Dagi wrote:
Ostajem pri tome da se radi o iznimkama. U tekstu koji si linkao autor također navodi "nemam" i "nisam", dok mi još na pamet pada - onako iz rukava - "nenavidjeti". No, potonja riječ ionako dolazi od imenice "nenavist" (zavist), pa nisam siguran koliko se uklapa u diskusiju.
Da je iznimka, no suprotno općenarodnom mišljenju iznimke ne potvrđuju pravila, nego ih ruše.
Drugim riječima ako pravilo ima iznimke isto ne valja, naravno to sad malo karikiram jer se u jezikoslovlju to ne može primijeniti - kako jezikoslovlje ipak nije egzaktna znanost.
Inače, lako je uočljivo da su iznimke u jeziku, takozvani nepravilni oblici (množina, sklonidba, konjugacije i sl) gotovo uvijek stvari koje su u tezaurusu visoko čestotne (ili su u trenutku promjena bile recimo žeti).
To se događa upravo iz činjenice da zbog česte uporabe "preživljavaju" promjene (nove preskripcije) pravopisa i gramatike. Nastavak nakon quota
Dagi wrote:
Mislim kako gramatika uvijek jest i preskriptivna. Naravno, nakon deskripcije: kad jednom opišeš stanje, sljedeći logični korak je činjenice ugurati u apstraktni sustav. I eto pravila. A o deskriptivnosti pravopisa v. gore na temu bilježenja glasova.
Da gramatika i pravopis jesu proskriptivni, no ne dijakronijski, proskriptivni su samo sinkronijski iliti isključivo u ovoj sadašnjosti. Tu se javlja problem što "stručnjaci" zaboravljaju da pravila nužno moramo apdejtat. E sad oni apdejtaju pravila, samo kako? U jeziku je nedopustivo da se zbog "tradicije" iz pepela uzdižu pravila koja su bila na snazi u nekoj prošloj sadašnjosti, pa bilo to prije deset godina ili dva stoljeća. Tako da sve i da je "pravilnije" pisati "ne ću" (mislim tvorbeno - a nije
) ne postoji, upravo zato jer se "danas" piše "neću", nikakav suvisli razlog za promjenu.
S obzirom da je godina 2007. i da naš nam dragi jezik više nije "ugrožen" (ako je ikad i bio), nema apsolutno nikakvih razloga vraćanju "tradiciji".
Ta potreba za razlikovnom granicom hrvatski - srpski, po meni je više nego dovoljno definirana činjenicom da je Hrvatski službeni jezik u RH, a Srpski u SIG.
Ostale razlike su više nego suvišne.
Kao i inače u životu ljudi zaboravljaju da je entitet neopisivo važniji od identiteta.