Pozdravi iz CG
Moderator: Xaotix
Pozdravi iz CG
eto, citaj naslov, sta jos da kazem. mozda dodam koju sliku mene u nekoj izvrsnoj pozi, al otom potom.
Blood for the Blood God!!
engi
engi
Re: Pozdravi iz CG
sam ti daj :cheers: i pokoji putopisni osvrt na "žaretov način" rado bih čitala :kava:
Instant Geek. Just Add Coffee.
Re: Pozdravi iz CG
Oooookaay, vratio sam se iz brda i planina, opet sam u civilizaciji tj. na moru CG, zivot je...bolji nego sto je bio u zadnja 2-3 dana. Zasto u zadnja 2-3 dana? Jerbo sam isao sa starim do rodbine. Naravno, moja rodbina zivi na poprilicno osamljenom i izoliranom mjestu, valjda se ljudi boje najezde zombija pa pobjegose u brda ili tako nesto. Slika imam miljun, filmica isto, al nece sad nitko ici gledat moje filmice s ljetovanja, jelda, summer vacation movies, najgori horror. Idemo redom...
Krenuli smo u utorak ujutro, relativno rano, prema Niksicu. Najbrzi nacin da se tamo dodje je da se NE IDE kroz CG nego kroz onu komediju od "drzave", Republiku Srpsku. Sva sreca da smoo tako isli jer nikad inace ne bih vidio Vukojebinu Nigdjezemsku i Boguizanoguzemje. Prije nekih 12 ili tak nekak godina, tu je bio rat. Ukoliko ikad bilokoji od povjesnicara koji pisu o tom ratu, dodje tamo, prva stvar koja ce mu past na pamet ce biti pitanje - zasto? Zasto itko vodi rat na mjestu prema kojem je mjeseceva povrsina Champs d'Ellyses? Nema niceg tamo. Nema lisaja, mahovine, grmlja. Nema bilja niti vrijednog kamenja, kamenje na mjesecu barem mozes prodat, ovo...ne. No sve to nece sprijeciti ekipu da ti naplati 3€ za voznju cestom, jebga tko te vamo zvao, placaj.
Nakon sto smo se vratili iz RS u CG, prvi grad je Niksic, grad u sred CG, pokraj fakat velkog jezera i pun fakat velkih ljudi. Naime, kad imas oko 1,55 ovdje onda ti je tesko jer stalno gledas prema gore, onako sa vraatom istegnutim u nazad da bi sve vidio, ljudi su fakat visoki. Zene mene komotno gledaju u oci, a ja imam 1,89m. Muskarci, e njih ja komotno gledam u bradu. Enivejz, prvu rodbinu smo tu posjetili(od njih 70-90 koliko ih imamo na listi), jeli: prsut, sir i tursiju i pili rakiju. Potom smo krenuli dalje, u generalnom pravcu Zabljaka, gdje jos rodbine ima.
E sad, malo o vecini cseta u CG. Termin cesta se ovdje koristi poprilicno labavo, ukoliko ima negdje asfalta, onda je cesta. Sirina, rubnici, traka po sredini i slicni glupi detalji su upravo to - glupi detalji, tko ce se time zajebavat. A zavoji su nesto sto nije lako za opisati, neam blage kako da opisem osjecaj kojeg imas u mudima(u tom trenu svi imaju muda, spol nema veze tada) kad ides zavojem od 270°(da, ovdje ima takvih zavoja, imam slike i filmove ko dokaz), a TAM ti ide u susret. Jos jedna divna stvar je to sto CG ima i smrtonosnu geografiju oko tih cesta, naime, s jedne strane ti je najcesce provalija(rupa, kanjon, klisura, litica, bezdan...) dok je s druge strane kamen. Mozes birati, os se skucat i kraj ili sletjet pa mozes jos nesto o zivotu i raznom razmisljati.
Pa, do gorespomenutog Zabljaka vode ISKLJUCIVO i JEDINO takve ceste. Nema alternative, imas jednu cestu ili sjedi doma i suti. Isprva sam se trzo i znojio dosta, al uu jednom te trenu sve to pusti, jebga, ak krepas krepas. I onda, 40km(tj 2,5h voznje) nakon polaska iz Niksica, eto nas do Šavnika. Za one koji ne znaju, to je "grad" do kojeg ekipa pokusava doci u seriji "Đekna jos nije umrla, a ka će, ne znamo." Jebate, skoro smo na cilju!!
