LR 37 - Lord Shaper

Sudjelujete u literarnoj radionici pisanjem, čitanjem i komentiranjem priča

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Nimrod
The Q
Posts: 1385
Joined: 18 Nov 2003, 20:30
Location: zabreg
Contact:

LR 37 - Lord Shaper

Unread post by Nimrod »

Morgana

Noć je pala i Morgana je uz uzdah otvorila oči pa se uspravila u krevetu. Provukla je prste kroz dugu, bujnu kosu, zadovoljno se nasmiješila pa protegnula. Kroz mrvicu otvoren prozorčić čuli su se zvuci zagrebačke večeri – što je bilo okej – i osjetili mirisi – što baš i nije. „No, na posao,“ rekla si je pa ustala.

Kutija pored kreveta – zatvorena velikim lokotom i okovana s tri puta tri lanca od meteorskog željeza – se zatresla čim je ono unutra osjetilo njene korake na drvenom podu. „Kuš,“ rekla je Morgana u prolazu.

Bacila je pogled na svoj odraz u velikom zrcalu, provela nekoliko trenutaka pažljivo promatrajući da li je drugačiji – druga boja očiju, drugačiji komad odjeće, možda lijeva šlapa na desnoj nozi. Valjalo je biti pažljiv, u ovo doba godine dopplegangeri su bili u punoj snazi a ako im okrenete leđa prije nego uočite razliku i izgovorite kletvu da ih otjerate otkud su već došli, pa... Navodno zadnje što osjetite je kako vas nešto grabi za ramena i ugurava u zrcalo i onda slijedi par trenutaka užasa i mlaćenja po staklu a vaš vam se dotadašnji odraz šeretski smije dok vi polako blijedite. Dakle, pažljivo gledajte u prvi odraz u ogledalu nakon što se ustanete.

Odraz je bio sasvim običan. Morgana je slegnula ramenima pa odšetala dalje.

U kuhinji ju je – naravno – dočekao nered. Ne kaos kao jučer ali ipak nered.

Uzdahnula je a glava joj je klonula. „Ako te ja jednog dana ne oderem i papuče napravim...“ promrmljala je dok je s pulta rukom gurala rasute rižine pahuljice natrag u prevrnutu kutiju. Morala je mački odati priznanje, izvještila se – u poklopcu su uredno izgrebane rupe, za razliku od prvih par puta kada je raskasapila čitavu kutiju. Morgana se bavila mišlju da baci zaštitne čini na kutije s pahuljicama ali bilo joj je gubitak vremena raditi nešto suptilno a ako nešto nabrzaka nabaci riskira da raspe mačku po kuhinji. Spremati kutiju u ormar nije imalo smisla, samo bi se morala ustajati usred noći da provjeri da li je buka u kuhinji uzrokovana mačkom ili provalnikom. Ne, odvojiti mački porciju s strane nije imalo smisla. Makar da je u kutiji samo jedno zrnce a pored kutije svih ostalih tisuću – greb greb greb.

Upalila je laptop na pultu i odšetala do velikog kuhinjskog prozora. Otvorila ga je – i bila preplavljena bukom, to jest urlikanjem susjeda koji su – opet – u dvorištu vlasniku susjedne zgrade objašnjavali kako njihova zelena površina ne služi za parkiranje kamiona građevinaca koji mu popravljaju fasadu. Zakolutala je očima i na brzak isula zrna kukurza za gavrane koji su se gnijezdili na krovu zgrade – uvijek je valjalo biti u dobrim odnosima s gavranima – pa zatvorila prozor i zadovoljno se nasmiješila kad je zaštitna čarolija nastavila stopostotno eliminirati ikakve vanjske zvukove.

Laptop je zacvrkutao, pa zatim zapištao jedno deset puta dok su se obični antivirusi mlatili s običnim virusima koji su se nekako provukli pored firewalla a minidemon kojeg joj je Konrad prošlog mjeseca vezao za laptop ubijao – heh – boga u online gremlinima.

Napunila si je zdjelu rižinim pahuljicama, zalila mlijekom – jednorogovim, to je jedini luksuz koji si je dopuštala u zadnje vrijeme, da, bilo je malo skupo ali matore mu što je bilo dobro – pa zadovoljno mljackajući pogledala što ima u inboxu. Pogled joj je onda pao na datum u kutu ekrana pa je odložila posudicu i rukavom pidžame obrisala usta. Skoro pa je zaboravila što treba večeras učiniti.

Okrenula se, pogledom pretražila stan. "Dobro gdje je sad ta mačka?"

Osim zujanja ventilatora, ništa se drugo nije čulo. U redu, i za to ima lijeka. Promrmljala je čarobne riječi i zvuci su ju preplavili. Tražiti tu spodobu zvukom bilo je najsigurnije. Probala je njuhom jednom pa odustala čim je uz mačku nanjušila i sadržaj njene posude s pijeskom.

No, laptop zuji kao roj obada, frižider grmbolji, voda u cijevima škripi, negdje duboko u pultu crv sto na sat žvače drvo – aaaah, evo ga. U dnevnom je nešto šušnulo ispod kauča. Odagnala je čaroliju, prišla kauču, sagnula se, ugledala dva sablasna oka.

"A tu li si. Mrš van, spodobo. Ajde ajde, ne izmotavaj se. Ajmo, idemo - ucrnutivunu! Tako znači, grebemo se?"

Izvukla je mali zakrivljeni nož s kožne trake koju je uvijek imala vezanu za desni list - izvorna namjena noža: guljenje voća - i držeći ga između dva prsta nježno vrškom pokuckala po drvenom podu, da se vidi i čuje. "Grebemo se?"

Umilna je maca veselo iskakutala van, nevino mašući repom. Dok je Morgana jednom rukom vraćala nož u korice, maca je svesrdno glavom gurkala drugu.

"Dakle, mislim da imaš nešto za mene," rekla je Morgana dok je nosila mačku prema radnom stolu.

Mijaukanje, "A daaaaj, zar baš moramo sad" sorte.

"Daj ne drami. Znaš koje je doba mjeseca. Nemoj da se moram svaki put natezati s tobom."

Tihi zvuk, "Ne sa mnom" ili nešto slično, u svakom slučaju pravljenje ludim.

"No, evo," rekla je Morgana i spustila mačku u pletenu košaru, postavljenu na desnu stranu stola, taman ispod otvorenog prozorčića kroz koji se mjesečina slivala točno na košaru. Mačka je šapama oprezno gazila po mekom jastuku košare, pokazujući držanjem i jednim jedinim frktajem kako smještaj nalazi krajnje neukusnim. Dapače, okrenula se i činilo se da ozbiljno razmatra elegantni skok iz košare i s stola - ali ju je od tih primisli odvratilo Morganino lice koje joj je uklizalo u vidno polje. "Da ti ne bi palo na pamet."

Morgana je spustila posudicu s vodom pored košare, kapnula tri kapi plave tekućine u vodu. Mačka je pogledala ponuđeno piće pa podigla glavu prema Morgani. Nije čak ni mjauknula.

Morgana je uzdahnula, teško, duboko, patnički. "No, pij."

Mrtva tišina.

"Pij."

Ni zvuka.

"Gle, kao i uvijek - mjkuttvjušgvu - ne znam zašto se svaki put moram natezati s tobom - ili lijepo popij, pa zalegni dok ne proradi, sve je gotovo za minutu. Ili obavimo to s malo nereda," izvukla je opet nož, pustila da trak mjesečine odbljesne s njega, "a ja odem drugu - mirniju! - mačku naći."

Mačka je frknula, pa preko volje počela laptati. Deset sekundi kasnije smjestila se na postavljeni joj ležaj i počela lijeno uređivati svoje krzno.

Morgana je zakolutala očima - ali ipak odahnula, nakon što mačka zalegne nema više straha da će nestati negdje - pa se okrenula i vratila laptopu.

Gdje je ono stala - ah da, mejlovi. Spam, spam, spam, spam - opet će morati filter mijenjati. Ah, evo ga, molbe i želje i upiti. Ljubavni napitci - nema šanse. Drndanje po nečijem mozgu i duši da se zaljubi nije čas posla a 99% onih koji traže tako nešto (dve glavne demografije: tinejdžerice i megajezive sredovječne spodobe) nisu voljni platiti koliko ona smatra da posao vrijedi. Onih 1% su voljni platiti, imaju love - ali su rijetki i od njih se ne da preživjeti mjesec. Definitivno ne s obzirom koliko Ceh odrapi za svaki obavljeni posao. No, i to je razumljivo - ne mogu izravno zabraniti ali mogu svim sredstvima obeshrabriti.

No, idemo dalje. Urok susjedi da joj se veš mašina pokvari, urok susjedi da joj muž oćelavi, urok susjedi da joj djeca padnu razred, urok susjedi da joj svaki ručak slijedećih godinu dana zagori. Baš divno. I onda su kao, vještice te koje su zle? Ajd', staviti će ih po strani za sad. Ako zaista ništa drugo – dostojnije njenog talenta naleti.

A što je ovo? Poziv na – mjoj. Kastor se rastaje i treba svjedoke za ritualni dvoboj razvoda. Nema šanse. Tko ga šiša, nek' zove nekog drugog. Uostalom, trebao je znati u što se upušta kad je išao ženiti harpiju. Doslovno.

Eh, kad bi barem – oho. Je li to – ma nije – DA! Evo ga. Nova narudžba. Morgana sklopi oči i zahvali Djevi, Majci i Matoroj na milosti koja joj je napokon ukazana pa pročita mejl narudžbe. Da, to je to, isti klijent – stari mada nažalost tek povremeni klijent – i ista narudžba. Trideset bezoara. Uh, to je puno, ima li – brzo, gotovo panično računanje u glavi – da, ima. Ustvari – okrenula se prema stolu pod mjesečinom – imat će uskoro. I još: bi li mogla tijekom slijedećih minimalno tri godine dobavljati minimalno dvanaest bezoara na mjesec?

Ustala je i krenula prema radnom stolu, razmišljajući putem što sve može s lovom koja joj slijeduje nabaviti. Nove mačke – to jest, dodatne tri, minimalno tri, od ove jedne sasvim sigurno neće toliko bezoara na mjesec navući. Trebala ih je već i prije nabaviti ali tako dugo narudžbu za bezoare nije dobila a uvijek je nešto bilo preče, uvijek je nešto bilo razbijeno ili spaljeno ili pojedeno i moralo se sad odmah sad zamijeniti. A i ovoj će mački goditi društvo. Doduše, sad mora bolju brigu voditi o njima. Od prošlog su kupljenog legla samo ova jedna ostala a druge tri zbrisale kroz prozor – barem su dokazi upućivali na to. Postojala je sumnja da je njihova sestra umiješana u njihov nestanak ali tko zna...

No, bezoari. Četiri mačke su minimum potreban za mjesečnu produkciju od dvanaest bezoara, a ako ostane ista cijena to je znači mjesečno – da Morgana nije deset godina suza prije tri godine kod lokalne vilinske princeze zamijenila za to da ju do kraja života noću ne posjećuju piksiji koji pletu kosu u čvorove, zaplakala bi od sreće.

Prišla je stolu, vidjela da se mačka proteže – znala je što slijedi. Posegnula je prema stalku za čarobne štapiće – ustvari prenamijenjenom stalku za noževe – i izvukla jedan. Dok je mačka hripala i istezala se, nešto je kopkalo Morganu. Ah da, malo muzike, ipak treba proslaviti.

Uperila je štapić prema starinskom radiju, poklonu pokojne babe Mande, vrag nek joj dušu prosti jer Tri sigurno neće, i sklopka se odmah prebacila na jednu od postaja koje običnjaci ne mogu uhvatiti. I kao naručeni, brzi i dinamični rifovi gitare, lupa bubnjeva i onaj seksi tenor:


Vještičja je ura
U noći punog mjeseca
Šumom crnom lutam
Nigdje puta ni skloništa

Usred tamnog luga
Pleše djeva sumorna
Bijele kose i skuta
Oka plavo-zelena

Od djevo djevo djevo-djevo
Zašto tako sumorna
Rađe budi melem
Za oči putnika umorna

A tad mi djeva kaže
Pleši sa mnom sat il' dva
Pa onda svojim putem
Vječno riješen umora

Morgana je veselo skakutala i tresla bujnom kosom pa stala tek kad je vidjela da je mačka napokon iskašljala svoje. Podigla je kuglicu dlake i raznih drugih neprobavljivih stvari – oprezno, oprezno – i postavila ju na drvenu pločicu na vrhu malog tronošca na lijevoj strani stola. Odmaknula se za korak, uperila štapić i izgovorila čarobnu riječ. Kuglica je na trenutak zasjala grimizno pa crveno a onda je sjaja nestalo. Eto ga. Trideseti bezoar. Oprezno ga je podigla s pločice pa ga spustila u otvorenu veliku ladicu radnog stola u kojoj je ostalih dvadeset i devet bezoara bilo uredno naslagano u modlama za muffine koje je dobila na poklon od bivše klijentice i sva im sretna napokon našla primjenu prošle godine.

Zatvorila je ladicu, zadovoljno se smiješeći. Vratila se za kuhinjski pult, s zadovoljstvom izbrisala sve pristigle mejlove osim narudžbe za bezoare. No, da vidi čega ima u svijetu. Namjestila se na visokoj stolici, privukla kutiju rižinih pahuljica i zagrabila šaku pa ih utrpala u usta. Osjetila je tup udarac na bedrima i spustila pogled prema najvećem paru mačjih očiju ovoliko daleko od Japana.

„Što je, pokoro moja?“ pitala je. Mijaaaauuuu, umilnije da ne može. Morgana je zavrtila glavom pa spustila šaku pahuljica na pult.

Sjedile su tako, vještica i njena mačka i zadovoljno hrskale rižine pahuljice.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2843
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: LR 37 - Lord Shaper

Unread post by Xaotix »

Što prigovoriti? Osim vještičjoj cajki, al opet, tko zna kog vraga vještice inače plešu po svojim gumnima? :zubo:
Što se tiče svijeta s jakim magijskim elementima, izvrsna mi je primjena i kombiniranje magijskih i običnbih elemenata (bezoari i muffini, virusi i daemoni itd.) Uvijek mi je bilo čudno da uz tako jake i sveprisutne čarolije i beštije "običnjaci" dosljedno ništa ne primjećuju, ali kako je to standardna tropa urbanog fantasya nema joj se što prigovoriti.
Ah, što se međusobno hvalimo... :oops:
Randomness is strong with this one!
User avatar
LordShaper
The Q
Posts: 1063
Joined: 02 Jan 2008, 14:15

Re: LR 37 - Lord Shaper

Unread post by LordShaper »

Vještičja cajka :lol2: a najbolje od svega ja muziku zamišljao kao nešto a la novovalni rock iz ex-Juge ali očito tekst na neki drugi melos vuče :zubo:
Proud member of "Ireini najdraži ne-purgeri"

...and then Buffy staked Edward. The End
User avatar
Nazir
Ancient
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: LR 37 - Lord Shaper

Unread post by Nazir »

Evo, i ja sam pročito :zubo:

Moj prigovor je da je malo nejasna priča. Taj dio zašto je problem imati 4 mačke (odnosno, zašto su one takav "pohvat"), zašto ona treba 12 bezoara mjesečno (zbog tog kljenta?), i npr. kako su mačke nestale (njihova sestra mačka ih je otela? A što su u biti te mačke, neke obične ili inteligentne? Maaalo je nejasno)...

S druge strane, seting je super, kao što je Xaotix rekao... Super mi je kombinacija tih moderno / magijskih elemenata. I da, jako dobar stil naracije. Baš ide tečno i dobro se čita.

p.s. meni nije bilo nikakvog melosa, ali mozda jer me sad malo glava boli pa mi ne treba i cajka :tapsh:
User avatar
LordShaper
The Q
Posts: 1063
Joined: 02 Jan 2008, 14:15

Re: LR 37 - Lord Shaper

Unread post by LordShaper »

Ideja mi je bila prikazati 'noć u životu', malu vinjetu iz Morganina života. Da, sad kad gledam mogao sam malo ekspozicije za te neke stvari dodati ali u trenutku kada sam pisao nisu mi se činile nužnima :zubo: Doduše, ovo je otkucano u cca. dva sata i poslano nakon što je pročitano od strane beta readera, prvenstveno pisano kao vježba na temu 'mogu li nešto koherentno u što kraćem roku s što manje prepravki napisati'. Sad kad kažeš da ti je i ovo i Xaotixovo bolje od većine istrakonskih, malo se zabrinem što ću to pobogu za žiriranje čitati, bar bi se za natječaje trebalo pisati u više vremena i s više pažnje :zubo:

Drago mi je da ti se sviđa setting, a naročito da ti se sviđa tečnost, pošto je ideja bila da bude slice-of-life, bilo mi je bitno da fino ide dok se čita.

A pjesma je došla sama od sebe, rekoh zašto ne, pa i vještice su ljudi, što ne bi čagicu nabacile povremeno :zubo:
Proud member of "Ireini najdraži ne-purgeri"

...and then Buffy staked Edward. The End
Post Reply