Zoran Vlahović & Danijel Bogdanović: Vino, lijepo ime vino
E sad, ovo nije bio neki početak. Volim ja Zorana i Danijela, ali oboje su imali svojih svjetlijih trenutaka. U biti je glavni element priče humor i sprdanje s Čavoglava motivima, ali priča na žalost ne ide dalje od toga. Taj neki SF element (piloti uronjeni u vino / pivo) mi je preee-neuvjerljiv da bih mogao ići dalje s tim, makar je to očito humor. Shvaćam da je priča smještena kao prva zbog svoje grandioznosti, ali nije mi bila neki otvarač.
Mirela Jovičić: Loza, Dionizij
E tu dolazimo do jednog problema koji je pomalo prisutan u zbirci, a naravno da je tu kad je tema vino. Naime, vino često ima status neprocjenjivog ili užasno skupog eliksira – može biti zbog nekih boljih uvjeta uzgoja na nekom planetu do čisto trgovinskih razloga u stilu „vino sa Zemlje je rijetko u svemiru“. Mirela ovdje ima taj element koji mi je malcane previše nategnut u smislu da postoji taj overpowered zli monopol gdje ne možeš ni biljku na drugi planet poslat :scratch: Možda drugima neće biti tako, al mene je zasvrbilo. Inaće mi je ideja gl. junakinje fora i sviđa mi se način na koji su riješili švercanje. No, opet je tu ta rupa u logici: ako si već prošvercao tu lozu na drugi planet, što sprečava monopoliste da par godina kasnije ne bace malo napalma kad skuže da ih je netko zafrknuo?
Marko Fančović: Remuaža
Ima nešto što mi se u ovoj priči svidjelo, ali nisam siguran što
Mislim da je poprilično dobro napisana i, onako, uvjerljiva. Mogu vidjeti da ti neki ludi iseljenici žele pomoći majčici Rusiji, a bez znanja remuaže mogu se j... I nisam siguran zašto je Fančo uvjerljiviji nego npr. Mirela, ali svakako mu uspjeva. Dodatan plus za zgodan miks jezika.Darko Tuševljaković: Izgubljene godine
E tu već stvarno krećemo ozbiljno. Ovo mi se jako dopalo. Darko stvarno ima smisla za pisanje i, ako imam dobrog čovjeka u glavi uz neke druge priče, dokazuje da to nije slučajno. Iako naizgled tema nije neka ludo zanimljiva, priča jednu baš privlačnu priču o ljudskoj sudbini, nekoj teškoj ljubavi. Mogu se saživjeti s naratorom i atmosfera je baš ona prava.
Ed Barol: Nova era
Ed čudom nije u SF-u, ali se u alternativnoj (neki bi rekli i pravoj) povijesti snašao jako dobro. Priča je simpatična i jednostavna, pomalo smiješna. Možda je štos da se Ed primio „ozbiljne“ teme oko Isusa i tu se mogla desiti katastrofa, a priča je vrlo vješto izbjegava i uspjeva biti baš na mjestu. Upravo +1 zbog tog uspjeha.
Dragana Stojiljković: Krv moja
Heh, simpatično
Priča ne nastoji biti neka el grande nego počiva na par dobrih štoseva. Super je što je u biti jako kratka tako da je brzo prođeš, a ima dovoljno zanimljivih elemenata da te stalno drži da vidiš u čemu je štos...Dragić Rabrenović Dado: Kralj Ratomir
Ovdje sam malo podvojen. Zanimljivi su elementi priče i način na koji se radnja odvija. No, problem je da se radnja sastoji od niza veoma oštrih rezova koji uopće nemaju prelaza. Da li je štos u tome da je pisac postavio prazan red između, a lektura je to maknula? Ovako stvar ide da čitaš jedno i samo odjednom pređeš na nešto sasvim drugo, bez upozorenja, znaka ili nečega tome prikladnog. To sam zapazio i kod par drugih priča! No, čak i da je bio taj razmak između redova vidljiv, trebalo je to malo bolje izvesti...