Krenuli smo u utorak ujutro, relativno rano, prema Niksicu. Najbrzi nacin da se tamo dodje je da se NE IDE kroz CG nego kroz onu komediju od "drzave", Republiku Srpsku. Sva sreca da smoo tako isli jer nikad inace ne bih vidio Vukojebinu Nigdjezemsku i Boguizanoguzemje. Prije nekih 12 ili tak nekak godina, tu je bio rat. Ukoliko ikad bilokoji od povjesnicara koji pisu o tom ratu, dodje tamo, prva stvar koja ce mu past na pamet ce biti pitanje - zasto? Zasto itko vodi rat na mjestu prema kojem je mjeseceva povrsina Champs d'Ellyses? Nema niceg tamo. Nema lisaja, mahovine, grmlja. Nema bilja niti vrijednog kamenja, kamenje na mjesecu barem mozes prodat, ovo...ne. No sve to nece sprijeciti ekipu da ti naplati 3€ za voznju cestom, jebga tko te vamo zvao, placaj.
Nakon sto smo se vratili iz RS u CG, prvi grad je Niksic, grad u sred CG, pokraj fakat velkog jezera i pun fakat velkih ljudi. Naime, kad imas oko 1,55 ovdje onda ti je tesko jer stalno gledas prema gore, onako sa vraatom istegnutim u nazad da bi sve vidio, ljudi su fakat visoki. Zene mene komotno gledaju u oci, a ja imam 1,89m. Muskarci, e njih ja komotno gledam u bradu. Enivejz, prvu rodbinu smo tu posjetili(od njih 70-90 koliko ih imamo na listi), jeli: prsut, sir i tursiju i pili rakiju. Potom smo krenuli dalje, u generalnom pravcu Zabljaka, gdje jos rodbine ima.
E sad, malo o vecini cseta u CG. Termin cesta se ovdje koristi poprilicno labavo, ukoliko ima negdje asfalta, onda je cesta. Sirina, rubnici, traka po sredini i slicni glupi detalji su upravo to - glupi detalji, tko ce se time zajebavat. A zavoji su nesto sto nije lako za opisati, neam blage kako da opisem osjecaj kojeg imas u mudima(u tom trenu svi imaju muda, spol nema veze tada) kad ides zavojem od 270°(da, ovdje ima takvih zavoja, imam slike i filmove ko dokaz), a TAM ti ide u susret. Jos jedna divna stvar je to sto CG ima i smrtonosnu geografiju oko tih cesta, naime, s jedne strane ti je najcesce provalija(rupa, kanjon, klisura, litica, bezdan...) dok je s druge strane kamen. Mozes birati, os se skucat i kraj ili sletjet pa mozes jos nesto o zivotu i raznom razmisljati.
Pa, do gorespomenutog Zabljaka vode ISKLJUCIVO i JEDINO takve ceste. Nema alternative, imas jednu cestu ili sjedi doma i suti. Isprva sam se trzo i znojio dosta, al uu jednom te trenu sve to pusti, jebga, ak krepas krepas. I onda, 40km(tj 2,5h voznje) nakon polaska iz Niksica, eto nas do Šavnika. Za one koji ne znaju, to je "grad" do kojeg ekipa pokusava doci u seriji "Đekna jos nije umrla, a ka će, ne znamo." Jebate, skoro smo na cilju!!
Blood for the Blood God!!
engi
engi
Re: Pozdravi iz CG
Ovo je cilj
Za one kojima cirilica ne ide, pise: POŠĆENJE. Jasno vam je sto ta rijec znaci, i got braggin' rights samom cinjenicom da mi je deda odavdje. Mogao bih sad prepricati kako je selo nastalo i tako to, fala kiti, cuo sam ju 10-15 puta u 2 dana, svi to vole pricat. Takodjer sam bio i kod rodjaka koji mi to u stvari nisu nikako, barem ne po mojem znanju genetike(6 semestara tog dreka, fakat mrzim genetiku), al ak moj stari kaze da jesu onda jesu. Osim toga, i oni kazu da jesu, pa ako svima tako pase, nou frks, ja volim rodbinu koja mene voli. Kako znam da me vole? Citaj dalje...
