niniane wrote:Za mene bi pojam vječnog života tu na Zemlji obuhvaćao da živim do onog trena kad zaista, istinski poželim da prestanem živjeti. A pojam vječnog postojanja je ono što uslijedi nakon što poželim prestati živjeti - znači, vječna nematerijalna egzistencija u višim sferama...
Baš sam na to i mislio. Nekoć sam se bojao vječnosti kao vraga (ne doslovno, vrag je inače sasvim kul tip i ako se doista skriva u kanalizaciji, mislim da bi bio sasvim okej društvo za pričanje :vrag: ), ali to je prošlo kada sam malo bolje razmislio o tom problemu. Ă
 to se tiče vječnosti i vremena, vrijeme bi trebalo prestati postojati za svakoga tko ne može prekinuti svoje postojanje. Mi vrijeme označavamo godinama, ali ga ustvari mjerimo od dana rođenja do smrti. To znači da za nas vrijeme ima početak i kraj. Ukoliko smo biće svjesno vječnosti, vrijeme kao oznaka protjecanja života bi bila besmislena jer život kao takav za nas ne bi više protjecao. Kako mjeriti nešto što nema početka ili kraja? Bez referentnih točaka, tisuću bi godina izgledalo kao i jedan sat, bilo bi sasvim nevažno koliko je vremena prošlo ako ga ne mjerimo u odnosu sa nečime. Pretpostavljam da je u tom slučaju vrijeme relativna veličina, a pošto nema čvrstih točaka, takav mjerni sistem gubi svoju svrhu. Kao što rekoh, eoni i mileniji bi izgubili svrhu i mi bi kao neko savršeno biće svjetla (zašto uvijek svjetlo, može i tama kao apsolutno svjetlo ili antiteza istome), jednostavno postojali. Ta pomisao je još uvijek zastrašujuća ali je bitno shvatiti da bismo izgubili našeg najvećeg neprijatelja i poveznika sa smrtnošću, tijelo i vrijeme.
Tijelo je samo instrument, često se pitam što me sprječava da se oslobodim svojih 194 centimetra i zaplovim višim sferama. Odgovor je dakako pomirenost sa ciklusom i ja definitivno neću biti onaj koji bježi jer od nekih stvari nema bijega.
O životu poslije smrti ne volim spekulirati, računam na neku vrstu pretvaranja naše životne energije u nešto drugo. to pitanje još čeka odgovor, postat ću topic iz zagrobnog života, bez brige...
Zašto ne bismo bili opsjednuti i zaposjednuti vampirima, kad su tako kuuul :pale: (doslovno i metaforički).
(?možda sam i ja vampir koji širi promidžbu?)
niniane wrote:Kako smo samo od rasprave o nepodnošljivim susjedima i ulošcima došli do teme vječnog života?...
Mene više fascinira pitanje kako smo od susjeda došli do uložaka? Vječni život se uvijek nekako nadoveže na sve to...