Milena Benini: Vino i pjesma i još neke stvari
Volim kad se milena primi humora :zubo: Ide joj! Priča je kratka, jednostavna i simpa. Doduše, moram pripomenuti da mi je prošlogodišnja Milenina priča o turizmu bila bolja, ali i ova je stvarno dobra! Pomalo Pratchetovski, a ja to volim!
Katarina Brbora: Vino dobre sreće
E sad, slično kao i Smaku – mislim da Katarina ima problem kako zaokružiti priču. Ova počne zanimljivo i uvodi te u tu neku radnju i onda... CAP! Gotovo. Onako, kao da sam dobio sažetak prva dva – tri poglavlja romana koji je mogao bit zanimljiv, a ovako mi je sve ostalo nedorečeno... Inače je dobar stil i vidi se da Katarina zna zanat, ali ono, daj mi i glavu i rep! (U smaku smo dobili rep, ovdje glavu) :zubo:
Goran Skrobonja: Ašurova noć
Kad sam na predstavljanju načuo nešto o alternativnoj povijesti ovo me dosta zaintrigiralo, ali mi izvedba nakon čitanja nije baš neka. Ti elementi alternativne povijesti se samo spominju, ali u biti nisu bitni za radnju. Što se tiče radnje, malo mi je onako – nja... Bakho ima neki svoj čudan stil, ono o 7 amfora i sporijim godišnjim dobima mi je isto bilo dosta labavo, a onda i to žrtvovanje... Onako, nije mi baš nešto. Zadnji redak je dobar, onaj o mirisu! No to je ipak samo element...
Ivana Delač: Najbolje na svijetu
Pa onako, OK je. Niti imam nešto za zamjeriti, niti sad imam nešto ludo za pohvaliti. Dobro je napisana i čitka je, Ivana definitivno zna posao
Zanimljiv je taj element vampirizma i kušanja tako da ima svoje... Znam da je i sama Ivana rekla da zna da joj nije ovo neka najsjajnija priča tako da smo se složili Armin Seferović: Grimizna plima
Tvoja život i karijera FMCG menadžera su bili predodređeni od onog trenutka kada si stupio u taj vinograd! Ako se sad ne uhvatim za glavu i nekako prihvatim da zli vinograd skupa sa sljedbenicima može biti tako... zlobno podmukao – onda već prolazi. Inače je priča sasvim ok, malo čudnjikava, ali ide...
Aleksandar Žiljak: Srneći but s lisičicama, uz njega teran
Žiljak, svaka ti čast! Mislim da je ovo jedna od njegovih top priča što je napisao. Vide se svi „Žiljak“ elementi, kuži se da ju je on pisao, ali svi ti elementi su jako dobri i stvarno se onako dobro slažu. Mooooožda malo prigovor na to da je Maja odmah znala što jede jer je ispala iz one zagonetke zašto se slijepac upucao nakon što je kušao galeba. Ne znam da li je to bilo uopće potrebno, trebao bi ići u dublju analizu priče. Ugl, super napisano!
Jakov Milanković: Groblje Monteriso
Jednostavna, kratka, ima svoje. Nemam puno za reći, nije da je neka originalna ili sada posebno dobra. Koliko vidim po biografiji, ovo je autoru prva priča tako da sasvim ok start. Jakove, đe's bio na festivalu?
Jasmina Blažić: Vinom protiv krvi
Jure mi ponekad malo bude naporan po pričama, ali Jasmina ga je ovdje sasvim lijepo ukomponirala – možda zato što se Jure u biti ne pojavljuje direktno osim u snu – haha! Priča je zanimljiva i stvarno ide tako da nemam nikakvih zamjerki. Odnosno, imam. Tko bi sponzorirao cisternu terana da je se prolije po groblju? Čak i da je taj Tomislav nikad priznati sin Z. Mamića i Severine, ne znam tko bi mu dao tu cisternu
Mirko Karas: Vino nije voda
Ovu priču sam čitao ovdje na NOSF-u i bila mi je ok, a sada mi je super! Možda jer je među pričama o vinu, a možda i jer je (ak se ne varam) malo dorađena. Abakus je super, baba je zakon, a matemancija pun pogodak
Igor Rendić: Propali slučaj
Pa onako, simpatična priča. Podsjetila me na neko zlatno doba britanskih mini serija i zajebancije na račun aristokracije. Kad se priču gleda kroz tu prizmu onda je baš fora i dobro dođe za neko opuštanje.
Dražen Horvat: Križnjan
Jbg, ali netko mi mora biti najlošiji, a odabir dolazi ovdje. Ovo je pokušaj humora, ali uglavnom podsjeća na predugačak vic o ništkorisnom muškarcu i ženi koja nije smirila hormone. SF element je ovdje kao neka vinska halucinacija i samim time mi je poprilično razočaranje. Kužim što je autor htio, ali stvarno mi nije nešto...
Robi Selan: Teroristički trs terana
Opet se susrećemo s vinovim viticama koje ko u maniri filma Evil Dead napadaju sa svih strana, a krv (vino) lipti na sve strane u litrama. Ono što je dobro, Selanu ide! + za opis istarske konobe i svih prisutnih alata, stvarno vidim da je tako. Jedini minus je za ovu galicu koja je kao smrtonosna za lozu – e pa nije, smrtonosna je za štetočine, loza je nakon nje zahvalna
(al ovo izvire iz mojih osobnih trauma kad sam morao ocu pomoć u vinogradu radeći s litrama otopljene galice) :zubo:Danijel Bogdanović: Ako jedne jesenje noći neki Topololovovolovljani
Epileptična srna FTW! Danijel je potpuno u svome elementu i daje nam priču u kojoj pokazuje sebe u svom najboljem izdanju. Baš za guštanje tako da nemam što više reći o tome
Vanja Spirin: Vinovnici invazije jednog jedinog svemirca
Spirin mi je ponekad (kao npr. u turističkim pričama) naporan sa svojim stilom koji je njegov vrlo prepoznatljiv trademark. No, u ovoj priči je zapravo super
Baš mi se jako dopao i sve stoji! Nekako mislim da se za ovu priču malo više potrudio i postavio bolju okosnicu priče oko koje onda gradi svoj tipičan humor. Bravo Adnadin Jašarević: Vinotopija
Ammm, tako – tako. Podsjeća me pomalo ne neke SF priče u kojima gl. likovi isto gube razum na postajama gdje nemaju ništa za raditi. Zanimljiva je i fora je što je lik meteorolog, ali mi nije bila nešto ludo napeta. Isto tako, pomalo je mjestimice nejasna. Možda bi se to riješilo drugim čitanjem, ali opet: treba li pisac bolje pojasniti svoju priču tako da bude jasna iz prve ili bi čitatelj trebao uložiti više truda da shvati sve što je pisac htio reći? Tu najviše mislim na porijeklo tog vina koje se pije – iz priče kao da je to vino poteklo iz tog orkanskog oka, kao da vino izvlače iz atmosfere...? Ugl, bio sam zbunjen, a to nije dobro
(nemojte mi opet Ljelje pod nos stavljat!) Sad zvuči kao da je priča nerazumljiva što nije slučaj- Dobro je pisana, ali nije mi ni posebna...Zaključak - sad kad pogledam, ima dosta priča za koje sam rekao da su uglavnom OK. No valjda je opći dojam nekako dobar. Svakako, bolja mi je nego turističke priče, a ima par stvarno odličnih priča tako da sveukupno, bravo ljudi!
Čini mi se da će barem jedna priča iz ove zbirke završiti u užem krugu za Sferu ili Artefakt.