Hrana u CG je isto ono sto bi covjek nasao i u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj, nema razlike. Di god dodjes, ima mesine i krumpira, a janjac se zdere naveliko. Ima nekih razlika u kobasama koje se rade(koliko se svinje baca, tj. gdje mozes zazmiriti) i kako se nesto pece(pol kile masti ili pol litre ulja? masna su to pitanja), al to je sve isto. Ima i razlika tamo gdje je bilo vise Austrougara, tj Turaka, al ne bas mnogo. Ono sto je u CG jako izrazeno je mezenje, tj. zderanje prsuta, sira i tursije(kisele paprike nafilane kupusom) gdje god dodjes. Odbijanje nije opcija, nema "jeo sam" ili "nisam gladna", ako se nudi, jedes. U dva dana koliko sam bio kod brdske rodbine, pojeo sam oko 3/4kg prsuta i isto toliko sira iz mjesine. Pun mi je vise kua toga, ocu posebnu i podravec. Jos jedna stvar koja je zanimljiva je krumpir, tj. krompir ili krtola. Zdere se u abnormalnim kolicinama, dvoclana obitelj u brdima stavlja 200-300kg za zimu, bogtemazo, to je vise nego sto ja pojedem u 3 godine. U svakom slucaju, ja bi prije reko da se zdere nego da se jede. I jedno pitanje vezano uz to - koji kua su ljudi jeli prije nego je onaj lik donio krumpir u Evropu?
Malo o selu. Nalazi se u kotlini, fino okruzeno planinama i sumama iz prethistorije, ima dva jezera(Plavo i Crveno, al oba su mutnozuto-zelenkasto smedja, nemam pojma otkud imena) i ima 14 kuca. U jednoj zivi pametan lik(kao i svi ostali, moj rodjak) koji je skuzio da moze zaraditi na planinsko-selskom turizmu, pa je izgradio bungalove i opremio ih i mlati pare na mutavim slovencima i srbima. U drugima kucama zivi ekipa rodjena 1920-1930, koja i dalje mlati motikama rano ujutro(meni je ovo kasno po noci, onak, sad-bi-mogao-ici-spavat vrijeme) kad bi ja spavao i onda se deru na krave i kokosi da se i one zbude. Onda se malo tese i krese i neam pojma sta jos, sta god na selu da ekipa radi, to pravi buuuuukuuuuu, sto ce rec da sam se ja digo oko 6 jer onda je vec fakat bucno bilo. Beee, muuu, klank, tres, pljaf, jebem ti selo. I kao i svaki dan doma, nakon dizanja ides u kupaonu ili kak to ovdje zovu - "ono bure sa vodom, tamo kod zida", a onda na wc, tj. ona brvnarasta malena zgrada 30m(doslovno) od kuce....cekao sam da dodjemo u grad, poljski wc je NO-NO....NO. Osim toga, ima jos fenomenalnih stvari poput manjka: prometa, trgovina, signala mobitela(ne radi ni gps), vode ako nitko nije oso po nju, itd i sl.
S druge strane, ima fakat dobrih stvari, poput jutarnjeg sunca iznad planina
Ili stecak(jel je? ja nisam ekspert za stecke, al lici na stecak) na groblju
Hokay, napokon dodje vrijeme da odemo, srce mi zatreperi od pomisli na civilizaciju, al neeee, imamo mi jos rodbine. Tko je kome tko i sto je kome tko i tko je kome sto i kako i kada i gdje...genealogija je hobi svim CGorcima, svim, pa tako i mom starom. Stoga je ispalo da imamo rodbine i na Zabljaku, mondenom zimskom okupljalistu bogatih. Slike mozete sami nac na netu, ima ih gomila, pa cu ja zalijepiti samo jednu usputnu, Dolina rijeke Komarnice. Lici mi na nesto iz Firefly-a
I tak, dosli mi na Zabljak, vidjeli amatera koji jos nije spremio drva za zimu, trebao mu je netko pricat pricu o cvrcku i mravu, vidjeli skijaliste i odlucili se malo prosetati. Ja sam to odlucio napraviti u jakni, trapericama i maji s dugim rukavima. Nitko mi nije nista rekao o kapi i salu, pa sam se smrzo ko govno u snijegu...u doslovnom snijegu. Tako mi i treba kad sam mutav i ne nosim zimsku robu u 9om mjesecu. Enivejz, Zabljak je, kao i cijela sredisnja CG, nesto sto bi se trebalo vidjeti ukoliko se dobije prilika.
Sa Zabljaka istim strmoglavim putem(kad drugi put ides, posve ti je svejedno, jasno ti je koliko je smrt blizu i to je to, smrt šmrt) do Niksica, opet 2,5h za 82km, dayum...I potom od Niksica do Budve brzom cestom koju narod ovdje od milja zove - Cesta Smrti...pas mater. Prije je bilo ok, s jedne strane bezdan, s druge kamencine, sve ok, to su elementi na koje se moze obracat paznja i tvoje akcije imaju rezultat. Na ovoj cesti je s jedne strane dublji bezdan, s druge strane vise kamenja i element kaosa - Crnogorci na cesti. Taj element je nesto sto stvarno treba izbjegavat, no na cesti s dvije trake, to je fakat tesko, pa vozis i nadas se, nema ti druge.
