Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Književni časopis za znanstvenu fantastiku

Moderators: Tomislav Sakic, Aleksandar Ziljak

Tomislav Sakic
The Q
Posts: 1042
Joined: 24 Nov 2004, 11:36
Location: Zagreb
Contact:

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by Tomislav Sakic »

mcn wrote:E, Tomislave, ajd pretoči ovo u uvodnik za idući Ubiq, da bude jedan zanimljiv. :vrag:

mcn
Eh da, ovaj je pisan pod Žiljkovim okom, potpuno neinspirirano, ni njemu ni meni nije išlo, u par minuta, to se vidi s kilometra, čak je i duplo kraći. Ali dosada(š)nji su bili inspiriraniji, vjerujem :kava:

Mozda da uvedemo uvodničara-gosta-pisca? :occasion9:
Tomislav Sakic
The Q
Posts: 1042
Joined: 24 Nov 2004, 11:36
Location: Zagreb
Contact:

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by Tomislav Sakic »

Zoran wrote:
Tomislav Sakic wrote:da samo sklizne u fantastični svijet kao u Tada Williamsa,
Di baš njega, za ulazak u njegov fantastični svijet moraš se probiti kroz stotine stranica bespotrebnih i dosadnih opisa. :kava:
Zar on ima fantastičnog svijeta? :lol: Pa ja se ni kroz Tolikena nisam probio, tako da je moja vizija tolkienovskog fantasyja upravo ta, "stotine stranica dosadnih opisa". I nikako do Mordora. Čak mi je i film bio dosadan.
User avatar
Milena
The Q
Posts: 1316
Joined: 05 May 2007, 13:48
Location: tu i tamo
Contact:

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by Milena »

@Tomica&Zoran: Caliban's Hour. 180 strana. :kava:
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
Zoran
The Q
Posts: 1913
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by Zoran »

Milena wrote:@Tomica&Zoran: Caliban's Hour. 180 strana. :kava:

To je vjerojatno trebala bit minijatura od 5 kartica :kava:
evita
Ewok
Posts: 30
Joined: 25 May 2009, 16:58

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by evita »

Evo se vraćam na prethodnu temu.
Ja sam samo netko tko voli književnost, u stručnom sam smislu totalno neobrazovana, a sebe tu još uvijek doživljavam prvenstveno kao čitaoca. Sve rečeno samo su moji dojmovi, a ne neka stručna kritika. Spomenut je Rukavina. E pa, probijanje kroz njegov tekst mi je bilo pravo zadovoljstvo, užitak. Malo je reći da sam bila oduševljena. A evo i Biljanina priča me je stvarno potaknula na takvo dugotrajno iščitavanje i kopanje po tekstu. A o tome što sam "iskopala" sam sve rekla, stvar je tu samo o osobnom ukusu. Od takvoga časopisa očekujem upravo da me na taj način "povuče".
User avatar
Milena
The Q
Posts: 1316
Joined: 05 May 2007, 13:48
Location: tu i tamo
Contact:

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by Milena »

Zoran wrote:
Milena wrote:@Tomica&Zoran: Caliban's Hour. 180 strana. :kava:

To je vjerojatno trebala bit minijatura od 5 kartica :kava:
Prvo g pročitaj, onda komentiraj. :D
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
Zoran
The Q
Posts: 1913
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by Zoran »

Milena wrote: Prvo g pročitaj, onda komentiraj. :D
Time bih riskirao da mi se svidi, a onda ga ne bih mogao kritizirati.
Tomislav Sakic
The Q
Posts: 1042
Joined: 24 Nov 2004, 11:36
Location: Zagreb
Contact:

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by Tomislav Sakic »

Zoran wrote:
Milena wrote: Prvo g pročitaj, onda komentiraj. :D
Time bih riskirao da mi se svidi, a onda ga ne bih mogao kritizirati.
Ditto. :D
mica milovanovic
Puppeteer
Posts: 183
Joined: 31 Mar 2005, 21:05

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by mica milovanovic »

Kako sam stariji, sve mi je teže da prikazujem nečija tuđa dela. Gotovo sam siguran da to nije zato što sam naprasno nešto postao finiji nego što sam bio ranije – mislim da su neki drugi razlozi u pitanju.
Jedan od njih je, sasvim sigurno, to što osećam da sam postao sve kritičniji prema onome što čitam. Tešim se da je to zbog toga što sazrevam kao čitalac, a ne zbog neumitnog gubitka strpljenja koje ide s godinama. Tešim se da je to zbog toga što pred pisce ove naše, žanrovske književnosti sve više postavljam one iste zahteve koji se postavljaju pred pisce književne matice – ono: „Književni časopis za znanstvenu fantastiku“.
Drugi razlog je taj što sve više osećam poštovanje prema ljudima koji su spremni da svoju psihu, i sve što uz nju ide, otvore prema nama strancima, čitaocima, i puste nas unutra. Mnogi od njih imaju potrebu da to čine. Mnogi preispituju sebe čineći to. Ali to ne umanjuje njihovu zaslugu, jer ispunjavaju ono što je čoveku možda najvažnije – prozor u druge. S druge strane, ako pisac ne dobije nekakav odziv na ono što je napisao, onda bolje da nije ni pisao. Kad bih nešto napisao, priču, teorijski tekst, ako bi odgovor na to bilo ćutanje, onda mi je bilo najteže.
Naravno, nisam siguran u svoje motive.
Zato ću ipak reći ponešto o pričama koje sam pročitao u UBIQ-u 5, sa nadom da me pisci neće pogrešno shvatiti i da će moje primedbe biti shvaćene kao pokušaj da im ukažem na ono kako sam ja doživeo njihove tekstove, bez želje da donosim neke apsolutne vrednosne sudove.

