zbunjujuca stanovista nekih ljudi

[jbt]

dakle zena, koja je netko i nesto u prodaji u mojoj firmi, ne bi mogla jesti zeca. jer oni su tako mali i slatki. i sve to.

sjedi u uredu koji je 100m od linije klanja na kojoj tjedno, po njenoj molbi, gine oko 500 komada stoke. al ne moze jesti zeca jer ne bi mogla vidjet kako ga ubijaju. koji kurac?

[niniane]

Mi smo imali malog slatkog kunića u domu (u biti, imala ga je cimerica, ali smo sve tri bile jednako angažirane u njegovom odgoju i brizi). I obožavali smo ga. nismo voljeli kad bi se netko (npr. moj najdraži kuhar :vrag: ) našalio na račun tog našeg milog zeke na ražnju ili loncu i branile smo ga svesrdno.
However, da netko pred mene stavi zečetinu na divljač, itekako bih slatko jela. :klopa:

S druge strane, ne mogu smisliti konjetinu jer meni konj ne spada u kategoriju životinja koje se jedu, već u onu u kojoj su mačke, psi i slična bića.

S treće strane, kad sam živjela na selu, plakala sam svaki put kad smo klali neku od domaćih životinja (bilo kokoš ili tele ili svinju ili...) jer su sve imale imena i bile kao kućni ljubimci. Ali me to nije smetalo da ih jedem.

Možda i ta tvoja ima neku kompleksniju priču iza svojih naizgled zbunjujućih stavova :angel:

[Milena]

Možda je to onaj princip iz Alise? Da nije pristojno jesti hranu koju osobno poznaješ?

[poison]

onda sam ja jako nepristojna, jer sam kao mala odrastala okružena kokošima, i par godina ustrajala na tome da im dajem imena. i tako sam ja piliće upoznavala kao malecke paperjaste loptice u kutiji, promatrala ih, davala im imena koja su odgovarala njihovim osobnostima, a par mjeseci kasnije jela pečeno pile. (s tim da su ako je piletina bila na meniju morali zatvoriti sve kokoši i piliće, ubijediti me kako je u rerni završio neki bezimeni pjetlić, a tek nakon ručka, kada bi ih pustili, shvatila bih da sam jela "skakača", "maratonca", "pepitu" ili nekog drugog poznanika... )

[niniane]

Zvuči dosta traumatično. Kad pogledam svoju ptičicu, ne mogu si ni zamisliti da je pojedem...

Meni je najgroznije bilo kad smo imali kozlića kojeg smo zvali Bambi jer je bio boje čokolade i bez rogova, i onda kad je "obavio posao" s kozama, zaklali su ga iako sam ih preklinjala da to ne naprave. A onda sam slučajno uletjela u pojatu nakon što su ga oderali i vidjela Bambija bez kože, sami mišići i žile, i širom otvorenih, mrtvo staklenih očiju... Brrr... Još uvijek se tog prizora sjećam jasno kao da je bilo jučer - a bilo je prije petnaest godina.

[Xaotix]

Kad pogledam svoju ptičicu, ne mogu si ni zamisliti da je pojedem...

Ne mogu ni ja... Pa ne bi bila ni za pod zub.


@jbt:
Možda žena uopće ne voli svoj posao i osuđivanje stoke na smrt. Tko zna, možda svaki put smanji brojku i spasi koje govedo?
Bilo kako bilo zecovi imaju personality, and personality goes long way!

[SAMSUILUNOV OTAC]

Ja volim gledati životinju koju sam odgojio i igrao se s njom dok ju kolju. Ili još bolje, volim ju ja zaklati, tako da me može vidjeti i onda zamišljam da se pita zašto joj to radim, a toliko me voli.

























