LR - 14 Bahod

Unread post by **Nimrod** » 20 Oct 2006, 09:20

ZADNJA BITKA

Jedne večeri uz dobro vino, neobičan mi je gost ispričao još neobičniju priču.

Gost podigne srebrni kalež i otpije veliki gutljaj začinjenog vina. Glasno cmokne i kroz smiješak se obrati svom sugovorniku - Valente, Valente nije tebi ni toliko teško, svo to dijeljenje Božje pravde dobro se isplati. Ponekad pomislim da sam odabrao pogrešnu stranu.-
Debeli muškarac velikih masnih obraza prošaranih žarko crvenih kapilarama, nervozno se promeškolji na stolici i rukavom obriše znoj s čela. - Ne mogu se požaliti, iako Božje djelo je samo po sebi dovoljna nagrada, ovaj pastir našeg Gospodina ponekad prihvati kakav milodar grešnika...-
-Biskupe dragi, ostavi te priče za svoje stado. Imam jedan poslić za tebe. Malen, ali za mene od ključne važnosti. Za dva dana, točno prije zore pozvat ćeš Konstancija u svoju crkvu i obznaniti mu radosnu vijest o velikoj pobjedi nad poganima.-
-Ali Gospodaru Magnecije vlada gotovo cijelim starim panteonom. Mladi je Bog preslab da ga pobijedi.-
-Ne razbijaj svoju debelu glavu takvim stvarima. Dakle za dva dana.-gost ispruži desnu ruku prema biskupu, koji odmah klekne i primajući vitke prste svojim zlatom obloženim, poput kobasica debelim prstima, prinese ih usnama. I kroz cjelov promrmlja-Da Gospodaru.-

Velika siva kobila uz njisak se zaustavi zavitlavši prašinu oko Silvana i Jana. Omanji tamnoputi izvidnik spretno skoči iz sedla i ostavi konja da se brine sam za sebe.
- Tribune- kaže potpuno smirenim glasom, te smo klimanjem glave pozdravi Jana- promatrači su primijetili kretanje trupa na sjevernoj strani rijeke. Dvije cijele legije i tri puta deset tisuća plaćenika.-
Silvan se zagleda prema rijeci i zamišljeno odmahne glavom - To me ne zanima. Koliko imaju onih prokletih Anđela?-
- Ne znamo. Još ih nisu prizvali.- nervozno se premjesti s noge na nogu - sutra će doći do rijeke, najvjerojatnije će ih odmah s zorom prizvat.-
Ne skidajući pogled s rijeke Silvan cmokne jezikom. Izvidnik se nervozno promeškolji i uputi upitan pogled Janu. Jan samo klimne glavom i izvidnik se velikim skokom nađe ponovo u sedlu i odmah odgalopira iz kampa. Jan se približi tribunu i stavi mu ruku na rame.
- Šamani?- pogleda uprtog sada daleko iza rijeke, Silvan upita.
-Šamani su spremni. Scota je noćas prijavio nekakve manje probleme s demonima, ali uvjerio me je da danas sve u redu. Tribune nema razloga za brigu njihov je bog premlad da bi uspio poraziti naše bogove i demone. - Silvan samo klimne glavom i nastavi gledati u daljinu. Jan makne ruku s komandantovog ramena i polako se udalji prema krugu vojnika oko vatre. Osim ako ti znaš nešto što mi ostali ne znamo.

