Izitpajn wrote:Slučajno sam čitao jednu knjigu o psihološkom stanju američkih vojnika u WWII.
Knjige o psihološkim stanjima su uglavnom sranje. Nagađam, vjerojatno je ponovljeno i nešto u stilu da je vojnicima super-duper teško pucat' u neprijatelja...
Kao što rekoh, 40-ak posto američkih vojnika su bili dobrovoljci, uz prosječno trajanje službe ispod 3 godine. NIje neki materijal za pobunu.
Izitpajn wrote:Rusima nije bilo dosta. Rusi bi rado još.
Počinjem sumnjati da tvoja argumentacija ima ideološke uzroke. :kava:
Dakle, godinu dana nakon završetka WW2, Sovjetki Savez je
pogodila glad:
"With the war, there was a significant decrease in the number of able-bodied men ... There was a shortage of agricultural machinery and horses."
Kao drugo, Rusi su se odazvali Velikom domovinskom ratu jer su ispravno procijenili da je i najgori "domaći" ološ (OK, gruzijski, al'ajd...) bolji od Lebensraum-fanatika. Isto važi i za Ukrajince i Bjeloruse. No, svi skupa su mrzili komunizam, i druga Staljina, i gulage, i
izgladnjivanja, i prisilna preseljena koje je na svojoj koži iskusilo 20 milijuna sovjetskih građana. Sasvim sigurno nisu bili ništa više za rat protiv dojučerašnjih saveznika nego li su to bili razumni ljudi na drugoj strani koji odbaciše Pattonove ideje. Zašto bi prosječan vojnik iz Crvene Armije "htio još" i čega mu to "nije bilo dosta"? Širenja komunizma? Daj, molim te...
Inače, interesantan uvid u inače izvrsne vojne doktrine Sovjetske armije da je odlična knjiga Viktora Suvorova
Inside the Soviet Army. Izvrsna knjiga, preporučam svakome da ju pročita*. Posebno je interesantno 1. poglavlje 5. dijela,
The Axe Theory. Pokazuje
ispravno razmišljanje glede mogućeg sukoba s moćnim neprijateljem: NATO-om. No, sovjetski glavni stožer je imao i dodatnih motiva za usvajanje doktrine sjekire:
"From the political point of view, the turning point must be reached within the first few minutes. What alternative could there be? In peacetime Soviet soldiers desert to the West by the hundred, their sailors jump off ships in Western ports, their pilots try to break through the West's anti-aircraft defences in their aircraft. Even in peacetime, the problems involved in keeping the population in chains are almost insoluble. ... In wartime tens of millions of soldiers would have an opportunity to desert-and they would take it! In order to prevent this, every soldier must realise quite clearly that, from the very first moments of a war, there is no sanctuary for him at the other side of the nuclear desert. Otherwise the whole Communist house of cards will collapse."
Izitpajn wrote:Što se tiče procjene o 100k mrvih saveznika u napadu na Berlin, to je procjena američke komande. Plan je uključivao nekoliko brzih prodora i četverostruki padobranski desant.
Plan je jedno, i dobar planer uvijek računa na
worst case scenario, dok je realnost nešto sasvim drugo. A realnost je bila da se zapadni front raspao poslije pada Ruhra jer su se Nijemci radije predavali Amerima, nego Sovjetima. Da je donesena takva politička odluka, ušetali bi se u Berlin s blizu nula poginulih.
Inače, interesantna crtica s kraja WW2 jest da je njemačko vrhovno zapovjedništvo do te mjere odugovlačilo s predajom, nadajući se izvlačenju prema zapadnim položajima (a la Bleiburg), da su baš zapadni saveznici zaprijetili da će "zatvoriti put" (pucati) na izbjeglice i vojsku koji su bježali pred Crvenom Armijom na zapad. Da im nisu zaprijetili, vjerojatno službeni završetak WW2 ne bi bio 8. svibnja, nego 5-7 dana kasnije.
*
...pogotovo tetkicama koje se pitaju "kaj će nama vojska", koje vjeruju u "prekomjerna granatiranja", misle kak su Židovi fuj zbog '67, a Hrvatska zbog slanja vojske u BiH[/i].