Milena wrote:
A kao drugo, da si ikad prosurfao po proizvodima kod kojih je korak s urednikom preskočen, znao bi da tu ima takvih katastrofa da će urednički posao još jako, jako dugo ostati bitan.
Pa sad, mislim da je i to relativno. I nisam zagovarao izbacivanje urednika, samo možda smanjivanje utjecaja izdavačkih kuća.
Ali evo, ti si objavila roman na blogu. Po meni sasvim solidan. Koliko je urednika i lektora radilo na njemu?
I zar ne bi bilo bolje da su e-čitači rašireniji da sam tu tvoju knjigu mogao odmah skinuti i čitati kao i svaku drugu. A bio bih i spreman platiti za takav roman neku siću ( koja bi možda bila veća od postotka koji pisac dobije, ali znatno manja od cijene knjige ). Ili za neki Izitpajnov, za koje je on odlučio ako ih ne može objaviti, otisnuti u desetak primjeraka, podijeliti prijateljima i staviti sebi barem na policu ( ne znam koliko sam ga točno citirao iz jedne ranije rasprave). A u ovim našim zbirkama i časopisima se objavljuju naše priče na kojima često vidim da urednik nije napravio gotovo ništa. Odnosno šest mjeseci nakon što sam napisao priču i nakon što je objavljena nađem u njoj greške koje nisam tada primjetio i na koje mi je urednik zapravo trebao ukazati. Ti govoriš o dobrim, profesionalnim urednicima, dok je za većinu jeftinih izdanja, ili onih male naklade, to samo želja pusta. A znam neke koji su radili kao lektori iako su gotovo polupismeni.
Poanta svega jest zapravo da ne može svatko pisati. Takve katastofe o kojima ti govoriš ja ne želim čitati i ako se takvi na kraju probiju zbog rada mnoštva drugih na njihovom rukopisu, a ja ne mogu objaviti roman iako sam siguran da moj izvorni rad nije katastrofa, dapače, onda sistem ne valja. I Scalzi i Stross su dijelovi jedne uhodane industrije, kruga u koji nije lako upasti i koji štiti svoje interese, i nakladništvo kakvo danas poznajemo. Da su samo talent i kvaliteta presudni Macan bi bio pisac svjetske slave.
Ja govorim o nečemu drugome. Internet i jeftina tehnologija su pokazali da se i mimo uobičajenih kanala mogu pojaviti talenti za koje inače ne bismo čuli. Bilo u glazbenoj ili video industriji. I vidim e-knjigu kao šansu da se zaobiđe uhodana mašinerija, da se da prilika nekim ljudima koji u toj mašineriji nikad ne bi priliku dobili da isplivaju na površinu. Ta ista mašinerija će ih nakon toga sigurno usisati, uložiti u njih i na njima zaraditi, ali nema veze, računam da je u konačnici ipak čitatelj na dobitku.
Kod nas ja prvenstveno vidim priliku da čitam naše( s cijelog područja ) pisce, koji zbog raznih razloga knjigu ne mogu objaviti ( male naklade su skupe, cijene su visoke, ljudi nemaju para i svi ti slični razlozi ). Na kraju dobri pisci s ovih prostora niti ne pišu romane, jer to oduzima mnogo vremena, nisu sigurni mogu li to objaviti, i na kraju jedva da će išta i zaraditi kad to objave. Mislim da onih 30 000 čitatelja Siriusa nije nestalo, bar ne svi, samo ljudi nemaju para, kao što ih nemam niti ja. E-čitači i e-knjige tu mogu donijeti nešto novo, ali o tome sam već pisao i ne da mi se opet.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley