Dakle.BBabls wrote:Ateisti i vjernici su mi ionako ista stvar. Oboje vjeruju u nešto.
Aha. Znači, bog postoji samo ako pruži dovoljno dokaza za vlastito postojanje... Dakako, aktivno (ili pasivno ) ne pružajući dokaze vlastitog postojanja - on ustvari dokazuje da ne postoji. Odlično.Milena wrote:Ateizam nije "vjerovanje u nepostojanje" već "nevjerovanje u postojanje". Dvije bitno različite stvari. Dakle, u ateizmu ne pali credo quia absurdum, nego čista empirijska logika: ima dokaza? nema? Onda niš.
Pred sobom imam zapečaćenu kutiju. Ne znam što je unutra. Ne mogu vaganjem zaključiti je li unutra nešto jer ne znam kolika je težina prazne, a kolika pune kutije. Mogu je gledati. Dakle, zanima me jedna stvar - nalazi li se u kutiji naranča.
Nemam dokaza za postojanje te naranče unutar kutije. Dakle, mogu reći da je unutra naranča. Siguran sam u to, unutra mora biti naranča. Isto tako, mogu reći da se unutra ne nalazi naranča. Siguran sam u to. A, opet, mogao bih i reći da jednostavno ne mogu znati postoji li naranča unutar te kutije.
Znači, naranča kao takva može ili ne mora biti u kutiji. Samim vjerovanjem da je ona unutra, njezina se mogućnost postojanja ne mijenja. Ona još uvijek jest ili nije. Vjerovanjem u nepostojanje ostajemo u istom kalu. Opet, ukoliko se usudimo reći da ona i može i ne mora biti, pa da i sam svijet u konačnici jest ili nije (malo Sokratove speleologije ), to također ništa ne mijenja na stvari.
U konačnici, kleta naranča nije ponudila nikakve dokaze o svojem obitavanju u kutiji i nismo se makli sa početka. Prokleta bila, narančo!
Eto, ovo mi se sviđa. Ukoliko su ljudi toliko sigurni da bog kao takav ne postoji, zbog čega ta silna potreba da se stalno sukobljavaju sa teistima? Potreba da se teiste vrijeđa?! Zašto bih ja, pobogu, vrijeđao nekoga tko vjeruje da je svatko tko u rukama ima munje, manu, i apokalipsu - bog? Ne razumijem zašto bi to mene trebalo brinuti. Ukoliko ja vjerujem da je moj način prosvjećeniji i bolji - to je fenomenalno. Ali, zar ću ja u njima probuditi tu prosvijećenost tako da im se rugam? Bi li to bilo pravo buđenje? Čovjek mora sam imati potrebu da dođe ili ne dođe u poziciju da se pita. Ti mu jedino možeš pomoći da uvidi da pitanje postoji. Ali odgovor? Ne možeš mu dati odgovor. Njegov je odgovor u svakom slučaju najbolje do čega on može doći, ono što mu najbolje odgovara. I on svoj odgovor u potpunosti zaslužuje, pa bilo to meni povremeno smiješno ili ne.Brumiko wrote:Heh, prema mojim opažanjima, većinu ateista, osim dvojice, čast iznimkama, se prepoznaje što agresivno uvjeravaju druge u neznanstvenost, nemoralnost, suludost, <ubaci epitet> vjerskih spisa, napose kršćanskih. *eb'ga, kritika onih drugih je politički nekorektna. Uglavnom to čine tiskanim ili elektroničkim putem, trošeć jezivo puno vremena pri tom. Najčešće djeluju kao djeca razočarana otkrićem da ne postoji djed Mraz koja potom zbog vlastite razočaranosti žele drugima nabijati na nos svima očitu činjenicu da djed Mraz zbilja ne postoji.
Ma, kada sam to rekao?jbt wrote:Osim toga, zasto bi JA isao logicki dokazivati ima li ili nema boga, pa ti si taj koji tvrdi da ima.