Lea Luna - Sada zaista i budna sanjam
Priča je pomalo poetična i vidi se da autorica ima sklonost tome stilu. Čini mi se da autorica često obrađuje teme s motivom prvog kontakta / bijega iz današnjice u svemirska prostranstva? Problem sovom pričom je po meni manjak drame - napetosti. Ako bi radnja priče mogla biti konkretnija (jednostavno pojašnjenje da postoje i crni sanjači ne daje na drami) i onda lijepo upotrijebi svoj poetičan stil, mislim da bi to bilo dobro.
Ivan Lutz - Jezikoslovac
He he he, svidjela mi se :zubo: Ima zanimljiv i zgodan štos te priča uistinu jest smiješna. Dok ovaj putuje naokolo sam se pitao koje su mu točno lokacije, osim što je očito da je zadnja HR. Manji prigovor je taj da česte riječi iz HR su npr.štrokav, brmbljača, apljav, prekljapača ... Ono, majke mi, ja za ove riječi nikad čuo
I drugo, mrvu je logika naštečena - npr. izvanzemaljci skupljaju jezike i vjerujem da imaju dovoljno iskustva da naprave procjenu kakve su to riječi i što one znače u kontekstu (da ne bi samo tako asimilirali prostote). Smatram da je humor dobar, samo da je još logičan i priča bi bila baš onako, da ti legne!Ivan Lutz - Ljudi smo, nismo životinje
Ovo mi je jako zanimljivo i općenito mislim da je jedna od naj Lutzovih priča koje sam do sad pohvatao. Pozadina svijeta je dobra i sviđa mi se ugođaj. Opet, imam tu nekih logičkih problema. Konkretno, jedan: ako svi razumiju da uskoro neće biti y kromosoma, onda je očigledno da neće biti ni rase. Zar se ne bi to nekako moralo riješiti čisto preživljavanja radi?
Ziggy Dorey - Povratak
Idejno fora, mislim da se autor čak mogao još malo poigrati idejama što bi bilo kad bi bilo SPOILER!!<<(u slučaju propadanja u crnu rupu)>>. Kao ideja mi se jako sviđa i bilo bi npr. fora napraviti literarnu radionicu s tim motivom da vidimo kako će to drugi autori također opisati.
Goran Sundač - Altamark
We got a winner. Meni bio i ostao favorit ovog broja Marsonicona i, moram reći, svaka čast autoru. Jako mi se dopala ideja i jako mi se dopala izvedba. Moooožda da je kraj mrvicu nekako zbunjujuć u smislu prelaska, bilo je par detalja koji su mi bili čudni, ali sveukupno, nadam se da će Marsonic imati što više priča ovakve kvalitete.
Goran Sundač - Torg
I ova je ok, ali slabija od prethodne. Dobro je opisana, srećom nije preduga za to što nudi.
Marija Blažević Zalokar - Povišica
Joj, nadam se da se autorica neće uvrijediti, ali ovo mi je malo na razini neke razrađene zadačnice u srednjoj školi. Ima dosta toga što bih mogao spomenuti, al evo par. Općenito, ako autor piše humor, a ovdje je to bio cilj, neka se zapita dali je to zaista smiješno. Moje iskustvo je da kada pišem humor da ako i ja sam crkavam od smijeha sam sa sobom dok tipkam, onda je to dobro. Ako to izostane, nije fora. Razni događaji u ovoj priči pokušavaju biti komični, ali koliko toliko uspjevaju biti eventualno simpatični. Par velikih logičkih rupa - zar je čitav planet imao poplavu (ionda se vrše rekonstrukcije) da su njihovi stanovnici morali biti poslani da žive na drugim planetima? Ako je gl lik tražio povišicu, koliko on u biti zarađuje ako je mogao platiti svemirsko vjenčanje stoljeća? Izvanzemaaljska diva se zove Pedro (??) i za kozmetiku upotrebljava tvar zabranjenju za uvoz na planetu - kakav je to metabolizam (i k tome to onda koristi tetak i super mu je). Poanta - pitam se koliko se i autorica ustinu zabavljala dok je pisala priču, nisam to osjetio u njenom pisanju i samim time je rezultat loš. Ono što je poztivno, sve je ok opisano, jasno se slijedi, teče.
Lea Luna - Bljesak tisuća sunaca
Nisam baš fan ove priče. Zadnji dio priče pogotovo, onaj o 4-5 rasa i njihovoj motivaciji mi je potpuno bio nejasan. Mislim da je autorica ponekad previše sklona poetičnosti (što sam naveo za prijašnju priču da može biti ok), ali kada krene objašnjavati razloge svojih likova i usput je opet poetična ... pogubim se.
Ratko Martinović - Par lavandi za ormar
Priča ima par fora momenata, ali je stvarno previše čudna na nekim djelovima da bih joj dao prolaznu. Generalno, primijetio sam da kod recenziranja Marsonic zbirki često komentiram manjak logike i nejasno opisivanje radnje koje ubija gušt u priči. Ovdje sam naišao najedan odlomak koji to potpuno demonstrira. Znam da će Ratko ovo čitati i napomena je da ovo stvarno nije nikakav pik na njega nego bih samo htio pokazati o čemu pišem i da to nisu neke generalne nebuloze.
Dakle, prije početka odlomka smo pratili dva lika, tip i žena, koji odjednom u toj priči nestaju. Prelazak je na nekog Clarkea i totalno sam se zbunio tko je odjednom taj. To se događa kad izvanzemaljska delegacija NASILNO (a kasnije doznajemo da su htjeli biti miroljubljivi) odjednom ulazi u brod. Stvar ide ovako:
Clarke nije ni stigao dovršiti, a vrata su već bila otvorena. U panici su svi tražili Maru i Martona no oni su bili u nesvjesti, zbog nepoznatog razloga, s Martonovim sretnim osmjehom na licu. Obasjani žarkom svjetlošću, vojnici spuštaju oružje na koljena i čekaju prvu naredbu.
Moj komentar - kasnije se shvati što se zbilo s Martonom (tek u drugom čitanju), ali u ovom trenutku, pratio si ih par rečenica prije ove, odjednom ih nema nigdje, nije ti jasno što se zbilo jer ti ništa nije opisano - kakav odjednom osmjeh na njegovom licu?
Ide dalje:
"Lijep pozdrav, mi smo Fexaliqu..."
Gotovo baršunasti glas prekinut je padom na pod. Bića su nepomično ležala pored oklopljenih vrata, trzajući se i jecajući. Vojnika Bradleya su podsjetili na ...
Dalje slijedi opis izvanzemaljaca. U tom trenutku meni uopće nije jasno što se tu zbilo. Oni ulaze, odjednom su na podu. Da li se to desilo zbog vojnika, jel se nešto ubacilo, jel ih netko napada, jesu li to svi izvanzemaljci ili samo neki, da li je među njima neka pomutnja ... dakle, ne tako silovito ubrzati nego pojasniti čitatelju što se zbilo. Da, kasnije dobivamo pojašnjenje, ali izvedba je takva da me potpuno pogubi.
Nakon opisa ide dalje:
Udarac je prekinuo ukopana tijela vojnika i status quo nastao zbog šoka i slijeganja ramena. Bića su uvućena u svoj matični brod, a G.W. Bush (ljudski brod) iznenada je pogođen salvom fotonskih granata.
Moj komentar:
Koji točno udarac? Pada tijela izvanzemaljaca? Da li vojnici sliježu ramenima, tko točno? Tko je uvukao bićau brod, kako? Uzmimo u obzir da su se svi porušili, zar ne ... I odjednom su ovi pod paljbom. Dakle, to se desi u doslovno 5 rečenica otkako su izvanzemaljci rekli "lijep pozdrav".
Ide dalje:
Prekrasan miris, poput ljubičica- očito došao od strane izvanzemaljaca, još nije napuštao dio gdje su se ukrcali i već se pomiješao s mirisom rastaljenih legura. Sreća u nesreći je da putnici ništa ne osjete zbog začepljenih noseva i mogu nesmetano upravljati brodom.
Moj komentar:
Miris rastaljenih legura? Tek sam kasnije skužio, valjda od fotonskog napada? To je ok, nego, otkud su odjednom putnicima začepljeni nosevi? Mislim da se to nigdje ne referira prije (provjerio sam)...
Priča dalje:
Pogon je brzo uključen i bijeg u obližnju maglinu urodio je plodom.
Komentar:
Prije ovog odlomka navedeno je da brod izvanzemaljaca tehnološki puno napredniji, brži, sposobniji i sl. Kako su ovi mogli pobjeći?
Ukratko, nadam se da je jasnije. Ovo pišem s namjerom da pokažem kako neki čitatelj doživljava napisano i da onda autor može shvatiti da ako je njemu jasno, nije i drugome. Daleko od toga da se tomeni i ostalima ne događa, ali jbg, to je u osjetno manjoj mjeri i ako se to desi nekome iskusnome onda je to gaf. Ratko ima nešto iskustva u pisanju, ali ne znam da li mu je itko ikada ovako pokazao rečenicu po rečenicu da vidi što se zbiva. Zato napominjem, ovo nije soljenje pameti, ovo je standardna praksa koju su i meni pokazali i koja mi je jako POMOGLA da unaprijedim svoje pisanje i način kako razmišljam o svojim pričama. Zato plz, shvatite to dobronamjerno.
Ziggy Dorey - Nikada nećemo položiti oružje
Slično kao i priča "Povišica", ovo je trebao biti humor, ali se na žalost svodi na hrpu (ne baš smiješnih) slika koje su u načelu nanizane jedna za drugom i utapaju se u moru istih. Isto pitanje - da li se autor uistinu zabavljao dok je ovo pisao? Da li je dao na čitanje nekome i pitao da li im je ovo smiješno? Ja bih eventualno mogao reći da je simpatično, ali sam siguran da to nije efekt koji je autor htio postići.
Evo ljudi, ja sam napravio najbolje od sebe da dam iskreno i s par savjeta za koje znam da bih ja prije bio sretan da ih dobijem. Znam da kritika nije laka za prihvatiti, ali jbg, ako se ima volje za pisanjem, ovo je samo motivacija da se razmisli kako se to može još bolje. Ako ne želite da više pišem recenzije Marsonikona, recite i šutim zauvijek.