Zbirka Marsonic br. 3

[proteus77]

Evo, sav radostan objavljujem da su odabrane priče te naslovnica za zbirku, treću po redu, a prvu gdje su nakon natječaja uvršteni i ljudi izvan kruga brodskih autora.

Popis na: http://www.marsonikon.com/

Čestitke i Ivoru koji će za svoj rad na naslovnici biti nagrađen sa 200 kn.

Zbirka izlazi za Marsonikon 2013., svi odabrani autori besplatno dobivaju zbirku (klasično, ili osobno ako dođu na kon ili će im biti poslane na kućnu adresu).

Čestitke od mene još jednom, naročito uredniku zbirke Leonu na velikom trudu. Samo da kažem da je na natječaj došlo 30-ak priča.

Samim završetkom ovog natječaja počinje i rad na broju 4, koji bi prema planu trebao izaći početkom prosinca, dakle vremena za slanje priča imate...

[SAMSUILUNOV OTAC]

Čovječe, ovo izgleda impresivno. Pogotovo za tako mlad fanzin. :notworthy:

[Nazir]

Super! Čestitam organizatorima + uvrštenima + svim sudionicima :love:

Može info, čisto me zanima, koliko ste dobili prijava za ilustracije?

I drugo, da li imate za br. 4. neku specifičnu temu ili je slobodna?

[proteus77]

Čovječe, ovo izgleda impresivno. Pogotovo za tako mlad fanzin. :notworthy:

Marsonic je zbirka priča, nije fanzin. Možda te ilustracija navela na takvu pomisao... :zubo: Fanzin budemo valjda iskemijali isto do konvencije...

[proteus77]

Super! Čestitam organizatorima + uvrštenima + svim sudionicima :love:

Može info, čisto me zanima, koliko ste dobili prijava za ilustracije?

I drugo, da li imate za br. 4. neku specifičnu temu ili je slobodna?

Hvala na čestitkama! U ime onih koji sve to odrađuju, ja nemam baš veze s tim, pa da ne ispadne da se kitim tuđim perjem. :angel:

Rečeno mi je da je stiglo 15 ilustracija.

Što se tiče broja 4, tema će biti slobodna, taj broj bi trebao ići krajem godine. Pretpostavljam da će tematski broj biti ponovo za Marsonikon 2014 (dakle za zbirku numero 5), tema još naravno nije određena.

[Afro]

Moram reć' da sam bio zatečen kad sam dobio obavijest da će mi priča biti objavljena - prvi put poslao priču uopće, a sve zajedno ih nisam napisao niti deset (od kojih je većina već ovdje).

Nego, kad smo već kod toga, zašto autori priča koje će biti objavljene nisu dobili kakav naputak kome se javiti kada (i ako) dođu do Broda? Nisam daleko (kakvih 50 km), pa planiram doći. Organizacija bi trebala biti malo, jelte, konkretnija.

[proteus77]

Jel može pomoć?

Trebao bih poslati poštom Marsonic 3 Davoru Šišoviću u Pazin, da uzvratim za besplatnu Psiho pitu sa Sferakona. Međutoa, nemam adresu, jel može netko nekako (najbolje privatnom porukom, ako može) da mi pošalje njegovu adresu, ili bar mejl pa da se s njim dogovorim...

Eto, toliko, hvala!

[Xaotix]

Davor ti je tu na forumu pod nickom "davors" pa ti se možda javi direktno.

A što se samih Marsonica br. 3 tiče...
Niste bili u Slavonskom Brodu, ne vjerujete pošti, ljeno vam je tražit nekog tko putuje ili
žicat, a htjeli bi svog Marsonica na polici u Zagrebu i okolici?

Zato se za vas brine babo Horak!

Za svoj Marsonic mu se javite na adresu:
davorin.horak (at) hangar7.hr

Cijena nabavna, 20 kn komad!

A ako niste u okolici Zagreba, nego primorskiji, javite se, smisli ćemo nešto! :hehe:
(Liburnikon će svakog trena...)

[proteus77]

Je, ne javlja mi se davors, a poslao sam mu mejl na adresu koja je vjerojatno točna (hvala Naziru na njoj).

