Tomislav Sakic wrote:Ja sam Šakić, i nisam nikad bio na žiriranju za SFERU, a kamoli držao narečeno predavanje - barem ne da sam znao za to. Pretpostavljam da je bila zapravo riječ o nekom kafanskom razgovoru, kako to biva u Hrvata:)
Ma čekaj, jesam li ja onda imao halucinacije na žiriranju za Sferu one godine kad je Let Nancija Konratata dobio Sferu? :scratch: Nisi li ti BIO tamo? To predavanje je bilo ponajvećma meni upućeno... ili smo taj razgovor vodili nekom drugom prigodom na nekom drugom mjestu? Očevici, izjasnite se, sad počinjem sumnjati u sebe! A ako Šakića tamo nije bilo, ziher sam da nitko drugi od nazočnih nije mogao tim riječima i takvim argumentima braniti Raosa... Hm, jesam li i ja uopće tamo bio?
Zoran wrote:Sad ću postaviti pitanje u ime Šišovića, jer znam da on to želi pitati, a ne stiže ili ne želi biti pretjerano provokativan: postaje li popis za plac književni tekst, ako ga napišeš u aoristu i invertiraš redoslijed riječi? "Salate zelene glavicu kupiti trebah."
Otprilike je to bilo moje mišljenje o Raosovom romanu. Ali sam ostao u debeloj manjini.
Milena wrote:No može se reći da dobiva na literarnosti, jer skreće pozornost na to kako je napisan umjesto da se usredotoči samo na to što je napisano. To je zapravo postupak koji se pojavljuje u mnogim umjetnostima -- uzmeš nešto ful obično, učiniš to neobičnim i voila' -- umjetničko djelo.
Eto, i to je bilo moje mišljenje o tom Raosovom romanu. Ali sam ostao u debeloj manjini.
Uglavnom, kako sam ja shvatio cijelu tadašnju raspravu, gdjegod se ona održavala, htjelo se reći (odnosno htjelo se mene uvjeriti) da je "literarnost" (namjerno u navodnicima) presudan, pa čak i jedini dovoljan kriterij da se Let Nancija Konratata proglasi najboljim žanrovskim romanom te godine; dok je za mene "literarnost" jezično lijepo (stilski dotjerano, ali s ukusom) pakiranje za inače dobru priču, dobru ideju, motiv, temu, uzmite što vam treba. "Literarnost" je začin koji dobar tekst čini još boljim, ali nema te "literarnosti" koja će popraviti loš tekst. Po meni, suprotstavljeni polovi nisu "literarnost" i "linearnost", a dokaz je upravo ovaj Raosov roman: da se očisti od "literarnosti", dobili bismo skoro bezličnu "linearnu" priču. Suprotstaviti se mogu "literarnost" i "neliterarnost", ili na drugoj razini "linearnost" i "nelinearnost". Akademska uvjeravanja o "literarnosti" kao apsolutnoj vrijednosti neminovno skreću prema tvrdnji da nepodržavatelji argumenta "literarnosti" to "ne kuže", "nisu sposobni pojmiti".
Zanimljivo, sličnu raspravu vodio sam na blogu o početnom pasusu Jarkova romana "Duša od krumpira"; zainteresirani mogu pogledati početak (ograđujem se: samo početak) tog romana kao primjer "lažne literarnosti". U puno većoj mjeri kao ilustracija može poslužiti zadnji roman Marinka Koščeca "Centimetar od sreće" - prvi dio tog romana pršti od "literarnosti" - a ovdje to spominjem u pozitivnom smislu - i u ovom slučaju stil itekako oplemenjuje temeljni tekst, ali u drugom dijelu romana priča odlazi k vragu i ni "literarnost" ju ne spašava.
Malo bliže žanru, evo primjera gdje također "literarnost", čak prema vrlo uglednim uzorima, nije nimalo pomogla umjetničkoj vrijednosti književnog djela, iako je u tekstu napadno prisutna: roman "Udruženje za mravlje igre" Kristijana Vujičića.
IMHO, Darko Macan je puno bolji "literat" od svih dosad spomenutih :angel: