Ajmo :kava:
Novele
Lidija Beatović: gaRankuva
Prva loša stvar – par dana nakon čitanja morao sam pogledati u priču da vidim o čemu se ono radi. Dobra stvar je da se vidi da je priča pisana dobro, osoba zna stil. No tu je taj problem da je to sve što će ova priča ponuditi. Ima jednu zanimljivu „junakinju“ koja tek rubno spominje, a sve ostalo je, onako, mlako. SF element mi nije bio zanimljiv i više sam imao dojam da je priča napisana zbog znanja o jazzu, a ne poriva da se ispriča dobra priča.
Vesna Gorše: Zanfir iz morske pjene
Ovo je bilo zanimljivo, pomalo neočekivan lik i način na koji djeluje. Plus je što je i priča dosta sažeta pa se brzo pročita. Svidjela mi se, ali nije me pretjerano ni obuzela.
Zoran Janjanin: Hororac
Fora je
Sviđa mi se stil, atmosfera je dosta zanimljiva i ima dobrih ideja. Jedino, maaaalo mi je nedorečena na kraju. Ono, taj neki vrhunac koji se događa u hotelu bih inače protumačio da bi u „super“ priči bio tek uvod u nešto zanimljivije. Kužim zašto je i ovakva, ali kažem, neka mrvica mi malo nedostaje.
Veronika Santo: Kraj ljeta
Hm, koliko govori da je ovo (stvarno mislim da je) prva priča od Veronike Santo koja mi je ok? :zubo: Inače mi njen stil ne sjeda, ali ova priča ima zanimljivog gl. lika, možeš se suživjeti s njime i, onako, zanima te. Posebno je odličan element „Igora“ koji baš daje dobar štih priči i to je bila odlična ideja.
Marko Marciuš: Grbavi Igor
Fora priča, ima svojih elemenata. Sjećam se svega što je u njoj pa je to kakti plus, ali opet, nije mi ostavila neki dojam. U stilu, dovoljno je dobra da bude ovdje i ne znoji se „hoće li me skužiti?“, ali nije ni tako dobra da ću je se kasnije sjetiti...
Danijel Bogdanović: Onesvijetljeni
Hmmmm. Hmmmmm. Hm-hm-hm! Ne znam :zubo: Onako, išlo je dobro, stvarno je. I onda smo došli do Dvojnosti i nastali su problemi. Znam da s jedne strane vjerojatno želiš napraviti nešto „veliko“, a opet da se nije već desilo 10 puta pa pokušavaš nekako sa strane nešto novo, ali nekako, to baš nije ispalo to... Pitam se, možda bi bilo bolje da je Danijel dao priču prije na čitanje 5 ljudi i onda da mu svatko da viziju kako je on shvatio njegova pojašnjenja Dvojnosti i prema tome onda Danijel popravi svoje opise iste. Jerbo, ovako sam ostao malo previše zbunjen, a nisam siguran je li do mene ili do pojašnjenja. No opet, i da je to bilo super, nisam siguran da li bi priča imala „peticu“, više mi je za „četvorku“.
Milena Benini: Noć u Berlinu
Ako kažem da mi je najbolja priča ona u kojoj ima najviše seksa jel to nešto govori o meni?
Al u biti, u ovoj priči nema seksa, samo ga se puno spominje :zubo: No, ono što je bitno, priča je zanimljiva, stvarno dobro napisana (volim čitati priče od Milene) i, onako, ljudska je. Ima tu jednu ljudsku priču i u biti to je ono što je meni bitno.
Zoran Vlahović: Lov
E sad, kako sam rekao da je Milenina priča ljudska, tako to Zoranova baš i nije. Lov je u biti priča koja ima namjeru biti hard sf, to se vidi i to je ok. No tu je i problem – potpuno su mi nebitni likovi, ne zanima me zašto bježe i hoće li se spasiti – nemam nikakvu emotivnu poveznicu s njima. Ovo malo grubo zvuči, ali da pojasnim, ovo je više čitanje tehničkog priručnika. Nije da je priča loša, ali nekako... djelove sam stvarno čitao ubrzano jer nisam imao razloga udubiti se. Onako, kužim zašto je prića ovdje, ali meni tu nešto jako fali.
Josip Ergović: Parašuramini snovi
A koje gljive je autor jeo dok je ovo pisao? :zubo: Mislim, Ok, „zanimljiva“ je, ako ništa. No, ono, šta je ovo u biti trebalo biti?
Ajde, brzo se čita pa nije bed, ok je stilski napisana, ali malo onako – ko da mi je nasred Zagreba dok čekam tramvaj ispred face prošetao noj na kojemu jaše crnac u leopard uzorku i usput mi mahnuo jer „šta ja piljim u njega“... Tako nekako :tapsh:
Kritička praksa
Darko Suvin: O Williamu Gibsonu i kiberpank znanstvenoj fantastici
Bio sam umoran i nije mi se baš dalo. A kako sam vidio da nije za žiriranje, još sam manje imao motivaciju pa sam preskakao debele komade teksta. Šteta. Možda stvarno nije taj Gibson za mene.
Milena Benini: Ovo nije budućnost koju smo naručili: steampunk, postljudska i prizemna znanstvena fantastika
Odličan esej koji se čita s guštom. Puno zanimljivih priča, podataka i sl. tako da je bilo: „Ha, šta je već gotovo?“
Generalno, nije mi baš neki broj. Rekao bih 3/5. Ima OK priča, ali tu je problem – one su OK, nisu mi super. Ono što se vidi kod UBIQa i što je dobro jest da su priče pisane dobrim stilom, vidi se da su ljudi koji su unutra ljudi koji znaju što rade i nisu zapeli na razini srednje škole. U tom kontekstu časopis je stvarno iznad prosjeka, ali možda sam tu naletio na „krivi broj“.
Aleksandar Ziljak wrote:Ne želim biti neugodan, ali taj stav je razlog mnogih naših problema...
Ok, slažem se s tobom oko poticaja / kupovanja i sl. Mogu nabrojati neke osobne razloge zašto nisam kupio UBIQ i to ću onda radije oči u oči. No mislim da je bitno za napomenuti da gl. problem Ubiqa nije „kupi ga jedan, čita ih pet“ već pitanje famoznog marketinga i distribucije. Jer, džabe ako u onih 4P imaš Proizvod, cijena ti je Ok, ali ako ti fali onaj Promotion i Place, možeš zaboravit išta. Znam da su je to i stvar izdavača i generalno još mnogo više zahtijeva truda, ali takva je situacija. UBIQ ima šansu doći na policu neke ozbiljne knjižare, on pristojno izgleda i daje pristojnu kvalitetu – samo ga treba malo pogurati da se to i postigne... Tako da, mislim da "stav" koji si prozvao je možda 15% izvora UBIQova problema, a ne "mnogih". I plz, shvati ovo kao dobronamjeran komentar jer to i jest i potpunosti...