slušateljima te večeri. Zanimljivo je da se dosta govorancije vrtilo oko aktualne globalne ekonomske krize i njenih uzroka, što je u rascjepkanim odjeljcima i imalo nekog smisla, ali povezano u cjelinu je bilo takva nemušta papazjanija mistike i politike da je svatko s više od tri sive ćelije imao temelja za osjetiti se osobno uvrijeđenim svime što se izreklo. Također, sve skupa nije moglo proći bez izražene nevjerice u znanstvenu sliku svijeta po principu da, ako znanstvenici kažu jedno, a "alternativci" drugo, istina je, kao i uvijek, negdje na pola puta. Spominjale su se i erupcije na Suncu (koje su astronomi objasnili "nekim svojim stručnim terminima" koje nitko ne razumije što je, valjda, očiti dokaz da muljaju i da nemaju pojma), oni famozni chemtrailsi čija je svrha da se atmosfera ispuni barijem (propustio sam objašnjenje zašto, ali sigurno ima negdje na internetu), kao i projekt kojim se pobuđivanjem ionosfere izazivaju zemljotresi što se, zanimljivo, radi na istim frekvencijama na kojima radi i ljudski mozak, te dokazi da ljeto Gospodnje 2012. možda nije ništa posebno po majanskom kalendaru, ali svakako se događaju čudne stvari: čudni i zastrašujući zvukovi u atmosferi, masovna nasukavanja morskih životinja te neobjašnjivi pomori jelena i ptica.
Naravno, svaki um koji stvori neku sliku svijeta mora stvoriti i mehanizma obrane te slike od tuđi(nsk)ih utjecaja. Tako je Krešimir Mišak, kao odgovor onima koji cijeli ovaj skup teorija nazivaju "teorijama zavjere" skovao naziv "Teorija Spontanog Razvoja Događaja" u koju, vajda, vjeruju svi oni koji ne misle da ne postoje Gospodari Lutaka koji upravljaju svijetom iza svojih mračnih kulisa. Kakvi naivci!
Da ne bude sve tako crno, bilo je i nekoliko relativno konstruktivnih stvari i ideja u cijelom predavanju: o alternativnim financijskim sustavima u doba krize, o tome kako je od direktnog suprotstavljanja establišmentu korisnije njegovo ignoriranje (iako su glatko odbačeni svi aktualni pokreti otpora širom svijeta kao produžene ruke Iluminata, čija je svrha samo da daju izgovor jačanju kontrole nad svijetom... ili tako nekako...), ali sveukupni dojam je da su ti kratki momenti lucidnosti u ovoj večeri besmislenog ludila poslužili samo kao točke koje će učvrstiti šizoidnu sliku tako što će uzeti - točnije, ukrasti - neke stvari koje su zbilja na mjestu i inkorporirati ih u svoju teoriju, samo kako bi poduprli ostatak koji inače ne bi mogao stajati na ničemu čvršćem od papira.
Na kraju, s obzirom na sve viđeno, očito je da se Krešimir Mišak dobro zabavlja. I to nije problem, neka ga, neka bude sretan, neka putuje po Meksiku i pentra se po piramidama, ali kvaka je u tome što su Hrvati kao narod već dovoljno duboko u govnima, zaostali i nesposobni shvatiti koji su to potezi koji će im pomoći da poboljšaju svoju situaciju, i njegovo trkeljanje o ljudima-gušterima i trans-astralnim zavjerama sve to može samo pogoršati. U zemlji u kojoj ravnateljica škole troši desetke tisuća školskih kuna na postavljanje "uređaja koji pojačavaju pozitivnu bioenergiju", a Sveučilište u Zagrebu angažira bioenergetičare kako bi provjerili podzemne vode prije nego što napse napravi novi raspored namještaja u Rekoratu, novi šarlatani nam ne trebaju, i ovih sadašnjih imamo i previše.
