ISTRAKON 2012: Astrolab gladi

[davors]

Jedanaesta istrakonska zbirka "Astrolab gladi" sadrži sljedeće priče:

Aleksandar Žiljak: X u labirintu
Dragana Rajaković: Posljednji test
Vedran Bokor: Tko se boji vuka još
Robi Selan: Smak svijeta
Adnadin Jašarević: Apokalipsa juče
Mario Rosanda: Konoba poli Svemirca
Zoran Janjanin: Nije nego
Vedran Bokor: Specijalna materija
Veronika Santo: Bijeli vlak
Pavle Zelić: 101 posto
Antonio Županović: Na dnu
Vesna Kurilić: Priča supružnika
Franjo Plavšić: Pubertetlija
Tina Kurbalija Igrošanac: Dobar biznis
Ernest Sanders: Hund
Ed Barol: Kapsula
Ivana Delač: Hranidbeni lanac
Zoran Krušvar: Zarobljenik
Danijel Bogdanović: Neozombija
Carrie Vaughn: Mir našeg vremena

I, jeste li čitali? Kako vam se sviđa?

[SAMSUILUNOV OTAC]

Ovo se već pretvara u običaj da ja budem prvi (a najčešće i jedini) recenzent domaćih zbirki. Što je žalosno. Ajde, ljudi, jel toliko teško napisati par rečenica o pričama?
No dobro. Ovo su moji dojmovi o zbirci. Dakle, IMA SPOJLERA i nisu označeni, pa tko si ne želi kvariti doživljaj prije čitanja zbirke, neka ne čita ostatak ovoga posta. Neki opći dojam mi je da je zbirka malo slabija od prošlogodišnje, ali to ne znači da ju ne vrijedi čitati.

A sada pojedinačne priče:

Aleksandar Žiljak: „X u labirintu“
Za prvu priču zbirke obično se stavlja neka udarna, koja će privući čitatelja, zbog koje će čitatelj tražiti još. Ova priča počinje i teče solidno, cijelo se vrijeme pitamo tko je taj X, u kakvom se to labirintu nalazi, je li on uopće čovjek. U glavi mi je stalno bila slika miša koji u kartonskom labirintu traži sir, i čak sam pomislio da je to u stvari to. Nažalost, gotovo sam bio u pravu. Neću spojlati objašnjenje, ali moram reći da mi je vrlo mlako, da ne kažem, nepotrebno. Kao da ga je autor ubacio u zadnji čas, ne znajući kako bi drugačije završio priču. Na kraju dobivamo priču koja nije baš ono što bismo očekivali od autora takvog kalibra, nedostaje ona fascinirajuća začudnost, previše je tu deja vua. Je li to priča baš za otvaranje zbirke? Ne znam, vidjet ćemo nakon daljnjeg čitanja.
Ocjena: -3

Dragana Rajaković: „Posljednji test“
Prvo moram primijetiti da ovoj priči nedostaje fantastični element. Što ne bi bilo loše kad se ne bi radilo o zbirci SF&F priča. Ali, dobro. Kakva je sama priča? Zapravo neloša. Lijepo napisana povijesna drama o uraru koji konstruira svoj posljednji „kronometar“ i djevojci koja je razlog što će uraru to biti posljednji „kronometar“, o vojnom drilu i pravilima koja se moraju poštivati po svaku cijenu. Radnja je smještena u fantasy okružje, ali kao što sam naveo, nisam primijetio ništa fantastično u njemu. Isto bi se tako radnja mogla odvijati i u nekoj državi današnjeg Bliskog istoka. Priča me zapravo podsjeća na način pisanja Guya Gavriela Kaya, čija djela gotovo i nisu fantastika, ali u blurbovima piše da jesu, a mi vjerujemo blurbovima. Unatoč svemu tome, priča je bolje napisana od prethodne.
Ocjena: 3 (ocjena bi bila i veća da u priči ima fantastike - ovako...)

