ljetna LR: Samuel

Sudjelujete u literarnoj radionici pisanjem, čitanjem i komentiranjem priča

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Ire
Phd In Horribleness
Posts: 6638
Joined: 04 Aug 2003, 18:51
Location: Zagreb

ljetna LR: Samuel

Unread post by Ire »

Uzorci

Odsjaj na staklenom stolu bili su tragovi kondenzacije. Na prvi pogled, nalikovali su na otisak dlana. Malenih prstiju. Jedino blijedo svjetlo u polumraku dopiralo je iz hodnika. Na stolu su ležale dvije injekcije, potpuno potrošena kartica tableta i dvije ženske cipele bez peta. Kartica s imenom, no bez slike, ležala je na fotelji zakačena za džep kute. Jedini je zvuk bio tihi mrmor u kojem se, nakon nekog vremena, prepoznavalo plitko, nepravilno disanje, neljudsko stenjanje, otkucaji jednog srca i jednog monitora.

Ništa živo osim odsjaja dlana.

Nekoliko je kreveta u staklenim boksovima bilo zauzeto. U jednom je ležala figura čovjeka s najlonskom vrećicom nagurenom u usta i elektrodama priljepljenim na još toplu, vlažnu kožu a u drugom simbiont čovjeka i pokvarenog stroja.

Treća, zelena, lampica bila je ona.

Umotana u bijelu plahtu, nijema i nepomična, nebrojenih ožiljaka, prizor njenog prozirnog lica nije se mnogo razlikovalo od duha.

Tiho je ušlo dvoje ljudi u bijelim ogrtačima. Jedan je klimnuo sestri koja je upravo zakačila iskaznicu, drugi je prošao dlanom po prašini pulta i potom gurnuo obje ruke duboko u džepove.

"Nisam upisao drugi život medicine za ovo." Promrmljao je.

"Znaš što..." Drugi je prstima oblikovao kvadrat oko njegova lica i pažljivo ga pogledao. "Pokušavam te zamisliti sa osobnošću."

"Nemoj. Prerano je za to a nismo još ni ubrizgali kavu." Uzdahnuvši, okrenuo se sestri. "Kako je prošla noć?"

Sestra je dočekala jutro napetija nego prethodne večeri.

"Nije bilo promjena. Brojke upućuju na trećinu prvog ciklusa regeneracije."

"Čiji su ovo podaci...?"

"Desetnice Annurito."

"Ipak je jedini živi pacijent, ne...? Jeste li imali problema sa očitavanjem?"

"Nikakvih. Sve su brojke točne."

Oko dvojice liječnika se raširio prsten grafova. Gledali su ih, odmahivali glavom jedva primjetno.

"Ovo je smiješno."

"Jest."

"Probudimo je."

"Sad?"

"Sad."

Djevojka na posljednjem krevetu se trznula i pokušala udahnuti dok se respirator povlačio. Bio je to dug, mučan trenutak za sve.

Kad je otvorila oči, pri dnu kreveta su stajali liječnik i sestra. Drugi je bio kraj nje i gledao je duboko u oči.

"Gdje sam?» Riječi je promrmljala jedva čujno.

"Još i priča..." Zamrmljao je prvi.

"Intenzivno liječenje. Sigurnom. Doživjeli ste tešku nesreću. Halo...? Hej...! Probudite je opet, ne treba nam se pod ovim gubiti. Tako... Dvostruka doza. I dodajte diacetilmorfin... kad nema drugoga. Čujte me, živi ste. Živi ste i, za divno čudo, proći ćete ovo. Znam da me razumijete. Budite mirni, vratiti ću se odmah. Dođite, sestro."

Liječnici su stajali nijemo neko vrijeme.

"Što ćemo s njom?"

"Ne znam i ne zanima me. Ti si prošao obuku o terapiji za derivate."

"Pogledaj ovo." Rukom je pokazao na nered iza svojih leđa. "Pogledaj. Ili smo ih mi kremirali... ili netko drugi. Ne znamo što se vani dogodilo. Mi smo ostali. Ne profesor, ne njegovi stručnjaci. Ne oprema. Ni kalkulator. Zašto je ona preživjela? Zato što udiše dušik?"

"Nije jedina."

"Sad jest! I počela nam se buditi drugi dan nakon što smo joj zamijenili sve vitalne organe. Nije smjela preživjeti. I ne smije se oporavljati ovako brzo."

Drugi je liječnik pogledao u njenom smjeru.

"Nešto sumnjaš? Misliš da je špijun?"

"Mislim da je sigurno modificirana."

"Ma daj... D123? D123-ci nisu u stanju zapamtiti ni da se vruće ne dira. Ne koriste zapise, ne koriste alat, ne koriste ni kamene, a oni su jedini ovdje! Ne."

Drugi je ponovno pogledao u smjeru desetnice Annurito.

"Imam čudan osjećaj. Uostalom, svi koji su mogli objasniti psihu derivata su mrtvi."

"Ne možemo je ubiti."

Tjedan dana i četiri operacije kasnije desetnica je na svoj zahtjev napustila jedinicu. Liječnik ju je ispratio pogledom, potom svrnuo pogled natrag na neki izvještaj. Kako je ostala bez pratnje u neosvijetljenom hodniku, Annurito se počela osjećati drukčije. U tami je mogla vidjeti savršeno. Žar prolivene krvi, metalna prašina, oblikovani ocrti tijela. Ponegdje su kutije na zidovima bile otvorene. Električne zmije, kratki spojevi. Stojeći pred vratima odjela 1 počela se osjećati lagano, kao da lebdi van svog tijela. Nisu joj rekli da je veći dio stanice smrvljen i da će se naći pred sadašnjim vanjskim vratima ka samom planetoidu. Okrenuvši mu leđa, pokušala je krenuti na gornju razinu. Nije uspjela. Da li je u pitanju bilo iščašenje koljena, priviđenje u kojem joj polako prilazi crna uniforma, bol, pad napona... na koncu je izgubila svijest.

Sjećanja poprimaju neobične oblike u snovima. Ležala je u krevetu. Pukovnik nije nosio uniformu već bijelu kutu i blago se smiješio držeći blistavu injekciju sa konjskom dozom krvi.

"Vojnik je poginuo." Reče on.

"Znam." Osjetila je plimu osjećaja.

"Probudili smo ga jednom na dvije minute, beta denukleacijom, valno pražnjenje mozga. Puno pitanja. Želiš li pogledati snimku razgovora?"

"Ne, ne mogu."

Krivo je vidjela. Nije to bio pukovnik, već profesor. Nosio je bioproteze oboje ruke, no stajao je bez njih a injekcija je sad ležala na krevetu.

"Zašto si onda zatražila da ti pokažemo ispitivanje? Kao liječnik, ne bih Vam to preporučio."

"Vas znam... Vi ste jedan od mojih doktora. Probudili ste me i rekli da sam preživjela nesreću."

Vrtoglavica.

"Točno tako, evo filma."

Pred njima se otvorio prilaz jednog lica. Prije, grča. Iskrivljene usne i raskolačenih očiju koje su zurile ravno u kameru. Na tren je u kadru prikazana i crvena masa na koju je lice bilo vezano i mnogobrojne blistave metalne šipke kako prolaze kroz mišiće.

Zadrhtala je.

Kirurzi su nakon kratke rasprave zaključili kako je krajnji tren za denukleaciju jer nije više imalo šanse. Na otvoreni mozak položili su mrežu i pokrenuli program.

"Dobar dan, vojniče."

"E, pa dobar dan." Njegov je glas bio izuzetno vjeran.

"Znate li kako se zovete?"

"Mortis. Rigor Mortis."

"I još uvijek imate smisao za to. Mrtvi ste i ne možemo Vas vratiti. Treba nam izvještaj."

"Podnošenje izvještaja se vrši isključivo višem časniku, znate to."

"Svi su mrtvi. Shvatite ovo. Na stanici nije ostalo puno ljudi i apsolutno moramo znati što se dogodilo. Životi ovise o tome."

Nije bilo odgovora.

"Slušajte, nemamo puno vremena. Recite nam što znate!"

Metalni je glas uzdahnuo.

"Vidjeli ste mnogo pacijenata, ali ne znate kako je biti... " Uzeo je dužu pauzu. "Ovo smo nazvali planetoid, nije bio planet, ni mjesec, ni asteroid. Ovo je golema šuplja ljuska koja u svemiru ne može postojati. Da nije ljuska, postala bi zvijezda. Da je stvorena iz kozmičke prašine kružila bi oko zvijezde u sutavu, ne svjetlosnim danima izvan. I zato je bila... zanimljiva. Stotine kontinenata sa stotinama, neovisnih, potpuno izoliranih vrsta... Pitanja..."

"...ne... pusti napon! Budi ga! Prokletstvo, morao je pričati! Morao je pričati ono što svi znamo! Mrtav je i to zna a nije u stanju da jedan prokleti put..."

Prizor se prekinuo.

"Desetnice, razmislite malo. Znate svoj posao, ja znam svoj. Liječnik sam. Pronašli smo Vas onesviještenu. Ovdje, pokazujem na to, stoji da niste uzeli četvrtu dozu. Zašto?"

"Moja odluka."

"Zašto niste uzeli dozu?"

"Imam dužnost, a ako je najbolji analgetik koji mi šaljete heroin, radije bih trpjela bol nego halucinacije."

"Idu u paketu. Shvaćam to, ali niste tipični pacijent. Ovo je dobar rizik da doživite napadaj presnažan..."

"Imam dužnost."

Posegla je za njegovim vratom.

Pokušala je ne razmišljati dok je unosila gen svog zapovjednika, glavnog istraživača i onu voditelja intenzivnog lječenja. Sve što je bila, sve unutar nje, je urlalo. Poput ljupke asistentice u mađioničarskom triku, odmahnula je publici i položila svoje tijelo u sanduk a šarmantan stranac, dubokih, tamnoplavih očiju samopouzdano je svima demonstrirao da se radi o pravoj pili. Publika je reagirala smijehom i pljeskom a sanduk se više nije otvarao.

U manje od minute svi su podaci vezani uz istraživanje planeta i rase koja se obitavala na njemu nestali.

Annurito je položila obje ruke na zid. Njeno srce je kucalo izuzetnom brzinom, blagi znoj probijao kožu. Glas računala bio je blag, opušten. Autoklav je počeo raditi a njena odjeća gorjeti. Za minutu bila je dezinficirana i takva je izašla van.

Pred njom se tad otvorio planet bez horizonta. Milijarde zvijezdi, crno tlo. Nijanse azurne polarne svjetlosti u dolini. I nekolicina neobičnih bića veličine štakora zbunjenih i okupljenih oko oznake D123, položene na humak. Annurito je prišla i bacila je u smjeru stanice.

"Toliko o klasifikaciji!"

Jedno od bića odvojilo se od ostalih i prišlo joj. Svjetlost doline se tad pretvorilo u svilen leptir, boje sunčeva zalaska. Tad se nasmiješila. Pismo D123 se nije čitalo, osjećalo se.

To stvorenje joj je pokušavalo izraziti ljubav.

Pred njom se pojavio obris djeteta, poput zamagljenja. Ustuknula je. Obris je prišao onom stvorenju i stajao nekoliko sekundi obasjan crvenilom, potom se okrenuo i počeo nestajati.

"To vas zanima? Osjećaji? Tome toliko rasa?" Upitala je.

Sjetila se tad Johna, Rigor Mortisa, i njegova daha na jastuku. Plima je ponovno nadirala. Obris se tad okrenuo i prišao njoj a Annurito se ponovno osjetila lagana, van svog tijela.

Bilo je gotovo.
Instant Geek. Just Add Coffee.
User avatar
suaco
Puppeteer
Posts: 166
Joined: 09 Jun 2009, 09:42
Location: Zemlja čokolade i piva

Re: ljetna LR: Samuel

Unread post by suaco »

ovako, sklona sam njurganju kad citam i komentiram, pa se unaprijed ispricavam - nije mi namjera uvrijediti/povrijediti autora :)

hm. ja dosta sporo kopcam, nije mi bas sve sjelo, cak ni nakon dva citanja :P

sestra u prostoriji me iznenadila, bila sam pod dojmom da je samo jedna ziva osoba u sobi, ta pacijentica...
Samuel wrote:"Vojnik je poginuo." Reče on.
kakav vojnik? je li ga ona ubila ili...? doduse, u ovako kratkoj formi, to mozda i nije previse bitan detalj
Samuel wrote:"(...)Želiš li pogledati snimku razgovora?"

"Ne, ne mogu."

Krivo je vidjela. Nije to bio pukovnik, već profesor. Nosio je bioproteze oboje ruke, no stajao je bez njih a injekcija je sad ležala na krevetu.

"Zašto si onda zatražila da ti pokažemo ispitivanje?
trazila je da joj pokazu ispitivanje pa onda ne zeli gledati snimku ali joj ipak pokazu... what?
Samuel wrote:Pokušala je ne razmišljati dok je unosila gen svog zapovjednika, glavnog istraživača i onu voditelja intenzivnog lječenja. Sve što je bila, sve unutar nje, je urlalo.
ona ih upija i time ubija ili...? i sam kraj mi je bio lagano wtf...

ali osim svega toga, prica mi se ne cini losa. svidja mi se stilski (opcenito padam na stil :P ), lako se cita :) samo mi je nekako... nejasna
Štajaznam tko je kriv, ja čitam knjige o zmajevima, a ne vijesti. (Zoran)
Danimunjoz
Ewok
Posts: 7
Joined: 13 Oct 2009, 08:07

Re: ljetna LR: Samuel

Unread post by Danimunjoz »

Dobar stil...priča je prilično teško razumljiva. Iako ju dobar čitatelj mora skužiti barem uz još jedno čitanje. Poneko objašnjanje ili smjernica dobro bi došla...ovako dosta toga ostaje lepršati u zraku nakon čitanja, što se neće sviđati svakom čitatelju. Svakako jako dobar temelj za neku bolju priču. Sviđa mi se! :occasion9:
User avatar
mcn
Forumaš mcn
Posts: 315
Joined: 02 Feb 2004, 13:03

Re: ljetna LR: Samuel

Unread post by mcn »

Atmosfera dobra, priča nejasna, ne nagradjuje trud uložen u čitanje pa se nakon polovice prestajem truditi. Drugo čitanje nije za loše priče nego za dobre.

Dijalozi su infodump, a ne razgovor, pokazuju kobni utjecaj suvremene televizije.

Presuda: Ponovo!

(mcn)
User avatar
poison
Ancient
Posts: 556
Joined: 28 Sep 2005, 11:57
Location: middle of nowhere
Contact:

Re: ljetna LR: Samuel

Unread post by poison »

stil, atmosfera, ugođaj dobri.
rečenična struktura zbunjena, jako doprinosi wtf?! dojmu koji ostaje nakon čitanja. sorry, ali ispeglana rečenična struktura je ono što me privlači ili odbija. i najgluplju radnju (recimo, sumrak) ću lakše progutati ako su rečenice fine i elegantne.
"Madness in method, that is genius."
Frank Herbert
User avatar
jbt
Mrgud
Posts: 889
Joined: 13 Jul 2005, 11:16
Location: Zg, Ri, Vž
Contact:

Re: ljetna LR: Samuel

Unread post by jbt »

Otpocetka mi nije bilo jasno tko, koga, gdje, kako i zasto sta, al zato...nista zato, neam blage sto se zbiva u prici. Nakon pola sam samo bacio oko na ostatak i prestao citati.
Blood for the Blood God!!

engi
User avatar
Samuel
Jedi Master
Posts: 275
Joined: 19 Dec 2009, 19:43

Re: ljetna LR: Samuel

Unread post by Samuel »

Pozdrav, društvo! U prvom redu, hvala što ste čitali, pohvalili stil i atmosferu i čudili se o čemu on to. :) Gledajte na ovu priču kao na prozor u nekoliko sati. Nisam htio to servirati na crno/bijelom tanjuru već ostaviti sve u magli i ostavljanje tumačenja svakome čitaocu. Greška je počela u pristupu kratkoj priči, napisao sam bitno dužu (jasniju) priču koje sam potom kratio (preciznošću vrtnih škara). Jedan dio priče predstavljaju halucinacije, promijenjena psiha, puno neodgovorenih i neopisanih pitanja i događaja (koji nisu niti stali u priču) i na kraju, od svih zamisli, ostaje jad. Pokušati ću ne ponoviti ovo i nadam se da ćete i drugi put pročitati priču. Hvala svima! Ostajem vječan dužnik. :boxing:

Aftermath...
Jedna živa osoba spomenuta na početku (prema podsjetnicima Suaco) je zapravo greška u koracima pisanja, vojnik i drugi su poginuli u ozbiljnoj nesreći (radilo se o susretu s "nultom" vrstom). Njoj pripada obris opisan s par slova pri kraju. Nesreća je odnijela mnoge živote i veći dio stanice. Ona nije opisana, nije dano objašnjenje, već samo spomenute neke posljedice. Puštanje snimke je skup njenih sjećanja, halucinacija više osoba, nesvjesnih odluka i žaljenja. Planetoid je vrt za održavanje primitivnih vrsta čija je jedinstvenost izražena u osjećajima. Uzorke tih osjećaja uzima i iskorištava nulta, nepoznata vrsta, graditelj i nadzornik. Ona na kraju uzima i ljudske uzorke i uključuje u svoju kolekciju. Postoji i više grešaka glede pričanja, pokušati ću ne ponoviti ih. Hvala!
Tko ima dovoljno vremena da sve napravi ispravno...?
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2843
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: ljetna LR: Samuel

Unread post by Xaotix »

Hmmm... Da ne ponavljam ostale s wtf. Sad kad si objasnio da su ovo ostaci razrezane priče, malo mi je jasnije zašto mi je nejasno. A čak i s objašnjenjem priča ima dosta nelogičnosti.
Vrati amputirano, pa ispeglaj...
Randomness is strong with this one!
User avatar
Samuel
Jedi Master
Posts: 275
Joined: 19 Dec 2009, 19:43

Re: ljetna LR: Samuel

Unread post by Samuel »

Hvala! Postat ću je jednom u čiča miča dijelu foruma. Sređenu. Malo dužu. :?
Tko ima dovoljno vremena da sve napravi ispravno...?
Post Reply