NOSF forum

poison wrote:a jedinice ne bih smjela dijeliti da ih ne demotiviram

Hehe, ti ne radiš baš dugo, jelda?

hehe, puna dva tjedna... a ovo samo ponavljam što mi rekoše predmetne kolege u školi. a i zdrava logika mi kaže: ako ih budem pokolčila, nagodinu će se masovno ispisati s njemačkog, spojit će mi razrede i ode mi satnica.

poison wrote:ima i takvih, vjerovao ili ne. mene dopao najbolji razred u toj školi. četvrti razred, od njih 9, 6 je uzelo njemački, i djeca su anđeli.
zato mi druga škola, u predgrađu, sve to nadoknadi. tri četvrta razreda, ne možeš ih lasom pohvatati po razredu. čim okrenem leđa trkaju okolo, grlo sam poderala vičući tišina... a jedinice ne bih smjela dijeliti da ih ne demotiviram, njemački je i tako bauk, a njima je izborni... da ne govorim o tome kako sam ja uvijek prezirala one koji su kažnjavali ocjenama bilo što osim neznanja. zato, blažena bila kolonica zalaganja, tamo im mogu "založiti" koju - a da ne činim ništa pogrešno, jer, ipak, ta rubrika i je za njihov doprinos satu, zar ne? na kraju izađem iz razreda ko da sam 45 minuta kopala baštu, a ne predavala djeci.
nakon dva tjedna u školi (pola satnice) sam apsolutno premorena. knjige su odvratne, a ja nemam kad napraviti dodatne materijale... veselo mi je, veselo, a svi me tješe da će mi biti tako "samo" prva dva mjeseca.

neće biti samo prva dva mjeseca
odmah na početku moraš pokazati zube
al ozbiljno
pojest će te živu inače, ako im dozvoliš da te na početku procijene kao laku za zajebavat
podijeli kolčina kolko treba ali uspostavi disciplinu. moraju znati da se ne šališ. kad to napraviš možeš mirno raditi. a kad se bude radilo i rezultati budu evidentni, nitko se neće sjećati par jedinica s početka polugodišta

ratchet wrote: Nas inženjere ubije to što prema zakonu oni sa završenom razrednom nastavom i nekom dodatnom matematikom imaju prednost pred nama, iako im matematika nije ravna niti jednom tehničkom fakultetu. A ja sam valjda za vraga polagao DPPO.

O metodici se radi. oni ju imaju, ti ju nemaš. nije ni ta metodika koju oni imaju bogznašto, ali ikakva uvijek ima prednost pred nikakvom. za tu matematiku koja se predaje u osnovnoj školi, dovoljno ti je znanje matematike na nivou gimnazijalca-maturanta s peticom iz matematike. fora ti je u tome KAKO ćeš ti to objasniti i ispredavati.
sve u svemu, kriminal je većinu nas koji smo upali u škole uopće pustiti u škole, obzirom na to koliko smo kompetentni podučavati djecu, i koliko su ta djeca kompetentna da ih se podučava, ali to je za neku sasvim drugu temu, i neki sasvim drugačiji riječnik (#"$%#**#%# itd.)

Zaminanje: studentica
trenutna preokupacija: ispit iz mikrobiologije :x :x :x

Ariel wrote:Zaminanje: studentica
trenutna preokupacija: ispit iz mikrobiologije :x :x :x

Studentica čega?

DPPO je dopunsko pedagoško psihološka metodička nastava. Traje cijeli semestar svaki vikend s posebnim naglaskom na metodiku sa koje se ne smije izostati niti jedan sat inače čao dogodine ( 60 sati je samo metodika ) i još postoji stručna praksa i završni rad koji je nalik na stručni ispit ( kompletna priprema jednog nastavng sata i prezentacija pred profesorom i to razrađeno u sekundu ). Polaže se inače psihologija, pedagogija, didaktika i metodika. Nakon toga sam dobio diplomu - licencu za predavača u osnovnim i srednjim školama.
I sad po čemu su to oni u prednosti? Možda su opširnije školovani u ovim predmetima ali nisu u stručnim. Trebali bi barem imati isti status kad već nisu profesori matematike.
Inače ja sam u petak održao katastrofalnu provjeru. 18 učenika 15 negativnih ( 6 razred ). A tražio sam da riješe samo dva zadatka od šest i to su bila namjerno dva lagana i još sam im od ta dva napisao i rješenja na ploči. A jedna pozitivna je od učenika koji je sjedio ispred onog što je jedini dobio 4. Predznanje im je očajno i sad ne znam jesam li ja lud ili u čemu je stvar. Jedina utjeha mi je da su polagali državne testove prije nego sam ih ja preuzeo i imali su ukupno 0 bodova. Dakle tri pozitivne su već poboljšanje.

sorry, nisam bila upoznata sa značenjem kratice.
onda, ruku na srce, kvalificiran si koliko i ja. (što i nije baš neki kompliment, ako ćemo tako )
i da, te sve iste dumine sam i ja odslušala, samo što nisam išla subotom na to, nego sam imala pedagogiju do 8 navečer, psihologiju od 7 ujutro, i sumanute hospitacije. a taj "završni ispit" o kojem govoriš... e, to sam izvodila 4 puta: engleski, njemački, osnovna, srednja. dakle, skroz se razumijemo, kolega.
ja svoje još nisam počela ocjenjivati (izuzev najboljih, kojima sam već podijelila par petica da osiguram suradnju), i nisam provalila ni što u koju rubriku trebam ocjenjivati (skupljam hrabrost da pitam nekoga od starosjedioca). i sve me je strah kada im budem morala dati testove... imam par očitih petica, a sve ostalo... brrrrr....

da, zaboravila sam spomenuti - ne znam koliko je to sati metodike ustvari, ali glotodidaktika i metodika su mi sve skupa iznosile 2x5 sati tjedno... veselja li!

nemoj se uopće opterećivati stručnošću. to ćeš steći iskustvom. za ono što te čeka u školi kao nastavnika ionako te nijedna škola kao studenta ne može pripremiti :zubo:

Uglavnom izgleda da treba odmah oštro s njima. Ja sam na informatici imao prilično ležernu atmosferu. Izborni predmet a i zanima ih pa je lakše. Na matematici mi se to obilo o glavu. Gađaju se kredama i gumicama čim okrenem leđa, a što se tiče pračenja nastave ko da tupim zidu osim manjeg broja koji nešto slušaju.

meni ŠETAJU po razredu čim okrenem leđa. idem nešto napisati na ploču, dok se okrenem, bar troje ih razbacilo šetnjicu po razredu. (a tu ne govorim o onima koji su otišli našiljiti olovku)
još razmišljam kako ću s tim, ali imam osjećaj da će idućeg tjedna morati pasti par komada, pa ćemo onda imati reda...

Uh, znam taj sindrom.

A znam i sindrom od kojeg ti patiš. Meni je ovo druga godina posla. U prvoj sam imao dobre razrede i loše razrede, s nekima jednostavno nisam mogao izaći na kraj, a savjeti koje su mi davali kolege su bili otprilike "treba se čvršće postaviti", ono, korektni, općeniti i beskorisni.

Onda sam došao ovdje gdje sad predajem - matematiku automehaničarima i vodoinstalaterima. Jedan od njihovih razrednika mi je odmah rekao: "Na početku ih trebaš zgazit, da se boje dignut glavu i jedino ćeš onda imati mira. Inače će oni zgaziti tebe. Doslovno."

U prvih nekoliko mjeseci sam shvaćao da to što mi je rekao ima smisla, ali nikako se nisam mogao prisiliti da zbilja počnem pisati jedinice onako, masovno., imao sam nekoliko sporadičnih dijeljenja, ali generalno ne previše. Onda mi je, krajem prvog polugodišta, puk'o film. Najprije sam rekao okej, sad je kraj polugodišta, neću sad, da ne kažu da sam krenuo bez upozorenja, a na početku drugog polugodišta sam krenuo udarnički.

E, koja tišina u razredu! I počnem ja pričat što već trebam i nakon deset sekundi mi se poremeti koncentracija jer sam zapanjen što me svi slušaju Al onda oni opet počnu sa svojim, onda dam jš dvije jedinice onda je opet mir, kojih desetak minuta. Onda opet počnu, pa dam dvije jedinice, onda je mir sljedećih petnaest minuta. Za kojih mjesec dana ću valjda moći održati cijeli sat bez da dam ijednu jedinicu. Ili više neće biti mjesta u imeniku

Iako svi kažu da, ako tako ne kreneš od početka, kasnije ti je puno teže. Zato sad, dok su još prošla samo dva tjedna, o'ma udri.

Kako mi je netko lijepo rekao: moraju shvatiti da si dovoljno lud(a) da i ostvariš to čime se prijetiš. A, na žalost, ocjene su jedini način da ih se disciplinira.

Mislim, iskreno, tebi je svejedno, imat ćeš istu plaću bez obzira predavala ili čitala novine 45 minuta. Ali ako želiš nešto naučiti onu petoricu-desetoricu koje ima smisla učiti, onda ove ostale moraš zgazit da ti ne smetaju. Jer će inače oni zgazit tebe. Doslovno.

Žalosno ali istinito. Ako se ne boje bespomoćan si. I samo jedinice pomažu. To što ja viknem pomogne samo kratko. Vide brzo da pas koji laje ne grize. A ja baš ne izgledam bezazleno ali brzo su skopčali da u ovom slučaju izgled vara. A znam jednog kolegu koji je predavao po satu jednom razredu otprilike 10 minuta a ostatak vremena trošio na smirivanje. I dogovorila se ekipa jedan dan i bili mu mirni ko bubice na satu. Čovjek odradio svojih 10 minuta koje obično pripremi, jer zna da neće moći više, i stao. Gledaju nakon toga oni njega i on njih. Kaže da mu je bilo gore nego kad su divljali.

Eh kakve vi trivijalne probleme imate.

Par šamara i šiba naslonjena odmah pored ploče, pa da vidiš discipline. :zubo: