Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

TB
Ancient
Posts: 559
Joined: 31 May 2006, 13:25
Location: Zagreb

Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Unread post by TB »

Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Probudio sam se u 10 sati, u kako reče Mile, sobici gdje sam lijepio slike iz Brava. Mada imam 45 godina, nezaposlen sam već odavno. To me odavno prestalo smetati.
Živim kod roditelja, oni mi priskrbljuju stan i hranu i plaćaju režije, a ja im zauzvrat pružam nezamjenjiv osječaj da su još mladi. Simbioza. Ha, ha.
Zahvalio sam Bogu da ne moram ustajati u cik zore kao svi oni jadnici tamo dolje u prometnoj gužvi koju sam čuo s ulice.
Razmišljao sam da li da ustanem, ili da kao Cindy Craford, ne ustajem iz kreveta za manje od 20 000$. Mogućnost da mi netko da tisuće dolara nije mi izgledala izvjesna. Uostalom, kao da novac više išta znači.
Plahte su bile vlažne od znoja i noćne polucije. Znao sam da bi mi nakon nekoliko sati postalo neugodno ležati na njima. A i daljinski za paljenje muzičke linije „Toshiba“ bio mi je izvan dohvata.
Ako želim slušati „Uriah Heep“, kao svako jutro proteklih 25 godina, nema mi druge nego da ustanem. Ustao sam, stisnuo dugme i zvuci „Easy living“ prekrili su buku nepreglednog stada limenih mišolovki koje je dolje na ulici stajalo zarobljeno usred smrdljivih betonskih kanjona. Pržeći se na suncu, idući tko zna gdje, tko zna zašto. Hrčci koji trče u kotaču.
Ja nemam auto. Dobro da nemam auto, ne moram trošiti na gorivo, tehnički pregled, praonicu i tko zna što sve ne. Ne moram se uzrujavati i oko toga.
Mada je na ulici bilo bučno, a iz zvučnika već treštala „Gipsy Woman“, iz ostalih dijelova stana nije dopirao ni zvuk. Jutarnju erekciju stisnuo sam među bedra, izašao na hodnik i zazvao: „Mama? Tata?“ Tišina. Nema ih. Otišli su nekamo.
Šteta što ne znam kada će se vratiti, jer kada bih znao da ću dovoljno vremena biti sam, u stan bih mogao pozvati kakvu djevojku. Ili bih se mogao čestito napiti, već dva dana nisam. Ali s druge strane, ne valja piti ovako rano.
Odjednom, u želucu mi je zakrulilo. Požurio sam do kuhinje. U ormariću gdje inače stoji kruh, bio je samo kamen sa islandskog tresetišta, tko li ga je donio? Na drugi pogled, bio je to kruh, tko zna koliko star.
U frižideru je bio samo komad parizera obrastao u zeleni lišaj. Želim li jesti, morat ću van. Nadam se da dućani rade.
Uskočio sam u traper, uzeo šaku sitniša, strpao je u džep i izašao van na hodnik zgrade koji je smrdio na kiseli kupus i trule golublje lešine zaglavljene sa vanjske strane napuklih i zaprljanih prozora koji se već desetljećima nisu mogli otvoriti. Izašao sam iz zgrade i nakon 5 minuta bio sam u mini pekari.
Kupio sam štrucu kruha. Bila je to ogromna štruca, mirisna, rumena, rahla i topla, činilo mi se da je to najljepša stvar koju sam vidio, ima tome već dugo. Štruca je virila iz najlon vrećice i vedro kao sunce pozdravljala svijet.
Stao sam tamo na ulici i divio joj se i smiješio se. Želudac je pjevao.
Stigao sam kući, izvadio štrucu iz vrećice, stavio je na dasku na kuhinjskom stolu i velikim nožem odrezao okrajak. Ruke su mi drhtale- stvarno sam bio toliko gladan. Prinio sam hrskavi mirisni, topli okrajak kruha ustima.
Dok je ruka izvodila pokret prinošenja kruha ustima, odjednom sam postao svjestan tišine. „Uriah Heep“ je došao do kraja. Ali i buka sa ulice je prestala. Susjedi se nisu čuli.
Kao da je ulica, susjedstvo i cijeli svijet zaustavio dah u iščekivanju mog zagriza u kruh.
Zagrizao sam polako, sklopljenih očiju. Ispod hrskave kore, kruh je bio odvratnog, bljutavog okusa. Osjetio sam se kao da me netko šutnuo u guzicu. Jebo pas mater prokletim prevarantskim pekarima. Kako mogu? Kako mogu?
U meni je počeo bujati mračan gnijev i nemoć. Suze su mi grunule na oči i niz obraze. Obrisao sam ih rukavom i duboko disao. Ne, ne, ne... treba biti pozitivan. U svim životnim porazima nalazi se sjeme nečega pozitivnog.
Kažu self help knjige.
Ne bih ni znao da je kruh odvratnog okusa ...DA GA NISAM KUPIO. Stajao sam tamo u kuhinji naslonjen na kuhinjski stol, pogrbljen, gledao u linioleum i razmišljao bih li neko vrijeme razmišljao o tome ili o onome drugome.
ODJEDNOM JE SVE BLJESNULO!
Dok sam letio prema oblacima i suncu, osjećao sam se fantastično i nevjerojatno lako. Čudo jedno kako život može u trenu postati lijep.
TB
Ancient
Posts: 559
Joined: 31 May 2006, 13:25
Location: Zagreb

Re: Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Unread post by TB »

Samo da napomenem da sam prepravio tekst.
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Unread post by Izitpajn »

Bljesnilo?
TB
Ancient
Posts: 559
Joined: 31 May 2006, 13:25
Location: Zagreb

Re: Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Unread post by TB »

Jeb**t ga... Odmah sam popravio. Čudo jedno kako uvijek stvari promaknu.
User avatar
jbt
Mrgud
Posts: 889
Joined: 13 Jul 2005, 11:16
Location: Zg, Ri, Vž
Contact:

Re: Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Unread post by jbt »

Kakva nocna polucija ak lik ima 45 godina? Zasto nam je vazno koje marke je muzicka linija?
Blood for the Blood God!!

engi
TB
Ancient
Posts: 559
Joined: 31 May 2006, 13:25
Location: Zagreb

Re: Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Unread post by TB »

jbt wrote:Kakva nocna polucija ak lik ima 45 godina? Zasto nam je vazno koje marke je muzicka linija?
To s muzičkom linijom je potpuno nepotrebno. U stvari trebalo je biti ovo: " Muzički stub - Tošiba". To je totalno, ali baš totalno opskurna referenca, baš me zanima hoće li se naći itko na svijetu da zna otkud to. :zubo:
U vezi polucije, mislim da sam negdje pročitao tu rečenicu, pa mi je bila smiješna, pa sam je samo napisao. Naprosto, zvučalo mi je dobro.
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Unread post by Izitpajn »

Meni ovo s polucijama fino paše u priču da je tip retardiran i da je sve ovo njegovo bulažnjenje.
User avatar
Nazir
Ancient
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Unread post by Nazir »

Hm, isto imam problem s polucijom. Sad, ako zelim bit zlocest mogao bi napisati da samo zato što je nešto zvucalo dobro ne mora zato biti i u prici. Ups, napisao sam :vrag: (mislim, iz price nije da djeluje neka aspiraticijski ozbiljna pa ok, ovdje prolazi, ali inace...)

Gl. lik je nevjerojatno odbojan i zamrzio sam ga odmah. Pretpostavljam da ti je to bio cilj?

I kraj mi nimalo nije jasan. Sad odjednom kruh ne valja (od kud pljeasn na kupljenom kruhu?), pa onda kabum? Jel on u biti stalno nesto brije u glavi pa se desi ta nuklearka ili što?
User avatar
Belzebubbles
Ancient
Posts: 840
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Re: Nuklearni rat je konačno počeo, bogu hvala

Unread post by Belzebubbles »

meni je ustvari glavni lik žešće simpatičan
i priča je općenito simpatična i neopterećeno napisana
.
jedino me smeta kraj
ne sviđa mi se nedorečenost jer se nekako ne uklapa
mislim, jasno je da bi naslov već trebao sugerirati što je kraj, ali ipak...
.
plus, ne čini mi se da je ovo baš SF
jer glavna poanta nije SF, nego taj lik, rekao bih
Post Reply