Upravo sam pročitao i mislim da...

[Izitpajn]

...je čudno da ima topic "trenutno čitam", "pročitao sam i sramim se", a možda još i poneki, a da nema nijedan gdje možemo ćaskati o nečemu što smo upravo pročitali pa želimo podijeliti impresije. Pa evo.

Dakle, Joe Haldeman, "Forever Peace", upravo pročitao, počinje briljantno. Malo vuče na Luciusa Sheparda kojeg, doduše, nikad nisam dovršio iako sam dvaput počeo i jako mi nije leglo (kažu da je prijevod loš pa čekam da mi "Life During Wartime" spontano padne u ruke). Cinizam vrišti iz svakog slova, vidi se da je tip iskusan, kako s pisanjem, tako i sa životom, a onda, negdje na pola knjige, ili čak i prije, se stvar pretvori u nešto sasvim drugačije - tipičnu dobru znanstvenu fantastiku iz malo starijih desetljeća, još uvijek dobru, ali daleko ispod onoga kako je napisana prva trećina.

I onda se u zadnjoj trećini stvar pretvori u, štajaznam, SF triler s jurnjavom, suspenseom i potpuno neoriginalnim krajem.

Da početak nije bio tako dobar, vjerojatno bi mi bilo okej, ali ovako sam se razočarao.

Eto.

[Ire]

pa šta ja znam, ideja je, barem moja, da u slučaju pročitane knjige, za koju želiš ostaviti komentar, otvoriš poseban topik o toj knjizi, u slučaju da se rastegne neka rasprava ... al može i ovak, svejedno

[Dagi]

hajdemo vidjeti hoće li se ova iideja, odnosno dretva, "primiti". Osobno, u dretvu o upravo pročitanom sam postao impresije, ali se to ne bi primilo. A dogodi mi se da stavim cijeli lot knjiga u post, k tome. U ostalom, čemu otvarati posebnu dretvu za svaki naslov, kad se radi o prilično poznatim - i često ne baš svježim - djelcima.

Forever Peace... Složio bih se s Izitpajnom. Kratko sam brijao na Haldemana, ali sam se relativno brzo i ohladio. Macan je Haldemana nazvao "piscem od jednog romana" (misleći, jasno, na prvijenac), a Žiga Leskovšek ga je (ponešto posprdno) nazvao "novim Heinleinom". Uzgred, Haldeman jest veliki poklonik Heineleinovog lika i djela. No, Haldemanov rubni cinizam jest ono što radi odmak od Heinleina. Natrag na roman: Izitpajnova analiza strukture stoji. Haldeman je, plašim se, gricnuo malo previše eda bi uspješno sažvakao: s jedne strane imamo iteraciju njegovog promišljanja o ratu, s druge masivnu napravu koja prijeti... No, dobro, da ne spojlam. Enivej, roman zbilja pada na kraju, ali se dade čitati. Iako je okićen nagradama, romanu dajem tek 3+.