Ono što bi za SFeru - čiji je ovo program službeno bio - bilo najpametnije bilo bi napokon prekinuti povezanost s Krešimirom Mišakom (povezanost koja se, uostalom, ionako svodi na jednu zbirku SF priča i nekoliko sferakonskih dodjela nagrada koje je vodio prije nekoliko godina, dok je još bio koliko-toliko normalan, samo novinar koji intervjuira spaljene, a ne aktivno propagira njihove nebuloze). Ponajprije zbog onoga što je i sam napomenuo: SF fanovi su "daleko tvrdokorniji skeptici" od ljudi koji inače prate, da prostite, teorije zavjere, i među fanovima gospodina Asimova i gospodina Dänikena vjerojatno uopće nema preklapanja. Drugim riječima, uopće nema razloga da se Mišak (a pogotovo njegove teorije) i znanstvena fantastka spominju u istom kontekstu. Jer, istina, udrugama koje se bave nečim tako marginalnim kao što je znanstvena fantastika - i to još, o strahote, domaća! - publicitet uvijek dobro dođe. Međutim, neka granica mora postojati. Kako kaže onaj vic, i virusi imaju svoje dostojanstvo, a crta iza koje neke vrste publiciteta postaju kontraproduktivne je ovdje već odavno prijeđena. SF fanovi su ionako već označeni kao čudaci, ali su bar sposobni sami sebi objasniti svoje čudaštvo: oni vole neke stvari i u njima uživaju iz osobnih - estetskih - razloga. No zadnje što im treba je da ih se počne povezivati s onima koji uokolo pričaju da su ih oteli vanzemaljci ili da komuniciraju s bićima iz druge ravnine postojanja ili neke slične bljezgarije.
Ovakvo namjerno povezivanje, kao što je vezanje SFere za Mišaka, ne može biti ništa drugo nego loš PR.
Dosad nisam pretjerano pratio Mišaka; zavirio sam u nekoliko njegovih emisija, vidio da me stvar ne zanima i to je bilo to. Mislio sam da je čovjek novinar koji samo prati kvaziznanost na neprofesionalan način (jer profesionalno bi bilo dati i drugu stranu priče), ali to bi mu bio najveći grijeh.
A onda sam shvatio da on ne samo da daje televizijskog prostora ickeovskim redikulima, nego i osobno širi njihovo evanđelje.
Postoje dvije mogućnosti. Prva je da Mišak ne vjeruje zaista u to što okolo propovijeda. U tom slučaju problem bi bio samo u njegovim obožavateljima koji upijaju njegove nastupe i emisije i koji zaluđeno vjeruju u fantastične teorije o vanzemaljcima koji vladaju svijetom, mističnim nivoima svijesti koji upravljaju stvarnošću, Iluminatima s magičnim moćima i slično. Ali to bi onda bio njihov problem.
Dakle, prva mogućnost je da je Krešimir Mišak muljator i šarlatan. To bi bila ona humanija i bolja mogućnost.
Druga, manje humana, jest da Krešimir Mišak vjeruje da je sve to što govori zaista istina. Manje humana zato jer bi za liječenje, umjesto katrana i perja, bio potreban poduži tretman komercijalnim i vjerojatno ne pretjerano jeftinim proizvodima moderne farmaceutske industrije. Doduše, moguće je da su lijekovi koji suzbijaju paranoidne deluzije na HZZO-ovoj listi besplatnih tako da možda ipak nije riječ o beznadežnom slučaju.
No, koja god da je mogućnost na stvari, za vrijeme Mišakovog gostovanja u programu SFere u Booksi nisam iz glave mogao izbiti jednu pomisao: šteta ljudi. Ljudi koj su, za razliku od dosadašnjih hard-core književnih ili fanovskih tribina-predavanja, pohodili Booksu u tolikom broju da nije bilo mjesta za sjedenje. Ljudi, tih jadnih, neobrazovanih, u modernom i kaotičnom svijetu potpuno izgubljenih Hrvata koji očajnički traže nekoga tko će im taj svijet pojednostavniti, spustiti ga na njihov nivo i tako ga učiniti razumljivijim i lakše shvatljivim, pa se lijepe za prvog prodavača magle koji naleti, a koji im ponudi smješak i objašnjenje jezikom koji arzumiju. Ljudi koji su izgubili vjeru u znanost i tehnologiju iz jednostavnog razloga što im je sve kompliciranije od zbrajanja i množenja troznamenkastih brojeva daleko izvan moći poimanja, koji, ako im znanstvenik kaže jedno, a plemenski vrač nešto drugo, prije će se prikloniti vraču jednostavno zato jer im je taj vrač sve objasnio sa žarom u očima i gorljivošću trgovačkog putnika koji prodaje strojeve za fotokopiranje, dok je liječnik ostao zabarikadiran iza suhoparnih stručnih pojmova iza kojih možda i stoji nekoliko stotina godina sporog i mukotrpnog znanstvenog rada, ali hej, što to vrijedi kad nije u stanju u dvije minute objasniti sve što čovjek želi da mu bude objašnjeno.
