Neponovljiva
Posted: 14 Apr 2009, 13:22
„I…to je to, ti si zadnja“.
„Da, na žalost“.
„Kako to misliš na žalost?!“
„Hm…kad bi ti rekla ne bi mi vjerovao, a i onako ste me već osudili tako da je svejedno“.
„Isprobaj me“.
„Mislim da neću“.
„Marija, znaš da sam ja otvorenijeg uma od većine, ta branio sam te na sudu i da sam imao više vremena možda tvoja sudbina ne bi bila tako strašna“.
Vlažnu tamnicu protrese smijeh djevojke u prljavoj, poderanoj haljini koja kao da nije marila za mnoge rane na njezinu mršavu tijelu. Don Giovanni ju pogleda onakvu, naizgled slomljenu sa tugom i suosječanjem u pogledu. Nije mu bila jasna ova djevojka koja kao da je sa veseljem, ali i dozom sijete čekala kraj. A zora, što se upravo borila sa prvim, djevičanskim kapima rose je nosila kraj. Kraj u plamenu inkvizitorske lomače.
„Misliš da bi me mogao spasiti u posljednji tren, ali to tako ne ide. Imam ja svojih obaveza, potpisanih ugovora…“
„Znao sam!“ viknu Don Giovanni, te se ushoda po tamnici „To je Sotonina igra, proklet bio. Marija, ja ti mogu pomoći, ako ti to želiš“.
„Ah, ma daj sjedni, do spaljivanja je još nekoliko sati, a i onako sam zadnja. Moja priča je počela…pa sad više ni ne znam kada, ali je u igru bio uključen jedan papa kojemu je falilo novaca…“
Don Giovanni je gledao pougljene ostatke Marije kako mješaju svoj miris zagorenog mesa sa kasno jutarnjim povjetarcem Medvednice. Vrisak, taj stravični vrisak i plamen koji guta uvojke smeđe, zapetljane kose dok svetinja urla od sreće, koja je tek paravan za onu iskonsku molitvu izgovorenu samo među najhrabrijima: „Hvala Bogu da to nisam ja“. Vjetar podigne pepeo koji pronađe svoj put do Don Giovannijevih usta. Dok je iskašljavao suhu tvar pomiješanu sa vlastitom slinom shvati da zapravo pljuje tijelo jedne nevine djevojke. Sadržaj njegovog želuca, malo hladne patke u lovačkom umaku i kalež vina, se raspe po kamenom pločniku.
Kakvu li je samo priču ova djevojka ispričala. Ma nije mogao vjerovat, to jednostavno nije mogla biti istina. No sada i nije bilo važno, zadnja vještica je spaljena, tu u Zagrebu, a Don Giovanni je na lomaču stavio i svoj primjerak maleus maleficaruma. Znao je svoj daljnji put, vidio ga je jasno poput ove grlice što nadlijeće krovove crkvenog Kaptola. Povući će se iz javnog djelovanja u samostan i posvetit ostatak svog života molitvi i pokušaju da barem malo olakša ovu dušu njenih grijeha. Svrne pogled prema zgarištu, tužno se osmjehne i krene prema vlastitom miru.
Marija ili pravim imenom Zshbfviwhbfviwe-ipsilon, zakopča posljednju kopču na svojim lakiranim, crnim čizmama i duboko udahne. Ova posljednja gaža donijela joj je pravo malo bogatstvo. Nije lako biti spaljen, ali svako ima svoju cijenu, a što si bolji u tom poslu, cijena je veća.
O da, Zshbfviwhbfviwe-ipsilon je bila najbolja i najplačenija «spaljena». Kako je samo vrištala na ovom zadnjem spaljivanju. Misli joj odlutaju prema nedavnom događaju i sa osmjehom se prisjeti užasnutih lica seljaka i sitnih obrtnika koji sa strahom uzvikuju pogrdne riječi.
«Prokleta ti duša…Sotonina kurvo…Dabog' da te užeglim ugljenom hranili u ta tvoja ne sveta usta…Gnjila ti pi…» no dobro taj je stvarno pretjerao, ali nikako joj nije bilo jasno zar oni stvarno misle da si time ogrješuju grijehe. Zar stvarno ne vide da propadaju sve dublje u vlastito hedonističko uživanje u tuđoj muci.
No dobro, ako nitko drugi barem će njezin Šef biti zadovoljan, kaže da mu ovakav razvoj događaja pogoduje. Sada se raja neće ispucavat na vješticama, a to će otvorit tržište za nove oblike zabave. Ma čitav spektar novih proizvoda već čeka odobrenje za distribuciju.
No to nju više ne brine. Ona ide na godišnji, i to dugačak godišnji. Hvala lijepa ali 456 spaljivanja je za njezin ukus sasvim dovoljno. Sad bi se eventualno mogla pržit na suncu ispod neke palme, no veća je vjerojatnost da će prvo otići na sjever, malo skijanja, malo vruće čokolade, malo sexa…
No, prije toga mora još obaviti mali poslić. Okrene se prema velikom ogledalu i provjeri svoje stanje okrećući se u razne poze.
Crne lakirane čizme…visoki sjaj!
Crvena koža…fino zategnuta.
Plameni rep…obožava taj rep.
Dva reda blistavih zuba…i slijepac bi ih vidio.
Šminka i nakit…a što će to njoj.
«Uh što volim samu sebe!» uzvikne i krene kroz hodnik prema galami koja ju je čekala, te izbije na široku pozornicu.
«Dobra večer mili moji, kako vam se činio moj zadnji reality show…»
999 sretnika na orbitalnoj postaji Terra 2 gromoglasnim pljeskom pozdravi najpopularniju glumicu reality showa sa ove strane vanjskog ruba.
