Sam protiv svijeta

Hamenaglar · Unread post by **Hamenaglar** » 20 Sep 2005, 00:35

Sumnjam da ce vam se prica svidjeti :scratch: but nonetheless it is here... :uzdravlje:

SAM PROTIV SVIJETA

Snijeg pada, a olujni vjetar puše na Planini o?aja. Jedan ?ovjek luta Zemljom sje?anja. Sedamdeset godina života mu je proletjelo pred o?ima. Prvih dvadeset su bile zabavne, ali i dosadne. Nije ga ništa posebno zanimalo, ponašao se kao da je bio posve bezbrižan. Nije se boja ni?ega, ali nije niti iskusio sve ono što jedan život nosi. Tada je upoznao nju. Bila je njegova muza, njegova inspiracija. Svaki trenutak njegova života bio je posve?en njoj. Volio ju je, ali ona nije voljela njega. Bili su prijatelji i ništa više.

Pet godina je živio s njom, s boli koju mu je ta ljubav donijela. Nakon pet godina otvorio je svoje srce, a tuga i o?aj su ušli u njega, te nikad nisu izašli. Zadnjim naporima snage napustio ju je, nadaju?i se da ?e biti sretna. Nadaju?i da ?e se možda jednog dana predomisliti i da ?e biti sretna s njim. Kasnije mu je bilo stalo i do drugih žena, ali niti jednu nije volio poput nje. Sje?anja na nju su mu svakim danom postajala sve bolnija i uskoro ih više nije mogao podnijeti.

Polako se po?eo povla?iti u samo?u. ?esto je znao oti?i u divljinu i tamo živjeti, preživljavati. Mjesecima se borio protiv prirode, protiv zvijeri ali najviše protiv samoga sebe. Ipak nju nikada nije zaboravio. Jednog dana kada se vratio u grad iz divljine, posve slu?ajno je saznao da je ona poginula. Vidio je njezinu smrtovnicu u novinama. To ga je shrvalo. Uskoro je saznao da se bila oženila, te da je nedavno rodila k?er. To ga je skoro ubilo. ?esto je iz prikrajka promatrao, uhodio njezinu k?er. Ponekad je mislio kako je to mogla biti i njegova k?er. Ponekad je mislio da je trebala biti njegova k?er. Nakon nekog vremena tuga je u njemu postala prevelika. Zatvorio se u svoju sobu i nije izlazio iz nje osim da kupi namirnice. Dao je otkaz na poslu, a roditelji su mu slali novac.

Jedne no?i dok je mislio na nju, dobio je viziju. Viziju svijeta bez ratova, bez boli, bez patnje. Taj svijet ?e biti njegova uspomena na nju. Stvorit ?e ga za nju. Možda ?e onda kad on umre, u zagrobnom životu, ako postoji, ona shvatiti koliko ju voli i možda ?e ona voljeti njega.

Uspio je. Nakon deset godina borbe osvojio si je mali kutak na velikom planetu. Proglasio se kraljem mira, a njegova zemlja je postala kraljevina mira. Brižljivo je birao stanovnike. Mirne i inteligentne ljude je doveo u svoje kraljevstvo, a one nepodobne otjerao. Nije se volio služiti silom, ali nije se niti bojao koristiti ju. Istina je bila da je svoje kraljevstvo izgradio nad krvlju drugih. Ipak smatrao je da je sva prolivena krv bila vrijedna toga, jer u njegovoj zemlji nije bilo ubojstava, kra?a silovanja. Bio je to savršen svijet, ali ve? nakon par godina ljudska narav je izbila na površinu. Mir mu je po?eo kliziti kroz prste. Nasilje i mržnja su se svakog dana pove?avali a on se trudio suzbiti ih, ispo?etka miloš?u, a kasnije krvlju. Ipak tu bitku nije mogao dobiti. Od voljenog postao je omražen, a na kraju je mrzio i samoga sebe. Znao je da bi ga i ona vjerojatno mrzila da je još živa. Pokušao je spasiti svijet, spasiti ljude, no oni nisu htjeli biti spašeni. Uništio je samog sebe zbog njih.

Ponovo je pobjegao u divljinu, no ovaj put zauvijek. Lutao je danima, mjesecima, godinama. Prošao je kroz beskrajne šume, dobro je upoznao vru?e pustinje, a onda je napokon stigao u zemlju svoga srca. Stajao je na podnožju planine zauvijek izgubljen. Vjetar je puhao, te unosio hladno?u i studen u njegove kosit Vlastiti um ga je svaki dan mu?io. Borio se sa planinom i borio se sa samima sobom, no najviše, borio se protiv ovog svijeta jer u njemu nije bilo mjesta za njega. Izgubio je.

Snijeg pada, a olujni vjetar puše na Planini o?aja. Jedan ?ovjek umire u Zemlji sje?anja.

BlockflĂśte · Unread post by **BlockflĂśte** » 20 Sep 2005, 01:16

Jako voli[?] poetsku patetiku tragedije? Ta stilska figura je efektna(osim u ve?ini anime serijala

) ako je pri?a postupno sama diskretno iznjedri. Ne ako se iz patetike rodi pri?a. Onda dobije[?] kikseve ko npr. u mojoj 'maloj mjese?ini' par threadova naniĹže.

Hamenaglar · Unread post by **Hamenaglar** » 20 Sep 2005, 13:39

Pa, zapravo bas ne volim patetiku no s vremena na vrijeme me nesto pukne pa napisem ovakvo sranje. Nazalost mozda sam ovom pricom i upropastio dobru ideju. Trebala je to vise biti prica o covjeku koji je pokusao stvoriti raj na zemlji a ne ovo kvazi-ljubavno-sranje... :x

BlockflĂśte · Unread post by **BlockflĂśte** » 20 Sep 2005, 14:49

Smanji samokriti?nost

. Nije lo[?]a ideja, al je probaj malo "strpljivije" prenijet u tekst i nestat ?e sva nepotrebna patetika.

corwin · Unread post by **corwin** » 20 Sep 2005, 18:10

stilski gledano ovo ti je najbolja pri?a koju si napisao (a da sam ju ja pro?itao)
sloĹžio bi se sa Blockfolteovom tvrdnjom da netreba[?] tr?ati kroz pri?u, i iskreno da ti kaĹžem meni nije uop?e bila pateti?na :dontknow:
:uzdravlje:

Hamenaglar · Unread post by **Hamenaglar** » 21 Sep 2005, 01:07

pa, slazem se da je stilski najbolje napisana, ponajvise jer je najnovija. Slazem s vama obadvojicom da je prica trebala biti duza, poglavito onaj dio o njegovoj kraljevini "mira", mislim da sam jednostavno previse otisao na motiv ljubavi, a ne dovoljno na njegovu "borbu protiv svijeta".

Hvala obojici na misljenju.

P.s. kad sam napisao pricu i vidio koliko je dugacka tj. kratka, rekao sam sam sebi: "Sranje!".

BlockflĂśte · Unread post by **BlockflĂśte** » 21 Sep 2005, 01:59

@corwin - degustibus...dopu[?]tam da sam u krivom dojmu :dontknow:

Pa i nisam protiv patetike; da preformuliram : malo staloĹženije sjedni i napi[?]i ovako ne[?]to, ispast ?e skroz pozitivno pateti?no! Uop?e nije lako napisati zaokruĹženu pri?u...

corwin · Unread post by **corwin** » 21 Sep 2005, 16:42

dojam je osobna stvar,tako da nisi u krivom dojmu :; :uzdravlje: