Re: Teorija Teorije zavjera
Posted: 09 Oct 2009, 16:40
Nego da se probamo vratiti na engleske pastire, zagoske težake i njihove potomke te poimanja luksuza nekad i danas, s tim da maslinovo ulje ostavimo po strani jer se očito ne možemo složiti je li luksuz ili nije i za koga, pa možda naposlijetku uspijemo dokučiti u čemu je privlačnost teorija zavjere.
Brumiko je naveo mediteranske plodove kao nezamisliv luksuz našim precima na selu, no ja se ne bih složila da je to za njih bio luksuz već samo nezamislivo. Zadržat ću se na zagoskom težaku s početka 20. stoljeća i navestio ono što pouzdano znam da je bio luksuz: prije svega bijeli kruh, a tek potom meso koje se čak i obiteljima koje su bile dobrog imovinskog stanja nije jelo svaki dan već kada su se obavljali teži fizički poslovi. Moja baka je pričala da su kod njih svi voljeli težačiti jer su dobivali uz ćušpajz meso i bijeli kruh, to je bila nadnica. Oni ga nisu jeli svaki dan iako je dvorište bilo puno živine. Jaja su također bila luksuz jer su predstavljalo izvor novca.
Luksuz je bio zasena soba za bračni par. Svojevrsnim luksuzom bi se mogao smatrati i krevet koji je mlada donosila u miraz, ona koja si to nije mogla priuštiti je obično ostajala stara cura, težačila ili išla u Zg za deklu. Od kuće su išli i dečki za koje se nije imalo kreveta, a bili su preveliki da spavaju na peći, niti se moglo očekivati da će cijeli život spavati na štali. Kad su muž i žena spavali svatko u svom krevetu, to je već bilo vrhunac luksuza. Luksuz je bilo ogledalo, kao i ormar na čijim se vratima obično nalazilo.
Imati volove i konje nije bilo luksuz već prije znak imućnosti, oboje je bilo potreba koju si je netko mogao priuštiti, a netko nije, pa je bio prisiljen posuditi ih i posudbu odraditi.
Ta moja baka, rođena 1907. živjela je i u ovom i onom vremenu. Ono što je njezinoj kćeri i unucima bilo normalno, njoj je često bilo u najmanju ruku čudno. Stalno je prigovarala da jedemo previše mesa i da smo od toga srčepukasti, jedino meni nije jer nisam voljela meso. Neke novotarije koje bi u doba njezine mladosti bile luksuz ili nešto sasvim nezamislivo, jako lako je prihvatila, poput vožnje automobilom, pogotovo kad se išlo u Mariju Bistricu ili na Sv. Geru, jako je rado išla i kod doktora i trošila ljekarije, a i televizor joj se jako brzo omilio - bio je nepresušan izvor čuđenja i zgražanja. Od novotarija koje su pristizale na stol, svidjele su joj se samo naranče i francuska salata. Smokve su joj bile odvratnog izgleda, mislim da ih nikad nije ni probala, banane gnjecave i fuj, maslinovo ulje joj je zaudaralo... Svinjskoj masti je davala prednost pred bilo kojim drugim uljem. I mislila je da imamo svega previše, preveliku kuću, previše cipela i odjeće, previše igračaka, previše knjiga... i da previše landramo okolo. Naše veselje uoči odlaska na more njoj je bilo potpuno nerazumljivo i brundala je da samo bez veze trošimo novce, da što nam to treba, da bi nam bilo bolje da nešto prišparamo.
Poljoprivrednim strojevima, uprkos brzini, nalazila je sto mana. Možda zato što se nije u njih razumjela i nije imala kontrolu nad njima.
Čitavog života je bila velika vjernica, stvarno je vjerovala da postoji život nakon života i da je njezini prerano umrli sinovi čekaju. To joj je davalo snage da ide kroz život bez antidepresiva. Nije se plašila smrti, ona je za nju bila prijelaz iz ovog nevoljnog svijeta u bolji i radosniji svijet. Imala je povjerenja u Boga, smatrala ga odgovornim za sve što je bilo izvan njene moći, nikoga drugoga, i za svako zlo koje bi je snašlo, smatrala je da ga je zaslužila ili da je Bog iskušava i da je to jednostavno križ koji mora ponijeti, pa i kad su joj zlo prouzročili drugi ljudi svojim postupcima, tješila bi se da je Bog tako htio i da je za to imao samo njemu znan razlog.
Čak i uz svo to uzdanje u Boga i vjerovanje u Boga, bila je sklona prihvaćati teorije zavjera, naravno, uz primisao da je i to Božja volja. Bila je praznovjerna i vjerovala u uroke. Pazila da ništa ne posuđuje od kuće u kvaternom tjednu. Sve ono što si nije mogla objasniti, kao napr. zašto je kravi presušilo mlijeko ili zašto pure krepavaju, bio je kriv neki urok. Svađe u kući su također bile uzrokovane nečijim coprom. Urok je bio i to što sam kao dijete bila bez apetita i izgledala anoreksično. Njezine teorije zavjera išle su dalje od seoskih coprlija i poškodljivih očiju. Vjerovala je da su za pojave ušiju u školama odgovorni Amerikanci ili Rusi koji ih bacaju iz aviona. Isto je vrijedilo i za razne bolesti ljudi, životinja i biljaka, prah iz aviona. I da se razumijemo, sve uz božju volju.
Tuče, poplave i potresi bili su za nju zaslužena kazna božja jer je svijet pokvaren i bezbožan.
Brumiko je naveo mediteranske plodove kao nezamisliv luksuz našim precima na selu, no ja se ne bih složila da je to za njih bio luksuz već samo nezamislivo. Zadržat ću se na zagoskom težaku s početka 20. stoljeća i navestio ono što pouzdano znam da je bio luksuz: prije svega bijeli kruh, a tek potom meso koje se čak i obiteljima koje su bile dobrog imovinskog stanja nije jelo svaki dan već kada su se obavljali teži fizički poslovi. Moja baka je pričala da su kod njih svi voljeli težačiti jer su dobivali uz ćušpajz meso i bijeli kruh, to je bila nadnica. Oni ga nisu jeli svaki dan iako je dvorište bilo puno živine. Jaja su također bila luksuz jer su predstavljalo izvor novca.
Luksuz je bio zasena soba za bračni par. Svojevrsnim luksuzom bi se mogao smatrati i krevet koji je mlada donosila u miraz, ona koja si to nije mogla priuštiti je obično ostajala stara cura, težačila ili išla u Zg za deklu. Od kuće su išli i dečki za koje se nije imalo kreveta, a bili su preveliki da spavaju na peći, niti se moglo očekivati da će cijeli život spavati na štali. Kad su muž i žena spavali svatko u svom krevetu, to je već bilo vrhunac luksuza. Luksuz je bilo ogledalo, kao i ormar na čijim se vratima obično nalazilo.
Imati volove i konje nije bilo luksuz već prije znak imućnosti, oboje je bilo potreba koju si je netko mogao priuštiti, a netko nije, pa je bio prisiljen posuditi ih i posudbu odraditi.
Ta moja baka, rođena 1907. živjela je i u ovom i onom vremenu. Ono što je njezinoj kćeri i unucima bilo normalno, njoj je često bilo u najmanju ruku čudno. Stalno je prigovarala da jedemo previše mesa i da smo od toga srčepukasti, jedino meni nije jer nisam voljela meso. Neke novotarije koje bi u doba njezine mladosti bile luksuz ili nešto sasvim nezamislivo, jako lako je prihvatila, poput vožnje automobilom, pogotovo kad se išlo u Mariju Bistricu ili na Sv. Geru, jako je rado išla i kod doktora i trošila ljekarije, a i televizor joj se jako brzo omilio - bio je nepresušan izvor čuđenja i zgražanja. Od novotarija koje su pristizale na stol, svidjele su joj se samo naranče i francuska salata. Smokve su joj bile odvratnog izgleda, mislim da ih nikad nije ni probala, banane gnjecave i fuj, maslinovo ulje joj je zaudaralo... Svinjskoj masti je davala prednost pred bilo kojim drugim uljem. I mislila je da imamo svega previše, preveliku kuću, previše cipela i odjeće, previše igračaka, previše knjiga... i da previše landramo okolo. Naše veselje uoči odlaska na more njoj je bilo potpuno nerazumljivo i brundala je da samo bez veze trošimo novce, da što nam to treba, da bi nam bilo bolje da nešto prišparamo.
Poljoprivrednim strojevima, uprkos brzini, nalazila je sto mana. Možda zato što se nije u njih razumjela i nije imala kontrolu nad njima.
Čitavog života je bila velika vjernica, stvarno je vjerovala da postoji život nakon života i da je njezini prerano umrli sinovi čekaju. To joj je davalo snage da ide kroz život bez antidepresiva. Nije se plašila smrti, ona je za nju bila prijelaz iz ovog nevoljnog svijeta u bolji i radosniji svijet. Imala je povjerenja u Boga, smatrala ga odgovornim za sve što je bilo izvan njene moći, nikoga drugoga, i za svako zlo koje bi je snašlo, smatrala je da ga je zaslužila ili da je Bog iskušava i da je to jednostavno križ koji mora ponijeti, pa i kad su joj zlo prouzročili drugi ljudi svojim postupcima, tješila bi se da je Bog tako htio i da je za to imao samo njemu znan razlog.
Čak i uz svo to uzdanje u Boga i vjerovanje u Boga, bila je sklona prihvaćati teorije zavjera, naravno, uz primisao da je i to Božja volja. Bila je praznovjerna i vjerovala u uroke. Pazila da ništa ne posuđuje od kuće u kvaternom tjednu. Sve ono što si nije mogla objasniti, kao napr. zašto je kravi presušilo mlijeko ili zašto pure krepavaju, bio je kriv neki urok. Svađe u kući su također bile uzrokovane nečijim coprom. Urok je bio i to što sam kao dijete bila bez apetita i izgledala anoreksično. Njezine teorije zavjera išle su dalje od seoskih coprlija i poškodljivih očiju. Vjerovala je da su za pojave ušiju u školama odgovorni Amerikanci ili Rusi koji ih bacaju iz aviona. Isto je vrijedilo i za razne bolesti ljudi, životinja i biljaka, prah iz aviona. I da se razumijemo, sve uz božju volju.
Tuče, poplave i potresi bili su za nju zaslužena kazna božja jer je svijet pokvaren i bezbožan.