Sto trenutno NE citate?

[mcn]

Zadnji put kad sam brojio, kupljenih a nepročitanih knjiga je bilo oko 200. U međuvremenu sam nastavio kupovati ...

A čitati ... Jučer sam načeo Lacanove "Spise" i kurca ne razumijem.

mcn

[Milena]

A čitati ... Jučer sam načeo Lacanove "Spise" i kurca ne razumijem.
mcn

To je normalna reakcija na Lacana, ne brini. :P

[Tomislav Sakic]

zašto uopće načinješ? :zbunj:

[VokiToki]

Već dugo na polici stoji 'Blade runner' - pročitao sam negdje tridesetak str.

Neznam zašto, ali Dick (hrv prijevod) me jako, jako uspavljuje... odustao sam od još jedne njgove knjige (ona gdje lik stalno brije da ga napadaju neke buhe) i zaključio da hrvacki Dick nije za mene

[Brumiko]

Naslov zvuci glupo jer sigurno ne citate 99% NSB-a, jelda. Naslov se tice onih knjiga kod kuce. Znate koje su to. Kupis ih kad si u Algoritmu ili Profilu ili na Amazonu ili od frenda dobijes i stavis na policu oznaceno citati. I onda u jednom trenu skuzis da imas knjige od prije 5 godina.

Kako se gorenavedeno meni zbilo juce uvece, bas me zanima koliko cesto se vama to dogadja i dogadja li vam se uopce?

Banksov The Algebraist.
Još me čeka i polovica priča iz Asherovog The Engineer Reconditioned.
Na dlanovniku me čeka Star Dragon (http://www.mikebrotherton.com/?page_id=8).
Od ne-SF-a, Pamukov roman Zovem se crvena.

[Brumiko]

pa sad, ja od Revelation Spacea još imam gastritis i nisam siguran kad ću tako skoro nešto njegovo primit u ruku

?!?
Kao dežurni obožavatelj lika i djela Ala Reynoldsa, moram se zapitati - zašto, pobogu?!?

[Izitpajn]

Ja se moram složiti sa Sandmanom. Puno blještavila, zanimljivog svijeta, ali likovi su v.d.-i, a ne ljudi i radnja me po smislenosti i ritmu podsjeća na "Armageddon" (onaj s Bruceom Willisom).

[Brumiko]

Ja se moram složiti sa Sandmanom. Puno blještavila, zanimljivog svijeta, ali likovi su v.d.-i, a ne ljudi i radnja me po smislenosti i ritmu podsjeća na "Armageddon" (onaj s Bruceom Willisom).

Pretpostavljam da onda dojam ima veze s općenitim očekivanjem od bilo kojeg književnog djela.

Naime, točno je da likovi u RS-u uglavnom imaju funkciju nositelja radnje. Ono, nismo suočeni sa dubokim samointrospekcijama Ilie Volyove niti potrazi za izgubljenim vremenom Kapetana/Sajakija (kosa crta je namjerna). Netko bi rekao da je to i prednost. :zubo: Inače, u kasnijim romanima Reynolds popravlja i tu dimenziju tako da ih ipak možete uzeti u ruke bez straha od gastritisa. U Pushing Ice čak ide i predaleko s time pa mu je to zato, IMHO, njegov najslabiji roman.

Ono što je mene opčaralo u cijelom RS serijalu te RS univerzumu općenito je onaj staro-SF-ovski sense of wonder, povezan sa zbilja hard SF-om: od logičnog odgovora na Fermijev paradoks, s motivacijom objašnjenom u kasnijim romanima, do, konačno, relativistčke svemirske opere u kojoj zaista dobivaš dojam ogromnosti svemira. Također, Reynoldsovo stvaralaštvo uzima transhumanističke ideje u obzir pa mu zato likovi ne žive, duljinom i stilom, kao Ivan Ivić iz 20. stoljeća, nego doista kao pripadnici civilizacije dovoljno razvijene da se jedva razlikuje od magije. Kužiš, nije k'o masa knjiškog i, napose, televizijskog SF-a, gdje ljudi imaju super-duper teleportersku tehnologiju, primjerice, ali i dalje ima invalida bez noge te nikome ne pada na pamet tu tehnologiju upotrijebiti za unapređenje života, rada pa i samog čovjeka.

Reynoldsova znanstvena fantastika je doista znanstvena fantastika, a ne neko "staro vrijeme", srednjovjekovno ili drugosvjetskoratno preslikano na svemirsko platno.

Da me netko ne bi flejmal, nemam niš protiv SF-a gdje je "staro vrijeme" preslikano na svemirski kanvas. Uživah u iskrcavanjima u Normandiji u DS9, u franačkim viteškim borbama i dvorskim spletkama abasidskog kalifata u Dini i Asimovljevom fondacijskom sažetku Gibbonovog The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, ali mi je kul&guba kada netko, zapravo, doista osmisli i napiše nekaj neinspirirano prošlišću!

Što se tiče te famozne karakterizacije likova, mogu samo dodati ovo: Clarke općenito te, recimo, Lem u Nepobjedivom imaju u prosjeku daleko slabiju karakterizaciju likova nego Reynolds u Revelation Spaceu, knjizi, dakle, a ne univerzumu, pa su svejedno majstori znanstvene fantastike, a Nepobjedivi mi je jedan od najboljih romana uopće.

[Izitpajn]

Gle, meni su rutinski likovi ovdje manji prigovor. Puno više me ubilo to što tip razvlači radnju k'o sirovu džigericu, u 80% romana se ništa ne događa, a kad krene rasplet, najprije sve nagura u tu zadnju petinu da ti postane dosadno koliko je sve jednolično napeto, onda shvatiš da na kraju zapravo nije ništa raspleo...

Drugim riječima, ambalaža je super, šarena, originalna, inovativna, posthumanistička, još samo kad bi tu bilo neke priče...

[Sandman]

Gle, meni su rutinski likovi ovdje manji prigovor. Puno više me ubilo to što tip razvlači radnju k'o sirovu džigericu, u 80% romana se ništa ne događa, a kad krene rasplet, najprije sve nagura u tu zadnju petinu da ti postane dosadno koliko je sve jednolično napeto, onda shvatiš da na kraju zapravo nije ništa raspleo...

Drugim riječima, ambalaža je super, šarena, originalna, inovativna, posthumanistička, još samo kad bi tu bilo neke priče...

Potpisujem sve što je Izitpajn ovdje napisao.

Ja sam se stvarno mučio čitajući tu knjigu. A htio sam je pročitat iz nekih osobnih razloga koji nemaju neze s njom. U prve dvije trećine romana uopće nema nikakve dinamike, radnja se ne kreće i to uopće nema veze sa likovima.

[Brumiko]

Potpisujem sve što je Izitpajn ovdje napisao.Ja sam se stvarno mučio čitajući tu knjigu. A htio sam je pročitat iz nekih osobnih razloga koji nemaju neze s njom. U prve dvije trećine romana uopće nema nikakve dinamike, radnja se ne kreće i to uopće nema veze sa likovima.

Hmmm...kak se zeme. Meni bješe zanimljiva amarantinska astroarheologija, političke spletke med resurgamskim kolonistima i urnebesni razgovori između ludog Dana Sylvestea i računalne simulacije njegovog još luđeg oca.

[Izitpajn]

Hmmm...kak se zeme. Meni bješe zanimljiva amarantinska astroarheologija, političke spletke med resurgamskim kolonistima i urnebesni razgovori između ludog Dana Sylvestea i računalne simulacije njegovog još luđeg oca.

Ne znam, mene sve to previše podsjeća na previše drugih stvari koje sam pročitao.

A najbolje od svega je što ne mogu navesti nijednu od njih :scratch: Očito je problem u tome što sam se načitao gomile priča po Siriusima i Alefima iz kojih je R. sve to pobrao, što daje još jedan element za kritiku: tip je stvari iz kratkih priča razvukao na hiperdebeli roman...

[Quicksilver]

Već dugo na polici stoji 'Blade runner' - pročitao sam negdje tridesetak str.
Neznam zašto, ali Dick (hrv prijevod) me jako, jako uspavljuje... odustao sam od još jedne njgove knjige (ona gdje lik stalno brije da ga napadaju neke buhe) i zaključio da hrvacki Dick nije za mene

...ah, uspomene - ja sam doduse spsku verziju procitala cijelu na jednom tulumu. Bilo je to u u 2. srednjem; frendica je prohodala s nekim tipom i završili smo kod njegovog frenda doma na tulumu. On je imao svakakvog SF-a (ja tad jos nisam čitala te stvari) i dok je ekipa pričala, cugala i klimala se u ritmu metala, uzela sam cugicu, promatrala njegovu SF biblioteku i hipnotizirana uzela baš tu knjigu, sjela u fotelju i rekla da ću malo prelistat, jer mi je super naslov. Mislim, halllooo; sanjaju li androidi električne ovce? Pa, glava mi je explodirala u tom trenu. Kako cool naslov!!! I to je bilo to. Ostala sam do kraja.. do kraja knjige... i uskoro nakon toga počela čitati SF.
Eh, bio je to dobar tulum

[writer16]

fzka 2 optika i moderna fizika a u 3 mi je ispit.bit će veeeeeeeeselo :zubo: :zubo: :zbunj: :zbunj: :zbunj: