Rade Jarak: Strašni

[Milena]

Kad svi drugi imaju pametnija posla, a ja doma čuvam bolesno dijete... :P

[ratchet]

Mene je članak iziritirao jutros u novinama. Ali navikao sam na takve stvari i ne čudim se previše. Ionako od novinara u našim velikim listovima možeš svakodnevno čitati budalaštine. Meni je uvredljivo bilo što nije niti spomenula zbirku koja je izašla paralelno sa njegovim romanom. Ispada da je on kao jedini tu objavljen nakon natječaja, jer, bože moj, hrvatski SF i nema neku tradiciju, pa da se Jarak nije javio na natječaj ničega ne bi niti bilo. Barem spomen bi bio pristojan.
I druga iritantna stvar je ona sa širenjem recepcije. Meni je to još bilo najgore, zvučalo mi je kao da je rekla: e sad će oni mamlazi koji čitaju SF, pročitati Jarka, a onda se možda ostave tih idiotarija i krenu na ozbiljniju literaturu. Možda sam u krivu ali eto, meni je to imalo takav prizvuk.
E pa što se mene tiče jarak si, sad pogotovo, nije sasvim sigurno priskrbio publiku koju do sada nije imao.

[Xaotix]

Prema napisanom tekstu, rekao bih da Jagna Pogačnik roman nije pročitala nego samo skimmala. Ključne riječi su tu, ali ne opisuju roman koji sam ja čitao.

Sraz civilizacija, njihov sukob u kojem je pobijedio (navodno) nadmoćniji i sva ta SF čuda i paralelne stvarnosti, kojim se poslužio Jarak, mamac su za žanrovsku publiku,

...i sva ta SF čuda i paralelne stvarnosti...??? :lol2: :lol2:

Ja nakon Strašnog nisam bio potaknut posegnuti za nekim drugim Jarkovim djelom. Naprotiv... Što mogu kad sam neuk i ne slušam načitane... :kava:

[ratchet]

Ja sam ga čitao. I nije bog zna što. Barem ne da me ponuka da tražim i druga njegova djela. Iako ne mogu reći da je loš.
Nažalost, polovica renomiranih hrvatskih autora, hvaljenih po tiskovinama, onoga što zovu mejnstrim, meni je bila gotovo nečitljiva. Ja općenito svakom dam priliku. Makar 30-50 stranica, pa ako ne ide zavitlam knjigu što dalje i vratim je u knjižnicu.
Ali i ja mislim da pola kritičara knjige niti ne čita. Kao što se vidi da i ta Jagna Pogačnik nije pročitala Strašnog. I onda ja, ponukan dobrim kritikama, posudim knjigu pa onda :mda:

[Xaotix]

To bi nam trebao biti reklemani slogan:
NOSF, mjesto gdje kritičari (i) čitaju!

Al sad čekam Macanovu kritiku. On se isto mašio Jarka...

[davors]

Trebam razjasniti neke stvari dok ne bude prekasno:

Jarkov roman nema veze s natječajem za priče o dinosaurima, odnosno, Rade Jarak nije poslao roman na natječaj za priče o dinosaurima, kako bi se iz nekih dosadašnjih navoda moglo naslutiti. Ovo naglašavam i iz razloga da ne bi netko pomislio da ako na neki od naših budućih natječaja umjesto priče pošalje roman, da bi taj roman imao ikakve šanse biti objavljen. Pa čak ni pročitan. Na natječaj FFK-a ne primamo romane.

Naprotiv, Jarkov roman je napisan još prije nekoliko godina; a vijest da je raspisan natječaj za priče o dinosaurima samo je upalila lampicu i dala motiv za naš prvi kontakt (nisam ga ranije poznavao); čovjek mi se javio tek da pita bi li bilo kakvog interesa za taj dovršeni a neobjavljeni rukopis, na što je moj odgovor bio naravno pozitivan jer sam, poznavajući druge Jarkove knjige, bio itekako zainteresiran vidjeti kako se snašao u SF-u. Dogovor je od početka bio da će roman - AKO ISPADNE DOBAR! - objaviti Zoro - AKO SE NAĐE SPONZOR. Objavljivanje romana dakle nipošto nije moglo imati veze s natječajem za priče o dinosaurima i objavljivanjem istoimene zbirke po uobičajenoj proceduri.

