Neću pisat ne ću!!!

[Ire]

paranormalnu lingvistiku

:lol2: zakon!

[Belzebubbles]

Ono što sam pokušao reći je to da ćeš ionako pisat kako ti kažu. Ukoliko te riječi (ili pravila) budu prihvaćena od strane šire populacije ionako nemaš izbora nego ih koristiti. Drugi izbor ti je povesti lingvističku revoluciju (ili u ovom slučaju reakcionarni odgovor na promjene).

[Nimrod]

Eh sad, znam da će me jezičari pobiti - osobito anglisti - koji će mi tumačiti zamršenost engleskog jezika.

Naravno da oće.

No, iz osobnog iskustva, SVI su europski jezici lagani kad znaš bar jednam u odnosu na, recimo, japanski...

Osim toga, svaki je jezik zamršen kad ga želiš znat u dušu, a ti meni pokaži jezikoslovca koji to ne želi!
:angel:

[Belzebubbles]

No, iz osobnog iskustva, SVI su europski jezici lagani kad znaš bar jednam u odnosu na, recimo, japanski...

A što je sa ugrofinskim jezicima koji se također koriste na europskom tlu?
Meni npr. mađarski zvuči kao lajanje pobješnjelog pekinezera

[Izitpajn]

Još jedan misaoni eksperiment: stvorimo, na primjer, šezdesetogodišnjaka koji ima svoj stil pisanja, a sastavni dio tog stila je da uporno koristi riječ "vazda". Bi li se njega išlo lektorirati? Prepravljati "vazda" u "uvijek" ili "vječno" ili tako nešto, što već odgovara u kojem kontekstu?

Ako da, onda nemamo o čemu raspravljati nego se možemo samo složiti da se ne slažemo.

Ako ne, koja je razlika između "vazda" i "tokom"? Jer, izvin'te ako griješim, ali "tijekom" gotovo nitko nije koristio prije 1990-te. Onda je počelo forsiranje i do sredine 90-ih je to već ušlo u upotrebu. Međutim, mislim da nisam jedini kojemu to nikako da uđe u uho. I što sad? Promijenio se pravopis preko noći i skupina ljudi se spontano onepismenila?

[Belzebubbles]

"Vazda" mu onda spada u stil pisanja. Konkretno njegova je sloboda da koristi riječi koje mu odgovaraju. Mnogi pisci koriste neke svoje novotvorenice koje ne postoje u riječnicima pa im to nitko ne spočitava.

[Dagi]

A što je sa ugrofinskim jezicima koji se također koriste na europskom tlu?
Meni npr. mađarski zvuči kao lajanje pobješnjelog pekinezera

Hmmm... Mađarski, koliko mi je površno poznato, i nema pretjerano zamršenu strukturu. Ima, do duše, čitav niz duljina samoglasnika i prijeglasa koje uredno bilježi. K tome, dosta riječi je zajedničko sa slavenskim jezicima: rendor (redarstvenik), zalog, tanyer, utca (ulica)... Ima još.

[Dagi]

"Vazda" mu onda spada u stil pisanja. Konkretno njegova je sloboda da koristi riječi koje mu odgovaraju. Mnogi pisci koriste neke svoje novotvorenice koje ne postoje u riječnicima pa im to nitko ne spočitava.

Još jedan misaoni eksperiment: stvorimo, na primjer, šezdesetogodišnjaka koji ima svoj stil pisanja, a sastavni dio tog stila je da uporno koristi riječ "vazda". Bi li se njega išlo lektorirati?

Odgovaram nečim što prividno nema veze: što je s hrvatskim piscima koji su pisali korijenskim pravopisom, eda bi u kasnijim izdanjima, osobito nakon II. svjetskog rata, bili prepravljani na fonetski pravopis? Primjerice, Å enoa ili Gjalski.

Je li time čitatelj zakinut za izvorni doživljaj djela? Radi li se o nasilju nad piscima protiv kojeg nema obrane, jer su im djela u tzv. javnoj domeni, pa nasljednici ni ne mogu reagirati? Radi li se tu o barbarstvu nad jezikom ili njegovom sređivanju da bi bio moderan? Je li ovakvim izmjenama izvornika hrvatski jezik dobio ili izgubio?

I još: ako Å enou i Gjalskog ima smisla "modernizirati", zašto to ne učiniti s Marulićem čija je Judita danas jedva čitka? Gdje ćemo povući crtu "modernizacije" pisaca? U ostalom, zašto ne bi stvar radila u oba smjera: primjerice, zašto se sjećanja Josipa Broza Tita (kolaju Internetom kao audio datoteke) ne bi transkribirala korijenskim pravopisom?

[Indigo Montoya]

Eh sad, znam da će me jezičari pobiti - osobito anglisti - koji će mi tumačiti zamršenost engleskog jezika.

Naravno da oće.

No, iz osobnog iskustva, SVI su europski jezici lagani kad znaš bar jednam u odnosu na, recimo, japanski...

Osim toga, svaki je jezik zamršen kad ga želiš znat u dušu, a ti meni pokaži jezikoslovca koji to ne želi!
:angel:

Moj favorit za zajeban jezik a da nije tamo neki tutsi dijalekt je...poljski.
:blob:

[Belzebubbles]

Je li time čitatelj zakinut za izvorni doživljaj djela? Radi li se o nasilju nad piscima protiv kojeg nema obrane, jer su im djela u tzv. javnoj domeni, pa nasljednici ni ne mogu reagirati?

Ukoliko su ti dostupne obje verzije, a najčešće jesu zbog starih izdanja knjiga u knjižnicama, onda stvarno ne vidim problem.(Jedino ako se Å enoa osobno požali, a mislim da za to baš i ne postoji prevelika šansa)

[Izitpajn]

što je s hrvatskim piscima koji su pisali korijenskim pravopisom, eda bi u kasnijim izdanjima, osobito nakon II. svjetskog rata, bili prepravljani na fonetski pravopis? Primjerice, Šenoa ili Gjalski.

Hm, kao prvo, generalno sam protiv takvih globalnih zahvata u nečiji tekst. Nadam se da ovo tvoje navođenje primjera ne znači da jedno politikantstvo opravdavaš drugim jer mislim da i jednim i drugim hrvatski jezik puno gubi. Da su Šenou ostavili na izvornom - inače, ovo sad mi je prvi glas da je Šenoa pisao na korienskom - danas bismo vjerojatno imali "šenoanski stil" što bi svakako obogatilo jezik.

Kao drugo, međutim, ovdje je riječ o kompletnom prevođenju s jednog sustava na drugi. Ne vidim paralelu između ovoga i mojih primjera ("tokom/tijekom" i "vazda"). Naime, jedna je stvar kad kompletno promijeniš način pisanja (koji je onda i dalje potpuno razumljiv za čitatelja i, još važnije, potpuno reverzibilan), a drugo kad interveniraš u vokabular i stil (ili, po nekima, nedostatak istog).

[Nimrod]

No, iz osobnog iskustva, SVI su europski jezici lagani kad znaš bar jednam u odnosu na, recimo, japanski...

A što je sa ugrofinskim jezicima koji se također koriste na europskom tlu?
Meni npr. mađarski zvuči kao lajanje pobješnjelog pekinezera

Ne mogu tvrditi za ugrofinske jer nisam nikad pokušala učit malo više od par fraza. Mogu nagađati da se ipak drže neke gramatike na koju smo mi općenito navikli. Dok za japanski znam da ima niz zajeba, u gramatici (koja je totalno nama neintuitvna) vokabularu (riječ za "vrt" u rečenicama tipa 'vidi moj vrt', 'daj da vidim tvoj vrt' se potpuno mijenjaju u odnosu na to čiji je vrt, kao i, ponekad, sam redoslijed gramema kad postavljaš pitanje, ovisno o tome u kakvom si položaju i/ili odnosu s osobom s kojom razgovaraš) te izgovoru ( recimo, promjene u visini tona slogova riječi "kami" mijenja značene u papir, vjetar ili bog, što potencijalno može biti veliki problem, meni je osobno bio nepremostiv - imam uho za jezik, ali pjevat ne mogu ni da si život spasim i nije da sam mogla ni izgovarati skroz pravilno, a još manje čuti razilku u tonu koja mi je određivala značenje riječi. Kontekst nije uvijek od pomoći. Pogotovo kad japanski učiš od nekoga tko ne zna puno hrvatskog a ni engleski im nije jača strana). U godinu dana intenzivnog rada, ja sam došla na nivo 1/3 prvog stupnja znanja koje bi u bilo kojem europskom jeziku savladala za par tjedana. am not kidding.

Da ne ulazim u pismo (3 seta znakova, 1 za klince dok se uče, 1 za strance i strane riječi i 1 onaj kopmplicirani koji svi znamo, pri čemu Japanci ne bi bili Japanci kad se ne bi igrali s kombinacijom sva tri sustava dok pišu)

Pa ti vidi. I finski i madžarski seem like a breeze in comparison. :shaking:

[Belzebubbles]

Hai!

[arel]

Madjarski vam je prilicno jednostavan, laksi od naseg u svakom slucaju.

Raspravljate o stvarima van rasprave. Svaku sluzbenu promjenu pravopisa morat cemo primjeniti (SVI) u sluzbenim dokumentima, a sve ostalo (knjizevnost prvenstveno) je stvar izbora (i/ili stila).