NOSF forum

Netko je ovo napisao na Pardusovom forumu, a meni se prosvijetli. Što ostali misle?

This whole 'post-apocalyptic' dystopia seems to be an American phenomenon. There are numerous examples in European history where a society has endured despite 'the state' collapsing. Of course a sudden catastrophe will inevitably create pandemonium but society will always adjust to the new reality.

During the 40s, it's well documented in all countries ravished by the war. Especially those that suffered a complete collapse of civil authority upon defeat (France, Netherlands, Italy, Germany etc), that the organs of the state endured despite the absense of civil authority. Post clerks and railwaymen continued to operate these services despite any direction from a centralised government.

I really cannot see any situation where we'd regress to the pictures some paint here.

Maybe it's a cultural thing but I'm not so pessimistic about the future. Gangs of malnourished youths, each with masters degrees and limited job prospects assaulting my homestead for my few tins of beans doesn't seem likely in the near term.

Ja mislim da bi prvo trebalo definirati "postapokaliptično" i "distopiju". :zubo:

Činjenica je, međutim, da Ameri imaju vrlo soft spot za ideju nefunkcioniranja državnih službi (ne nužno njihovo nepostojanje), što se lako može povezati s njihovom poviješću (osvajanje divljine, manifest destiny, yadda yadda) kao i sa cijelim brižljivo odnjegovanim mind-setom da je država zapravo fujbekino (vidi pod: Ayn Rand). Iz čega bi se na prvi pogled očekivalo cijelu hrpu pozitivno-anarhističke literature, ali im za zamisao funkcionalne anarhije fali koncept zajedništva (communism! ewww!) koji je u Europi, povijesno, ipak drugačije prolazio -- pa su zato i pošte i bolnice funkcionirale i kad nije bilo centralne države koja bi im to naredila.

tl;dr: "rugged individualism".

Daleko od toga da su Ameri prva, zadnja a i jedina nacija koja si misli 'da nema nas, sve bi dovraga otišlo' tj. 'kad mene nestane, ode sve dovraga' ALI pitam se je li možda upravo taj stav *toliko* ukorijenjen u pore njihove skupne (pod)svijesti da si ne mogu pomoći i da to onda projiciraju upravo kroz tu opsesiju postapokaliptičnim distopijama.

Plus, tu bi se još štogod dalo izvući analizom: opsesija povratkom 'jednostavnijem načinu života' i zajednicama koje neodoljivo podsjećaju na onaj njihov mit o 'small-town America' ali i povratak u patrijarhalni sistem, jednostavnija vremena, jelte; trijumf malog čovjeka i duha slobode nad obaveznim diktatorima i silnicima koji vrše funkciju antagonista, gdje taj mali čovjek obično bude ili nešto totalno nevezano uz vodstvo/vojsku ali na kraju od njega postane pravi general/vođa (of the people, for the people), što bi valjda bio taj američki ideal da je jedini pravi čovjek za vlast onaj koji je 'a man of the people'?

Nabacujem ideje, malo je nepovezano, oprostit ćete :zubo:

Doduše, postapokaliptična obično podrazumijeva apokalipsu u vidu nuklearnog rata i sličnog zatiranja života na globalnoj skali, što je opet drugi par rukava od raspada centralizirane vlade tijekom svjetskog rata.

Ali distopije su pisali i pisci koji nisu USA born and bred, evo ti ih Orwell i Huxley. Doduše to su klasici žanra i imaju koju godinicu, ne znam koliki udio današnje distopijske fikcije otpada na pisce izvan granica USA :scratch:

LordShaper wrote:Ali distopije su pisali i pisci koji nisu USA born and bred, evo ti ih Orwell i Huxley. Doduše to su klasici žanra i imaju koju godinicu, ne znam koliki udio današnje distopijske fikcije otpada na pisce izvan granica USA :scratch:

Zato sam ja i napisala da bi prvo trebalo definirati termine. Čini mi se, naime, da se ovdje misli na jedan specifičan vid antiutopije, stvari tipa The Road i tome slično, u kojima se država raspadne pa se posljedično raspadne i društvo. Uoči, naime, da su eurodistopije, od Zamjatina nadalje, većinom opisi antiutopijskih društava koja obično imaju i sasvim funkcionalnu državu, samo ne dobru.

