Hrvoje Prcic wrote: (...)i da njeguje hrvatski književni jezik, hrvatsku kulturnu i književnu tradiciju, oplemenjuje i bogati riznicu hrvatskog književnog stvaralaštva kao i spoznaju svjetskog književnog stvaralaštva kroz prizmu hrvatskog književno-kritičkog motrišta te podjednako analizira i prati uklapanje hrvatsko književnog stvaralaštva u globalna književna kretanja.
Upravo se ovdje razilazimo i bojim se da je tvoj dozivljaj knjizevnog casopisa i knjizevnog jezika malko laički. Sto je to uopce "hrvatski knjizevni jezik"? Onako kako ("dobri") pisci pisu? Ne postoji hrvatski knjizevni jezik. Kao prvo, naziv "hrvatski knjizevni jezik" skovali su hrvatski jezikoslovci da bi na neizravan način zaobisli (vise ili manje) nametnutu unitarističku ideju o "hrvatskom ili srpskom jeziku" (kako se sluzbeno jezik zvao). Pa je ideja o "hrvatskom knjizevnom jeziku" zgodno zaobilazila, u hrvatskoj praksi, naziv "hrvatski ili srpski" (kako mei lijepo pise u svjedodzbi, a dobio sam - onu za 5. razred - 1992. godine!). Naziv "knjizevni jezik" stoga nije bas strucno utemeljen, nego govorimo o
hrvatskom standardu, a
standard cine funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika - administrativni, novinski, razgovorni, knjizevni. Knjzevni funkcionalni stil je najslobodniji - on moze sve, ako zna kako i zasto. Dakle, *
sve* je knjizevni jezik, sve sto iskoristi pisac koji zna zasto i kako to koristi. Pa uzmimo primjere: Krleža, Novak, Marinković, Raos...
Hrvoje Prcic wrote:To što će biti prijevoda je super i ne vidim zašto treba posebno naglašavati. Ali što si htio kazati zavrzlamom o standardnim jezicima u zemljama bivše Jugoslavije nikako ne kužim. Prvo, nas se ne tiče i ne treba ticati jezična politika i praksa u drugim državama, pa ni u onima s kojima smo prije bili u istoj državi. Kako oni govore i pišu i zovu svoj jezik njihov je problem i to s niti jednim hrvatskim književnim časopisom ne bi trebalo imati veze. (...) Jezična usporedba sa «Siriusom» koji je pokrenut i izlazio u postmaspokovskom vremenu i vremenu tzv. hrvatske šutnje, unutar «zemlje bratstva i jedinstva», s današnjim vremenima nema nikakve veze. I još jedna sitnica, nema nikakvog prozivanja, postoji samo kritička opaska zainteresiranog čitatelja. U tome smisli ne razumijem ni izjavu kako "to ipak nije obicaj u ovoj sredini"! U kojoj to sredini? Čiji običaj? Kad se već laćaš ustava ponovi gradivo što o jeziku u Hrvatskoj propisuje hrvatski ustav. Raznorazne individualne prakse ne nose snagu uvriježenog običaja, a još manje prihvatljive i poželjne prakse i uzora.
Istina, spominjanje činjenice da ce teorija katkada biti na nekim drugim jezicima temeljenima na novostokavskom organskom govoru nije mi bila potrebna, a posrijedi je preliminarno upozorenje da cemo istu tiskati - zato sto govori o temama koje se tice hrvatske znanstvene fantastike (što god bilo ovo "hrvatska znanstvena fantastika"
) Okej, imamo radova uglednih znanstvenika o Desnici, i sta sad? Prevodit ga necemo i ne pada nam na pamet. A ovo o obicajima sredina - koliko ja znam, u ovoj sredini, u Hrvatskoj, nije bio niti jest obicaj da se radovi srpskih znanstvenika ili književnika prevode na hrvatski standard. Usporedba sa Siriusom je tu uputna - to se ni tamo nije radilo, i mislim da to nema veze s vremenima nakom maspoka, jer to nitko to u Hrvatskoj, koliko ja znam, naprosto ne radi. (Osim Damira Mikulicica s romanima Zorana Zivkovica.)
Hrvoje Prcic wrote: (...) a baš bi me zanimalo što bi o nekim tvojim stavovima rekli na Katedri za hrvatski jezik. Tvoj bi stav možda i bio prihvatljiv da je opća razina pismenosti naših intelektualaca (o raznim, hm, piscima ne želim trošiti riječi) na visokoj razini. Nažalost ona je ispodprosječna zahvaljujući katastrofalnoj politici školstva i odnosa općenito prema jeziku (vidi medije, tiskovine, saborske i ine diskusije). Utopistička izjava kako «hrvatski jezik čini sve što govore izvorni govornici, a knjizevnost moze koristiti sve, gdje je to potrebno» pristup je u stilu ignoramus et ignorabimus. Izvorni hrvatski govornici govore katastrofalno s motrišta hrvatskog književnog jezika i uzimati citiranu izjavu za alibi kako se ne bi obavljala lektura u najmanju je ruku neodgovorno (..) upravo stoga hrvatski književni časopisi moraju ustrajati na čistoći i ljepoti hrvatskog književnog jezika. Dakako, pozivanje na Krležu i ine književnike kao alibi za nekorištenje lektora obična je demagogija. Ovdje je očito riječ o - smatram krivoj - predodžbi koju mnogi imaju, a to je da lektori zadiru u autorstvo. Dobar lektor spoznaje duh napisanog, prepoznaje osebujnost stila, ne zadire u originalnost jezičnog izričaja autora nego skrbi da napisano bude čitko, pitko i jezično ispravno. Ne može se dopustiti brljanje po jeziku samo zato što autor ne zna gramatiku i pravopis ili dijalektalni izričaj koji iz inog razloga rabi. Postoje autori kojima ne treba ni zarez promijeniti, ali i oni po čijim je radovima nužno duboko oranje. Anarhični pristup jeziku poguban je za dobar književni časopis, a vrhunski lektorsko-urednički zahvati su dragocjeni.
S doticnom Katedrom imam iskustva, buduci da sam relativno nedavno ondje studirao, i prizeljkujem da se ista sa mnom ne slozi. Premda, mislim da moji stavovi stoje na crti Anić/Silić, dakle najboljeg sto je ta Katedra dala. (Jer i unutar nje ima struja, čak i nesukladnih.) Inace se slazem djelomicno, naime: ne znam kakav je to autor kojem treba "duboko oranje" jer "ne zna gramatiku i pravopis ili dijalektalni izricaj koji iz inog razloga rabi"... Zasto arbi ako ne zna?!! Naravno, njemu - ako ima talenta i neki urednik smatra da se u tog autora treba uloziti - ne treba lektor, nego dobar i strpljiv urednik. Kao sto urednik treba Jergovicu npr.
Da ostanem vjeran Aniću - hrvatski izvorni govornici ne govore hrvatskim knjizevnim jezikom. Ne postoji hrvatski knjizevni jezi. Postoji hrvatski standardni jezik, a on je konstrukt. Hrvatski izvorni govornici govore raznim funkcionalnim stilovima hrvatskoga jezika, ovisno o prilici i potrebi. (O tome je pak Silić objavio nezaobilaznu knjigu.) Inace se slazem da su upravo mediji i obrazovni sustav krivi za svojevrsnu generalnu nisku razinu pismenosti uopce, i literarnosti kod pisaca (uz ono neophodno zrno talenta, ali to sad nije tema
) - No smatram da postoji kriva predodžba o tome što lektor jest i zašto je potreban; uostalom, to zvanje nije poznato u bas mnogo zemalja u smislu u kojemu ga mi imamo.
Hrvoje Prcic wrote:Hrvatska književnost dio je sustava koji ne funkcionira, ili funkcionira negativno, a čini ga korumpirani sustav potpora, nepotizam izdavača i urednika, razarujuća kadrovska politika u izboru urednika, jeziv školsko-obrazovni sustav, odsustvo relevantne kritike, selebritizam u izboru autora, amerikanijada u pristupu književnom djelu i da ne nabrajam dalje, a ne primjena lekture. Gubitak jezičnih registara koji spominješ nabrajajući Krležu, Marinkovića, Slobodana Novaka, dakle supervelikane, rezultat je neobrazovanosti današnjih autora koji nisu u stanju rabiti te registre, pa onda svoju nepismenost i neobrazovanje skrivaju iza «jezične slobode i književne nužnosti da se igra jezikom». A to što hrvatski SF tone u stilsku bezličnost posljedica je u najvećem broju slučajeva slabih autora i slabog uredničkog rada uz totalno odsustvo bilo kakve jezične politike.
Tu se onda očito slazemo. Naravno da je kapacitet autora na prvome mjestu. No mislim da je jezicna kultura pala. Npr. danas imamo Jergovica koji zeli pisati andricevske romane, a onda mu svi likovi govore isto, a simulacija franjevackih kronika je promasena jer nije svjestan najobicnijih jezicnih finesa, pa mu fratri pisu/govore ne razlikujuci odredjene i neodredjene oblike pridjeva. Na naizgled malenoj stvari padaju mu cijeli
Dvori od oraha itd. u vodu. Naravno, krivnju mozemo prebaciti na Jergovica, ali podjednako i na stanje u koje je ova kultura dosla. A eseficari to najbolje znaju. Urednici, itd., nije to samo nepotizam, tj. ne znam kako da to nazovem, osim da svi sve znaju, nitko stoga ne zeli napisati nesto negativno da se ne bi zamjerio, itd.
Inace, ne znam za autore koji s eskrivaju iza imena supervelikana i ideje o "jezicnoj slobodi". Dapace, to je moja primjedba, a problem je sto upravo autori ovoga nisu svjesni i sto im nitko to nece reci - da su vecina medijski razglasenih imena slabi autori a da su urednici mahom aljkavi. I najvaznije! Hrvatski SF tu stoji bolje od tzv. mainstreama. Ako tone u stilsku bezlicnost odredjenim (velikim?) dijelom, nije nista losiji od ostatka knjizevnosti - dapace, cesto je cak i bolji - a to je opet krivnja autora i njihove neverziranosti u pisanju (em nisu profesionalci i ne zive od pisanja; em nemaju gdje redovito objavljivati, s poticajem da bi se verzirali u pisanju i rečenici...) Dakle, bezlicnost + slabi autori + los urednicki rad + odsutnost jezicne politike je vise problem knjizevnosti uopce, a hrv. SF je tu kolateralna zrtva, i usto, smatram, stoji bolje nego prije. (Ali ja, kao vrlo zahtjevan citatelj, kazem da me ionako ne zanima SF generalno, nego dobri SF pisci pojedinacno... ili: ne zanima me Gatalo, zanima me Raos, pa makar imali 3 u desetljecu njegova kalibra).
Hrvoje Prcic wrote:S ovim se u principu slažem osim u jednom – hrvatski jezik nije sve, a hrvatski književni jezik apsolutno nije sve. A i upitno je koliko su naših pisaca, poglavito u recentnoj ZF-produkciji, ozbiljni pisci.
Mislim da hrv. jezik moze biti sve sto je upotrijebljeno da odgovara knjizevnom djelu. Autor mora stvoriti svijet djela i pripovjedacki diskurs u kojemu je jasno zasto pise "skaline" ili "jaketa", a likovi mogu govoriti bilo kojim govorom, pa i srpskim ako za to ima opravdanja. A ovo drugo - tu se slazem. No Ubiq je stanje stvari, kako kazemo u uvodniku prvoga broja. Ja bih htio da svi pisu kao Raos ili Gibson, ali jebiga. Ako tiskam Santo i Benini, znam zasto tiskam i Pihača i zasto tiskam Brozovica ili bilo sto drugo. Naravno, to ne znaci da mislim kako je sve to genijalno, dapace... Mozemo sanjati idealnu situaciju, ali radimo s onim sto imamo, a da ipak ima nekih kriterija, naravno, svakom djelu primjerenih.
Hrvoje Prcic wrote:Zahvaljujem na pokušaju da se odgovori na moja pitanja iako nije odgovoreno niti jasno zašto bi u hrvatskom književnom časopisu bili objavljivani radovi na nehrvatskim jezicima. Ali latinska izreka kaže omnia causa fiunt. Tvoj pristup (ne)lektoriranju meni je neprihvatljiv i ocjenjujem ga štetnim po jezik i hrvatsku književnost i kritiku, pa onda i na pokušaj da se hrvatska znanstvena fantastika uključi u glavne tokove hrvatskog književnog stvaralaštva.
Reagirao sam na objavljene naputke jer cijenim trud uložen u projekt Ubiq i želio bih ga vidjeti u najboljem mogućem ostvarenju.
Hvala! (I nema na cemu.) Nadamo se da ce Ubiq ipak nesto pomaknuti, pa makar nastajao od pisaca i kriticara za - pisce i kriticare. A da stvar ide jako tesko, razvidno je - Ubiq nema nikakvog kriticarskog i javnog odjeka. Osim PR priopcenja koja smo poslali novinarima i ustedjeli im "gubljenje" vremena da dodju na promociju ili procitaju casopis. No nazalost takva je kulturna i medijska stvarnost nase zemlje danas.
Samo jedno za kraj: stva rje ipak formalne naravi. Naime, kako sam ipak profesionalno vezan uz uredjivanje / lekturu / korekturu / redakturu / recenziju / verifikaciju, Ubiq je prosao korektnu, blagu i "laku" lekturu, tijekom urednickog citanja, kakva se provodi u instituciji u kojoj radim. Jedino sto - sukladno mojim izrecenim stajalistima - lektura nije potpisana. Smatram to nepotrebnim, a da potpisujem, stajalo bi "jezicni savjeti".
Tomislav