Šteta ljudi koji su, zahvaljujući Mišakovoj televangeličkoj umješnosti, vjerojatno zauvijek izgubljeni za racionalan dio civilizacije i koji će uvijek vjerovati da iza uzroka i posljedice ima i neka zavjera.
Dakle, što smo mogli doznati da smo u utorak dotumarali u Booksu i dokopali se dobrog mjesta s kojeg smo bez greške mogli čuti sve što je Mišak ispripovijedao svojoj sljedbi?
Mogli smo doznati da su se Andi i Himalaji uzdigli prije nekih 13.000 godina što se sve dogodilo u sklopu kataklizme koja se tada odigravala.
Mogli smo doznati da su ljudi baš tada postali mesožderi zato jer je, kad su nakon te kataklizme izašli iz svojih pećina, uokolo bilo toliko lešina da ih je bilo šteta ne iskoristiti.
Mogli smo doznati da "nikako ne može biti slučajno" to što je Mjesec tako velik i što je uvijek istom stranom okrenut prema Zemlji. Štoviše, to je povezano s monolitima i tragovima vozila (ne Zemaljskih) koji su primijećeni na snimkama njegove površine.
Mogli smo doznati da je mit o ledenom dobu koje je završilo prije 10.000 godina prihvaćen bez nekih konkretnih dokaza i da svi u njega vjeruju samo po inerciji. Prava istina je, naravno, negdje drugdje. Bez zajebancije.
Mogli smo doznati da se cijeli niz geoloških i civilizacijskih promjena koje su se negdje u to doba dogodile uzrokovan nekim tijelom koje je napravilo nered u Sunčevom sustavu ("tijelo je možda čak bilo i komadić supernove") te da je upravo tada započelo "klimanje Zemlje" koje uzrokuje godišnja doba, dok je prije tog događaja klima bila stabilnija, što je vidljivo iz velikog broja životinjskih vrsta koje su bile ogromne za današnje pojmove.
Doznali smo i da je ljudska ovisnost o hrani umjetno stvorena kako bi se čovječanstvo lakše kontroliralo i da je protivno interesima velikih korporacija da ljudi shvate da se sasvim fino može živjeti od energije Sunca (ali sva sreća, na savskom nasipu se svaki dan može vidjeti sve više ljudi koji redovno izlaze van kako bi upili što više Sunčevih fotona i neutrina i... i... ostalih korisnih čestica, valjda...)
Molim, prestanite mlatiti glavom o stol. Ima još.
Mogli smo doznati još mnogo toga konkretnog i manje konkretnog, koliko bi nam već svijest bila spremna primiti kaotičnih i nepovezanih informacija koje je Mišak spretno i stručno upleo u jedan podugačak kontinuirani govor i tako ostavio dojam samouvjerenog pripovjedača koji zna puno toga, pa čak i više nego što je iznio slušateljima te večeri. Zanimljivo je da se dosta govorancije vrtilo oko aktualne globalne ekonomske krize i njenih uzroka, što je u rascjepkanim odjeljcima i imalo nekog smisla, ali povezano u cjelinu je bilo takva nemušta papazjanija mistike i politike da je svatko s više od tri sive ćelije imao temelja za osjetiti se osobno uvrijeđenim svime što se izreklo. Također, sve skupa nije moglo proći bez izražene nevjerice u znanstvenu sliku svijeta po principu da, ako znanstvenici kažu jedno, a "alternativci" drugo, istina je, kao i uvijek, negdje na pola puta. Spominjale su se i erupcije na Suncu (koje su astronomi objasnili "nekim svojim stručnim terminima" koje nitko ne razumije što je, valjda, očiti dokaz da muljaju i da nemaju pojma), oni famozni chemtrailsi čija je svrha da se atmosfera ispuni barijem (propustio sam objašnjenje zašto, ali sigurno ima negdje na internetu), kao i projekt kojim se pobuđivanjem ionosfere izazivaju zemljotresi što se, zanimljivo, radi na istim frekvencijama na kojima radi i ljudski mozak, te dokazi da ljeto Gospodnje 2012. možda nije ništa posebno po majanskom kalendaru, ali svakako se događaju čudne stvari: čudni i zastrašujući zvukovi u atmosferi, masovna nasukavanja morskih životinja te neobjašnjivi pomori jelena i ptica.
Naravno, svaki um koji stvori neku sliku svijeta mora stvoriti i mehanizma obrane te slike od tuđi(nsk)ih utjecaja. Tako je Krešimir Mišak, kao odgovor onima koji cijeli ovaj skup teorija nazivaju "teorijama zavjere" skovao naziv "Teorija Spontanog Razvoja Događaja" u koju, vajda, vjeruju svi oni koji ne misle da ne postoje Gospodari Lutaka koji upravljaju svijetom iza svojih mračnih kulisa. Kakvi naivci!
Da ne bude sve tako crno, bilo je i nekoliko relativno konstruktivnih stvari i ideja u cijelom predavanju: o alternativnim financijskim sustavima u doba krize, o tome kako je od direktnog suprotstavljanja establišmentu korisnije njegovo ignoriranje (iako su glatko odbačeni svi aktualni pokreti otpora širom svijeta kao produžene ruke Iluminata, čija je svrha samo da daju izgovor jačanju kontrole nad svijetom... ili tako nekako...), ali sveukupni dojam je da su ti kratki momenti lucidnosti u ovoj večeri besmislenog ludila poslužili samo kao točke koje će učvrstiti šizoidnu sliku tako što će uzeti - točnije, ukrasti - neke stvari koje su zbilja na mjestu i inkorporirati ih u svoju teoriju, samo kako bi poduprli ostatak koji inače ne bi mogao stajati na ničemu čvršćem od papira.
Na kraju, s obzirom na sve viđeno, očito je da se Krešimir Mišak dobro zabavlja. I to nije problem, neka ga, neka bude sretan, neka putuje po Meksiku i pentra se po piramidama, ali kvaka je u tome što su Hrvati kao narod već dovoljno duboko u govnima, zaostali i nesposobni shvatiti koji su to potezi koji će im pomoći da poboljšaju svoju situaciju, i njegovo trkeljanje o ljudima-gušterima i trans-astralnim zavjerama sve to može samo pogoršati. U zemlji u kojoj ravnateljica škole troši desetke tisuća školskih kuna na postavljanje "uređaja koji pojačavaju pozitivnu bioenergiju", a Sveučilište u Zagrebu angažira bioenergetičare kako bi provjerili podzemne vode prije nego što napse napravi novi raspored namještaja u Rekoratu, novi šarlatani nam ne trebaju, i ovih sadašnjih imamo i previše.
Ono što bi za SFeru - čiji je ovo program službeno bio - bilo najpametnije bilo bi napokon prekinuti povezanost s Krešimirom Mišakom (povezanost koja se, uostalom, ionako svodi na jednu zbirku SF priča i nekoliko sferakonskih dodjela nagrada koje je vodio prije nekoliko godina, dok je još bio koliko-toliko normalan, samo novinar koji intervjuira spaljene, a ne aktivno propagira njihove nebuloze). Ponajprije zbog onoga što je i sam napomenuo: SF fanovi su "daleko tvrdokorniji skeptici" od ljudi koji inače prate, da prostite, teorije zavjere, i među fanovima gospodina Asimova i gospodina Dänikena vjerojatno uopće nema preklapanja. Drugim riječima, uopće nema razloga da se Mišak (a pogotovo njegove teorije) i znanstvena fantastka spominju u istom kontekstu. Jer, istina, udrugama koje se bave nečim tako marginalnim kao što je znanstvena fantastika - i to još, o strahote, domaća! - publicitet uvijek dobro dođe. Međutim, neka granica mora postojati. Kako kaže onaj vic, i virusi imaju svoje dostojanstvo, a crta iza koje neke vrste publiciteta postaju kontraproduktivne je ovdje već odavno prijeđena. SF fanovi su ionako već označeni kao čudaci, ali su bar sposobni sami sebi objasniti svoje čudaštvo: oni vole neke stvari i u njima uživaju iz osobnih - estetskih - razloga. No zadnje što im treba je da ih se počne povezivati s onima koji uokolo pričaju da su ih oteli vanzemaljci ili da komuniciraju s bićima iz druge ravnine postojanja ili neke slične bljezgarije.
Ovakvo namjerno povezivanje, kao što je vezanje SFere za Mišaka, ne može biti ništa drugo nego loš PR.