Belzebubbles wrote: Mislim da im društvo već oduzima pravo slobode, ona druga, čisto humana prava im ne bi smjelo oduzeti. Ima ta granica u postupku sa ljudskim bićima čijim prelaženjem društvo gubi oznaku humanog, a time i devalvira vlastiti sustav prava (de facto - vrijednosni sustav).
Koja su točno humana, a koja nehumana prava? Mislim da, moralno ili filozofski ili kako već, nije upitno nekome oduzeti prava u onoj mjeri u kojoj ih je on oduzeo drugome. Ako je netko nekoga mučio, nije problem u tome je li ga opravdano jednako mučiti, pitanje je samo što se time želi postići i tko će to izvesti. Ponavljam, moralno nisam protiv smrtne kazne za zločine od ubojstva pa nadalje (s tim da za ubojstvo može postojati cijeli niz olakotnih okolnosti; za pedofiliju mi nijedna ne pada na pamet), ali praktički jesam, isključivo iz razloga što nijedan sustav nije savršen i što će se prije ili kasnije dogoditi da bude pogubljen nevin čovjek. A što se tiče sigurnosti društva, doživotna kazna je jednako dobra, pa neka bude doživotna.
Isto tako, bilo bi dobro da malo bolje pojasniš na što misliš pod "humanim pravima koja pedofilima ne bi trebalo oduzeti".
jbt wrote:Ima li novcem kojeg zaradi pravo raspolagati kako oce? Ne? Onda je to ropski rad i samim time krsis prava toj osobi. A ukoliko jos netko, povrh svega sto je ovdje izreceno, kaze da bi bilo okay da rade bez nadoknade tj, da rade ropski jer su pedofili, dizem ruke od vas. Da ga jebes, to ne moze biti stav razumne osobe koja se zeli smatrati iole liberalnom ili humanom.
Gle, ti slobodno digni ruke od nas, a mi ćemo od tebe jer ti ovdje očito čitaš samo one postove i one dijelove koji ti odgovaraju. Dakle: život u društvu se sastoji od prava i obaveza. Jedno ne ide bez drugog. Tko ne ispunjava obaveze, gubi prava. Točka. Ljudska prava su lijepa stvar, ali ako netko krši tuđa prava, ne vidim niti jedan jedini razlog da se njegova nastave poštivati.
uglib wrote: Za pedofile ne mogu osjećati ni trunku empatije, čak ni za one koji se ne usude više od gledanja dječje pornografije i drkice između svoja 4 zida.
Mogu suosjećati prema djetetu koje nekad bio, ali ne mogu suosjećati prema odrosloj osobi koja se ne zna nositi sa svojim traumatičnim djetinjstvom i ne poduzima ništa da to promijeni, čak se ni ne uklanja onome što je dovodi u napast.
E, s ovim se moram ne složiti. Kao prvo, pedofilija je
bolest, poremećaj. Ako netko od njega pati, to i dalje ne znači da će taj netko ići okolo umakati stvar u djecu. Jedini razlog zbog kojeg je dječja pornografija ilegalna je taj što na njenom izvoru stoji zločin, to jest to što je netko te slike i filmove morao i snimiti i što su stvarna djeca morala patiti da bi se to snimilo. Međutim, savršeno je moguće da netko ima sklonost prema djeci, ali je svjestan kakvo bi zlo napravio kad bi toj svojoj sklonosti popustio i zato nikad ništa ni ne napravi. Takav čovjek je bolestan, svjestan svoje bolesti, ali i odgovoran prema drugima i zato ga treba žaliti i, ako je moguće, pomoći mu.
Želja da se nekog ubije nije zločin. Želja da se poševi beba također. Ona jest degutantna i izopačena, ali
po našim mjerilima. Dok god ta želja ne postane stvarnost, ili dok ne postane evidentno da bi mogla postati stvarnost (na koji god način), društvo se nema pravo miješati zato jer
nikakva šteta (još) nije načinjena. Pogotovo zato što nema načina da društvo otkrije takve želje prije nego što zaista dođe do zločina.