LR 25 - Belzebubbles Prepravljena verzija

Sudjelujete u literarnoj radionici pisanjem, čitanjem i komentiranjem priča

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Nimrod
The Q
Posts: 1385
Joined: 18 Nov 2003, 20:30
Location: zabreg
Contact:

LR 25 - Belzebubbles Prepravljena verzija

Unread post by Nimrod »

Soul Entropy
(ili: Humbert-Humbert priča svoju priču)



Uprava se nalazila u trećoj četvrtini redovne cikličke inspekcije međuzvjezdane aktive Tvrtke. Vanjski revizori su složni u zaključku da sporni događaji započinju odmah nakon devetog obračuna plaća za tekuću godinu (po stand. kalendaru).
Problem je opisan kao: «…vrućina iznad svih uobičajenih mjerila – neuobičajeno žarenje u logički nepovezanim dijelovima Uprave – uzrok nije moguće ustanoviti uobičajenim metodama istrage – preporuka: nenajavljena nezavisna revizija Tvrtke…»
Histerija se pojavila nakon pete pojave topline. Neke su stvari postale očite:
a) Uprava nije imala logično objašnjenje
b) Uprava nije imala adekvatno rješenje
c) Devet zaposlenika je zavedeno u rubriku: Prebivalište nepoznato.


Zapovjednik stroja se osloni o lopatu i rupčićem otre čelo orošeno znojnim crnilom ugljena: «Sve radi normalno.»
Glavni (interni) revizor se nadao ponešto opširnijem odgovoru – uzevši u obzir činjenicu da je sišao sve do kotla: «Nikakvih neobičnih događanja?»
Niječno odmahne glavom.
«Nikakvih neobičnih posjetilaca?»
Čovjek se namršti: «Pa, vidio sam starog Humberta kako se mota uokolo… Bilo je to tjedan dana prije nego što je nestao.»
Revizor se zainteresira: «Što je htio?»
«Pitao me kako funkcionira nul-entrop pogon, što sve ubacujemo u kotao, takve stvari…»
«A što ste odgovorili?»
«Ništa posebno – pričao sam mu o tome kol'ko njutona možeš dobiti po kili različitih čvrstih tvari.»
«Još nešto?»
«Da, zanimala ga je havarija upravnog broda Taylor-Samuels.»
«Taylor-Samuels… To je onaj brod koji se spontano pretvorio u energiju, zar ne?»
«To je taj», strojar baci zamišljeni pogled prema vratašcima kotla, pa se rastreseno obrati činovniku: «Je li to sve?»
«Naravno, hvala vam na vremenu.»


Sjedio je na stolcu donesenom iz susjednog ureda i metalnom žicom čeprkao po pepelu. Zidovi su bili crni, mjestimično propaljeni do potpornih greda; tepih se pretvorio u zgarište; namještaj u jadne ugarke; ipak, ljudskih ostataka nije bilo…
Moguće je okriviti nul-entrop, ali soba je puna pepela… Znao je – on nikada ne bi ostavio pepeo.
Pojave topline su bile lokalizirane na pojedine urede – zašto?
Pojave su započele tri tjedna nakon Humbertovog nestanka: tada je drugi partner Humbert preuzeo vodstvo i Upravno osoblje se prorijedilo – svi nestali su bili u vrhu izvršnog vodstva…
Zašto?
Iznenada, na vratima odjekne glasno kucanje.
«Što trebate?», revizor je pomalo začuđen smetnjom, spaljene su urede posjećivali tek rijetki – naravno, samo zbog neodgodivih dužnosti.
Odvrati mu mumljanje prigušeno pocrnjelim drvom vrata: «Poslao me Humbert…»
«Uđite», otme mu se umorni uzdah dok odlaže metalnu žicu na pod.
Uz glasnu škripu izobličenih šarki u prostoriju uđe debeljuškasti čovjek u sivom odijelu. U jednoj mu je ruci pozlaćeno nalivpero, a pod drugom drži nabreklu aktovku. Nakon što si već otprije vlažnim rukavom obriše čelo, izvuče jedan papir, pripremi pisaljku, i počne: «Gospodin Humbert me poslao da obavim reviziju vašeg odjela.»
«Ali, ja sam glavni revizor», pomalo mu je neugodno, on sjedi na stolcu, a došljak stoji i ne pokazuje nikakvu namjeru da sjedne – to nije način: «Želite li sjesti? Skinite šešir…»
«Ne, dobro mi je i ovako…», a cijelo mu je vrijeme na nos čvrsto nabijen stetson.
Glavni revizor mu pokušava fiksirati oči, ali avaj – većinu mu lica prekriva sjena. Tko je uopće taj čovjek? Nije iz njegova odjela, znao bi ga…
«Dakle, uzevši u obzir recentna događanja, gospodin Humbert je smatrao mudrim provesti jednu nenajavljenu reviziju, kako bi se – citiram – 'Odijelilo žito od kukolja'.»
«Ali, gledajte, stvarno ne shvaćam… Htio bih barem razgovarati sa njime…», vidno nervozan, počne se meškoljiti u stolcu.
Osjeća se kao na optuženičkoj klupi, tu pred ovim mangupom koji nema ni dovoljno pristojnosti da skine šešir. To je nečuveno, ta on je glavni interni revizor poduzeća, neće ga zavlačiti neki skorojević!
A ovaj stoji poput kipa – pa monotonim glasom nastavi litaniju: «Svaki segment tvrtke je otvoren za reviziju, i ista mora biti provedena za dobrobit organizacije. Stoga, molim vas da predočite vašu bilancu poslovanja.»
«Zaboga, pa ja sam revizor, nemam nikakvu bilancu!», činovnik skoro zavrišti odgovor.
Licem mu se već cijede pravi potoci znoja; posegne za maramicom ne bi li si otro peckavu tekućinu koja nezaustavljivo nadire u oči.
«Znači, vi odbijate suradnju?!»
«Ne, shvatite, ja ne mogu…», atmosfera u sobi svakog trenutka postaje sve teža i zagušljivija.
«Vi – morate! Mene je ovlastio Humbert; radim izvještaj koji ide sve do vrha – glave će letjeti zbog ovoga!», došljak sada već urliče, a pod šeširom mu počnu izbijati crvene žile zajapurenog lica.
Tiho protisne: «Ne, ne, ne mogu…», istovremeno shvaćajući da ovo zaobilaženje interne revizije znači samo jedno – on je osumnjičen, pače – on je potrošan i… otpisan. A pod priljubljenom tkaninom odijela malne osjeća rijeke znoja. Natopljen, usijan – oči mu žele iskočiti iz glave.
Došljak, pak, ne obraća niti najmanje pažnje na «optuženika», nego nastavlja histerični urlik: «Saboter! Defetist! Vi ste izdajica svega na čemu se bazira kapitalistički sustav!», tada proplače, bez ikakva razloga, i kroz maloumno ridanje zaječi: «On me bacio u kotao i zatvorio vrata… a ja sam plakao i udarao… Vrata se nisu otvorila…»
Preneražen naglom promjenom, činovnik skoro pa padne sa stolice. Nesvjesno se počne pomicati od pomahnitalog čovjeka koji sveudilj urla: «Pustite me van!! Rastrgalo mi je kožu… Boli me svaki dio uma… molim vas – nemojte me ostaviti sa vatrom…»
Glavni revizor se nekako iskobelja iz stolca i podigne ga kao oružje. Drži svoj jedini štit toliko čvrsto da mu se drvo počelo urezivati u kožu. Meso zacvrči uz smrad – tada shvati da stolica gori. Uz vrisak je baci na došljaka, a ruke zahvati oganj – koža nezaustavljivo i sve mahnitije izbacuje toplotne mjehure– a on si kida glasnice od beskrajnog vrištanja…
…u cijelom Kozmosu postoji samo jedna boja – crvena. Ono što nije crveno jest Kaos. Naravno, Kaos je također crven…
…sklupčan, odavno mrtvi Humbert u sivom odijelu i crnom stetsonu plače u kutu. Svaki šmrcavi drhtaj podigne mali vihor koji nosi crveni snijeg užarenog internog revizora.


Zadnji izvještaji sa Upravnog broda Humbert-Humbert govore o još tri pojave topline u kojima su nestali: glavni interni revizor Jenkins, zapovjednik stroja Jarosljev i drugi partner Humbert.
Tri sata po nestanku drugog partnera Humberta, Upravnim brodom se proširila masovna histerija, pojava kolektivnih halucinacija, defetizma i dezerterstva.
Nakon što je dio zaposlenih pokušao provaliti u strojarnicu i rastaviti nul-entrop, zamjenik ranije nestalog zapovjednika stroja je bio prisiljen otvoriti paljbu na okupljene. Poginuli su izgrednici dobili posthumni nečasni otkaz.
U sedam sati navečer (po stand. vremenu) Upravni brod Humbert-Humbert preko svih kanala odašilje samo šest slova: «ŠTRAJK».
U deset sati na zadnju prijavljenu lokaciju Upravnog broda dolazi razarač interventne jedinice Trgovačkog suda Gréviste.
U deset sati i trideset minuta Gréviste prijavljuje nestanak Upravnog broda Humbert-Humbert.
Izvršni direktor razarača u svoj poslovni dnevnik zapisuje: «Cijela masa upravnog broda Humbert-Humbert je pretvorena u energiju. Mjerni uređaji daju naslutiti da je reakcija izvedena uz nultu razinu entropije.»


Humbert sveudilj jeca u kutu i ne vidi da mu po crnom šeširu pada pepeo koji nije tvar.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
User avatar
poison
Ancient
Posts: 556
Joined: 28 Sep 2005, 11:57
Location: middle of nowhere
Contact:

Re: LR 25 - Belzebubbles Prepravljena verzija

Unread post by poison »

e, ovo je puuuno bolje. puno jasnije.
"Madness in method, that is genius."
Frank Herbert
Post Reply