Jel' jasno? Jarkov roman nema veze s natječajem za priče o dinosaurima i točka.

ALI, roman je ispao dobar, a uspjelo se naći i sponzora, pa ga je ZORO objavio kao šestu knjigu u biblioteci WARP.

Dio forumaša se kroz sasvim neknjiževne konotacije i argumente navlači na apriorno formiranje vrijednosnog suda o romanu, što mi se ne sviđa. Pročitajte pa onda recite. Meni je roman bio dobar, da nije, ne bih ga objavio, pa makar mu autor bio Rade Jarak. Ali sam ponosan što sam bio urednik dobrom SF romanu kojemu je autor Rade Jarak.

Revolt zbog nekih izričaja koje je upotrijebila Jagna Pogačnik u svome "prikazu" Jarkova romana (priznajem, očekivao sam ipak tekst koji bi bio malo više književna kritika, a malo manje standardni informativni prikaz) kod mlađih je forumaša opravdan uslijed nepoznavanja činjenica. Za upoznavanje s činjenicama, molim pogledati antologiju hrvatske fantastične proze "Prodavaonica tajni" koju je Jagna Pogačnik uredila. Također, ona je objavila dvije knjige (ili jednu? a druga je bila godišnja antologija kratke proze kojoj je bila urednik?) sa svojim sabranim književnim kritikama, gdje se među stotinjak obrađenih domaćih proznih zbirki ili romana našla svega jedna ili dvije iz žanra koji nas zanima, a riječ je o knjizi (ili knjigama, ne sjećam se točno) Vanje Spirina. Žena je dakle napisala nešto što proizlazi iz informacija, ali i iz uvjerenja koje ima o "hrvatskoj znanstvenoj fantastici". Što bi bila ili ne bi bila profesionalna obveza književnog kritičara, druga je priča, no ako pretpostavimo da ona slobodno, prema ničim ometanom ili uvjetovanom vlastitom nahođenju bira knjige o kojima će pisati, nemamo joj što zamjeriti. No kao i obično ljutit ćemo se ako netko drugi ne napravi nešto što smatramo da bi trebao napraviti, a da se ne potrudimo čak ni malo ga pogurnuti u tom "našem" pravcu. U slučaju Jagne Pogačnik možemo nastaviti autistično pizditi protiv tih njezinih uvjerenja, ili možemo kulturno i pristojno utjecati na promjenu tih uvjerenja. Recimo, moj je prijedlog, pozivom da sudjeluje na jednom od događaja iz serije "SFERA u Profilu", nekom okruglom stolum, tako nešto? Koliko vidim po medijima, rado se odaziva na takve skupove.

Inače, kad se ovdje ovako reagira, čudno mi je da ranije nitko nije zamjerao Dežuloviću kad je višekratno, čak i javno u intervjuima, žustro isticao kako njegov Christkind NIJE SF roman. Stvar je u tome da nije čovjek znao što je to SF roman, a ne da je htio biti zločest ili omalovažavajuće govoriti o hrvatskoj SF sceni. Stjecajem okolnosti sam na jednom Motovunskom filmskom festivalu o tome s njim razgovarao: uspio sam ga, pred svjedocima, uvjeriti da prihvati činjenicu da je doista napisao SF roman.

Tko se doista razljuti na odnos domaće javnosti i medija prema hrvatskoj znanstvenoj fantastici mogao bi s vremenom reći koju i na račun Branimira Donata, i na račun Igora Mandića, ali i na račun negdašnjih bardova i pionira domaće SF scene koji se danas ponašaju drukčije - recimo, propaganda Raosove "Vertikale", a znamo tko mu je izdavač, se silno trsila uvjeriti svekoliku hrvatsku kulturnu javnost da to zapravo nije znanstvenofantastični roman...

