Na listi mi je. A kad smo na temi velikana koji svake prijestupne izdaju knjigu, pročitao Stephensonov Seveneves i...meh. Veeeliki meh.
SPOILER!!<<Prva trećina je step-by-step priručnik za uspostavljanje mreže orbitalnih habitata (bit će totalno seksi svakom tko je The Martiana imao nerd boner), ostatak je čekić u glavu popovanje kako su političari zli ali nužno zlo (ne nisu jer su ti protagonisti mogli roknuti određenu političarku još puno ranije ali eto, plot need villain, heroes hold idiot ball now) a znanstvenici super (nije da se to inače ne da iščitati iz Stephensonova pisanja i generalno nemam niš protiv tog stava ali ovdje mi smeta način na koji ga je vrlo nesuptilno izrazio, od nekog Stephensonova intelekta i literarnih sposobnosti očekujem više i bolje)...i ono što me najviše :x je što kad napokon dođe do tih Sedam Eva i posljedica njihova 'sastanka'...knjiga preleti preko evolucije čovječanstva koju su pokrenule (nakon što mi je preko 300 stranica raspredao o svakom detalju izrade arkleta i habitata i slanju ljudi u orbitu) i taman kad ne samo da uletimo usred te nove i zanimljive civilizacije nego se ovi još i spuste natrag na Zemlju i uspostave kontakt s druge dvije ljudske 'vrste' - kraj. Ono što me najviše zanimalo, što sam očekivao još od blurba na koricama...dogodi se na zadnjih sto strana. I naglo završi s 'eh, eto, uspostavili smo kontakt, valjda će sve biti okej. Pa majčicutifalseadvertisersku :puca: Mislim, to mi je kao da je Anathem završio kada su došli na svemirski brod. Ili da Cryptonomicon randomly stane negdje na 500 od milijun stranica. Argh.>>
Strossov Annihilation Score mi je bio čudan; ne zbog Mo kao POV lika već zbog toga što mi se činilo da je radnja tu kako bi se, eto, Stross malo zajebantski poigrao s superjunacima, ali na kraju sve ima smisla i povezano je s glavnim story arcom makar mi se čini izgleda više kao da je Stross imao materijala za novelu a la Equoid pa nagurao superjunaštvo unutra da ipak bude roman.
Reynoldsov "Slow Bullets" je pak ugodno iznenađenje - duža novela/kratki roman, military space opera adventure, dosta mračno. A iznenađenje je što kad sam pročitao sam pomislio kako je ovo u biti kako bi neki njegovi romani izgledali da iz njih izbiješ padding - zanimljiva premisa, jedan protagonist koji se stigne razmahati dovoljno da ti bude stalo do njega, radnja koja ide i ne staje radi detaljnih opisa kako funkcionira neka tehnologija. S jedne strane me zanimalo što je bilo dalje, s druge strane mi je bilo jasno da da je Reynolds išao ovo širiti, ne bih ni blizu toliko zadovoljan pročitanim bio.
A trenutno čitam "Mirror Empire" od Kameron Hurley i "Midnight Tides" od Stevena Eriksona (prije sam skidao po knjigu na godinu iz Malazan serijala, mislim da ću malo ubrzati
)...