Ovako, ja ću krajem lipnja- početkom srpnja doć u ZG, pa planiram onaj prvi utorak u srpnju doć u Sferu (2.7.). Hoću li zateći tamo ikoga, imate li ljetnu pauzu? Mi u Orionu imat ćemo zadnji sastanak 28.6. pa onda ljetni filmski maraton u srpnju (13. kat i trilogija Matrix) i onda pauza do pred kraj 8. mjeseca...

Xaotix, kako je bilo u Sferi prošli utorak, jel bilo zainteresiranih za priče iz Broda?

Da ne zaboravim, donijet ću 5-6 komada fanzina Svemirski Brod (jedan obvezno Dagiju, drugi za knjižnicu Sferinu, ostalima ostatak, naročito zaboravnima koji su bili na Marsonikonu, a fanzin pokupili nisu :fuch: :zubo: ...).

[Xaotix]

Hoću li zateći tamo ikoga, imate li ljetnu pauzu

Nema pauze Mi se motamo onuda cijelo ljeto.
Jedino što 2.7. nismo u svojim prostorijama nego u Booksi na Žiljakovoj tribini. Moram još provjeriti, ali raspored će biti na sajtu.

[Xaotix]

Čovječe, ovo izgleda impresivno. Pogotovo za tako mlad fanzin. :notworthy:

Marsonic je zbirka priča, nije fanzin. Možda te ilustracija navela na takvu pomisao... :zubo:

Na ilustraciji piše zbirka, u impressumu časopis (da ne mislite da nema pažljivijih čitatelja).Dajte se dogovorite, pa nam javite

A evo sad i o zbirci. Mene su ovdje najviše zanimali lokalni autori i kod njih se definitivno vidi napredak u odnosu na prvi Marsonic. I ovdje ima priča nedovršenog ugođaja, kao i u SferaKonskoj (Baš me zanima da li je to trend za ovu sezonu), ima par jako zanimljivih ideja, a tematski je zaista šareno. Ukratko, OK zbirka, s par dobrih i par svakakvih priča, a primjetio sma da mi se minusi uglavnom vrte oko nelogičnih elemenata, kao da priče nisu dovoljno sazrele.

A sad nadugačko:
Ivan Lutz: Iza Obale
Koncept stupnja slobode kao valute, u stvari kastinski sistem, je zanimljiva ideja, ali malo mi pada na kasnijem objašnjenju funkcioniranja cijelog svijeta. Samo 18 ljudi koje je prekršilo zakon u 150 godina? Ivan podcjenjuje kakva smo stoka. :zubo:
Ima mi previše pridjeva kojima se dočarava raskoš, pogotovo “fin” i “najfiniji”. Nisam brojao, ali ima ih dovoljno da mi zagrebe po očima.

Sanda Hančević: Prvi poljubac na Silvaniji
Bit će da će u budućnosti Balkanci pozdipiti za sapunicom baziranom na Gustavu Schwabu, bar po imenima, Perzefona i Nikodam Iz naših krajeva, sudeći po prezimenu...
Ideja teraformiranog svijeta nije loša, ali konačni razlog ekspedicije mi ne drži vodu, uz potpuno nevjerodostojnu zavjeru provjere je li svijet pogodan za život (I to potpuno kontrolirani svijet!)
Pomalo nezgrapan tekst, uz prekinuti kraj, kojem nedostaje završetak priče.

Paula Borošak: Drugi svjetovi
Opet imena. Kalesi, Ktar? Previše GoT-a i StarTreka?
Cijela priča postoji zbog zadnje dvije (izvrsne) rečenice. Kvaka je što su nakalemljene na dio priče prije njih. SPOILER!!<<Glavni lik se uopće ne sjeća Zemlje, otišao je kad je bio star nekoliko mjeseci, trenutno živi izvrstan život, sve mu je divno i krasno. I u jednom mu trenu događaj kakvih se nagledao na stotine izazove težak napad nostalgije i tuge? Radoznalost bi imala smisla, ali ovakva bol u grudima nema, osiam ako se ne želi uloviti suosjećanje prema glavnom liku.>>.

Davorin Horak: Pip i Abela
Ovdje tema nije najorginalnija, ali je izvedena korektno. Još da na početku nema onih suza na kiši posuđenih iz Bladerunnera…
Al kad govorimo o suosjećanju, u ovoj priči ih lik, za razliku od prethodne, na kraju svojim i zaslužuje. Pretjerana liričnost i bogatstvo opisa bi bili višak da se ne radi o pjesničkoj duši. Ovako, pašu mi u priču.


Adnadin Jašarević: Leonardo 2300
Kako je krenulo, već sam se zabrinuo da će ispasti stari jeftini twist kako je Leonardo u stvari došao iz budućnosti. I iznenadih se! Ok priča, s nekoliko (meni) suvišnih detalja koji kvare dojam (ime astronauta, konačna kataklizma, 30 milijardi stanovnika…)

Gordan Sundać: Izviđač
Eto nam i tjelokradica. Ovdje mi je glavni problem nedosljednost. Prvo je riječ o osvajačima koji iscijede domaćina i onda skaču na drugu planetu, pa se glavni lik ponaša kao da nije riječ o osvajanju, nego o dobrohotnom preuzimanju, pa na kraju s užasom shvaća da su ipak osvajači... To se sve na kraju rastegne i miješa s pamfletom o Zemljanima, pa dijelovi jednostavno ne sjedaju na svoje mjesto.

Stevan Šarčević: Dah lokomotive
Evo jedne OK priče, Siriuskog štiha. Nažalost, to joj je glavni problem, bila bi super prije 30ak godina.
Inače mi je solidna i snažno napisana, ali čim se maknemo od glavnog lika, sve oko njega nema smisla. SPOILER!!<<Tko još šalje usamljenog pilota na let dug 40 godina?>>

Mario Pejaković: REM portal
Kroz portal se može proći smao u snu, a onda obojica prođu tokom razgovora?
Pomalo naporna rasprava, s filozofskim ponavljanjima, ali s dovoljno detalja i prepucavanja prijatelja da ipak bude prirodna. Još bi mi bolja bila da da se likovi ne zovu Gald i Eld, i stalno si ponavljaju imena tokom dijaloga, kao novinari u Dnevniku.

Teuta Butuči: PI prodavačica identiteta
Evo nama i cyberpunka, sa svim svojim elementima, od virtualne stvarnosti i žice u lubanji, pa do tjelesnih modifikacija. Možda je Teuta htjela u priču ubaciti malo previše njih, a čini mi se i da je izostavila neke druge(ljudi koji ne postoje u mreži su previše zanimljivi detalj da bi se samo tako pojavili na kraju). Sve u vemu nije mi loša, iako možda malo previše stisnuta.
Zanimljivost; ovdje ima par rečenica koje se ponavljaju. Ne znam da li je namjerno, ili je riječ o štampraskoj grešci, ali na kraju super sjedne kao glitch u izvedbi programa.

Nenad Pavlović: Događaj veka
Hm. Dio priče koji je dobar nema veze s Sfom (osim kataklizme u zadnjoj rečenici)
Dio koji ima veze s SFom je na nivou osnovne škole... Da li je naljepljen da bi se kvalificirao za natječaj? Kao da su ga pisale dvije različite osobe... :scratch:

Ratko Martinović: Muha
Kad je na kraju autor objasnio poantu 3 sloja priče, krenuo sam čitati ispočetka, tražeći detalje koji bi potvrdili to objašnjenje. Nisam ih našao, osim dijela o teatru apsurda koji bi svašta mogao objasniti, da drugi sloj ne kvari svu tu apsurdnost jer još i ima nekog smisla. Veliki problem: infodumpanje. Čak ima cijelo “poglavlje” koje je infodump u kojem Danarh drži monolog samom sebi.
Eh da, agenti CIA-e koji prate Premiership ligu? :scratch: To mi je došlokao naznaka da su oni četvrti sloj svega, a a su vani neki drugi igrači koji...