Vidiš, u originalnom postu nisam uopće primijetio riječ "dystopia"... Meni je to sasvim sporedno, mislim da je čovjek (a i ja) baš mislio na post-apokalipsu.

E vidiš, a meni je baš wording (i uporaba navodnika) zapeo za oko, protumačio sam da misli prvenstveno na distopije čiji je uzrok 'post-apokalipsa'. Zato sam se i uhvatio više distopičnog nego postapokaliptičnog dijela.

Btw @Milena --- agreed i dodao bih da se primjera takvih distopija može naći i kod Amera, recimo Fahrenheit 451, i tamo je država sasvim funkcionalna ali također i zla s velikim Z.

No, da se vratim na postapokaliptičnost. Mislimo li onda tu na stvari kao što su The Road, znači totalni kolaps i povratak skoro pa u kameno doba?

Ako se skoncentriramo na postapokalipsu, onda bih rekla da je vjerojatno doista u pitanju prvenstveno američki fenomen, no to se zasniva prvenstveno na tome što mi trenutno, osim Posljednjeg čovjeka Mary Shelley i nešto francuskih pripovijetki ne pada na pamet ni jedna neamerička postapokalipsa, a lijena sam guglati.

Ipak, čini mi se da nije nebitno što se govori o postapokaliptičnoj distopiji; naime, sama postapokaliptičnost ne mora nužno voditi u antiutopijsko društvo, samo -- naravno -- bitno drugačije.

Milena wrote:Ako se skoncentriramo na postapokalipsu, onda bih rekla da je vjerojatno doista u pitanju prvenstveno američki fenomen, no to se zasniva prvenstveno na tome što mi trenutno, osim Posljednjeg čovjeka Mary Shelley i nešto francuskih pripovijetki ne pada na pamet ni jedna neamerička postapokalipsa, a lijena sam guglati.

Ima kod Engleza, ovako iz glave: Wyndhamove Trifide i ine britanske cosy catastrophes. I neke stvari od Jamesa Herberta, 1948. mi pada na pamet (ako je to ono s nekakvom 'blood plague' koja utamani dobar dio čovječanstva tijekom WW2...davno je bilo da sam čitao). To jest, ako se koncentriramo samo na knjige, ako ćemo po filmovima i serijama tu su čini mi se Britanci jednako fascinirani postapokalipsom (Survivors, Threads i slično).

Da, vidiš, meni cozy catastrophes nisu zvonile kao postapokaliptične... iako zapravo jesu, točno je. Ma lijepo sam rekla na početku da treba definirati pojmove! :zubo:

Filmove inače uopće ne računam, nekako mi se čini da u tom pogledu vrijede potpuno drugačije zakonitosti.

Milena wrote:Ako se skoncentriramo na postapokalipsu, onda bih rekla da je vjerojatno doista u pitanju prvenstveno američki fenomen, no to se zasniva prvenstveno na tome što mi trenutno, osim Posljednjeg čovjeka Mary Shelley i nešto francuskih pripovijetki ne pada na pamet ni jedna neamerička postapokalipsa, a lijena sam guglati.

Jeremiah AKA Džeremaja, Huppenov strip, bi bio belgijski pogled na postapokalipsu, i to poprilično popularan na europskoj strip-sceni. Doduše, društva opisana u tom stripu zapravo funkcioniraju. Nekako. Uglavnom parohijalno. Nema više vlade Sjedinjenih država, ali ima gomila malih šerifa.

Urbana legenda kaže da je strip imao popriličan utjecaj i među filmašima i programerima igara preko velikih bara tako da bi, po toj legendi, "prvenstveno američki fenomen" imao dosta europskih korijena. Ne znam jel' legenda točna.

Što se tiče navedenih primjera iz europske povijesti - sve su to bili kratkotrajni kolapsi. Oni dugotrajni - eee, iza njih doista ostaju ruševine i nepismena plemena. Mohenjo-daro, majanski gradovi, postantičko Mračno doba - to su pravi primjeri temeljitog kolapsa društva. Samo ratni poraz uglavnom nije dovoljan za propast civilizacije.

Milena wrote:...pa su zato i pošte i bolnice funkcionirale i kad nije bilo centralne države koja bi im to naredila.

Hmmm... ne vidim apsolutno nikakvog razloga zašto pošte i bolnice ne bi funkcionirale i kada im to država ne naređuje!? Mislim, sa ili bez Države, i dalje će postojati potreba za dostavom paketa i liječenjem bolesnih, zar ne?

Kad smo već kod postapokalipse i distopija, a dotičemo se i filmova: moram svakom ljubitelju SF-a preporučiti knjigu Srećka Horvata "Budućnost je ovdje: svijet distopijskog filma". Knjigu ne mogu dovoljno nahvaliti, ono, u rangu s Peterlićevim knjigama... :notworthy:

Inače, zanimljiva teorija ovo što je Izitpajn citirao, podsjetilo me da pročitam napokon Brinovog Postmana (imam ga u originalu), meni je sasvim solidan bio i Costnerov film koji se baš bavio ponovnom uspostavom pošte kao prvim znakom vraćanja civiliziranom društvu. Što bi tome bio pandan u današnjem informatičkom društvu, ponovni postavljači televizijskih antena, satelitskih antena ili mobilnih baznih stanica... :scratch: :zubo:

Meni je recimo fascinantno što u zadnjem ratu smo izbjegli hranjenje "na točkice", što su redovno dolazile novine itd.

Možda da Izitpajn da link na taj forum, mene bi zanimalo više pročitati o tome. Hvala unaprijed.

Brumiko wrote:Jeremiah AKA Džeremaja

Da, zapravo Žeremija - ono Džeremaja se uvriježilo zbog ranih Strip-artovih prijevoda koji su preuzeli fonetiku iz engleskog, dok je frankofonima uvijek ostao sa Ž. Ali to je strip, nije knjiga, i koliko god možda utjecao na filmaše i druge predstavnike vizualnih umjetnosti, ne vidim baš da je ostavio nekog velikog traga na književnost, koliko god ga ja osobno volim.

Milena wrote:...pa su zato i pošte i bolnice funkcionirale i kad nije bilo centralne države koja bi im to naredila.

Hmmm... ne vidim apsolutno nikakvog razloga zašto pošte i bolnice ne bi funkcionirale i kada im to država ne naređuje!? Mislim, sa ili bez Države, i dalje će postojati potreba za dostavom paketa i liječenjem bolesnih, zar ne?

Naravno da hoće. Ali američke postapokaliptičke vizije jako često pretpostavljaju da nakon raspada centralne države nastaje partikularizacija u kojoj sve takve službe propadaju, a rugged individuals se moraju pobrinuti sami za sebe i šlus. Upravo se o tome pogledu na svijet i raspravlja. Jer bez njega ne bi funkcionirao Il Postino. :zubo:

@proteus77

Nema smisla da ti daje link :zubo: , rasprava je ustvari o Cipru i 'bailoutu' koji im EU nudi i čitavom clusterfucku koji je nastao, postapokalipsa i distopije su čisto usputno spomenute u tom i još dva posta i to je to.

LordShaper wrote:@proteus77

Nema smisla da ti daje link :zubo: , rasprava je ustvari o Cipru i 'bailoutu' koji im EU nudi i čitavom clusterfucku koji je nastao, postapokalipsa i distopije su čisto usputno spomenute u tom i još dva posta i to je to.

Aha, a ja mislio da se radi o nekom SF forumu. :zubo: Nevermind.