Ponoć ga je našla nad stolom, provjeravajući grube karte uz slabu svijetlost dotrajale svijeće. Odjednom ga preplavi osjećaj da ga netko gleda. Brzinom neprirodnom za čovjeka njegove velike konstitucije Silvan izvuče mač iz korica i naglo se okrene sijekući zrak na mjestu gdje je trenutak prije stajao tajanstveni promatrač. Mutna silueta u desnom brodu velikog šatora polako poprimi jasne linije. -Cc cc cc. Silvane, čovjek tvog ranka bi trebao noći trošiti na lijepe žene i dobro vino, a ne planirajući bitku koja je već izgubljena.-
-Tko si ti i što radiš u mom šatoru?- upita tribun ogledavajući se prema ulazu.
-Ne brini za stražu ne mogu čuti ništa. A tko sam ja? Pravo je pitanje kako ti mogu pomoći da preživiš predstojeću bitku. Ti i tvoji dragi vojnici-skrenuvši pogled ka svijeći plamen poskoči i obasja unutrašnjost šatora- zapravo pravo je pitanje što si spreman žrtvovati da spasiš svoj život?-
Vođen mnogogodišnjim iskustvom, Silvan ispravno procijeni da mu mač neće biti od velike koristi, te ga uhodanim pokretom spremi u jednostavne korice. Uzme sa stola bocu i uz podignutu lijevu obrvu upita svog neobičnog gosta - Vina?- ne čekajući odgovor natoči dvije čaše. Ostavivši jednu na grubom stolu naiskap ispije gotovo svo crveno vino iz druge. Izvuče tronožac ispod stola, sjedne i nejahnim pokretom glave pokaže na veliku stolicu na čelu stola.
Gost na trenutak zatitra i od jednom se stvori u stolici držeći čašu u ruci.- Hvala na gostoprimstvu.- otpije gutljaj vina i iskrivivši lice u kiselu grimasu ironično nastavi - pitam se kako ću te samo nagovori da ostaviš sav taj luksuz? Što te zapravo drži u ovoj jadnoj vojsci lažnog cara? Sigurno ne vino.-
-Što me zadržava? čast, zakletva i ...- otpije gutljaj vina - i vino. Što zapravo želiš od mene?-
Gost, bez ikakvog zvuka stavi noge na stol i nasmiješi se - Želim ti spasiti život, no prije svega želim da car, pravi car, pobijedi u ovoj bitci. A pobijedit će bez obzira na ishod ovog razgovora. - zadnju rečenicu izrekao je takvim glasom da Silvana prođu trnci i na trenutak mu se učini da mu je srce stalo.
- Sumnjam da bi bio ovdje i trošio vrijeme na malog tribuna da ti nisam potreban. Zato reci što želiš i koliko će me to koštati ili zatreperi i nađi nekog drugog uz razgovor. Ja moram planirati bitku za sutra - promrmljavši više za sebe nego za gosta tiho nastavi -pa bila ona i izgubljena.-
-Ha ha ha! Zato volim vojnike. Tako su praktični. Dakle da preskočim prijetnje strašne i obećanja krasna. Dobro tribune. Želim da izdaš svog lažnog cara i pređeš na njihovu stranu.-
-Njihovu? -
- Tebi ništa ne promiče. Da njihovu stranu, recimo da sam ja nepristrani promatrač s ciljem.- veseli osmjeh u tren se pretvori u smrtno ozbiljan izraz- Dakle ono što trebam od tebe je da u pravom trenutku nestaneš, zajedno sa svim svojim dragim vojnicima. Dobro ne svim jednog ćeš morat žrtvovat, ali što je jedan mali vojnik kada ćeš spasiti sve ostale. Onda tribune, što kažeš? Jesi li spreman pogaziti svoju riječ i uništiti svoje ime za svoje male, odane vojnike?-
Silvana, do sada potpuno hladnog i bezizraznog lica, odjednom preplavi osjećaj nemoći i briga se pojavi u umornim očima. Prije nego je uspio progovoriti tajanstveni gost nastavi - I da skoro sam zaboravio. Sva bogatstva i miran, dug život za sve...-
Razvukavši usne u ironičan osmjeh Silvan dovrši rečenicu- duga teška smrt u suprotnom?
- Hm, to se podrazumijeva. Znači dogovorili smo se. Ne, ne prekidaj, vidim sve u tvojim očima. Zato slušaj, morat ćeš...-

Zvuk stotine rogova najavi jutro. Nepregledne mase vojnika polako su se na obje obale približavale rijeci. Vojnici su stupali u tišini. Bez glasa, samo zveket oklopa i tisuće udaraca nogu o prašnjavo tlo. Stari umorni bogovi na ramenima jednih i novi mladi Bog u srcima drugih. Dvije rijeke ljudi zastanu na obalama moćne rijeke Drave i sve utihne. Od jednom mladi Bog pusti s uzda moćne anđele, stotine njih bešumno polete u čarobnom plesu. Vatreni mačevi zaplešu svoj ples na nebu zasjenjujući crveno jutarnje sunce svojim žarom.
Na brežuljku iznad pobunjeničke vojske Scota podigne ruke u zrak i ispusti neprirodan uzvik. Stotine svećenika i šamana odgovore njegovu zovu. Zrak je pucketao od magije i nevidljive energije. Na nebu, nasuprot vojsci anđela tamni su obrisi polako poprimali solidne oblike. Demoni i zvijeri svih oblika i veličina, polako su se gomilali ispred nevidljive barijere Scotinog energetskog polja. Glavni šaman duboko udahne i spremi se pustiti moć starih bogova i demona na nekoliko puta manju vojsku anđela. Kada završe s anđelima obrušit će se na nezaštićenu vojsku i jedno zauvijek završiti s mladim Bogom. Scota skupi svu energiju svojih poganskih podanika. Napor mu natjera graške znoja na čelo, a ruke mu se počnu nekontrolirano tresti. Još trenutak, još samo trenutak. SADA. U tom trenutku vrh sulice probije mu prsa i uz vodoskok krvi izviri skoro pola lakta van. Grgljajući krv Scota osjeti kako ga netko diže u zrak i baca niz brdašce. Bljesak propara zrak i svi se šamani i svećenici u istom trenutku sruše na zemlju.
Jan baci pogled na obalu rijeke. Točno u trenutku kada gotovo deset tisuća vojnika uz bljesak nestane s prve linije.
- Sretno Silvane. čekat ću te na obali jedne druge rijeke- mač bivšeg cara odrubi mu glavu.