Biljana Mateljan u priči „David, u neprekidnom nizu“ donosi dosta toga čega ima u književnoj matici. Malo toga u njenoj priči potiče iz žanra. Pripovedanje se polako rastače, rečenica se polako gubi i pretvara u nabacane misli, a struktura teksta prati raspad strukture glavnih junaka. Pripovedanje nalikuje pre na Le Klezioovu „Uraniju“ nego na SF. I sve to dosta dobro funkcioniše – sve je tu manje-više na mestu, osim što sam povremeno osećao da pisac pokušava da me impresionira, što mislim da nije dobro za tekst. Ali, sve u svemu, prilično pozitivan utisak.
„Mletački sat“ Veronike Santo je nekako manje ambiciozan i klasičniji u izrazu – možda čak i klasičniji od nekih njenih ranijih uspelih priča slične tematike, kao što je „Vrt pramčanih figura“ ili „Ekstaza...“ Ali meni se ova priča veoma dopala, možda upravo zbog te svoje blage arhaičnosti, ali arhaičnosti koja ne odlazi u zastarelost, već, svesno ili nesvesno, prijatno koketira sa savremenom fantastičnom književnošću.
Nasuprot tome, priča „Svaki put kad se rastajemo...“ Zorana Vlahovića ne koketira ni sa čim. To je brutalna savremena proza, svesna svoje žanrovske pripadnosti. Međutim, ovoga puta, za razliku od nekih njegovih ranijih priča koje nisu dopirale do mene, iz raznoraznih razloga, ova priča pogodila je u neke moje slabe tačke – ovako bi pisao Updike, da je rođen pedeset godina kasnije, ovo su „Parovi“ XXI veka (mada malo kraći). Ono što bih možda ja drugačije uradio, to je sam kraj priče, koji mi se čini da odudara od ostatka, ali to i nije toliko bitno. Ovo je vrlo dobro.
„Avaleon i crno pero“ je prva priča Katarine Brbore koju sam čitao, urednici kažu da je potpuna debitantica, i, ako se to uzme u obzir, onda za nju ima nade, mada je tu mnogo toga moglo bolje da se odradi. Ono što je još pozitivno, to su pojedine zanimljive rečenice, povremene duhovite opservacije, mada priča, kao celina, stoji na klimavim nogama...
Zoran Krušvar u „Astrafobiji“ pokazuje da je kvalitetan pisac. Njegova rečenica je lepa, čitanje glatko teče i ta spisateljska veština izvlači iz ove relativno konvencionalne kvazi-horor priče, sa prilično tipiziranim glavnim junakinjama, maksimum za čitaoca. Surova je istina da bih pre sa zanimanjem čitao beleške za kupovinu na veliko pojedinih pisaca (Harlan Elison, Dragan R. Filipović, itd. itd.), nego ambiciozne pokušaje nekih drugih. Krušvar polako ulazi u prvu grupu.
Nešto slično važi i za Darka Macana, čija je priča „DUO“, pre svega, produžen punch-line, ali produžen od stane veštog pisca.
„Snovi ljetnih noći“ Gordane Kokanović-Krušelj je priča koja ide tragom „Cveća za Algernona“ i varira poznatu SF temu pametnih mutanata. Priča je korektno ispričana, ali nema porebnu dozu novine. Slično važi i za priču „Prljave i lijepe“ Zrinke Horvat, koja me je, na trenutak, podsetila na jednu staru priču Davora Slaminga, ali je na kraju skliznula u kliše horora.
„Ključ“ Ive Šakić-Ristić moram da priznam da nisam znao u kom ključu da čitam.
Na kraju, možete samo naslutiti kakav su „Tri kolune Margulje Krsnice“ Milene Benini bile izazov za mene, ali sam uspeo da ga savladam i delimično sam ponosan što se nisam predao. Ima ova priča svojih lepih delova, ali pitanje je koliko i u Hrvatskoj ima ljudi koji će imati strpljenja da ih potraže.
Sve u svemu, jedan od boljih proznih delova UBIQ-a.
evita
Ewok
Posts: 30
Joined: 25 May 2009, 16:58

Re: Pročitao sam UBIQ 5 i mislim da je ...

Unread post by evita »

Zanimljivo je čitati što ljudi misle o pričama. Iznenadilo me što bolje nisu prošle Šakić- Ristić i Horvat. "Prljave i lijepe"- meni jako dobra priča, baš onako u egzistencijalističkom duhu i zapravo neka vrst vampirske "stvarnosne proze". Priča joj je od- do konzistentna i lijepo vodi ravno prema cilju, jasno mi je što je htjela s pričom i to je i postigla.
Šakić- Ristić ima dijelova koji su literarno izvrsni (barem meni treba i ta komponenta u priči ), samo mislim da je bila opterećena time da priča mora imat neku jasnu poantu pa nam ju je stalno "lijepila na nos", što nije uopće bilo potrebno. Inače, svaka čast... Puno mi je bolja nego u nekim prijašnjim pričama od kojih mi je par bilo pomalo proza za srednju školu. Tim više sam iznenađena i zbunjena reakcijama: ljudi hvale njene prijašnje priče, a ovu baš i ne.
Post Reply