Natječaj Književnog kruga Karlovac (31.10.2012.)

Obavijesti i diskusije o natječajima za pripovjetke, romane, slike, ilustracije, fotografije, stripove, filmove i slično.

Moderator: Ire

Forum rules
1. NASLOV - mole se svi koji će postati natječaje u ovom podforumu da u "Naslov" stave službeni naslov natječaja te za godišnje natječaje (dakle, one koji se ponavljaju svake godine - poput sferakonskog ili istrakonskog) u naslovu napišu i godinu za koju je taj natječaj objavljen.
2. POST - mole se forumaši da prenesu cijeli natječaj (kopi-pejstaju ili prepišu), a ne stave samo link. Također bi bilo dobro istaknuti datum do kada natječaj traje i adrese na koje se uratci šalju.
3. STARI NATJEČAJI - natječaji kojima je istekao rok trajanja i/ili koji su zaključeni, ostaju u ovom podforumu, ali su zaključani, dakle u njima se više ne može postati. Ukoliko netko ima neko pitanje u vezi starog natječaja, slobodan je otvoriti novi topik u za to adekvatnom podforumu.
4. POSTOVI KOJI NISU NATJEČAJI - u ovom će podforumu biti uklonjeni i preseljeni u adekvatne podforume.
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2700
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Natječaj Književnog kruga Karlovac (31.10.2012.)

Unread post by Xaotix » 10 Jul 2012, 11:26

Izvor: Književni krug Karlovac
"Književni krug" Karlovac raspisuje nagradni N A T J E Č A J ZA KRATKU PRIČU "ZLATKO TOMIČIĆ"

1. NAGRADA 1200,00 KN
2. NAGRADA 800,00 KN
3. NAGRADA 500,00 KN

- Na natječaju mogu sudjelovati svi državljani Republike Hrvatske.
- Prosudbeno povjerenstvo prima po jedan rad od svakog autora.
- Radovi ne smiju biti duži od 5 kartica teksta i ne smiju biti uzeti kao dio iz dužeg proznog djela.
- Priče moraju biti napisane na hrvatskom jeziku i ne smiju biti objavljene.
- Radovi se šalju u digitalnom zapisu na CD-u u jednom primjerku i obavezno u tri istovjetna ispisa kuvertirano pod šifrom s rješenjem šifre u zasebnoj zatvorenoj kuverti, koja mora sadržavati:
ime i prezime, adresu, OIB, broj žiro-računa i broj telefona autora.

- Radovi se šalju na adresu "Književni krug" Karlovac, za natječaj, Banjavčićeva 8, 47000 Karlovac
- Natječaj ostaje otvoren od 8. lipnja 2012. godine do 31. listopada 2012. godine.

- Izabrani i nagrađeni radovi bit će objavljeni.
- Sve ostale informacije na broj tel: + 385 (0) 91/63 00 110
Randomness is strong with this one!

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2700
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Natječaj Književnog kruga Karlovac (31.10.2012.)

Unread post by Xaotix » 17 Jan 2013, 01:06

Rezultati:
REZULTATI NAGRADNOG NATJEČAJA ZA KRATKU PRIČU „ZLATKO TOMIČIĆ“

ZAPISNIK SA SJEDNICE PROSUDBENOG POVJERENSTVA ZA DODJELU NAGRADA

Žiri u sastavu Željko Mavretić, Goran Gerovac i prof. Jasenka Staničić, odlučio je o dobitnicima 13. Natječaja za najbolju kratku priču "Zlatko Tomičić", koji provodi Književni krug Karlovac. Na natječaj je pristiglo 97 priča, od čega su propisane uvjete zadovoljavale 93 priče - 91 iz Hrvatske te po jedna iz Slovenije i BiH.

Nagrađene priče su:

1. "Lutajući gradom", autorica Ana Dobrica (Vrbovec) - 1.200 kuna, "Spomenica" Zlatka Tomičića i poklon-paket knjiga u izdanju Književnog kruga Karlovac
2. "Put svile", autor Nenad Dragaš (Zagreb) - 800 kuna i poklon-paket knjiga u izdanju Književnog kruga Karlovac
3. "Dva godišnja doba", autorica Ivana Galić Šoštarić (Zagreb) - 500 kuna i poklon-paket knjiga u izdanju Književnog kruga Karlovac

Autori još sedam priča nagrađeni su poklon-paketom knjiga, a njihove će priče, kao i tri prvonagrađene priče, biti objavljene u "Karlovačkom tjedniku". To su:

- "Hvala ti za Slunj" - Sanda Lončar (Zagreb)
- "Šablona" - Edi Labor (Šibenik)
- "Krtice" - Siniša Matasović (Topolovac)
- "Marta sanja mjesec" - Marinela Capan (Zagreb)
- "Šutnja" - Ivana Gudelj (Zagreb)
- "Arena" - Željko Cvrtila (Zagreb)
- "Ona čije ime se ne spominje" - Renata Srečić (Sesvete)

U Karlovcu, 12. Prosinca 2012.