Marko Lubar: Prethodnica
Heh, Svemirski marinci, filmksa akcija od početka do kraja, s pivcem na kraju.
Malo kritike vojne praznoglave zadrtosti, da ne bude preplitko.
Već viđeno, al izvrsno odrađeno!

Ziggy Dorey: Spoznaja
Kužim što je pjesnik htio reći, al mi stvar jednostavno ne leži. Biće kome je strana čak i forma kipa, al iz njega čita osjećaje? Ne pomažu ni vrlo nezgrapne vizualizacije (zgrade smrvljene u prašak na kojma rade ekipe za čišćenje ruševina?)

Lea Luna: Znatiželjna
Ok priča, ali s previše likova. Ima još par nekonzistentih detalja (U jednom trenu se spominju poginuli članovi posade, strah od nekakve zaraze oko koje svi dižu galamu, ali nakon tih par rečenica ni glasa o tome), al sve u svemu nije loše.

Živko Prodanović: Molitva
U početku mi je bila... onak. Onda sam malo pogledao oko sebe, po novinama, netu, među ljudima, i sad se brinem da je ovo u stvari zastrašujuće istinito proročanstvo!
Onima koji brže pale će biti dobra i iz prve

[Afro]

Marko Lubar: Prethodnica
Heh, Svemirski marinci, filmksa akcija od početka do kraja, s pivcem na kraju.
Malo kritike vojne praznoglave zadrtosti, da ne bude preplitko.
Već viđeno, al izvrsno odrađeno!

Što reći, nije grijeh učiti od boljega.

Osim toga, uopće pokušaj pisanja priče koja ide u tom smjeru neizbježno vuče usporedbe sa Heinleinom ili Haldemanom. Nešto kao kad napišeš fantasy, pa se i tebi samom čini da si prepisao Tolkiena. Perjanice žanra, koliko god da su svjetionici kojima treba težiti, toliko su i prokletstvo za svakog pisca.

P.S. Originalno sam poslao ovu priču, no diskvalificiran sam jer je bila tek duplo duža od propisanog. "Prethodnicu" sam skuckao za cca. dva sata jer sam bio u cajnotu (čini mi se da je to poznata situacija ovdje).

[Nazir]

Ivan Lutz: Iza Obale
Prva priča se bavi zanimljivom idejom podjele ljudskog prostora kao neke vrste valute. Idejno, to mi se svidjelo. Prigovor mi je u tome da je to autor pokušao objasniti nekim novim ekonomskim sistemom koji mi nimalo ne drži vodu (npr. svi imaju apsolutno sve što požele i do take budućnoti je došlo nekakvim novim dogovorom budućih vlada). Mislim da bi bilo zgodnije da se autor nije uplitao u ta "ekonomska" pojašnjenja (gledam to s osobne strane, da želim napisati priču koja ima takav element vjerojatno bih odustao jer ne bih znao kako to napisati da bude uvjerljivo) i da se potpuno fokusirao na ideju krugova. Kraj mi je mrvu meh, da se doslovno samo 18 ljudi usudilo preći dalje i da nikome iz prvog kruga (koji je navodno krcat čovjek na čovjeku) ne pada na pamet da učini isto što i gl. lik. Kažem, sviđala mi se ideja, možda da se Lutz malo još mrvicu pozabavio njome umjesto objašnjenjima kako je do toga došlo ...


Sanda Hančević: Prvi poljubac na Silvaniji
Tu dolazimo do prvih priča koje su mi imale previše rupa da bih guštao. Pod broj jedan, ovo je moj osobni problem, ali ne mogu preko toga - isto kao u filmu Prometej, imamo educiranu znanstvenicu koja dolazi na nepoznat planet i onda, eto zato, ona odlučuje skinuti kacigu skafandera. Film Prometej je bio prepun takvih užasa zbog kojih me dan danas boli glava, a onda naiđem na takvo nešto tu ... Jbg, rekoh, moj osobni tik.
Da se vratim na priču, malo mi je previše "ljubić" profila i tu mi djeluje pomalo neuvjerljivo. Pojašnjenje da "zla udruga / vlada, tko god" testira novi planet tako da ostavlja ljude na njemu i vidi "hoće li preživjeti" je vrlo naivna i logički rupovita (jer, da im pomognu, nisu tamo stavili životinje da stvari "ne bi otišle izvan plana"?).
Pozitivnu stvar koju moram napomenuti jest da je priča JASNA. To je, nakon ostatka zbirke, stvar koju moram istaknuti. Autorica dobro vodi radnju u smislu da ti je jasno što se događa, tko tu koga i sl. i to je dobro. Evo, samo da maaaalo razmisli o svojim pojašnjenjima i na konju je.


Paula Borošak: Svi svjetovi osim mog
Druga karakteristika brojnih priča u zbirci je da opisuju neku "situaciju". Dakle, nema neke konkretne radnje, više se opisuje ljudsko stanje / osjećaj / pozicija. S obzirom da sam također autor više priča, prepoznajem to jer i sam imam takve ideje, ali ih odbacujem jer često pate od manjkavosti radnje, obrata, ponekad loše karakterizacije, uzbuđenja i sl.

U priči Paule rekao bih da je to nešto tog stila. Ima tu ideju da je čovjek, eto, vidio svega, ali svoj svijet nije. I to je to. Ideja kao ideja je zgodna, ali u biti čitaš puno opisa raznih situacija da shvatiš kako je tom gl. liku i da je on sjetan. Problem je da je priča tako kratka da se čitatelj ne stigne suživjeti s tim likom, nama je svejedno za njegovu sjetu, a opet, da je priča duža, bila bi naporna i puno bi više zamorila čitatelja. Opisuju se neke "simpa" situacije prevoditeljskih gafova, ali sve je to samo zbog te neke sjete, ideje koja nije bog zna kako emotivna da bi mi na kraju bilo bitno. Opet, priča je jasna, nisam imao problem s praćenjem i tu stavljam plus.


Davorin Horak: Pip i Abela
Davorinova priča mi se dopala i mislim da mi je najbolja u zbirci. Pipi Abela su dosta zanimljivo opisani kao tandem i čine čitanje zahvalnim, fora ti je vidjeti kakvi su. Malo prigovor za Pipa, on je kakti pjesnička duša, ali mi nije jasan kao takav, zašto je takav, da li je on po nečemu poseban ili je to lik koji jednostavno uživa u čitanju poezije i sl. Za Abelu se, s druge strane, potpuno razumije što je.


Adnadin Jašarević: Leonardo 2300
Ok, temeljni prigovor je logika priče. Desio se neki armagedon - ako sam dobro shvatio, skrivili smo si ga sami, tisućama nuklearki koje su posijane po zemlji. I onda to gl. lik ide mijenjati na način da nas gurne 500 god. tehnološki brže. I ... postigne što? Da se 500 god. ranije uništimo do kraja?


Gordan Sundać: Izviđač
Opet neke logičke manjkavosti. Ta rasa je tako super da je sposobna ići u tijela drugih rasa. I onda oni od njih uzimaju razne VRLINE (s razlogom caps) i svejedno su kao rasa potpune svemirske pijavice koje idu od planeta do planeta i uništavaju tuđe rase i resurse. Jesu li čuli za samodostatnost, obnovive resurse? (kad su tako napredni) I drugo, ne vidim tu scenu u kojoj se doktori veselo smiju pored kreveta umirućeg pacijenta (da, eto, pokaže kako su ljudi ZLI i kako samo zaslužujemo umrijeti jer smo užasni kao rasa). Autor me nije nimalo uvjerio u svoju tezu.

Stevan Šarčević: Dah lokomotive
Hm, malo me zbunila po nekim svojim djelovima. Na momente sam imao osjećaj da čitam neki steampunk u svemiru (ne znam da li je to namjerno ili se autor tu malo pogubio u opisima?). Priča obrađuje već dosta staru temu psiholoških muka samoće u svemiru i samim time je malo "već viđeno", ali, da napomenem, dosta je OK napisana. Malo mi je rupovita motivacija lika, odnosno, logika da bi korporacije poslale jednog čovjeka da 20 god. sam upravlja strojem. Kažem to jer, vidi iznenađenja, na brodu postoji masa ljudi koji su smrznuti i čekaju kraj puta. Zar se nije mogla napraviti neka rotacija, način da se čovjeku olakša misija koja je ovako osuđena da propadne jer će on sigurno prolupati? Eto, znam da sad izgledam pametniji, ali ovo su mi pitanja koja su me mučila dok sam čitao priču. Dok god imam ta pitanja očito me autor nije uvjerio u svoju logiku i samim time ne mogu uživati u priči ...


Mario Pejaković: REM portal
U ovoj priči ti je jasno što se događa, ali njena logika (a logike se autor u zadnjoj rečenici ionako odriče) poprilično ne stoji. Ok, prihvatimo da je gl.lik sposoban napraviti to što je, ali priča je opet ono što sam prije napisao, samo idejna (daleko putovanje u REM fazi sna) bez neke razrade, twista koji nas natjera da se zamislimo ... Možda da je malo konkretizirao stvari, poigrao se s mogućnostima takvih putovanja ... ne znam. Ovako ispada OK dijalog i jednom potencijalno zanimljivom idejom.


Teuta Butuči: PI prodavačica identiteta
E, tu je onaj problem da na momente stvarno ne razumijem što se dešava. Nisam mogao pohvatati svijet i njegova pravila, a onaj akcijski dio je dosta nerazumljiv (iako mi je to jako žao jer je potencijalno moglo biti dosta dobro). Po meni, volio bih da je autorica taj akcijski dio bolje pojasnila (po uvjetom da uopće ona ima jasnu sliku što se dešavalo) i da npr. gl. junakinja shvati tko su ti ljudi, da uvidi nešto što bi joj promijenilo život, način na koji djeluje i sl. I onda to zaboravi. Ovako samo ispadne da joj je dosadno, bilo je NEŠTO (ne znamo baš što) i ona je to zaboravila. Ti slegneš s ramenima i ideš dalje, a mogao si kao čitatelj zastati dulje od trenutka da se zamisliš. Plus je taj da ima zanimljivih elemenata i možda bi bilo fora da autorica napiše još pričau tom svijetu.


Nenad Pavlović: Događaj veka
Prijelazi između sf / normalnog djela su veoma nezgrapni i jedino po nekim "pipcima" skužiš da se odjednom radi o nekom sasvim drugačijem mjestu. Koja je bila poanta ove priče, nije mi jasno. Ok, zemlja je uništena, ali što su uopće izvanzemaljci htjeli i kako je onaj seks mogao dovesti do pada tog broda na zemlju ... Jbg, trebalo bi sjesti s autorom na kavu i krenuti jedan po jedan detalj da on sam shvati kako čitatelj doživljava priču i sukladno tome da je sredi tako da ga se barem može shvatiti. Ovako sam ostao samo upitnik.


Ratko Martinović: Muha
Ratko općenito voli teorije zavjere pa je logično da je krenuo u tome smjeru i ovdje. No, čemu doslovne definicije nekih pojmova ili postavljanje zagrade da se ubaci latinski izraz nekog pojma? Neke dijelove nisam shvatio dobro (ono o radniku koji bježi u svemir) i, općenito, mislim da je priča trebala još malo poliranja. Žao mi je jer idejno ima dobar potencijal. Fora je da se na kraju pokazuje da su opet i CIA agenti u svojoj matrici.


Marko Lubar: Prethodnica
Ovdje ima dosta akcijskih djelova koji se lijepo prate i to je dobar dio. No, kraj stvarno nisam shvatio. Čovjek je uništio robota, završava na suđenju, a šef nikada neće dobiti unaprijeđenje? Pomalo previše nejasno (zašto, što se u biti zbilo?) i zato mi je žao da nije malo bolje zaključeno.

Ziggy Dorey: Spoznaja
Ovo je jedna od onih nejasnih priča koje kakti dobivaju svoje pojašnjenje, ali mi je bilo previše teško za praćenje da bih na kraju sa zadovoljstvom rekao "vrijedilo je". Kao što je Xaotix napisao, čitanje osjećaja iz kipa je logička rupa. Kontaminacija izvanzemaljske vrste zbog čitanja tuđih emocija je čak potencijalno zanimljiv element, ali nema razrade te ideje nego umjesto toga previše nejasnih opisa kroz koje se moraš mučiti da bi ih prošao.

Lea Luna: Znatiželjna
Uh, ovdje sam stvarno izgubio sljed u prvoj polovini priče. Išao sam čitati polako, rečenicu po rečenicu da shvatim što se zbiva i samo sam dobio masu nejasnih slika i nejasnih sljedova događanja od kojih sam sve više gubio strpljenje. Tek kad krene drugi dio priče počinjem shvaćati što se događa, ali onda to opet tako nekako naglo završava i ne shvaćam što se desilo. Cura je na kraju preživjela, ali kako, što se tu točno zbilo, tko tu koga ... to mi ništa nije ostalo jasno i to mi je žao jer me autorica zaintrigirala, ali mi nije dala rješenje.

Živko Prodanović: Molitva
Fora završnica (i zbirke i priče). Vješto napisana.


Sve u svemu, priče u zbirci po meni pate od tri stvari:
1) Često su nejasne - što se dešava, koja je poanta ... To nije samo na razini cjeline već i odlomaka i rečenica.
2) Logika je previše nategnuta - da autor / autorica samo s nekim porazgovara o priči i pita za moguće nedostatke, ovi problemi bi odmah isplivali na površinu i bilo bi jasno da to ne smije tako ići. Ovako to ostaje čitatelju, a to nije fer prema njemu / njoj.
3) Pojava kada autor kreće samo od THE ideje / situacije i osmišlja koliko - toliko prihvatljiv omot za tu ideju. Smatram da priče bazirane na jednoj rečenici / momentu previše često ispadaju nezgrapne i da se previše osjeti taj "omot", kao da je malo nasilno postavljen.

Preporuka - razmisliti o priči kao cjelini, ne bazirati da priča bude dobra na tom jednom momentu nego razmisliti o priči koja će biti dobra za čitanje CIJELO VRIJEME. Kao čitatelj želim uživati u priči od njenog početka, ne želim se nasilno probijati kroz nju da bih došao do do one krajnje poante. Ako se moram probijati do kraja, onda ima velika mogućnost da ću biti frustriran i da ću na tom kraju reći "ma koga briga" jer sam bio ljut, a nema potrebe za time.

Za slj. broj, ako je moguće, stvarno bih preporučio da uredništvo malo više komunicira s piscima i da pokušaju srediti pojedine elemente prije objave. Mislim da bi dijalog urednika i pisaca bio jako dobar i da bi to snažno podiglo razinu zbirke. Znam da je to više posla, znam da je to teže, sve mi je to jasno ... No, ima tu previše ljudi koji (očito) žele i imaju volje, a saaaaamo malo je potrebno da ih se usmjeri, da im se koji savjet i evo, bilo bi super!

[Afro]

Marko Lubar: Prethodnica
Ovdje ima dosta akcijskih djelova koji se lijepo prate i to je dobar dio. No, kraj stvarno nisam shvatio. Čovjek je uništio robota, završava na suđenju, a šef nikada neće dobiti unaprijeđenje? Pomalo previše nejasno (zašto, što se u biti zbilo?) i zato mi je žao da nije malo bolje zaključeno.

Tek sad vidio, ali ću svejedno pojasniti: dakle, uništio je robota i završio je na suđenju jer je prekršio zakon (i ja sad vidim da sam taj dio mogao maaalo bolje pojasniti), koji očito ne dopušta diranje u vlasništvo korporacije koja je robota sastavila. Unaprijeđenja nema zbog zapovjedne odgovornosti - ta koja vojska nagrađuje časnika čiji vojnici naprave, da 'prostiš, sranje?

Dakle, vojnik je uništio robota kojeg nije smio, zbog toga ostaje kraći za glavu, časnik ne dobija promaknuće i do kraja karijere će ostati u blatu do koljena. U finišu priče vojnik (prijatelj streljanog) i spomenuti časnik ispijaju pivo koje im baš ne prija. Ali oni su vojnici i život je kurva. Eto.