Putem se mora proci kroz Danilograd i Podgoricu, gradovi koji zajedno nemaju ljudi koliko Tresnjevka, pa sam se smijao. A nisu ni lijepi ko Tresnjevka, pa sam bio tuzan. Budve nisam skoro nis vidio, al licila mi je na Zrce xxl, tak da mi nije bed.
Mislim da je to to sto ja zasad imam za rec o CG.
Za one kojima cirilica ne ide, pise: POŠĆENJE. Jasno vam je sto ta rijec znaci, i got braggin' rights samom cinjenicom da mi je deda odavdje. Mogao bih sad prepricati kako je selo nastalo i tako to, fala kiti, cuo sam ju 10-15 puta u 2 dana, svi to vole pricat. Takodjer sam bio i kod rodjaka koji mi to u stvari nisu nikako, barem ne po mojem znanju genetike(6 semestara tog dreka, fakat mrzim genetiku), al ak moj stari kaze da jesu onda jesu. Osim toga, i oni kazu da jesu, pa ako svima tako pase, nou frks, ja volim rodbinu koja mene voli. Kako znam da me vole? Citaj dalje...
Hrana u CG je isto ono sto bi covjek nasao i u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj, nema razlike. Di god dodjes, ima mesine i krumpira, a janjac se zdere naveliko. Ima nekih razlika u kobasama koje se rade(koliko se svinje baca, tj. gdje mozes zazmiriti) i kako se nesto pece(pol kile masti ili pol litre ulja? masna su to pitanja), al to je sve isto. Ima i razlika tamo gdje je bilo vise Austrougara, tj Turaka, al ne bas mnogo. Ono sto je u CG jako izrazeno je mezenje, tj. zderanje prsuta, sira i tursije(kisele paprike nafilane kupusom) gdje god dodjes. Odbijanje nije opcija, nema "jeo sam" ili "nisam gladna", ako se nudi, jedes. U dva dana koliko sam bio kod brdske rodbine, pojeo sam oko 3/4kg prsuta i isto toliko sira iz mjesine. Pun mi je vise kua toga, ocu posebnu i podravec. Jos jedna stvar koja je zanimljiva je krumpir, tj. krompir ili krtola. Zdere se u abnormalnim kolicinama, dvoclana obitelj u brdima stavlja 200-300kg za zimu, bogtemazo, to je vise nego sto ja pojedem u 3 godine. U svakom slucaju, ja bi prije reko da se zdere nego da se jede. I jedno pitanje vezano uz to - koji kua su ljudi jeli prije nego je onaj lik donio krumpir u Evropu?
Malo o selu. Nalazi se u kotlini, fino okruzeno planinama i sumama iz prethistorije, ima dva jezera(Plavo i Crveno, al oba su mutnozuto-zelenkasto smedja, nemam pojma otkud imena) i ima 14 kuca. U jednoj zivi pametan lik(kao i svi ostali, moj rodjak) koji je skuzio da moze zaraditi na planinsko-selskom turizmu, pa je izgradio bungalove i opremio ih i mlati pare na mutavim slovencima i srbima. U drugima kucama zivi ekipa rodjena 1920-1930, koja i dalje mlati motikama rano ujutro(meni je ovo kasno po noci, onak, sad-bi-mogao-ici-spavat vrijeme) kad bi ja spavao i onda se deru na krave i kokosi da se i one zbude. Onda se malo tese i krese i neam pojma sta jos, sta god na selu da ekipa radi, to pravi buuuuukuuuuu, sto ce rec da sam se ja digo oko 6 jer onda je vec fakat bucno bilo. Beee, muuu, klank, tres, pljaf, jebem ti selo. I kao i svaki dan doma, nakon dizanja ides u kupaonu ili kak to ovdje zovu - "ono bure sa vodom, tamo kod zida", a onda na wc, tj. ona brvnarasta malena zgrada 30m(doslovno) od kuce....cekao sam da dodjemo u grad, poljski wc je NO-NO....NO. Osim toga, ima jos fenomenalnih stvari poput manjka: prometa, trgovina, signala mobitela(ne radi ni gps), vode ako nitko nije oso po nju, itd i sl.