Prvonagrađena priča

Ana Dobrica
LUTAJUĆI GRADOM

Tamno nebo pretvaralo se u sivoplavu boju. Nešto ljubičastila svijetlilo je sa istoka. Dan je tek počinjao. Na tramvajskoj stanici u pustoj Horvaćanskoj ulici preko sva tri sjedeća mjesta izvalio se mladić. Ošišan na kratko u prugastoj bijelo-plavoj majici na kojoj su se poznali ostatci jučerašnjeg izlaska, čekao je povratak kući. Tišina je još vladala. Iz dva smjera na stanicu su stigli ranoranioci - djevojka s putnom torbom i muškarac u radnome odijelu. Pridošlice su ga s gnušanjem promatrale.

Sunce se skrivalo iza oblaka. Jutro je bilo tmurno, čak i maglovito. Sivilo se protezalo sa svih strana. Na križanju Vukovarske i Savske ulice nije radio semafor. Žmirkalo je žuto svjetlo, a nervozni vozači trubili su do iznemoglosti. U crvenoj Toyoti nalazio se proćelav muškarac koji je prešao polovinu života, a izgledao je kao da se nahranio za duplo više godina. Spustio je prozor na autu i psovao iz svega glasa, dubokog i prodornog. Ipak, semafor je odbijao poslušnost. Možda bi bio bolje reagirao na razum i blaži ton, no činilo se da ga jednostavno nije briga.

Po Ilici, u blizini Britanskog trga, trčao je momak u dobroj formi. Temperatura je prešla dvadeset i pet stupnjeva, a gdje nije bilo sjene poželio bi vjetar da olakša isijavanje asfalta. Bio je visok i snažan, a na sebi je nosio običnu zelenu majicu i sintetičku trenirku, na leđima mu se nalazio sportski ruksak. Top je naznačio podne. Okretao se ne bi li spazio plavu limenku na kojoj žutim slovima piše brojka šest. Nije primjećivao tramvaj pa je tako ubrzao tempo. Projurio je pokraj poznanika i doviknuo nešto u trku, ali izgubilo se u gradskoj buci. Auti su sa šuštajem prolazili jedan za drugim.

Otprilike u isto vrijeme, na drugoj strani grada, krupnija djevojka je sjedila u autobusu zaustavljenom nekoliko raskršća prije Borongaja. Imala je smeđe kovrče, a bila je obučena u crnu tuniku i tajice. Meškoljila se na tvrdoj stolici i lupkala nogom po prljavom podu. Izvadila je mobitel i odmah ga vratila u šarenu platnenu torbu. Istegnula je vrat da vidi što se događa ispred, gdje je nastao zastoj. Ponovno je pogledala na mobitel da provjeri vrijeme, iako joj se na ruci nalazio sat.

Prošavši kroz vrata parka Maksimir osjećao se kao da je iskoračio iz prošlosti. Sunce je bilo na vrhuncu svoje snage. Njegovo žarenje odbijalo se od obližnjih prozora stvarajući zaslijepljujuće snopove svjetlosti. Na glavnoj cesti ga je dočekao poznati smrad ispušnih plinova, oronuli stadion i konstantno zujanje automobila i tramvaja s obje strane. Dječak od nepunih deset godina bolje se snalazio, odmah lagodnije osjećao te mu je prirodnije padala gradska gužva. Igra u zelenilu bila mu je stran pojam. Iz džepa izvukao je papirnatu maramicu. Kada ju je iskoristio, samo ju je drsko ispustio na pod i nesmetano produžio dalje.

Sunce je peklo kroz prašnjave prozore. U oronulom vlaku, zgusnuti u odjeljku, stari bračni par dijelio je skroman obrok. Žega je vladala. Iz žute plastične vrećice izvadili su koricu kruha i nešto jeftinoga prerađenog mesa. Svakoga je dopalo pola izgnjile kruške koju su slistili do peteljke. Na rubu egzistencije nema mjesta razbacivanju. Čokoladna rum pločica dolazi u dvostrukom pakiranju, no ipak, samo je jedna bila podijeljena. Druga je pažljivo natrag zamotana i spremljena u torbu. Žena je slabašnim glasom zamolila za još malo obične vode. Bila je topla.

U sred bijela dana, u tramvaju broj osam na prelasku preko Savskog mosta, pijanac je neumjesno zgrabio djevojku plave kose. Ona se s vriskom istrgnula iz njegove gubave ruke. U prepunom vozilu nikoga nije bilo briga. Nekoliko najbližih njima značajno se pogledalo ili okrenulo očima pa uzdahnulo. Kroz redove načičkanih ljudi gurala se prosjakinja s nekoliko vrećica praznih boca. Gomila se bunila na njen prolazak te joj nitko nije ubacio sitniš u ispruženu ruku. Probila se do žene u finoj odjeći koja se narogušila jer joj mladić u izlizanim i poderanim trapericama nije ustupio mjesto. On je besciljno buljio kroz prozor dok je ona vodila žustru raspravu o bezobzirnosti mlade generacije. Stražnji dio tramvaja naglo je postao još napučeniji. Ljudi su se povlačili naprijed i natrag ne bi li izbjegli pijanca koji je počeo urinirati po srednjim stepenicama.

Nedaleko od ulice naslade, rijeke ljudi stvarale su se iz svih smjerova. Pune vrećice sudarale su se u prolazu. Šepirenje po špici. Trg je bio u sjeni, obližnje zgrade sakrivale su sunce na izdahu. Svirači, iako više prosjaci, zarađivali su lupajući po bubnjevima. Golubovi su plesali uz ritam, napasno kljucajući mrvice s poda. Snažnim zamasima krila neustrašivo su se zaletavali u prolaznike. Neometano, svojim izmetom uništavaju kulturne znamenitosti. Uz zvukove afričke narodne glazbe, kip Petra Preradovića proživljavao je svoje svakodnevno zlostavljanje. U podnožju, uz prste nagrizle od hrđe, ležala je lešina sivog štetočine. Jedan manje u borbi, a statua stoji uspravno sa svim svojim brazgotinama.

Danje svjetlo polako je nestajalo. U suton, kada zadnje zrake sunca oslikavaju nebo u žuto, narančasto i crveno, našle su se dvije kolegice u kavani pokraj Kvaternikovog trga. Grad se zlatio u bojama zalaska sunca. Sjedile su tik do velikog prozora na kojemu je pisalo ime kafića. S lijeve strane bila je gospođa sa strogom frizurom, ošišanom u bob, a na sebi je imala vuneni prsluk bez rukava sa smeđim i bež rombovima ispod kojeg je nosila svijetlo rozu košulju. Nešto mlađa žena nasuprot nje bila je obučena u crni sako sa tri gumba, a svoju kratku kosu bojila je u crveno. Prva je ispred sebe imala topli čaj od mente, a druga je pila bijelu kavu i čašu vode. Obje su na stolu držale mobitele koji su bili zadnji krik mode, a činilo se da ne prestaju zvoniti. Uspješno su balansirale razgovor i tipkanje SMS poruka. Omeo ih je zvuk sirena - policija, hitna, još jednom hitna i četiri i pol minute kasnije vatrogasci. Izvana su zavijali zvukovi pomoći, a žene su mrzovoljno povisile glasove i nastavile priču.

Žena blizu devedesete, visoka tek nešto iznad metra, sitne građe, vraćala se s večernje mise u Katedrali. Da nije do uličnih svjetala, bio bi mrkli mrak. U daljini, ipak se naziralo još nešto prirodne svjetlosti. Dama je na sebi imala sivi baloner, a na glavi joj se nalazila ljubičasta beretka. U tišini čekala je tramvaj. Govor tijela zračio je smirenošću. Nije joj se žurilo. Bila bi prošetala da udaljenost nije tolika. Tugaljivo je pogledavala uokolo. Prisjećala se mladosti. Prije su to sve bile stambene zgrade u kojima su živjeli imućni ljudi, a sada pekarna na pekarni. U Draškovićevoj je još uvijek bila vreva. Ostali su užurbano ulazili u tramvaje, no ona je stajala nepomično. Četvorka, jedanaestica, osmica, četrnaestica, još jednom jedanaestica, dvanestica, četvorka ponovno. Iako nitko nije obraćao pažnju na nju, osjećala se ugodnije okružena ljudima nego sama u praznome domu. Kada je crkveno zvono kucnulo devet sati, izgubila se zajedno s ostalima.
Randomness is strong with this one!

Locked