Vedran Bokor: „Tko se boji vuka još?“
Za priču ovakvoga naslova po defaultu pretpostavljate kako će imati veze s vukodlacima. I nećete se prevariti. Vedran je u prošlogodišnjoj istrakonskoj zbirci imao jako dobru priču, pa sam s nestrpljenjem očekivao vidjeti hoće li i ove godine ponoviti uspjeh (barem kod mene). Ova nije na tako visokom nivou kao „Ja sam brojač“, ali nije ni loša. Odličan stil, koji nije isključivo dokumentaristički, u nekoliko rečenica opisan uspon i pad jedne veze, dobra karakterizacija glavnog lika, ali kao i prošlogodišnja autorova priča, i ova pati od predvidljivog twilight-zone-završetka. Međutim, priča je koplje ispred prve dvije.
Ocjena: -4

Robi Selan: „Smak svijeta“
Ne treba puno o temi ove priče, sve je jasno iz naslova. Zanimljiv je način na koji autor obrađuje tu temu. Povratnik iz Australije dolazi u primorski gradić dočekati najavljenu (ali, zapravo nenajavljenu) apokalipsu koja će se dogoditi slijedeće jutro. Svi su rasprodali imovinu, odali se hedonizmu, svi osim Frane koji ima potpuno drukčije zaključke o smaku svijeta od ostalih ljudi. Tu još dodajte i razlog što je glavni lik došao baš u taj gradić, a to je da provede ostatak života (1 dan) sa ženom svoga života, koja baš i nije žena i dobit ćete zabavnu, iako prekratku, priču o ljudskom mentalnom sklopu. Šteta što ova priča nije bila završena za ovogodišnju sferakonsku zbirku, bila bi još bolja.
Ocjena: 4+

Adnadin Jašarević: „Apokalipsa juče“
Eto, ljudima je smak svijeta, izgleda, zabavan događaj. Kao i prošla, tako i ova priča obrađuje tu temu na pomalo komičan način. Samo, ovdje je to dignuto na potpuno drugu razinu. Glavni lik ove priče je poslovični Mujo koji nije svjestan da se apokalipsa već dogodila i da svijeta više nema. Iako su oko njega same ruševine, on odlazi mesaru u potragu za mesom, jer mu se baš jedu ćevapi. Nakon toga susreće filozofa koji mu pokušava dati do znanja da je sve što vidi oko sebe samo duh svijeta koji je nestao, ali Mujo je Mujo, a glad je glad. Jako zabavna priča.
Ocjena: 4+

Mario Rosanda: „Konoba Poli svemirca“
Citirat ću sâm sebe iz recenzije prošlogodišnje Rosandine priče „Zima podno Učke“ u istrakonskoj zbirci: „„Baš mi se jede pršut“, reče si autor i napiše ovu priču.“ Kao i prošle godine, i ove je autoru krenula slina na usta kad se sjetio pršuta, pa si ga je odlučio pribaviti na jeftiniji način. Prošle mu je godine uspjelo, ove ne. Ovoga puta riječ je o vlasniku naslovne konobe kojoj se jednom iz čista mira na stropu pojavi glava nekog đavolikog bića, gladnog za, pogađate, isključivo pršutom. Vlasnik ga nahrani i nakon kratkog razmišljanja što će s njim, odluči ga prekriti kaputom. Valjda gosti neće primijetiti. Oni ga, međutim, primijete, ali biće (za koje NASA utvrdi da je izvanzemaljac) uskoro postaje senzacija i privuče hrpu gostiju, koji onda nemilice troše pare na pršut jer ga, eto, i taj svemirac voli jesti. Na ovoj se priči još trebalo poraditi jer je premisa vrlo blijeda, a kraj zbrzan. Svaka čast na reklamiranju pršuta, ali kod mene nije upalilo. Nagodinu očekujem bolju reklamu.
Ocjena: 2+

Zoran Janjanin: „Nije nego“
Jednom rječju – odlično! Nekolicinom riječi – odlična ideja koja bazu vuče iz „Matrixa“, ali je ovdje izokrenuta, razrada koja me podsjeća dijelom na "1984." dijelom na Dicka, a sve to u našem podneblju. Distopija u kojoj kamere neprestano nadgledaju ljude koji žive u nehumanim uvjetima nehumanoga društva, uvjeravajući ih da je sve što vide i rade zapravo iluzija i da im je u „stvarnome“ svijetu super, da su svi bogati, rade poslove koje vole, imaju ljubavnice/ke kakve žele, na taj im način ispirući mozak. I iako glavni junak sumnja u istinitost toga što dolazi iz kamera, svejedno nastavlja živjeti s ostalim beskućnicima u nekoj oronuloj zgradi i raditi posao za koji nije plaćen. Fascinantan je način uvjeravanja koji neprestano izvire iz pokretnih kamera. U jednoj sceni, beskućnika uhvati proljev, ali ga kamera uvjerava kako zapravo vrši nuždu na porculanskoj wc-školjci, kako se briše finim troslojnim papirom, a stolica mu je čvrsta i zdrave boje... Za sada mi je ovo daleko najbolja priča u zbirci. Bravo!
Ocjena: 5 (ko kuća!)

Vedran Bokor: „Specijalna materija“
Sjećate li se Carpenterovog filma „They live“? Ondje je glavni lik imao posebne naočale pomoću kojih je mogao vidjeti subliminalne poruke i aliene prerušene u ljude. Donekle je situacija slična i ovdje, samo tu glavni junak dobiva leće koje mu daju sposobnost vidjeti bolesti u ljudima. Uskoro otkriva da nije jedini s takvim lećama, a da, osim što daju neke sposobnosti, sa sobom donose i prokletstvo. A doktor koji mu ih je dao, iščeznuo je. Tema je već viđena, ali je korektno odrađena, u maniri epizode „Zone sumraka“. Usprkos naslovu, priča nije ništa specijalno – prosjek, ali neloš prosjek.
Ocjena: 3+

Veronika Santo: „Bijeli vlak“
Ideja ove priče je vrlo dobra, izvedba je također tu negdje, ali svejedno me priča nije uspjela uvući u svoj svijet, iako ne mogu točno reći zašto. Svijet kupolastih gradova, antigravitacijskih vozila i dugovječnih ljudi nije ništa novo. Dobra je, međutim, ideja da ljudi mogu doslovno isprazniti svoje umove od viška informacija koje su se nakupile tijekom stoljeća života, ali je problem što to pražnjenje nije selektivno, nego čovjek nakon toga postaje gotovo dijete. U takvome okružju odvija se jedna obiteljska drama. Sve je tu odrađeno u skladu s pravilima, ali svejedno mi nešto nedostaje. Možda baš to što je priča napravljena by the book, nema ničega što bi iznenadilo, nema igranja. Čemu spominjanje antigravitacijskih vozila ili kupolastih gradova, kad nemaju funkciju priči, a totalan su klišej? A naslovni vlak je mogao biti i običan vlak i priča ne bi izgubila ni na čemu.
Ocjena: 3

Pavle Zelić: „101 posto“
Kako bi mogla izgledati budućnost kad bi u sportu bilo dopušteno dopingiranje? Dokle bi sve išlo? Bi li ljudska biologija mogla pratiti tehnološke mogućnosti? I tko bi u utrci na Olimpijadi bio kranji pobjednik: čovjek ili tehnologija? Vidjet ćete kad pročitate ovu priču. Zelić zna pisati, ima dobru rečenicu, dobar stil, a iako se fabula možda čini nezahvalnom za pisanje, priča je zapravo dobra.
Ocjena: -4

Antonio Županović: „Na dnu“
A, onak. Prosječna priča koju je autor stavio u neku vrstu postapokaliptične ladice, iako to baš i nije bitno za samu priču, kao ni to da se radnja odvija pod morem, što je zgodan detalj, ali, nažalost, ovdje nema nikakvu drugu funkciju osim toga da predstavlja zgodan detalj. Fabula se vrti oko obiteljskih problema dugovječnih ljudi naviknutih na kojekave genske terapije koji nastaju jer se ženskoj strani obitelji ne sviđa dijete koje imaju, pa ga želi promijeniti. Naime, u društvu u kojemu žive, djecu se naručuje i stižu gotova. Ima tu i recesije, malo ljubavi i previše natrpanih već viđenih stvari. Kao da gledam film "Immortals": sve sam to već vidio u drugim filmovima i bilo je puno bolje napravljeno.
Ocjena: -3

Vesna Kurilić: „Priča supružnika“
Iskreno, čini mi se da mi je negdje u ovoj priči nešto promaklo zbog čega nisam uspio uhvatiti njezinu bit. Ne kažem da je nema, nego da vjerojatno nisam bio dovoljno koncentriran dok sam čitao. Naime: priča je stilski jako dobro, dapače, odlično napisana, pitka, brzo se čita. Fabularno je slična prethodnoj priči. I ovdje je u pitanju obitelj i njen problem s djecom, međutim, ovdje su posvojena djeca, koliko sam shvatio, vampiri. Ono što nisam uspio shvatiti je: što su njihovi roditelji? Na nekoliko se mjesta spominje djed glavnog lika koji je bio čovjek, zbog čega ostatak rodbine ne gleda baš blagonaklono na njegova unuka. A onda se glavni lik, nakon odlaska u šetnju, vraća prljave kose i naopako navučene košulje i kaže da se valjao u blatu. Što to znači? Da su glavni likovi divlje svinje? Ili isto neki monstrumi? Tu sam, nažalost, ostao pogubljen. Da nema te zavrzlame, bila bi mi ovo vrlo dobra priča, najviše zbog toga što je jako dobro napisana. Ovako...
Ocjena: 3

Franjo Plavšić: „Pubertetlija“
Još jedna priča o roditeljsko-dječjim odnosima. Radnja bi se ovdje mogla opisati posljednjom rečenicom priče (koja sama po sebi i nije spojler), a glasi: „Povratak ljubavi.“ Naime, fabula se vrti oko prepirke majke i sina u nekoj budućnosti u kojoj su ljudi nadvladali kompjutore, u kojoj su dvanaestogodišnjaci doktori znanosti i priznati povjesničari, ne postoji roditeljska ljubav, nego samo obveza prema djeci (koju, usput, rađaju krave!), a ta djeca, još u tinejdžerskoj dobi pokušavaju postati vođe pokreta koji će svijet ponovno vratiti u vrijeme kad je postojala ljubav. Priča je napisana gotovo potpuno krzo kobasice dijaloga što joj daje pomalo infodumpast ton. Po meni, da bi razvila sav svoj potencijal, trebala bi biti malo duža. Ovako je previše zgusnuta, s previše informacija na premalo mjesta.
Ocjena: 3

Tina Kurbalija Igrošanac: „Dobar biznis“
Zabavna mini-minijatura o dva provalnika koje usred posla posjećuje izvanzemaljka, nudeći im vrlo primamljiv posao na njezinu planetu. Oni ga objeručke prihvaćaju, ali, naravno, kako to biva, prekasno pročitaju sitna slova na ugovoru. So shit happens! Nema se tu što prigovoriti. Ovo je malo duža dosjetka, pisana s namjerom da zabavi, što uglavnom i čini. Nije remek-djelo, ali nije ni za baciti.
Ocjena: 3+

Ernest Sanders: „Hund“
Još jedna malo kraća minijatura gdje je glavni lik genetski modificirani, antropomorfni naslovni pas, kojemu žene (ljudske) ne mogu odoljeti. No, svaki lonac nađe svoj poklopac, pa ni Hund tu neće biti iznimka. Ova priča nije smiješna, kao prethodna, što joj je, po mom mišljenju, minus, jer joj kraj nekako kvari cijeli dojam i bolje bi joj pristajao da je komična. Ovako strši.
Ocjena: -3

Ed Barol: „Kapsula“
Ovo nije priča, ovo je film. Ne znam kako Barolu to uspijeva, ali ako itko na ovim prostorima zna pisati tako da imaš dojam da gledaš film, a ne čitaš, onda je to on. Brzo, pitko i, čini mi se, u cijeloj zbirci jedini pravi sf, onakav kakav očekuješ kad ideš čitati sf-zbirku. Fabula je jednostavna, ali funkcionalna. Nema tu puno prepričavanja koje guši priču, kao u slučaju priče „Pubertetlija“, nema metafizike, nema nepotrebnog uljepšavanja. Sama tema nije nešto originalno i neočekivano, ali priča teče, a to je u ovom slučaju najbitnije. Stvarno bih volio da Barol jednom napiše roman ovakvoga stila.
Ocjena: -5

Ivana Delač: „Hranidbeni lanac“
Baš kad pomislim da su vampiri potpuno, ali do krajnjih granica, isisana i iscrpljena tema, i da ih stvarno više ne možeš eksploatirati, a da ih ne pretvaraš u sladunjave prskalice, Ivana kaže: ma, je l? i napiše priču o vampiru u Osijeku koji je na prvi pogled uobičajena vrsta vampira (pod čime ne mislim na prskalice, nego na annericeovsku vrstu vampira) koji se, isto tako na prvi pogled, samo želi nahraniti, pa šeta noću, vrebajući potencijalne žrtve. Međutim, to je samo na prvi pogled. Ne mogu reći da me priča svojom inventivnošću oborila s nogu, ali taj mali twist joj je dao dah osvježenja, kojega, usput, prošlogodišnji dobitnik druge istrakonske nagrade (a isto je bila riječ o vampirskoj priči) nije uopće imao, pa je svejedno zaslužio nagradu (?!) i zbog toga priča u mojim očima može proći. Plus joj je, kao i Barolovoj priči, što na kraju nema onih poslovičnih objašnjenja tko tu koga i zašto (što je veliki minus Žiljakovoj priči) i stoga, iako je tema „izlizana“...
Ocjena: 4

Zoran Krušvar: „Zarobljenik“
Ono što mi se sviđa kod Krušvara je to da ima sposobnost (kvalitetno!) prilagoditi svoj stil pisanja tematici proze kojom se bavi. U ovome slučaju radi se o fantasy storiji na tragu Williamsa u kojoj je prikazan kratak isječak (zarobljen je Sjevernjak koji priča priču o borbi svoga naroda protiv tajanstvenih „Šumskih“) iz nečega što bi se, čini mi se, moglo razviti u veliku priču. Sama priča i nije bogznašto originalna (iako mi se jako svidio detalj o pretvaranju trave i raslinja na livadi u oštrice), ali ono što mi je privuklo pažnju je pozadinska priča koja je dana samo u natuknicama i koja me navela na pomisao da bi se tu moglo kriti i nešto više od obične minijature. Živi bili pa vidjeli!
Ocjena: 4

Danijel Bogdanović: „Neozombija“
Njega treba strijeljat i spalit, a prah bacit u prvu crnu rupu! A onome tko je nosio prah u rukama, iste odrezat i spalit, a prah bacit u drugu crnu rupu! I onda te crne rupe napunit betonom i kad se stvrdnu, dat ih sviscu da ih zamota u omot, nakon čega će ih krava gurkati sve dok ne padnu s ruba svemira u ništavilo.

Carrie Vaughn: „Mir našeg vremena“
Ovo ne mogu rivjuirati u kontesktu ostatka zbirke iz dva razloga: nije pisana za natječaj i dulja je od pet kartica. Što se tiče same priče, zanimljiva je, lijepo napisana, pomalo melankolična i ono najbitnije: čitao sam hrpu domaćih priča te duljine koje su puno bolje. Dakle, što je zaključak? Svi selimo iz Rvacke u engleštinu, pa da i mi možemo živjet od svog tog pisanja!

Eto.
Što kažu ostali?

[proteus77]

Pitanje vezano za istrakonsku zbirku;

Dvojica mojih kolega iz brodskog SF kluba Orion, Ratko Martinović i Goran Kolarić, bili su ujedno i predavači. E sad, iznenadio sam se neugodno kad su mi rekli da oni NISU dobili zbirku.

