Besmrtnik

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Morgoth
Hani
Posts: 79
Joined: 09 Jan 2008, 20:03

Besmrtnik

Unread post by Morgoth »

Besmrtnik

Tko posjeduje izvor vječnog života posjeduje svijet. Naizgled beznačajna, upravo je ta rečenica dala novi smisao mojem životu. Od dana kada sam je pročitao, mojom glavom počele su juriti misli o vječnome životu stvarajući oluju raznih ideja. Nikada se nisam zamarao s mišlju o smrti, što se događa sa nama poslije života, gdje ode sva ta životna energija koja je skoncentrirana u našim tijelima. Sama pomisao da mogu umrijeti, da se svake sekunde može isključit moj život kojeg mučno gradim već godinama, mi je apsurdna. No još smješnije mi je da nakon toga nema ničega. Istina je da postoje razna svjedočanstva o reinkarnaciji kad se ljudi sjećaju svojih prošlih života ili već dobro poznat život u duhovnom svijetu, no tko želi riskirati? Tko želi umrijeti da provjeri točnost tih glasina koje već tisućljećima kolaju zemljom tjerajući nas da činimo dobro, jer u suprotnom bismo bili bačeni u neko mjesto poput pakla gdje bi nas mučili za vjeke vjekova?

Noćima nisam spavao zbog turbulentnih misli o vječnom životu koje su jurile mojom glavom. Zamislite kako je biti besmrtnik? Nikakva bolest ne može napast vaše tijelo i tokom godina, poput otrova, ga uništavati sve dok ne preminete izmoreni od borbe protiv nje. Nikakvo vam oružje ne može naštetiti. Potpuno ste sigurni u pljačkama, bili vi pljačkaš kojeg policajci ne mogu skinuti zbog te božanstvene moći ili tek slučajni prolaznik u kojeg je doletio metak.

Zamislite sebe na bojišnici dok jurišate u neprijateljsku bazu, a svi oko vas ginu od raznih eksplozija ili metaka koji lutaju u morbidnoj potrazi za ljudskih mesom, no vi ne ginete za razliku od vaših kolega. Od običnog vojnika do višeg čina, a s vremenom postali biste srce vojske, srce koje nitko ne može probosti. Zamislite te novce koje bi vam nudili za takve usluge. Od običnog smrtnika, postali biste poput boga.

Mislim da sam se previše unio u fantazije koje su se odigravale u mojoj glavi u vremenima dok sam tražio izvor vječnog života, pa bi bilo vrijeme da vam ispričam priču o tome kako sam tražio način da postanem i kako sam postao „ besmrtan “, te u konačnosti, kako sam se gadno opekao zbog ljudske znatiželje.

O svojem privatnom životu nemam što previše pričati. Bio sam sasvim prosječan čovjek koji poput svakog ljudskog bića teži nečem većem. Pročitavši jednog dana onu famoznu rečenicu, počeo sam istraživati svakakve knjige i mitove koje bi govorile o vječnome životu i gdje ga pronaći.







Većinom, to su bile besmislene legende koje su miljama daleko od istine. Poput igle u plastu sijena, godinama sam uzaludno istraživao proučavajući svakakve knjige i posjećivao brojne religiozne ljude za koje se vjerovalo da znaju ( i imaju ) ključ besmrtnosti.

Tu uzaludnu potragu prekinuo je dan kada sam od nepoznatoga pošiljatelja putem pošte dobio nekakvu čudnu staru bilježnicu. Sam bog zna tko ju je poslao i kako je sakrio svoje ime. Čini se da se netko od tih brojnih mistika koje sam posjetio odlučio smilovati nad mojim smrtnim tijelom i poslao knjigu koja sadržava nešto što sam dugi niz godina tražio. Njezino raspadajuće stanje, tekst pisan na latinskome, požutjele stranice. Sve je upućivalo da je to ono što toliko tražim, da upravo ona sadrži ključ koji savršeno pristaje i otključava vječni život za ljudsko biće koje s godinama polako vene.

Mislim da je poprilično apsurdno da vam otkrijem tu tajnu i to za nikakvu cijenu. Zato sam odlučio da će ostati sigurna u mojem umu, do moje smrti... Ako je uopće bude. Nakon svih tih godina proučavanja te trošenja para na putovanja svijetom i posjetima raznim misticima, napokon ću s vremenom nadoknaditi novčani gubitak kojeg me stajala ova potraga. Naravno, to neće biti suviše teško s božanstvenom moći koju ću posjedovati.

Mjesecima sam odgonetavao zagonetni tekst napisan ružnim rukopisom, a to je dodatno pogoršavalo i raspadajuće stanje knjige, no trud se isplatio. Nije mi dugo trebalo da otkrijem da je to dnevnik kojeg je vodio nekakav okultni fanatik koji je uspio izbjeći smrt i, ako ćemo vjerovati legendama o njemu, dan danas živi među nama. Za oko mi zapne rečenica da mogu biti ranjavan, no da ne mogu umrijeti od tih posljedica. Nisam se previše zabrinuo oko toga jer u konačnici ipak neću umrijeti.

Onog dana kad sam preveo tekst i shvatio kakav ritual treba obaviti da postanem vječan, izjurio sam na ulicu glasno se smijući ovome smrtnome svijetu koji će s vremenom umrijeti. Smijao sam se starcima koji neće još dugo poživjeti, životinjama koje će kad tad ljudsko biće ubiti, biljkama koje će uvenuti s zimom, smijao sam se i zgradama koje će kad tad propasti.

Srećom zbog tog svog ludovanja gradom nisam završio u ludnici iako sam bio promatran poput luđaka. Kući sam se vratio poslije ponoći nakon cjelodnevnog slavlja i opijanja po barovima. Iako pijan, uspio sam kontrolirati svojim ludim umom koji me nagovarao da obavim ritual vječnoga života u ovakvom stanju. Bacio sam se u krevet i zaspao. Sanjao sam vedru budućnost mene kao kralja cijelog svijeta. Najljepši san kojeg sam u životu imao.

Tog sam se dana probudio u suton, kroz prozor gledajući ironiju kako dan umire i kako će ponovno poput feniksa uskrsnuti u trenutku kad noć bude najmračnija. Promatrajući kako se mrak spušta na zemlju, potpuno se izgubih u svojem svijetu misli iz kojeg se istrgnem kad noć napokon ovije cijelu zemlju u svoj mračni plašt.

Ustao sam s kreveta i direktno se zaputio k ritualnom mjestu da konačno postanem besmrtan. Ritual je trajao sat vremena, a njegovo izvođenje je bilo poprilično komplicirano.

Nakon što sam izvršio ritual , uzeo sam nož i porezao si dlan. Topla krv je procurila. Prije nego što sam od bijesa nabio knjigu i ostale sastojke po sobi, sjetio sam se rečenice iz knjige da se mogu ozlijediti, ali da ne mogu umrijeti kao posljedica toga. Mojom su glavom počela juriti razna pitanja na koje nisam mogao pronaći odgovor.

Zar ću godinama čekat da vidim rezultat ovog rituala, da saznam ako posjedujem izvor vječnog života ? Nestrpljiv po prirodi, otišao sam na terasu i popeo se na ogradu. S osmijehom na licu gledao sam ulicu i stanovnike s visoka. Poput kralja ili boga čija vladavina tek dolazi i koji sprema novi poredak za ljude koji nesmetano hodaju ovim svijetom.

Vjerojatno mislite da sam lud jer sam se bacio s terase visoke zgrade, i moram priznati da niste jedini koji tako misle. I sam dan danas imam isto mišljenje. No kad biste gledali s gledišta u kojem sam se nalazio tog dana imali biste drugačije mišljenje. Upravo ste izvršili ritual koji vas pretvara u besmrtnika, nemate para jer ste sve utrošili na pronalazak ključa koji otvara vječni život, samac ste koji nema nikoga. Zar nije najbolji način da testirate svoju besmrtnost tako da pokušate samoubojstvo ? Nemate što za izgubiti, ako ste besmrtni živjet ćete, ako niste, umrijet ćete i napokon riješiti zagonetku koja muči ljude ovog svijeta sve dok ne preminu, zagonetku što dolazi poslije smrti. I tako sam se bacio.

Ako ste ikada vidjeli osobu koja čini samoubojstvo tako da se baci s nekog visokog mjesta, taj moment dok ona pada u svoju smrt, vama traje tek par sekundi, no kad ste vi ti koji padaju, on traje poput sata. U tim kratkim trenutcima prisjetite se svog života, davno zaboravljenih trenutaka, mnogih ljubavi, osoba koje su pomagali u stvaranju vašeg karaktera...

Pao sam na hladni asfalt, čuo sam kako se moje kosti slamaju pri tom silovitom udarcu, promatrao sam ljude kako se okupljuju oko mene. Izmoren od udarca, zatvorio sam oči i zaspao. Nakon nekog vremena začujem razne glasove kako mrmljaju nešto nerazumljivo, no nisam ništa vidio. S vremenom sam shvatio što govore. Shvatio sam da su to liječnici koji su spašavali moje tijelo. Mogu zamisliti kako su kasnije likovali zbog uspjelog spašavanja nespretne samoubojice koji se bacio s terase, ne znajući da je to bio moj test besmrtnosti. No od svih rečenica koje su si međusobno upućivali tijekom operacije, jedna mi se urezala duboko u sjećanje natjeravši me da opsujem sve ove godine istraživanja i moju želju za besmrtnošću.

– Povrede su vrlo ozbiljne, nikada se neće probuditi. – hladan je glas izgovorio ovu presudnu rečenicu bez trunke osjećaja u sebi, neznajući da sam čuo svaku njegovu riječ.

Od tog prokletog dana kada sam ostao zarobljen u ovom zatvoru od kostiju i mesa, u svojim mislima stvaram novi svijet i pričam ispovijest koju najvjerojatnije nitko nikada neće čuti. No s vremenom će me trebati isključiti sa tog aparata koji me navodno drži živim, a onda ću napokon saznati odgovor na pitanje koje me dovelo ovdje. Jesam li besmrtan?
User avatar
Milena
The Q
Posts: 1316
Joined: 05 May 2007, 13:48
Location: tu i tamo
Contact:

Re: Besmrtnik

Unread post by Milena »

Sori, al' puno je predugačko za relativno tanak štos na kraju, koji smo već odavno vidjeli u Death Becomes Her. Prvih šest ulomaka je definitivno viška -- da sam čitala kao urednik, ne bih stigla do kraja.

Logički problem: zastupaš tezu da onaj tko posjeduje izvor besmrtnosti postaje gospodarem svijeta, a glavni lik ti besmrtnost dobiva iz dnevnika nekog tko je navodno već postao besmrtan no vrlo očito nije gospodar svijeta. Dakle... :scratch:

I mogao bi malo poraditi na gramatici i pravopisu.

Alil ne daj se obeshrabriti!
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
Post Reply