Ajme, kud sam zaš'o...

[Milena]

Just for the record: Ja o "Strašnome" nemam još nikakvo mišljenje, jer ga još nisam pročitala. Radeta od prije poznam i nemam ništa protiv njega kao osobe, a ni kao pisca -- unutar onoga što sam pročitala. Ne bi bilo lijepo da ispadne kako je on tu nešto kriv, jer je jasno da nije.

A Jagna Pogačnik može, kao i svatko drugi, imati svoje mišljenje o hrvatskom SF-u, no ako ide o njemu pisati, pa makar i usputno, imala bi -- i kao novinarka, i kao književna kritičarka -- obvezu barem provjeriti svoje pretpostavke prije nego što ih proglasi činjenicama. Stavovi i mišljenja su pitanja o kojima možemo raspravljati. Pitanje koliko tradicije hrvatski SF ima ili nema pak nije pitanje ni stava ni mišljenja. Drugo je sad pitanje hoće li i treba li žanr dubiti na glavi ne bi li ispravljao tuđa pogrešna uvjerenja, i u to se ne bih uopće upuštala jer znam da je to jedna od zlatnih jabuka domaćeg SF-a.

Što se pak tiče prihvaćanja ili neprihvaćanja zapišane ladice žanra, ona je svugdje -- pa tako i kod nas -- još uvijek takva, tj. zapišana, o tome spora (nažalost) nema. To što su neki ljudi manje gadljivi a drugi više, njihova je privatna stvar.

Dok je treća stvar kako će neki nakladnik marketinški prikazati knjigu. O tome, uostalom, autor često ima vrlo malo ili nimalo glasa*.

A četvrta je stvar što će FFK nagodinu svejedno sigurno dobiti bar 2-3 romana ljudi koji su pročitali samo prikaz "Strašnoga" i zaključili, hej, pa to je dobra fora... ubacit ću svemirski brod u svoj Bildungsroman i prodati ga ovim esef naivcima...pa ću i ja proširiti svoju čitalačku publiku :P**

--------
* Osim ako je u pitanju Zoran Krušvar.
** već dugo nismo, pa ću opet samu sebe: :dum:

[Izitpajn]

Jel' jasno? Jarkov roman nema veze s natječajem za priče o dinosaurima i točka.

U redu. To je točka koja je najmanje sporna i koja se ovdje vrlo malo spominjala.

Dio forumaša se kroz sasvim neknjiževne konotacije i argumente navlači na apriorno formiranje vrijednosnog suda o romanu, što mi se ne sviđa. Pročitajte pa onda recite.

Ja nisam primijetio da je netko iz lošeg teksta Jagne Pogačnik izvlačio zaključak da je roman loš. To se tebi možda samo učinilo, ono, "pljuje se po pozitivnom prikazu romana, dakle pljuje se po romanu". Malo poraditi na elementarnim logičkim modusima, molim.

Ali sam primijetio da oni koji ga jesu pročitali tvrde ili da je loš, ili da nije ništa posebno.

Dalje, da ne citiram, to što je Jagna Pogačnik nešto uredila ili napisala me ne impresionira. Hrvatska je država u kojoj kultura (a i štošta drugo, ali to je već druga tema) funkcionira (gotovo) isključivo na sponzorskom principu, što znači da ne objavljuje onaj koji je kvalitetan, nego onaj koji ima vezu ili reputaciju u određenim krugovima, na koji god način da ju je stekao. Ali neka se slobodno javi netko tko je čitao te njene uratke i razuvjeri me. Na temelju dosad viđenog, nemam visoka očekivanja.

Žena je dakle napisala nešto što proizlazi iz informacija, ali i iz uvjerenja koje ima o "hrvatskoj znanstvenoj fantastici". Što bi bila ili ne bi bila profesionalna obveza književnog kritičara, druga je priča, no ako pretpostavimo da ona slobodno, prema ničim ometanom ili uvjetovanom vlastitom nahođenju bira knjige o kojima će pisati, nemamo joj što zamjeriti.

Ja joj ne zamjeram ništa. Ja samo mislim da je retardirana. A i retardirani imaju pravo na život, ne? Zamjeram onome tko retardiranima objavljuje retardirane tekstove.

No kao i obično ljutit ćemo se ako netko drugi ne napravi nešto što smatramo da bi trebao napraviti, a da se ne potrudimo čak ni malo ga pogurnuti u tom "našem" pravcu.

Dakle, profesionalce moramo moliti da profesionalno obavljaju svoj posao, i kad ga obave, pljeskati im i vikati "Bavooo, bavooo!"?

U slučaju Jagne Pogačnik možemo nastaviti autistično pizditi protiv tih njezinih uvjerenja, ili možemo kulturno i pristojno utjecati na promjenu tih uvjerenja. Recimo, moj je prijedlog, pozivom da sudjeluje na jednom od događaja iz serije "SFERA u Profilu", nekom okruglom stolum, tako nešto? Koliko vidim po medijima, rado se odaziva na takve skupove.

Kad je netko pun sebe i svoje veličine, onda mu se obično ne može ništa dokazati jer mu u glavi obično nema mjesta za nešto drugo osim sebe, ali ako joj netko nešto želi dokazivati, samo naprijed. Ja ću stajati sa strane i smijati se.

Već vidim situaciju, pozvat ćete je na okrugli stol, sve joj objasniti, ona će biti uvjerena da je shvatila, i sljedeći njezin tekst će imati više gluposti i krivih tumačenja nego svi prethodni zajedno.

Inače, kad se ovdje ovako reagira, čudno mi je da ranije nitko nije zamjerao Dežuloviću kad je višekratno, čak i javno u intervjuima, žustro isticao kako njegov Christkind NIJE SF roman.

Zato jer Dežulović to nije radio na iritantan, sebeljubiv i autoritativan-bez-pokrića način. On nije polazio s pozicije "ja sam profesionalac, završio sam vakultet i ja znam da je to tako", nego kao autor koji možda i nije upoznat s materijom i samo tako misli. To da si ga razuvjerio je logično, kao što bi ga razuvjerio bilo tko razuman, jer čovjek ima mozga. Za razliku od Jagne Pogačnik.

Tko se doista razljuti na odnos domaće javnosti i medija prema hrvatskoj znanstvenoj fantastici mogao bi s vremenom reći koju i na račun Branimira Donata, i na račun Igora Mandića

O mrtvima sve najbolje.

, ali i na račun negdašnjih bardova i pionira domaće SF scene koji se danas ponašaju drukčije - recimo, propaganda Raosove "Vertikale", a znamo tko mu je izdavač, se silno trsila uvjeriti svekoliku hrvatsku kulturnu javnost da to zapravo nije znanstvenofantastični roman...

Dobro, i oni su retardirani, pa što?

Okej, zapravo ovo zadnje i ne mora biti, jednostavno su ispravno shvatili da je u Hrvatskoj vrlo neprofitabilno nešto proglasiti SF-om. Njima u interesu nije istina, nego profit. Računica je jasna. Da ste htjeli "Svu krv čovječanstva" rasprodati na tržištu, bilo bi razumno od vas da ga uokolo reklamirate kao ne SF, nego "futurističku alegoriju na raspad Jugoslavije". Jest da bih vam onda počupao udove, ali to bi bilo razumno za očekivati od izdavača.

