Kaže se da mozak funkcionira još nekoliko minuta nakon smrti. Daklem, moguće je da cijelu tu priču priča svijest (ili duša, kako vam je draže) toga čovjeka, a budući da bi svijest trebala biti (nadam se!) produkt mozga, a ne gušterače ili nadbubrežnih žlijezda, teoretski bi se moglo objasniti kako tip može pričati da je umro.
S druge strane, tko kaže da sve mora biti racionalno i znanstveno objašnjeno? Zašto ne bi moglo biti poezije u SF-u? Sad će me Ire razapeti.
Osim toga, ako baš hoćete esefično objasniti tu priču, evo jedne mogućnosti. Izmišljena je metoda ekstrakcije ljudske svijesti iz tijela (neka vrsta astralne projekcije), te ona kao takva može egzistirati neovisno o tijelu.
Abaut sama priča: malo blijeda tema, ali s obzirom na stil pisanja (provlači se nekakva nostalgična nota kroz tekst), u redu je. Malo popraviti rečenice, a ostalo će se popraviti samo od sebe.