LR 24 - TB
Posted: 24 May 2008, 18:27
Studio
Mala ptica pjeva na stablu s druge strane ulice. Osvrćem se, nasmiješim i snenost nestane. Prekrasno je kada ti lijepa mala ptica poželi sretno jutro. Ulazim kroz masivna vrata Studija, na porti provlačim ID karticu, kimnem glavom leći kamere.
Uspinjući se mramornim stubama i razmišljajući koliki su velikani i legende tuda kročili, uspuhujem se, moram malo zastati, tijelo mi je nešto oslabjelo posljednjih mjeseci. To je dobar znak, znači da se trudim oko Projekta. Gore u ladici radnog stola me čeka nekoliko čokoladica i boca Cole, čim uđem ću to slistiti da si malo podignem šećer.
Otvaram vrata sa natpisom: „Clean room is a sign of a sick mind“, nasmiješim se kada osjetim poznate mirise. Za svojim stolom već sjedi Frane. Pozdravljam. Frane šuti sklopljenih očiju, već radi, u transu je. Primjećujem da je boca infuzije montirana u stalak iznad njegovog stolca veća od uobičajene. Osvijetljena ploha njegovog pulta je usijano vruća. Shvatim, on je tu od subote. „Rispekt, stari!“, promrmljam. S poštovanjem gledam njegove tanke noge, mislim da bi već sada teško mogle dugo izdržati njegovu težinu. Ako ovako nastavi, pridružit će se legendama Studija. Oni gore su takve face da su im noge posve atrofirale. Neki su dali da im ih amputiraju radi uštede na infuziji, toliko su predani tvrtci. Nježno brišem slinu koja se Franetu ocijedila niz bradu i po prsima. Iskreno, ne znam bih li ja mogao biti toliki fanatik. Ali tek sam početnik, dat ću sve od sebe.
Svlačim se i sjedam uz pult. Dok žvaćem čokoladice i zalijevam ih slatkom tekućinom, razmišljam kako da riješim scenu koju nisam završio u subotu. Razmišljao sam o tome cijeli vikend. Želio bih da u kadru u kojemu Princ dolazi pred Stari Mlin bude neki poseban detalj. Ptica koju sam vidio zapjeva mi u umu i stvori sliku: čarobna Žar- ptica, u stvari djevojka sa sniježnim krilma, kako izranja iz jutarnje magle zajedno sa Suncem i pjesmom pozdravlja Princa. Šumski vilenjaci će joj se pridružiti, uslijedit će pjesma i ples, prekrasna simfonija prirode! Uzbuđen, brzo gutam čokoladu niti ne prožvakavši.
Aktiviram pult, namještam štiftove, cjevčice infuzije postavljam na ruke, naslanjam se uz hladan metal i utisnem kičmu u naslon očekujući ugodan, peckav niz ledenih uboda i trnjenje nogu.
Mala ptica pjeva na stablu s druge strane ulice. Osvrćem se, nasmiješim i snenost nestane. Prekrasno je kada ti lijepa mala ptica poželi sretno jutro. Ulazim kroz masivna vrata Studija, na porti provlačim ID karticu, kimnem glavom leći kamere.
Uspinjući se mramornim stubama i razmišljajući koliki su velikani i legende tuda kročili, uspuhujem se, moram malo zastati, tijelo mi je nešto oslabjelo posljednjih mjeseci. To je dobar znak, znači da se trudim oko Projekta. Gore u ladici radnog stola me čeka nekoliko čokoladica i boca Cole, čim uđem ću to slistiti da si malo podignem šećer.
Otvaram vrata sa natpisom: „Clean room is a sign of a sick mind“, nasmiješim se kada osjetim poznate mirise. Za svojim stolom već sjedi Frane. Pozdravljam. Frane šuti sklopljenih očiju, već radi, u transu je. Primjećujem da je boca infuzije montirana u stalak iznad njegovog stolca veća od uobičajene. Osvijetljena ploha njegovog pulta je usijano vruća. Shvatim, on je tu od subote. „Rispekt, stari!“, promrmljam. S poštovanjem gledam njegove tanke noge, mislim da bi već sada teško mogle dugo izdržati njegovu težinu. Ako ovako nastavi, pridružit će se legendama Studija. Oni gore su takve face da su im noge posve atrofirale. Neki su dali da im ih amputiraju radi uštede na infuziji, toliko su predani tvrtci. Nježno brišem slinu koja se Franetu ocijedila niz bradu i po prsima. Iskreno, ne znam bih li ja mogao biti toliki fanatik. Ali tek sam početnik, dat ću sve od sebe.
Svlačim se i sjedam uz pult. Dok žvaćem čokoladice i zalijevam ih slatkom tekućinom, razmišljam kako da riješim scenu koju nisam završio u subotu. Razmišljao sam o tome cijeli vikend. Želio bih da u kadru u kojemu Princ dolazi pred Stari Mlin bude neki poseban detalj. Ptica koju sam vidio zapjeva mi u umu i stvori sliku: čarobna Žar- ptica, u stvari djevojka sa sniježnim krilma, kako izranja iz jutarnje magle zajedno sa Suncem i pjesmom pozdravlja Princa. Šumski vilenjaci će joj se pridružiti, uslijedit će pjesma i ples, prekrasna simfonija prirode! Uzbuđen, brzo gutam čokoladu niti ne prožvakavši.
Aktiviram pult, namještam štiftove, cjevčice infuzije postavljam na ruke, naslanjam se uz hladan metal i utisnem kičmu u naslon očekujući ugodan, peckav niz ledenih uboda i trnjenje nogu.