romani nagrđeni SFEROM

[Ire]

za one koji su propustili, na početnoj NOSF-ovoj stranici imamo još jednu anketu u kojoj vas pitamo koje od ponuđenih romana ste pročitali. svi romani su dobitnici SFERA ...

http://nosf.net/2009/nosf-anketa-domaci-sf-romani/

ja sam recimo pročitala ravno trećinu.

[davors]

Ovo mi nije jasno: Predrag Raos, “Od rata do zvijezda” (1997.) - zar je to roman? Ako je, promakao mi je, priznajem, a mislio sam da sam Raosa svladao skoro u cijelosti (još mi je Mayerling ostao nepročitan).

Inače, zanimljiv popis :-), ali to naravno nisu svi romani nagrađeni Sferom, ne?

BTW, baš me zanima je li netko pročitao sljedeće domaće SF&F romane:

Sabina Koželj Horvat: Snjegjanica (2002.)
Žan Đuraš: Pokretna meta (2002.)
Zdravko Cikuša: Čuvarica (2002.)
Iva Plavšić: Oporuka iz budućnosti (2002.)
Snježana Grković-Janović: Striborovim stazama (1997.)
Zdravko Basarić: Requiem galactica (1995.)
Franjo Jularić - Julari: Junak udaljene zvijezde (1993.)
Ante Neimarević: Propast svijeta (1969.)
Predrag Jirsak: Mjesečeva djeca (1958.)

itd... Ne preporučujem, samo pitam...

[Izitpajn]

Zdravko Basarić: Requiem galactica (1995.)

Mislim da je bio na tapeti svojevremeno...

Franjo Jularić - Julari: Junak udaljene zvijezde (1993.)

O, da... :x :x :x

Mislim, nisam čitao - je li ga itko normalan pročitao? - ali sam ga imao u ruci. Svi smo ga imali u ruci. Pa smo onda svi dugo prali te iste ruke.

[Aleksandar Ziljak]

Ovo mi nije jasno: Predrag Raos, “Od rata do zvijezda” (1997.) - zar je to roman? Ako je, promakao mi je, priznajem, a mislio sam da sam Raosa svladao skoro u cijelosti (još mi je Mayerling ostao nepročitan).
...
Zdravko Basarić: Requiem galactica (1995.)
Franjo Jularić - Julari: Junak udaljene zvijezde (1993.)

Od rata do zvijezda je roman za djecu. Tu je sve jasno. Mislim da je izašao kad i Mayerling. Druga stvar što je Raos objavljivao kod malo poznatih i neeksponiranih nakladnika (ne znam je li ovo bio Trgo Rast).

Basarić je slab, kvazifilozofija. Jularićev roman je, koliko znamo, prvi u samostalnoj i nezavisnoj. Ali je vrlo slab... :x

[Zoran]

za one koji su propustili, na početnoj NOSF-ovoj stranici imamo još jednu anketu u kojoj vas pitamo koje od ponuđenih romana ste pročitali. svi romani su dobitnici SFERA ...

http://nosf.net/2009/nosf-anketa-domaci-sf-romani/

ja sam recimo pročitala ravno trećinu.

Čitao sam ih devet, dakle skoro dve trećine.
Ali sam ih PROČITAO nešto manje, jer su dva od njih (Araton i Nancije) zakurac. Što bi bilo sedam, iliti skoro pola.

[uglib]

Zdravko Basarić: Requiem galactica (1995.)

Što je i taj knjižuljak dobio SFeru?

Privukao mi je pažnju u mojoj knjižnici nakon što sam jednog ljeta imala priliku osmotriti autora prilikom promocije njegovog drugog romana Rapsodija na otoku Susku, i poprilično se naživcirala pokušavajući čitati taj roman koji mi je netko darovao. Naskroz sam poludjela na tog tipa koji je proveo ravno 3 dana na Susku, malo popričao s velečasnim koji je isto napisao knjigu o Susku, pa otišao na Lošinj i u iduća dva tjedna napisao roman čija se radnja odigrava na Susku, a junaci su Sušćani, sve začinjeno fantastikom i reinkarnacijom. Možda bih sve to još i progutala da roman nije o dobro mi poznatom terenu i mentalitetu, a ja ništa od toga ne prepoznajem. Bilo bi mu bolje da je izmislio otoku neko drugo ime, ali tad ne bi bilo promocije na Susku, ne bi se knjiga prodavala u pošti i župnom dvoru i autor ne bi išao na turneju u Ameriku gdje je navodno zgrnuo grdne pare, svi iseljenici kupovali knjigu sa Suskom u naslovu te prepoznatljivom slikom otoka i divojke u prepoznatljivoj nošnji minjaku.
I još je bio intervju s njim u Novom listu, autor je kao cilj naveo napisati još jedan roman, treći koji će mu omogućiti da uđe u Društvo hrvatskih književnika. Tri romana su tad bila uvjet, ne znam je li to još tako.

To ljeto sam i ja odlučila postati pisac.
A kad sam se dokopala Requiem galactice, zbilja tanka knjiga, ma kako to može biti roman, i još kad sam vidjela da to samo skuplja prašinu na polici, da nitko živ to nije posudio ni čitao, nijednog datuma na zadnjoj strani, onda sam se pokolebala glede svoje buduće spisateljske karijere. Malo sam prolistala, pročitala pokoju rečenicu, ali baš tad je moj mazohizam bio na odmoru, pa je nisam posudila.

I sad vidim ovo, odem malo progooglati da vidim što je s tim čovjekom, je li napisao još koji roman, nisam našla treći, ali vidim na Superknjižari da se Rapsodija na otoku Susku prodaje na engleskom.

[Dagi]

Zdravko Basarić: Requiem galactica (1995.)

Što je i taj knjižuljak dobio SFeru?

Naravno, ne.

[Dagi]

Inače, zanimljiv popis :-), ali to naravno nisu svi romani nagrađeni Sferom, ne?

Od rata do zvijezda je roman za djecu. Tu je sve jasno.

Hajdemo (ipak) pojasniti: Od rata do zvijezda je nominiran i nagradjen 1997. u kategoriji romana, a ne romana za djecu. Slijede SFERE za roman za djecu.

2009., Igor Lepčin, Vražje oko (Knjiga u centru, 2008., Zagreb),
2008., Darko Macan: Dlakovuk (Knjiga u centru, 2007.),
2004., Zvonko Todorovski, Prozor zelenog bljeska ,
2003., Darko Macan, Pavo protiv Pave .

Ostale nagrade su ovdje.

[Dagi]

Pročitao svega šest naslova: Mnogo vike nizašto, Kožu boje masline, Ja i Kalisto, Sablju, Svu krv čovječanstva i Geto.

Hajdemo redom, kronološki kako su izlazili, a otprilike tako sam ih i čitao. Raosov Mnogo vike nizašto je kratak i mjestimično duhovit roman. Kako inače nisam Raosov fan, teško mi je ovaj roman staviti u kontekst ostalog njegovog opusa. Macanova Koža boje masline je još kraća, a ima toliko hladnog i distanciranog protagonista da me čitanje ispunjavalo nelagodom. Svojedobno sam to Macanu i kazao, mislim baš na ovom forumu - bio je zadovoljan, jer je (anti)junak ipak pobudio emocije u čitatelju, makar i negativne.

Ja i Kalisto je moj osobni favorit. Crni alanfordovski humor me oduševio. Doduše, knjiga je možda mjestimično malčice konfuzna, a i humor se nateže -premada ne do granica "zahodskog". Roman jest zapravo kraći no što djeluje: nisam brojao kartice, ali krupni font, veliki prores i obilne margine upućuju na to. Uo stalom, notorno je kako je Algoritam objavio šaržu Šorakovih romana iz osobnog poznanstva Antičevića i Šoraka. Svejedno, počinit ću blasfemiju i reći da je roman bolji od Sablje.

Što me vodi na samu Sablju. Gavranov roman je pobrao ovacije, valjda zbog izvrsno režiranih akcijskih scena i napete akcijske radnje, no nije bez mana. Ponajprije, pati od propuštenih prilika: na početku se naznačava veliki broj likova koji na brzinu zaginu, pa se autor više ne petlja s njima. Ista stvar je sa samim avionima: junak u jednom trenutku promišlja kako bi bilo sjesti u F-104 pa s time otići na Holmangag. Okej, a zašto nije? Ili zašto nije sjeo u Hawker Hunter, koji je taman nastao nakon Korejskog rata (iako je projektiran ranije); ili, još bolje, u (recimo) F-16, a za pravu zeku-peku u Sea Harriera? No, dobro.

Nadalje, roman jest predug. Reminiscencije o porocima u Las Vegasu mogle su komotno izostati (vječna opreka pastorale i pokvarenog grada, što li!), a moglo se izrezati (o huljenja s moje strane!) i cijeli srednji komad o alternativnom be-ha ratu. Na posljetku, neke stvari nisu mi do kraja jasne: je li trebalo pobiti cijelo stanovništvo Zemlje, a onda ga oživljavati? I na posljetku, bi li nuklearna bomba bačena u ocean teške vode uistinu napravila lančanu reakciju koja bi anihilirala planet? Fizičari, pomoć! Izitpajne?

Perkovićevu Svu krv čovječanstva svojedobno je čerečio Macan, i uglavnom se slažem s njime.

Uz spomenuti Šorakov roman, Gatalov Geto osobno mi je najdrži. Čitao sam ga još u rukopisu. I kad sam počeo jednu večer, djelovao mi je kao prozirna alegorija rata u Bosni, a zatim, čovječe!, kako radnja vuče! I dobije SF twist koji donosi zbiljsku začudnost. Bilo kako bilo, zatekao sam se negdje oko četiri ujutro, s četiri petine romana pročitane i očima nalik sarmicama. A ujutro je bio radni dan... Iako bitno drukčiji od Šorakovog djelca, mislim da je roman plus-misnus negdje gdje i Ja i Kalisto, možda i bolji.

Eh sad, nedostaje mi ostatak navedenih romana, pa možda i nisam mjerodavan, ali, kad je Ire već uputila opći poziv...

[Dagi]

Eh, potpunosti radi možemo dodati i SFERU za posebno ostvarenje 2008.: Zoran Krušvar, za multimedijalni projekt Izvršitelji nauma gospodnjeg; ipak se cijeli projekt vrti oko knjige (zbirke priča/romana).

[uglib]

Zdravko Basarić: Requiem galactica (1995.)

Što je i taj knjižuljak dobio SFeru?

Naravno, ne.

Što onda tu radi? :scratch:

[uglib]

Posramljeno priznajem da nisam čitala nijedan nagrađeni roman iz ankete
Prvenstveno zato što u mojoj knjižnici nisu stajali na polici odmah do ulaza, tako da se popiknem na njih. A i neko dulje vrijeme sam gajila predrasude prema domaćoj pisanoj literaturi svih žanrova. Sad se obračunavam s predrasudama i ispravljam propušteno.
Čak sam počela razmišljati da investiram pare u Sablju, tko ne bi nakon tolikih pohvala na ovom forumu, ali nakon Dagijevih primjedbi sam se pokolebala.

[Ire]

čitala si hoyku a nećeš sablju ili geto :x

[davors]

Zdravko Basarić: Requiem galactica (1995.)
Što je i taj knjižuljak dobio SFeru?
Naravno, ne.
Što onda tu radi? :scratch:

Taj nije na Ireninom popisu nego na mom, a moj popis je poluprovokacija proizašla iz neke rasprave s Dagijem o tome kako niz domaćih SF&F knjiga potone u zaborav, većina od njih sasvim opravdano, a da nemamo neku valjanu argumentaciju zašto je to loše, ili neki drugi pisani trag, kritiku, rezenziju, i sl.; što me opet mazohistički navodi na zamisao o bibliografiji recenzija (imamo "Macan čita" kao predivan primjer kako recenzije mogu biti bolji književni užitak od onoga što se recenzira - vjerujem da je bilo ljudi koji su pročitavši Macanovu recenziju "Vremeplova" Saše Papca i onog drugog, poželjeli taj roman pročitati makar da se uvjere hoće li se pritom cerekati barem toliko kao kad su čitali recenziju). U svakom slučaju, kad nađem vremena ažurirati moju web-bibliografiju domaćih SF&F knjiga, svakako ću navesti (ili linkati ako su on line) i eventualno postojeće recenzije, pa svakako primam informacije o tome gdje je što recenzirano, s linkovima ili naznakama o papirnatom izdanju... BTW, prilično su mi se svidjele i recenzije Jurice Palijana u Sfemiru, to je također bio osebujan stil...