„Da, na žalost“.
„Kako to misliš na žalost?!“
„Hm…kad bi ti rekla ne bi mi vjerovao, a i onako ste me već osudili tako da je svejedno“.
„Isprobaj me“.
„Mislim da neću“.
„Marija, znaš da sam ja otvorenijeg uma od većine, ta branio sam te na sudu i da sam imao više vremena možda tvoja sudbina ne bi bila tako strašna“.
Vlažnu tamnicu protrese smijeh djevojke u prljavoj, poderanoj haljini koja kao da nije marila za mnoge rane na njezinu mršavu tijelu. Don Giovanni ju pogleda onakvu, naizgled slomljenu sa tugom i suosječanjem u pogledu. Nije mu bila jasna ova djevojka koja kao da je sa veseljem, ali i dozom sijete čekala kraj. A zora, što se upravo borila sa prvim, djevičanskim kapima rose je nosila kraj. Kraj u plamenu inkvizitorske lomače.
„Misliš da bi me mogao spasiti u posljednji tren, ali to tako ne ide. Imam ja svojih obaveza, potpisanih ugovora…“
„Znao sam!“ viknu Don Giovanni, te se ushoda po tamnici „To je Sotonina igra, proklet bio. Marija, ja ti mogu pomoći, ako ti to želiš“.
„Ah, ma daj sjedni, do spaljivanja je još nekoliko sati, a i onako sam zadnja. Moja priča je počela…pa sad više ni ne znam kada, ali je u igru bio uključen jedan papa kojemu je falilo novaca…“
Don Giovanni je gledao pougljene ostatke Marije kako mješaju svoj miris zagorenog mesa sa kasno jutarnjim povjetarcem Medvednice. Vrisak, taj stravični vrisak i plamen koji guta uvojke smeđe, zapetljane kose dok svetinja urla od sreće, koja je tek paravan za onu iskonsku molitvu izgovorenu samo među najhrabrijima: „Hvala Bogu da to nisam ja“. Vjetar podigne pepeo koji pronađe svoj put do Don Giovannijevih usta. Dok je iskašljavao suhu tvar pomiješanu sa vlastitom slinom shvati da zapravo pljuje tijelo jedne nevine djevojke. Sadržaj njegovog želuca, malo hladne patke u lovačkom umaku i kalež vina, se raspe po kamenom pločniku.
Kakvu li je samo priču ova djevojka ispričala. Ma nije mogao vjerovat, to jednostavno nije mogla biti istina. No sada i nije bilo važno, zadnja vještica je spaljena, tu u Zagrebu, a Don Giovanni je na lomaču stavio i svoj primjerak maleus maleficaruma. Znao je svoj daljnji put, vidio ga je jasno poput ove grlice što nadlijeće krovove crkvenog Kaptola. Povući će se iz javnog djelovanja u samostan i posvetit ostatak svog života molitvi i pokušaju da barem malo olakša ovu dušu njenih grijeha. Svrne pogled prema zgarištu, tužno se osmjehne i krene prema vlastitom miru.
Marija ili pravim imenom Zshbfviwhbfviwe-ipsilon, zakopča posljednju kopču na svojim lakiranim, crnim čizmama i duboko udahne. Ova posljednja gaža donijela joj je pravo malo bogatstvo. Nije lako biti spaljen, ali svako ima svoju cijenu, a što si bolji u tom poslu, cijena je veća.
O da, Zshbfviwhbfviwe-ipsilon je bila najbolja i najplačenija «spaljena». Kako je samo vrištala na ovom zadnjem spaljivanju. Misli joj odlutaju prema nedavnom događaju i sa osmjehom se prisjeti užasnutih lica seljaka i sitnih obrtnika koji sa strahom uzvikuju pogrdne riječi.
«Prokleta ti duša…Sotonina kurvo…Dabog' da te užeglim ugljenom hranili u ta tvoja ne sveta usta…Gnjila ti pi…» no dobro taj je stvarno pretjerao, ali nikako joj nije bilo jasno zar oni stvarno misle da si time ogrješuju grijehe. Zar stvarno ne vide da propadaju sve dublje u vlastito hedonističko uživanje u tuđoj muci.
No dobro, ako nitko drugi barem će njezin Šef biti zadovoljan, kaže da mu ovakav razvoj događaja pogoduje. Sada se raja neće ispucavat na vješticama, a to će otvorit tržište za nove oblike zabave. Ma čitav spektar novih proizvoda već čeka odobrenje za distribuciju.
No to nju više ne brine. Ona ide na godišnji, i to dugačak godišnji. Hvala lijepa ali 456 spaljivanja je za njezin ukus sasvim dovoljno. Sad bi se eventualno mogla pržit na suncu ispod neke palme, no veća je vjerojatnost da će prvo otići na sjever, malo skijanja, malo vruće čokolade, malo sexa…
No, prije toga mora još obaviti mali poslić. Okrene se prema velikom ogledalu i provjeri svoje stanje okrećući se u razne poze.
Crne lakirane čizme…visoki sjaj!
Crvena koža…fino zategnuta.
Plameni rep…obožava taj rep.
Dva reda blistavih zuba…i slijepac bi ih vidio.
Šminka i nakit…a što će to njoj.
«Uh što volim samu sebe!» uzvikne i krene kroz hodnik prema galami koja ju je čekala, te izbije na široku pozornicu.
«Dobra večer mili moji, kako vam se činio moj zadnji reality show…»
999 sretnika na orbitalnoj postaji Terra 2 gromoglasnim pljeskom pozdravi najpopularniju glumicu reality showa sa ove strane vanjskog ruba.
