Jasmina Blažić - Zvijezda resorta
Ajmo reći da je priča bila fora, ali mi nije ni bila ništa posebno. Ima zanimljiv background ledenog doba što je plus. No, bezvremenski Jure sa svaki puta novom maskom me nije baš privukao. Ideje za njegove promjene su fora, ali mi nije to to...
Branko Lučić - Dobri duh plesačice iz Ville Amalia
Tu već stvari idu malo nizbrdo. Nije mi se dopao stil pisanja koji mi daje osjećaj kao da čitam neko nezanimljivo izvješće. Također su ideje o reinkarnaciji veoma nezgodno nabacane i sam glavni lik je toliko bez osobnosti da ga uopće ne doživljavam dok čitam kako otkriva svoju prošlost. Možda da je ideja provedena na neki drugi način bi bilo bolje, ali ovako ništa posebno...
Goran Skrobonja - Prekrasna kada svane zora
Onako, Ok priča, ali me isto tako nije pretjerano dojmila. Vidi se da autor zna kvalitetno složiti tekst, uvesti radnju i sl. Ipak, najveća prednost priče izgleda istraživanje koje je napravio autor o Opatiji i, barem tako djeluje, u velik dio priče je dobro ukomponirao povijesne činjenice. To mi je dbilo zanimljivo, no ništa pretjerano. Plus za zanimljiv kraj.
Vladimira Becić - Duh po narudžbi
Ova priča mi je već više sjela. Ima jedan starinski štih i bilo mi je zanimljivo čitati jer tekst dosta dobro teče. Kraj je fora, gl. lik ti se čak omili tako da sve u svemu, ja bio zadovoljan.
Zoran Krušvar - Hotel "Piccolo paradiso"
Ah, a što drugo očekivati od autora nego (ne)suptilnu kritiku današnjeg društva pisaca male SF niše
U svakom slučaju, ja sam se dobro nasmijao jer je priča stvarno kvalitetno odrađena i napisana te ponekad iznenađuju ideje i slike koje Zoran postavlja u priču. Meni se baš dopala i to ne zato što se gl. lik zove David Luka Mataković - Skup odnosa i pojava
Fora priča – dosta dobro korištenje humora ako malo prihvatiš postavku da baš neki hotelčić u Opatiji zaprimi prve turiste iz svemira. Ima par stvarno dobrih caka tako da meni bilo zabavno. Malo se iznenadih da lik gl. direktora čak ima „dušu“ i žali umrle – mislio sam da će ostati gad do kraja...
Ernie Gigante Dešković - I'll be back in Opatija
Hm, vidi se da je autor domaćin Opatije pa najprije malo miješa povijest i ekonomiju da bi odjednom priča krenula u dosta drugačijem smjeru, ajmo reći, farse na sve živo, pa i viceve o Chucku Norrisu. Tako da ono, bilo je zanimljivo, ali me malo ostavilo pod upitnikom što se sve u biti izdogađalo u toj priči. Ako prihvatimo priču kao neku ležernu bez pretjeranih očekivanja onda je sasvim Ok.
David Kelečić - Plodovi zemlje i boga
Meni su rekli da je fora
Milena Benini - Noćna smjena
Odlična priča s nizom jako dobrih detalja – koji lik vozi kakav auto, detalji u odjeći, gadgetima i sl. koji su sasvim spomenuti sa strane, a daju stvarno dobar efekt da doživiš kako ti likovi žive. Upravo zato su ti simpatični (a ima i humora) pa stvarno pratiš što se događa i kamo radnja ide... Definitivno jedna od najboljih u zbirci...
Manja Šegrt - Horor za vampira
Tja... Nije me baš oduševila. Nema neke originalnosti niti nekog posebnog obrata. Motiv je viđen i obrađen u stotinama drugih priča. Štos na kraju nije baš neki jer ti lik ni nije pretjerano mio pa ti je svejedno. I da, kužim da je ovo polu-sprdačina na vampire teens (bar se nadam da je), ali još uvijek previše miriši na sumrak i sl. sage (a ja sam čak prije i gledao Buffy)... Ajde plus, ok je napisana stilom, dobro teče i sl. tako treba proraditi na mašti...
Andrej Podobnik - Bezgrješna pogreška
Definitivno jedna od najneobičnijih u zbirci – na dobar način. Kao koncept mi se jako dopala i ima par stvarno fora ideja. Uz to koristi kvalitetan humor i specifičan jezik (kad je demonu pozdrav 'Kuga i sifilis neka ti budu pratioci' kao nama 'Dobar dan'). Možda malcane nejasna na momente što je moguće zbog manjka prostora za pisanje...
Danilo Brozović - Vremenski turisti
Jao, ovo mi se nije svidjelo. Stil pisanja je (meni) veoma iritantan i naporan. Gl. lik je sveznajući tip koji se ponaša ko teta u vrtiću što mi je stvarno diglo živac. S obzirom na sve, završni trebao-je-biti „štos“ na kraju mi je totalno bio „meh“ jer mi se kretalo dalje... Možda nije do priče nego do mene, al trudim se biti iskren.
Oto Oltvanji - Oči boje biske
E ovo je super primjer nekoga tko zna posao. Priča je stvarno dobra, autor veoma vješto vodi radnju i stvara osjećaj napetosti kako je gradi tako da je stvarno zanimljivo. Meni se full dopalo tako da je to u biti sve što imam za reći. Jedino sam ostao malo pod upitnikom na zadnju odluku gl. junakinje priče, al šta sad, ona odlučuje, ne ja...
Pavle Zelić - Bad Hoelle
Ammm, onako. James Bondovski stil koji je imao par dobrih ideja, ali sve je nekako nespretno izvedeno i pomalo previše nerealno da bi je prihvatio samo tako. Mislim da je moglo i malo bolje, ali nisam baš siguran što bi trebalo mijenjati u priči da bi stvarno ispala bolje...
Ivana Delač - Seoba naroda
Priča koja me najviše iznenadila svojim stilom – autorica koristi sve živo dostupno - od prijenosa TV emisije, bloga, foruma, radia, novina, izvješća i sl. Samim time postiže jako dobru dinamiku plus da ima par štosnih ideja. Možda malcane za staviti pod upitnik koliko je „relana“, ali u biti joj to ni nije namjena već je štos u izvedbi tako da stvarno 'good job'.
Andrina Pušić - Otok ispunjenih želja
Priznat ću da na predstavljanju zbirke nisam bio siguran što očekivati od ove priče jer mi nije zvučalo 'dobro', a kad ono totalno pozitivno iznenađenje. Stil autorice mi se veoma dopao i stvarno vješto gradi radnju, a gl. junakinja je odlično opisana i priraste ti k srcu čak u ovako kratkoj priči. I ideja kao takva je stvarno bila dobra - 'Bravo' s moje strane!
Adrijan Sarajlija - Zrno
Pa ono. Reći ću ovako – ljubitelj sam japanske kulture i unatoč tome nisam baš bio privučen pričom. Gl. lik mi baš i nije jasan u smislu motiva (spoiler) zašto želi počiniti seppuku pa do toga da se šora s hordama štakora kojih po priči mora biti na tisuće i uspjeva preživjeti. Turizam je ovdje zanimljivo ubačen, ali meni je to bilo to.
Aleksandar Žiljak - Lesija, u daljini Heraklovi stupovi
Dobra priča za kraj. Od par inovativnih ideja do zanimljive karakterizacije likova. Djeluje pomalo neobično, ali rekao bih da je to i poanta. U biti ne znam što više reći nego da je se jednostavno pročita