:zubo:
Zezam se!
Ako išta mrzim, onda je to ubijanje životinja. Ali, kvragu, karnivora u meni uvijek na kraju pobijedi, pa ju, kao i niniane, bez problema pojedem. Ti primarni nagoni u nama su jednostavno prejaki.
Kad sam bio mali, sjećam se da sam na tvu-u gledao neku emisiju o divljim svinjama. Ženska svinja, jel, krmača, je oprasila 13 komada prašćića, a ima 12 sisa, pa je jedan uvijek izvisio. On je rastao sporije od ostalih, a oni su ga odbacivali. Onda ga je i mama počela šutati njuškom, kad god bi joj se približio, pa su ga na kraju ostavili. I onda su ga kamermani pratili onako malog, kako pokušava preživjeti i pronaći nešto za jelo, pa kako je preživio nekakvu poplavu i sl. E, te scene dok je bio napušten i dok su ga svi odbacivali su me rasplakale. Sjećam se da me sestra zajebava*a zbog toga, pa sam ju ubio.

:zubo:
Opet se zezam. Uglavnom, ako išta mrzim na ovome svijetu, onda su to lovci. I ako itko ikada predloži zakon po kojemu bi tijekom godine bila proglašena sezona lova na lovce, ja ću ga prvi podržati. I kastrati imaju više muda od lovaca.

[uglib]

Što se tiče kokoši i piceka, purana, guski i slično, za njih nemam milosti, volim ih vidjeti samo na tanjuru, ali ne batke, nekako su mi previše prepoznatljivi. Nikakvo poznanstvo ih ne može spasiti. Jedino sam bila kao klinka, pa još malo i kao odrasla, slaba prema patkicama, valjda zato što su male preslatke i umiljate. Sad sam i na njih otvrdnula, nema do mlade patke. Ipak mi je malo teško držati ih u rukama mrtve i očerupane, ali kad su s reš koricom, druga priča.
Prepelice ne bih mogla jesti, ni golubove, ni nikakve druge ptičice.
Preferiram da mi u kuhinju dospije meso obrađeno do neprepoznatljivosti, tako da kad bacim na tavu šnicl, nemam šanse sjetiti se da je to bio pajcek ili umiljati telić tužnih okica.

Dok sam bila klinka, moji su držali kuniće koje sestra i ja nismo htjele jesti i svaki put kad bi jedan platio glavom, a mama ga strpala u lonac ili pećnicu, imali smo doma obiteljsku drametinu. Starci to više nisu mogli trpjeti.
Sad ih jedem, ali ne mogu ih pripremati i ne smijem vidjeti nogice. Odmah ih vidim kako skakuću.

[uglib]

dakle zena, koja je netko i nesto u prodaji u mojoj firmi, ne bi mogla jesti zeca. jer oni su tako mali i slatki. i sve to.

sjedi u uredu koji je 100m od linije klanja na kojoj tjedno, po njenoj molbi, gine oko 500 komada stoke. al ne moze jesti zeca jer ne bi mogla vidjet kako ga ubijaju. koji kurac?

A posao je posao, nema veze s našim osobnim stavovima. Možda žena ne bi radila taj posao da mora potpisivati smrtne presude zečevima.

[jbt]

posao nije posao. posao kojeg radis, radis jerbo si tako odabrala, nije da si morala prihvatiti. uvijek se nadje onaj jedan koji ima bolesnu mamu i tatu boglja i takvo nekakvo sranje. ali u dijelu svijeta u kojem mi zivimo, takva nije situacija. uvijek mozes nesto raditi.

i osim toga, nije to pitanje. pitanje je: na koji nacin racionaliziras ubijanje stotina, a za jednog, takodjer jestivog i othranjenog u tu svrhu, ti je tesko? zivotinje ubijamo jer nam je nuzna hrana, a one su jako dobra hrana. stoga i postoje zivotinje koje uzgajamo SAMO u tu svrhu. bez ijedne druge namjene. svinje i kunici su u toj grupi. ali jedne je okay jesti dok druge nije. a oboje jestivi.

[niniane]

Kad sam bio mali, sjećam se da sam na tvu-u gledao neku emisiju o divljim svinjama. Ženska svinja, jel, krmača, je oprasila 13 komada prašćića, a ima 12 sisa, pa je jedan uvijek izvisio. On je rastao sporije od ostalih, a oni su ga odbacivali. Onda ga je i mama počela šutati njuškom, kad god bi joj se približio, pa su ga na kraju ostavili. I onda su ga kamermani pratili onako malog, kako pokušava preživjeti i pronaći nešto za jelo, pa kako je preživio nekakvu poplavu i sl. E, te scene dok je bio napušten i dok su ga svi odbacivali su me rasplakale

Ajoooj, jel se onda taj mali praščić sprijateljio s nekim lanetom pa su se zajedno snalazili nakon te poplave?...
Ako je to to, i ja sam plakala kao kišna godina dok sam to gledala i još uvijek mi je to jedna od najdirljivijih stvari koje sam u životu pogledala.

Preferiram da mi u kuhinju dospije meso obrađeno do neprepoznatljivosti, tako da kad bacim na tavu šnicl, nemam šanse sjetiti se da je to bio pajcek ili umiljati telić tužnih okica.

Točno tako! I ja tako razmišljam... meso je jedno, a životinja drugo - dobra racionalizacija

posao nije posao. posao kojeg radis, radis jerbo si tako odabrala, nije da si morala prihvatiti. uvijek se nadje onaj jedan koji ima bolesnu mamu i tatu boglja i takvo nekakvo sranje. ali u dijelu svijeta u kojem mi zivimo, takva nije situacija. uvijek mozes nesto raditi.

Sorry, ali nije baš tako jednostavno kako si napisao. Nekad fakat nemaš izbora nego radiš posao koji imaš jer moraš - iz bilo kojeg razloga. A "morati" ne proizlazi samo iz bolesnih roditelja.

[Sandman]

Sorry, ali nije baš tako jednostavno kako si napisao. Nekad fakat nemaš izbora nego radiš posao koji imaš jer moraš - iz bilo kojeg razloga. A "morati" ne proizlazi samo iz bolesnih roditelja.

Mislim da si te bolesne roditelje shvatila predoslovno. Istina ako nemaš nikakav posao, a lova ti kao i svakom drugom treba uzet ćeš posao ako nemaš drugu opciju, u tom trenutku. Ali nitko, apsolutno nitko te ne spriječava da nađeš drugi poso ako ti je ovaj tako grozan. Zato obožavam ljude koji konstantno kukaju kako im je posao ovakav i onakav, i kako oni to više nemogu ..., ali kad ih pitaš da li pokušavaju naći bilo što drugo kažu da ne. I ne samo da ne pokušavaju, nego im nikad nije palo na pamet da bi mogli pokušat, iako im se "diže želudac" od posla koji sad rade.

[niniane]

Nisam ni ja mislila doslovno to za bolesne roditelje, otprilike sam mislila što si i sam napisao, sorry što nije ispalo jasno :angel:
Pa ja nisam baš presretna sa svojim trenutnim poslom. I pažljivo pratim potražnju na tržištu radne snage u nadi da ću naći nešto bolje. Ali to ne znači da ću zgrabiti prvi drugi posao koji naleti samo da se riješim trenutnog. Imam dovoljno jasno razrađene kriterije da bih znala točno na kakav oglas za kakvo radno mjesto bih se prijavila.

[ratchet]

Uglavnom, ako išta mrzim na ovome svijetu, onda su to lovci. I ako itko ikada predloži zakon po kojemu bi tijekom godine bila proglašena sezona lova na lovce, ja ću ga prvi podržati. I kastrati imaju više muda od lovaca.

Ej lovci su i meni baš dragi. Uglavnom ja bih lov još i dozvolio pod nekim uvjetima. Za biljojede samo goloruki, pa trči za njim ako možeš. A za zvijeri bih dozvolio eventualno nož. Pa nek lovac i medo imaju podjednake šanse. Netko će nekog na kraju pojesti.