[Aleksandar Ziljak]

Misliš da rade jarak?

mcn :P

Gle, problem je u tome što kojekakve Jagne nisu neinformirane. Mislim, da samo navraća do Profila, vidjela bi najave i knjige na polici, isto i u bibliotekama: nismo mi tako neuočljivi i zabačeni kako se to možda čini. Duboko sam uvjeren da one jednostavno ignoriraju hrvatsku znanstvenu fantastiku, ili znanstvenu fantastiku općenito. E sad, je li to negativan odnos prema žanru, ili su se s nekim iz žanra posvađale/i (Za Raosa i Donata znamo :zubo:, primjerice, iako je Donat pljuckao po SF-u prije famoznog boja na Skupštini!), ili smatraju da hrvatski SF ne valja, to je drugo pitanje. Pa onda ide zanemarivanje i ignoriranje.

Tu nekakva otvorena pisma ne služe ničemu, tu se propuh u glavi može napraviti samo čeonom lobotomijom kuglom visokog kalibra. :puca: Akademska diskusija tu ne pali. To je kao da ideš vjernika uvjeravati da nema boga. :vrag:

[Zoran]

Gle, problem je u tome što kojekakve Jagne nisu neinformirane.

"Prodor" je prvi fantasy u Hrvata? :kava:

[Aleksandar Ziljak]

Gle, problem je u tome što kojekakve Jagne nisu neinformirane.

"Prodor" je prvi fantasy u Hrvata? :kava:

Gle, ne znam o čemu misliš. Recimo da je prvi fantasy u Hrvata (ako izuzmemo Nazora i Arkun) Zvjezdana Odobašić i njena Čudesna krljušt. Ali to je objavljeno u biblioteci Stribor, pa je oficijelnoj kritici promaklo ispod radara kao dječje.

[Zoran]

Gle, problem je u tome što kojekakve Jagne nisu neinformirane.

"Prodor" je prvi fantasy u Hrvata? :kava:

Gle, ne znam o čemu misliš. Recimo da je prvi fantasy u Hrvata (ako izuzmemo Nazora i Arkun) Zvjezdana Odobašić i njena Čudesna krljušt. Ali to je objavljeno u biblioteci Stribor, pa je oficijelnoj kritici promaklo ispod radara kao dječje.

Mislim na tu njenu izjavu kad je pisala o Prodoru. Iako je tada već bila izašla Krljušt, izašlo je Blago bogova, izašao je Kaos (u nastavcima u časopisu, ali je izašao i bio nagrađen), izašao je Radoševićkin "Mač" a i "Martyrdom" (iako je taj zadnji upitne žanrovske pripadnosti) a izašao je i roman Jurišića-Vrgade "Tajna srebrnog mjeseca".

Ja ne znam nabrojati niti jedan hrvatski pikado klub, ali ne bih se usudio u novinama izjaviti da je onaj kojeg su netom osnovali moji prijatelji prvi, samo zato što za ostale JA nisam čuo.

[mcn]

>>Al sad čekam Macanovu kritiku. On se isto mašio Jarka...

To se kaže "zaglavio u jarku".

Zasad su mu književne kvalitete na razini osrednjeg "Laso" romana. A o znanosti radije ne bih.

mcn

[Tomislav Sakic]

Ali sam primijetio da oni koji ga jesu pročitali tvrde ili da je loš, ili da nije ništa posebno.

Roman je OK. Malko nedorečen, pomalo zbrzan, ali mjestimice i lijepo pisan, liričan. Znantsveni temelj se (i meni laiku) čini - laički. Lako se čita, par sati u tri popodneva. (Dok Hoyku kravim već 2 mjeseca, 40 stranica...) Baca mi na juvenile (usprkos "seksu"), i daleko je bolji od Gatala. Prije deset godina dizali bis(smo) ga u nebo. Sada nećemo, premda ne znamo što zapravo hoćemo, jer zapravo (osim Sablje i Vertikale) nismo dobili ništa bolje od SF romana (ne)pisanih prije desetak godina. Razmazilo nas a ne znamo što nas je razmazilo. Ja se ne sjećam ničega bolje pisanog osim Vertikale i Sablje.