Novi dom
Sine”¦ ti znaš kako sam jedan od trojice prvih ljudi koji su stupili na Marsovo tlo. Ti znaš kako nitko od nas nije smio o tome ništa pričati, pod prijetnjom smrti”¦ Pa zašto sam sada, pred kraj svog života odlučio da ti otkrijem što se tamo sve događalo?
Sve je počelo kada nam je i posljednja sonda s Marsa nenadano prestala slati podatke. Već je bilo svima jasno kako je Viking godinama slao lažne informacije i da se zapravo nije niti spustio na Mars. Tada su sve zemaljske velesile udružila svoja kapitalna sredstva ne bi li napravili letjelicu kojom bi se čovjek spustio na Marsovo tlo. Ti se još nisi niti rodio kada sam bio izabran između 5000 kandidata iz cijeloga svijeta za kapetana sedmeročlane posade koja će imati čast da se prva spusti na Mars. Pet godina strogih priprema, usavršavanja, učenja i konačno”¦ dan za polazak je bio došao.
Lansiranje je prošlo glatko, bez problema, no put dug 230 milijuna kilometara činio se svakim danom sve duži. Naravno, imali smo mi svoje obaveze na koje nam je odlazilo dosta vremena. Sva ta silna astronomska mjerenja, proračuni, zapisivanja, snimanja, toliko prekrasnih fotografija zviježđa, toliko analiza svemirskih čestica”¦ pa ipak, sve je to polako postajalo monotono. Sve dok ne ugledasmo crveni planet, prvo na zaslonu računala a kasnije i kroz prozor letjelice.
Kružili smo u orbiti oko njega više puta radi mjerenja, provjera i raznih snimaka kada sam odlučio da uđemo u njegovu rijetku atmosferu i spustimo se na tlo. Kako smo bili sve bliži površini tako smo sve jasnije vidjeli kako dolje postoje cijeli gradovi, gotovo idilična priroda, drveće, voda, ceste, prekrasne suvremene građevine neopisive arhitekture. Nismo mogli vjerovati.Spustili smo se u jedan park na rubu nekog grada, na jednu livadu. Instrumenti u letjelici su pokazivali nedostatak kisika, vrlo rijetku atmosferu, slabu gravitaciju, pa ipak mi smo svojim očima gledali kroz prozor letjelice kako nam se približavaju neki ljudi, baš poput nas, samo puno ljepši, savršenih proporcija tijela i aritmetičkih crta lica. Svi su imali valovitu kosu boje zlata a bili su obučeni u neku vrstu starorimske toge. Vjerujući instrumentima a ne svojim očima nas trojica smo obukli skafandere i odlučili izići napolje. Vani je već pristiglo oko tridesetak radoznalaca. Kada smo izišli van nisu nas se bojali, čak su nam prilazili bliže da nas bolje vide. Kako smo izišli van gledam u te ljude, vidim isti kao mi, gledam kako im se prsa nadimaju dok dišu, pa pomislim sigurno instrumenti griješe i odlučim skinuti kacigu skafandera. Prekrasan svjež kisik mirisa borovine i lavande tekao mi je nosnicama, točno sam mogao osjetiti ukus tog reskog zraka. Ostala dvojica članova posade također skinuše kacige kada su vidjeli da ja mogu disati.
U tom trenu svi oni došljaci počeše se gušiti, padati u nesvijest a oni koji su bili dalje počeše bježati. Nismo odmah shvaćali uzrok toga dok nismo primijetili kako i biljke venu u našoj blizini. Dakle to je, sine mi iznenada, mi im smrdimo! Njima je ovdje prečist zrak i naše tijelo izlučuje previše toksina, mi možda neugodno mirišemo jedan drugom ali za njih je naš miris smrt. Morali smo odmah otići ne uspjevši ništa više doznati.
Vrativši se na Zemlju nismo nikom govorili o onom što smo zatekli, takav je bio dogovor među nama. Neka planet Mars i dalje ostane nenaseljen, tako je najbolje vjeruj mi.
Prije nego što će isključiti kameru i izvaditi snimljeni disk iz nje, kapetan završi rečenicom:
- Sine, kupi dionice "Marsadrie" to je sjajno ulaganje u budućnost, nešto mi govori da ćemo se uskoro preseliti na Mars.
LR-17 Panonsky
LR-17 Panonsky
Last edited by Nimrod on 23 May 2007, 00:55, edited 1 time in total.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
E ovako prijatelju moj dragi.
Nemoj misliti da ti se sad "uvlačim", ali iskreno odavno nisam pročitala ovako dobru priču. Baš je po mojoj mjeri, onakva kakve ja volim čitati a i več zamišljam kako bi izgledao film.
Jedino što bih ja malo izmjenila kraj, ta zadnja rečenica sa Marsadrie mi nije legao. Uglavnom 5+ :uzdravlje:
Nemoj misliti da ti se sad "uvlačim", ali iskreno odavno nisam pročitala ovako dobru priču. Baš je po mojoj mjeri, onakva kakve ja volim čitati a i več zamišljam kako bi izgledao film.
Jedino što bih ja malo izmjenila kraj, ta zadnja rečenica sa Marsadrie mi nije legao. Uglavnom 5+ :uzdravlje:
Mah - mah
-
Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
Zar nije moglo bit da im smeta CO2 or something :scratch: 
Stari djeda astronaut koji priča. Poetično. Lijepa priča, sviđa mi se. Doima se nekako romantično i malo simpatično starinskiââŹÂŚ
Čitajući sam se sjetio Raya Bradburyja.
Ali zašto ââŹĹniko od njih nije smio pričati o tome pod prijetnjom smrtiââŹÂ? Tko im je prijetio? Vlada ili oni između sebe? I kako je sin znao za to?
Možda da napišeš da su službeno patili od amnezije,ali u stvari su se oni između sebe zakleli da neće reči što su vidjeli, tako neštoââŹÂŚ.
Čitajući sam se sjetio Raya Bradburyja.
Ali zašto ââŹĹniko od njih nije smio pričati o tome pod prijetnjom smrtiââŹÂ? Tko im je prijetio? Vlada ili oni između sebe? I kako je sin znao za to?
Možda da napišeš da su službeno patili od amnezije,ali u stvari su se oni između sebe zakleli da neće reči što su vidjeli, tako neštoââŹÂŚ.
Ajmo od početka, info damp tipa - Well Bob, as you know ââŹâ je big no no.
To na stranu (al i dalje me smeta) priča zapravo nije loša, možda u nekim momentima pretjeruješ s "nebitnim" podacima (podatcima?), ali sve u svemu OK. Provuklo ti se par nelogičnosti, no ništa pretjerano bitno.
Prevrat na kraju se očekuje, ali ti si (me) uspio ugodno iznenaditi.
Eto toliko.
To na stranu (al i dalje me smeta) priča zapravo nije loša, možda u nekim momentima pretjeruješ s "nebitnim" podacima (podatcima?), ali sve u svemu OK. Provuklo ti se par nelogičnosti, no ništa pretjerano bitno.
Prevrat na kraju se očekuje, ali ti si (me) uspio ugodno iznenaditi.
Eto toliko.
He, he, he draga Romantika, tebe želim vidjeti u nekom od budućih žirija koji će pregledavati pristigle priče. :uzdravlje:
No, još je to dobro i završilo na kraju, zna Nimrodica kad sam poslao priču (par sati prije roka) a sve jer me mučio kraj i naravno to čudno ograničenje na dvije kartice. U jednu ruku to je i bilo dobro jer bi se inače prepustio u raznorazna objašnjenja i tumačenja kao u prošloj priči pa bi sve otišlo k vragu, ovako je sve bilo prekratko pa nisam imao mjesta puno griješiti (no grešaka opet ima, što je razumljivo jer sam ja patološki parapsihopaflegičar) a kao što se već i pokazalo meni više leže priče u pravom smislu riječi tj. Kao da ja ili netko drugi priča o nekom događaju (otuda intro tipa "Well Bob, as you know")
E da, nitko nije smio pričati o tome baš kao niti Armstrong i ekipa o putovanju na mjesec kojega zapravo nije niti bilo, pod prijetnjom smrti, pa znaš kakve su vladine obavještajne tajne službe i službe nacionalne sigurnosti. I naravno na kraju postaje jasno da je stari kapetan snimao svoju ispovijest (koju nije smio nikome reči) na cd medij koji će dostaviti svome sinu sa savjetom o kupnji dionica tvrtke koja je već kupila pola Marsa jer je došla u posjed provjerene informacije kako tamo postoje uvjeti za život i da je samo pitanje vremena kada će se čovječanstvo preseliti onamo, no to je već druga priča ...
:drunken:
No, još je to dobro i završilo na kraju, zna Nimrodica kad sam poslao priču (par sati prije roka) a sve jer me mučio kraj i naravno to čudno ograničenje na dvije kartice. U jednu ruku to je i bilo dobro jer bi se inače prepustio u raznorazna objašnjenja i tumačenja kao u prošloj priči pa bi sve otišlo k vragu, ovako je sve bilo prekratko pa nisam imao mjesta puno griješiti (no grešaka opet ima, što je razumljivo jer sam ja patološki parapsihopaflegičar) a kao što se već i pokazalo meni više leže priče u pravom smislu riječi tj. Kao da ja ili netko drugi priča o nekom događaju (otuda intro tipa "Well Bob, as you know")
E da, nitko nije smio pričati o tome baš kao niti Armstrong i ekipa o putovanju na mjesec kojega zapravo nije niti bilo, pod prijetnjom smrti, pa znaš kakve su vladine obavještajne tajne službe i službe nacionalne sigurnosti. I naravno na kraju postaje jasno da je stari kapetan snimao svoju ispovijest (koju nije smio nikome reči) na cd medij koji će dostaviti svome sinu sa savjetom o kupnji dionica tvrtke koja je već kupila pola Marsa jer je došla u posjed provjerene informacije kako tamo postoje uvjeti za život i da je samo pitanje vremena kada će se čovječanstvo preseliti onamo, no to je već druga priča ...:drunken:
?