Minioni

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
suaco
Puppeteer
Posts: 166
Joined: 09 Jun 2009, 09:42
Location: Zemlja čokolade i piva

Minioni

Unread post by suaco »

fulavam radionice (isprike moderatorima :zubo: ) i pisem sad vec previse rijetko i vicu ljudi na mene pa eto, nakon dugo vremena neki pokusaj necega...
_____________

„Molim te, reci mi da se šališ.“
Pogledala ga je preko svojih crvenih okvira naočala. „Zašto misliš da se šalim?“
„To će biti već šesti ovaj mjesec.“ Kožni naslonjač je zaškripao kad se bacio u njega.
„Nije istina.“ Dignula je naočale na nos crveno nalakiranim prstom.
Uspravio se i dignuo prst. „Onaj kojeg si lansirala iz topa.“
„To je ušlo u uvjete garancije.“
Drugi prst. „Od jednog si napravila jojo.“
„Čuj, morala sam nekako testirati rade li sigurnosne postavke dizalice.“
„Nisu radile.“
„I dobro da sam provjeravala na njemu, a ne na čovjeku. Uostalom, firma nam je onda dala zamjenskog.“
„Kojeg si bacila kroz zatvoren prozor sa spuštenim roletnama.“ Treći prst u zraku.
Ona se zasmijuljila. „Da, to sam oduvijek htjela pokušati. To je bila starom omiljena poluozbiljna prijetnja kad sam bila mlađa.“
„Četvrtog da ne spominjem.“ Pogledao je u kutiju u kutu. „Zašto još nisi pogledala je li preživio ili ne? Što, čekaš da se usmrdi?“
Ona se došetala do kutije. „To je cijeli smisao. Ako otvorim kutiju, utječem na eksperiment. Ovako je živ i mrtav u isto vrijeme... Dok se ne usmrdi, da.“ Osmjehnula se i vratila na svoje mjesto iza stola od mahagonija.
„Divno. No, gdje sam stao... ah. Peti. Da. Za njega ni ne znam. Što si napravila ovaj put? Napravila vampira?“
Tišina.
„Nisi. Valjda.“
„Ne, ali dobra ideja...“ Oči su joj zasjale.
„Nina!“
„Okej, okej. Iako, nije tako nemoguće, znaš, samo bi trebalo prilagoditi neke sitnice...“
„Nina. Ne skreći s teme. Peti.“
Zatreptala je okicama i skliznula sa stolice. Približila mu se i izložila svoj bijeli vrat, nagnuvši se. „Sviđa ti se moj novi parfem?“
On je zirnuo prema njezinim lijepim, mekanim, bujnim... očima. Trepnuo je. „Sviđa li mi se...?“
Ona se samo osmjehnula kako se razumijevanje razlijevalo njegovim očima. „Ti... nisi normalna.“
Nasmijala se. „Hvala, dragi. Dakle, idemo popodne u šoping?“
„U redu“, uzdahnuo je. „Idemo ti kupiti još jednog miniona.“

* * *

Nina je razočarano izvadila prste iz usta malog čupavog stvorenja. „Zar niti jedan nema malo jače zube?“
Prodavač, koji se preznojio kao da je trčao maraton čim ih je vidio da ulaze, isprepadano zavrti glavom. Zirnuo je na sat. Još deset minuta do zatvaranja. Samo deset minuta pa će ih moći bez da ih uvrijedi pitati da odu...
„Moja gospo, oni su dizajnirani ciljano da ne pružaju otpor, da budu poslušni podanici...“
Namrštila se. „Kakve to veze ima sa zubima?“
„Pa, prijašnje verzije, koje su imale veće zube, oni su znali, eh...“ Zirnuo je na sat. Osam minuta.
„Da?“
„Pa ovaj, gristi.“
„Obično tome zubi i služe.“
„Da, eh, svoje vlasnike.“
„Dobro, i?“
Duga kazaljka sata se pomakla. „Pa, ovaj, povučeni su iz proizvodnje...“
Podigla je pogled prema njemu.
On je zadrhtao i zabuljio se u svoje cipele. „Raspitat ću se ima li ih tko još na lageru“, promumljao je negdje u smjeru lijeve vezice.
„Odlično. Možete poslati na moju kućnu adresu tri. Dragi, ti plati, ja idem još preko puta vidjeti za neke stvari. Nemamo više ljepljive trake i užeta. A i žice mi treba... Uuuuh i benzin...“
„Da, draga.“

* * *

„Ide?“
„Mmhm.“
„Trebat ću nešto više od neartikuliranog zvuka.“
„Trebali smo uzeti mužjaka i ženku, da se pare. Bilo bi lakše igrati se sa genima.“
„Aha. Drugi je negdje na sigurnom?“
Ona spustila lemilice na radni stol i podignula naočale. Zatreptala je crvenim trepavicama. On je pokrio lice rukom. „Što sad?“, promrsio je.
„Kratki spoj.“ Slatko se osmjehnula. On je pogledao lemilice u njezinoj ruci.
„Želim li uopće... Ne. Bolje da ne znam.“ Podigao je ruke, predajući se. „Idem nam po večeru.“
„Super. Donesi mi nekakvu salatu.“
„Nemoj nešto spaliti.“
„Daj budi ozbiljan. Ideš do trgovine i natrag. Što je najgore što se može dogoditi?“

* * *

„Pola sata.“ Lice osvijetljeno vatrom je bilo bezizražajno.
„Ali nisam ja kriva. Nisam mislila da ću mu uspjeti staviti krila tako brzo. Ni da će raditi. Ni da će uspjeti upravljati njima.“
„Pola... sata. Toliko me nije bilo.“
„E, ali nećeš vjerovati što je bilo.“
„Misliš, kako si uspjela spaliti šumu i pola sela iza nje dok me nije bilo? Ajde da čujem.“
Pokazala je bijele zube.
„Htjela sam pokušati napraviti pticu, ali mi je palo na pamet da bih mogla nešto bolje... zmaja.“
„Zmaja.“
„Da, zmaja.“
„Preskočit ću očiti komentar.“
„Slobodno. I no, uspjela sam mu nekako nakeljiti krila, ali onda mi je palo na pamet da bih mogla napraviti da onako, kao pravi zmajevi, puše vatru i takoto...“
„I tako si zapalila sve ovo?“
„Paaa ne. Originalno zapravo nije mogao puno zapaliti pa mi je palo na pamet da bih mogla dodati spremnik s benzinom...“
„Spremnik. S benzinom. Na malu čupavu životinjicu.“
„To nije životinjica, to je minion. I da. Ali sam onda morala dodati i neki pogon na krila jer je bio pretežak da se sam digne i dodala sam sve sigunosne fore i dumine i nije se moglo ništa, apsolutno ništa dogoditi. Osim...“
„Osim?“
„Ali to su bile stvarno male šanse, da je jeo nešto prije što ga je napuhalo, ali pazila sam što je jeo...“
„Nakon ručka sam mu za desert dao par rotkvica dok si ti radila na onom drugom.“
Tišina. Kanaderi su se zalijetali iznad šume koja je rasla do njihove kuće. Negdje u daljini je zviždala sirena, zahtijevajući da je se pusti kroz gusti promet do mjesta požara.
„Ah. Da, to bi objasnilo neke stvari.“
„Nagađam da da.“
„I, no, čini se da kad je radio prelet da je eksplodirao jedan tank a da je drugi curio skupa s iskrama dok je on panično pokušavao sletiti, ali kako je kaotično lamatarao krilima samo je uspio razgoriti požar...“
„Divno.“
Stajali su na balkonu i gledali požar.
„Svjesna si da je ono selo tamo preko granice.“
„Errr... da.“
„I da je ovo onako, popriličan međunarodni incident.“
„Ah, to. Ma ne, sve okej. Službena priča je da je to bio kontrolirani pokus da se ulovi divljeg vampira miniona u šumi ali da se dogodila nesreća. Što je sve istina, osim onog „kontrolirano“ dijela.“
„... vampira?“
„Nisam ja kriva što je pobjegao. Uostalom, ti si mi dao ideju.“ Osmjehnula se i zagrlila ga.
„Naravno.“
„Nego, možemo ići sutra po nove minione? Imam nekih novih zamisli koje bi mogle biti zgodne.“
Uzdahnuo je. „Da, draga.“
Štajaznam tko je kriv, ja čitam knjige o zmajevima, a ne vijesti. (Zoran)
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2845
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Minioni

Unread post by Xaotix »

Ah, klasika snježne grude...
Sviđa mi se, iako mi je na kraju bilo malo teško pratiti što se dogodilo s a zadnjim minionom (zmajem).

Off topic
Jel se to meni samo čini, ili je u trendu humor?
Randomness is strong with this one!
User avatar
suaco
Puppeteer
Posts: 166
Joined: 09 Jun 2009, 09:42
Location: Zemlja čokolade i piva

Re: Minioni

Unread post by suaco »

pokusaji humora su uvijek u trendu :D mislim da je to zato sto ce citatelji cesto previdjeti hrpu nekih manjkavosti price ako je dovoljno zabavna :zubo:
Štajaznam tko je kriv, ja čitam knjige o zmajevima, a ne vijesti. (Zoran)
User avatar
Nazir
Ancient
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: Minioni

Unread post by Nazir »

Fora, stalno me zanimalo što ima dalje tako da priča drži čitatelja uz ekran :wave:
Post Reply