Jesu li oni uopće trebali dobit zbirku il nisu? Žao mi je što sad neću moći čitati, niti itko iz Broda. Njih dvojicu nisam očito dovoljno inštruirao da budu uporni u dobivanju zbirke.

Ipak, zadovoljni su prijamom i smještajem, nadam se da su doprinijeli uspješnom konu...

Pa ako bi mogao Davor ili netko iz organizacije reći koju u tome, hvala unaprijed!

[Sandman]

Koliko ja znam posjetitelji Istrakona ne dobijaju zbirku uz akreditaciju za kon. Dobiju je samo autori. Ali se zbirka mogla kupiti na Istrakonu, a može se i naručiti. Ali za detalje bolje pitati Davora.

[proteus77]

Eh, a ja živio u uvjerenju da posjetitelji dobiju zbirku, kao i na Sferakonu... :dum:

Jel zna neko pošto je bila zbirka? Imam hrpu domaće literature, ali NIJEDNU istrakonsku zbirku.

Ima li na lageru starih zbirki, i pošto koštaju. Naravno, pitanje hoće li se moći na Sferakonu barem kupiti?

Gladan sam Astrolaba gladi, he-he!

[Xaotix]

Ekipa iz Pazina se najavila da će doći, a imat će i Istrakonske i FFK zbirke raznih berbi.
Naći ćeš ih na štandovima udruga...

[ratchet]

Što Samsung ima volje pisati to je čudo jedno. Ja sam zbirku pročitao par dana nakon Istrakona ali napisati recenziju za toliko priča mi je bilo posla tu mač. Nije da se baš slažem s njim u ocjenama, Žiljakova mi je bila bolja od cijele gomile koje su sljedile za njom ( Janjanin tu jedino ruši koncept kvalitetom), tek zadnji dio zbirke mi dižu kvlitetu praktično uvijek isti autori, a ocjene bi bile barem za jednu niže od njegovih. Carriena priča mi je bila jako dobra, i sam volim pisati te nostalgičarske o životima prošlim, dođe to s godinama, ali nije pet kartica i nije za usporedbu, trebali su je zamoliti da da nešto u gabaritima pa da vidimo kako joj ide kad se moraš suzdržavati kod svake rečenice i izbacivati poslje gomilu toga. Ipak, pročitao sam Sirius prije zbirke, možda je to imalo utjecaja na moj konačni dojam, a taj je da je zbirka slabije kvalitete od nekih predhodnih godina.

[Zoran]

Više manje bih ponovio nekoliko već rečenih stvari:

- zbirka jest dosta loša, tako da skoro ne bih prigovorio organizatorima što nisu dali nagrade, osim što
- Janjaninova priča toliko odskače kvalitetom od ostalih da su mu trebali ipak dati nagradu. Al samo njemu.
- ja sam isto u to doba čitao Sirius B i jebiga, razlike bodu u oči. Bome nam je falio časopis u zadnje vrijeme.

[Nazir]

Konacno se docepah zbrike pa da prokomentiram:

Aleksandar Žiljak: X u labirintu
Slično kao i Samsung, očekivao sam nešto više od tog otvaranja. Setting je dobar i zanimljiv, ali u biti je pojašnjenje dosta mlako i nije baš napeto...

Dragana Rajaković: Posljednji test
Ok napisano, ali fali tu nešto... U biti, slično kao i prosjek zbirke, velikoj većini priča nedostaje taj neki poseban element koji je izdvaja. I da, priča je pomalo manjkava s SF/fantasy elementima.

Vedran Bokor: Tko se boji vuka još
Priča ima dobru karakterizaciju i gl. lik je zanimljiv. No, meni je pak taj fantasy element malo... onako, mlak. No opet, priča se izdvaja iz prosjeka!

Robi Selan: Smak svijeta
Pa ono, fora priča, ima koji dobar element. Meni se najbolje svidjelo to što se u biti pokaže da smaka svijeta nema i da je to bila patka - bar sam ja tako shvatio...

Adnadin Jašarević: Apokalipsa juče
Fora oblik duljeg vica. Konačno imamo Muju u zbirkama

Mario Rosanda: Konoba poli Svemirca
Hm da, lov na pršute je ponovno krenuo. I da, nije baš nešto ludo, pogotovo jer je "NASA potvrdila da je to izvanzemaljac". Da ne znam da je to lovna pršute bila bi mi veća fora.

Zoran Janjanin: Nije nego
Apsolutno najbolja priča i svakako se slažem sa Zoranom, ovo je trebalo dobiti nagradu - barem ta jedna.

Vedran Bokor: Specijalna materija
Pa ono, ok je. Malo ima manjaka u priči, tko tu koga i sl. Ova o vuku mu je bila bolja...

Veronika Santo: Bijeli vlak
Tja, nikad nisam bio veliki ljubitelj Santo, pa ni ovaj put. nije loše napisano, ali mi taj vlak i cirkus nimalo ne spadaju u sf svijet kakav se opisuje već u neki fantasy.

Pavle Zelić: 101 posto
Onako, fora je. Dosta može zainteresirati čitatelja, ali ima manjak u pojašnjenju - zašto bi baš na toj nekoj n utrci baš sad svi pregorjeli i kako to da je običan čovjek mogao pratiti tog poboljšanog?

Antonio Županović: Na dnu
Pa ono, ko i većina zbirke - neki prosjek koji me nije baš nešto ludo zaintrigirao. Morao sam pogledati o čemu je ono priča bila, znači da se lako izgubi iz pamćenja...

Vesna Kurilić: Priča supružnika
Meni se ova dopala. Za razliku od Samsunga, shvatio sam da su glavni likovi vukodlaci koji su završili s posvajanjem vampira (pa nije baš tako skriveno?). I to se dosta dobro kuži po opisima prehrambenih navika. Onako, dosta simpa priča i čak jedna od istaknutijih.

Franjo Plavšić: Pubertetlija
Paaa, ok. Nemam puno riječi - niti hvale niti kuđenja. Malo su ti dijalozi više monolozi i nešto je nategnuta sva ta premisa, ali ok je...

Tina Kurbalija Igrošanac: Dobar biznis
Meni se nije baš dopalo. Ta caka "sitna slova na ugovoru" je malo 'too old' da bi bila fora, a priča se ipak svodi na to...

Ernest Sanders: Hund
Potencijalno krene jako dobro, da bi završila loše. Šteta...

Ed Barol: Kapsula
Prigovor kao kod "Dobar biznis" - ideja je već iskorištena mnogo puta. Ne samo tih kapsula, već i "mama-san" prostitutke koja je toliko "hebozovna" da ovaj nju mora pustiti da pobjegne... Inače dobro napisana, malo se tu pri kraju popravlja prosjek priča.

Ivana Delač: Hranidbeni lanac
Jako dobar twist. Ajde da konačno nisu samo patetični vampiri u igri

Zoran Krušvar: Zarobljenik
Da, odlična slika kletve šumskih kako svu travu pretvaraju u noževe. Ima smisla, ok je napisana - isto iskače.

Danijel Bogdanović: Neozombija
U početku mi je malo ono, wtf, back to... back to... a šta ja znam, 30-te? :zubo: Ono, poslušna robina okupljena oko samrtne postelje. No kako stvaar ide tako postaje mnogo zanimljivije. Jedino mi je logička rupa - ako su ga se tako htjeli riješiti, zašto ga je onaj lik uopće spašavao prvih 5 puta?

Carrie Vaughn: Mir našeg vremena
Priča koja mi baš i nije neki sf. Da, ima tih nekih elemenata, ali u biti priča funkcionira apsolutno dobro i bez sf elementa. I tu mi je najveći prigovor. Inače je ok napisana, ali malo malcane prepatetična.


Eto, izgleda da je u zadnjih par god. neki manjak dobrih minijatura. Za 2012. smo odbili dati sferu, a ovdje se jedino Janjanin stvarno onako pošteno ističe od ostalih... Pomalo mi je žao zbog toga, volio bih da je zbirka bolja. Pred kraj zbirke je bolje, ali to ipak nije to...