Ruke u grane

[TheFlyOnTheWall]

Bok!
Ova prica je zapravo napisana za vrijeme dva sata hrvatskog jezika, kao skolska zadaca. Ima, dakle, "autobiografsku" notu, a sve ovo s latinskim je istina! :? :;
Uglavnom; tema koju sam odabrao glasila je "Jednog sam se jutra probudio kao...", a vezana uz nedavnu lektiru "Preobrazba".
Pricu sam upravo pretipkao za objavu u skolskom listu, pa kad je vec imam u digitalnom obliku, pomislih, zasto da je ne podjelim s vama... :dontknow:
Pa prijedjimo na stvar!

_Ruke u grane

Ne znam [?]to je jutros bilo spopalo profesora iz latinskog; sjetio se da bismo mogli obra?ivati metriku. Bio je to nulti sat. Dosada smo uvijek tek ?itali tekstove i prevodili ih, - nulti definitivno nije vrijeme za promjene.
Ipak, na sveop?e smo mrtvilo iskrivljavali Katulove stihove, i tih se ?etrdesetak minuta, dok je nekada zelena plo?a periodi?ki bivala i[?]arana i ponovno brisana, herojski odupirali vojsci imaginarnih jastuka.
Pred sam kraj, do[?]ao je red i na mene. Moje je skandiranje dozvalo zvono ? neke je stvari o?ito bolje ostaviti da spavaju?

Rije[?]imo li se one boli koja nam sluĹži tek kao odvra?anje od one prave, iskonske, uskoro se sjetimo [?]kolske zada?e iz hrvatskog. I idu?a dva [?]kolska sata onoga [?]to je poznato kao muka po [?]kolskoj zada?i iz hrvatskog. Po svakome od nas.
Osamdeset velikih minuta u kojima iz jedne, svima nam isto omiljene teme, izlazi trideset vrhinskih pri?a za koje bi zaista bio grijeh da ostanu nenapisane.
Prigodno situaciji, odlu?ujem se za ?kafkijansku? temu. Ne osje?am se potpuno kao kukac, no ne[?]to na tom tragu. Bijeli papir naoruĹžan o[?]trim crtama zuri u mene. I ja zurim u njega. I time usporavam radnju. Stavljam Urbana u u[?]i, no to me odvla?i u krive smjerove. Treba mi Kafka. (Za[?]to Kafka nije izdao cd..?!)

Vrijeme nepovratno bjeĹži. Tako je i prvi od dva sata postao nepovratan. KruĹžim oko svoje ma[?]te. Kukac, jabuka, linolada, proces, drvo? MoĹžda ma[?]ta i nije mjesto za traĹženje nekog reda.
Zaspim li sada, moĹžda se i probudim, nekako druk?iji? Uvijek je lak[?]e pisati na temelju doĹživljenog, nego bespotrebno gnjaviti ma[?]tu. MoĹžda se probudim kao drvo. Tada ?e re?enice ostati u meni?

[Bahod]

Ne znam, ja sam tudum za bilokakovu apstraktnu umjetnost, pa tako i za tok misli.
Kako sam u du[?]i matemati?ar, uvijek me kroz Ĺživot vodila logika, tako da su mi ovakve stvari [?]pansko selo, ergo i razlog za ovako kasni komentar.

Ne kaĹžem da je lo[?]e, nego priznajem da ne razumijem.