S druge strane, ima fakat dobrih stvari, poput jutarnjeg sunca iznad planina
Ili stecak(jel je? ja nisam ekspert za stecke, al lici na stecak) na groblju
Hokay, napokon dodje vrijeme da odemo, srce mi zatreperi od pomisli na civilizaciju, al neeee, imamo mi jos rodbine. Tko je kome tko i sto je kome tko i tko je kome sto i kako i kada i gdje...genealogija je hobi svim CGorcima, svim, pa tako i mom starom. Stoga je ispalo da imamo rodbine i na Zabljaku, mondenom zimskom okupljalistu bogatih. Slike mozete sami nac na netu, ima ih gomila, pa cu ja zalijepiti samo jednu usputnu, Dolina rijeke Komarnice. Lici mi na nesto iz Firefly-a
I tak, dosli mi na Zabljak, vidjeli amatera koji jos nije spremio drva za zimu, trebao mu je netko pricat pricu o cvrcku i mravu, vidjeli skijaliste i odlucili se malo prosetati. Ja sam to odlucio napraviti u jakni, trapericama i maji s dugim rukavima. Nitko mi nije nista rekao o kapi i salu, pa sam se smrzo ko govno u snijegu...u doslovnom snijegu. Tako mi i treba kad sam mutav i ne nosim zimsku robu u 9om mjesecu. Enivejz, Zabljak je, kao i cijela sredisnja CG, nesto sto bi se trebalo vidjeti ukoliko se dobije prilika.
Sa Zabljaka istim strmoglavim putem(kad drugi put ides, posve ti je svejedno, jasno ti je koliko je smrt blizu i to je to, smrt šmrt) do Niksica, opet 2,5h za 82km, dayum...I potom od Niksica do Budve brzom cestom koju narod ovdje od milja zove - Cesta Smrti...pas mater. Prije je bilo ok, s jedne strane bezdan, s druge kamencine, sve ok, to su elementi na koje se moze obracat paznja i tvoje akcije imaju rezultat. Na ovoj cesti je s jedne strane dublji bezdan, s druge strane vise kamenja i element kaosa - Crnogorci na cesti. Taj element je nesto sto stvarno treba izbjegavat, no na cesti s dvije trake, to je fakat tesko, pa vozis i nadas se, nema ti druge.
Putem se mora proci kroz Danilograd i Podgoricu, gradovi koji zajedno nemaju ljudi koliko Tresnjevka, pa sam se smijao. A nisu ni lijepi ko Tresnjevka, pa sam bio tuzan. Budve nisam skoro nis vidio, al licila mi je na Zrce xxl, tak da mi nije bed.
Mislim da je to to sto ja zasad imam za rec o CG.
Blood for the Blood God!!
engi
engi
Re: Pozdravi iz CG
Viđu ga! Lijep ko Njegoš!
Morat ćemo te nagovoriti na pisanje putopisa iz cijele regije
Morat ćemo te nagovoriti na pisanje putopisa iz cijele regije
Randomness is strong with this one!
Re: Pozdravi iz CG
jbt, jesam ti ikad rekla kako volim čitati tvoje dugačke postove? e pa sad znaš
Re: Pozdravi iz CG
je li ovo neš ko iskrica pa se svi svakome uvaljuju ili opis putovanja?
Inside Every Living Person Is A Dead Person Waiting To Get Out
Terry Pratchett
Terry Pratchett
- SAMSUILUNOV OTAC
- Autor u Smokvinom listu
- Posts: 2110
- Joined: 30 Dec 2005, 00:50
- Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve
Re: Pozdravi iz CG
Zamislite ovu rečenicu izgovorenu senzualnim ženskim glasom, punim strasti i vrebajućeg seksa...nelchee wrote:jbt, jesam ti ikad rekla kako volim čitati tvoje dugačke postove?
PS: nisam mogao odoljeti! :zubo:
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
I svaka rana malo više boli.
Re: Pozdravi iz CG
:scratch: inčrsting konseptSAMSUILUNOV OTAC wrote:vrebajućeg seksa...
Instant Geek. Just Add Coffee.
- SAMSUILUNOV OTAC
- Autor u Smokvinom listu
- Posts: 2110
- Joined: 30 Dec 2005, 00:50
- Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve
Re: Pozdravi iz CG
Hmmm... Mislim da bih trebao napisati priču s takvim naslovom.Ire wrote::scratch: inčrsting konseptSAMSUILUNOV OTAC wrote:vrebajućeg seksa...
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
I svaka rana malo više boli.