Muškarac jake građe odjeven u bogato ornamentiranu uniformu uđe u tamu crkve. Ogleda se i nevoljko klekne na jedno koljeno, te se brzo prekriži. Gegajući se poput čamca biskup izroni iz tame i stane ispred cara.
-Biskupe, možda ne znate, ali bitka samo što nije počela. Što je toliko važno da ne može sačekati do sutra?- ignorirajući ispruženu ruku ustane i hladno se zagleda u crvene oči biskupa.
-Zapravo, Konstancije dragi bitka je već gotova. Ja sam te pozvao da ti javim sretnu vijest.-
-Ali kako? Magnecije nikada ne bi odustao, na dok god i jedan vojnik pod njim stoji na nogama.-
-Da, ali potpuno je druga stvar kada te bogovi napuste. Da upravo sada događa se ono što mi je Gospodin navijestio noćas. -Valent se okrene i teško vukući noge krene ka sakristiji. Car, poput psa krene za njim. -Znači pobijedio sam!?-
-Ti si pobijedio? Ne Konstancije, Bog je pobijedio. A ti ćeš care pronijeti Negovu slavu kroz cijelo Carstvo.- biskup se okrene i ispruži ruku prema caru, koji klekne i poljubi masne prste, šapući - Da Oče.

-Dobro što moram učiniti?-
-Odlično Bruno. Morat ćeš...-

Unread post by **Bahod** » 20 Oct 2006, 09:43

samo mala digresija poradi boljeg razumijevanja
bitka kod Murse

Klara · Unread post by **Klara** » 20 Oct 2006, 16:22

Bahod wrote:samo mala digresija poradi boljeg razumijevanja
bitka kod Murse

Da sam ovo pročitala prije priče, bilo bi mi lakše shvatiti radnju.

Priča mi je bilo pomalo zbunjujuća za čitanje, puno likova i događaja odjednom. Mislim da si pokušao obuhvatiti puno radnje pa nisi stigao ući u dubinu. Iako, nisam baš objektivna jer ne volm previše povijesne teme.

Imaš nešto pravopisnih greškica, pročitaj još jednom prije slanja na natječaj.

Unread post by TB » 21 Oct 2006, 13:04

9000 slovnih znakova je daleko premalo za ovakvu pricu.
Kroz jos dosta teksta trebao bi razjasniti gdje se nalazimo, tko tu koga, odnose snaga, kakva je uopce situacija, pa tek onda na ovaj dio koji je ocito razrijesenje nekog sukoba koji vec dugo traje traje, a o kojem ne znamo nista . I ovaj zadnji dio bi isto trebao biti podosta duzi. O nijednom liku se ne zna nista. Trebao bi malo priblizit likove citatelju. Recimo, onaj dio kad se Silvana nagovara na izdaju a tako ga se lako nagovori. Nikako mi nije bilo jasno zasto, pa on je ipak zapovjednik?
Opis odsudne epske bitke, razrijesenja nekog velikog sukoba- svega 1770 znakova.
Valjda su zato fantasyji tako dugacki, sve to treba razjasnitiĂ˘âŹÂŚ
Mozda bi mogao ovo dobro produziti pa poslati na sferakonski natjecaj za fantasy pricu.

Unread post by **Bahod** » 21 Oct 2006, 16:13

nu dobro da se i ja izjasnim

osobno sam jako nezadovoljan pricom
nekako nije ispalo onako kako sam htio
na pocetku mi se cinilo da je 9000 pismena dovoljno - da bi na kraju ispalo vise nego premalo
ali sam ipak poslao da se vidi da ne spavam - a i dobro da jesam jer bi inace Klarina prica bila cijela radionica

uz to za prerpostavit je da "comon" citatelj ne zna ( niti postoji razlog da bi znao ) povijesnu pozadinu bitke - ergo link na wikipediju

znam znam da nije bas fora ako moras prvo uciti da bi razumio neku pricu
al eto tako je ispalo

kako mi se sama ideja jako svidja next project mi je napisati cijelu pricu
tako da svi razumiju i da se shvati tko koga kada i zasto

b.