Saga o Milesu Vorkosiganu

[-fallen-one-]

Krhotine Časti i Barrayar su prequeli Milesu. Mislim, govorim o Milesu a ne njegovim starcima. Btw. Cordelia kick-assa. I kad se makneš možda dalje od toga gdje jesi i pročitaš nešto o Milesu, onda reci.

Naravno, radi se o vojsci ali i genijalnosti kako se uvalja u probleme tako ih se i riješi.

[Zoran]

i ima humora, naravno ako shvačaš takav humor, ima dosta komičnih situacija, a mali je strateški genijalac ...

Budući da nisam shvatio, daj mi navedi humoristične elemente u "Krhotinama časti"?

E si ga našo knjigu koja je "predstavnik" sage... Tamo Milesa ni nema, i to se itekako osjeti. Krhotine su mi bile primjetno slabije i u njima je izostao klasičan humor koji je u ostalim knjigama. Između ostalog, mislim da je to vremenski zapravo prva knjiga koju je ova napisala, onda jos ni nije znala da ce pisati o Milesu.

no, što da joj ja radim. Ona je napisala tu knjigu, potpisala je, ja sam je pročitao i sad nemam želju čitati dalje.
Sama si je kriva. :kava:

[Zoran]

I kad se makneš možda dalje od toga gdje jesi i pročitaš nešto o Milesu, onda reci.

Ne vjerujem da hoću. Probao čitati tu autoricu. Bila mi dosadna. Ima na svijetu previše knjiga da bih joj davao još jednu šansu. :kava:

[Milena]

Hm, meni su priče koje sam preveo bile samo još bolje nakon dovršenog posla. Ali valjda zato što su bile prilično književne, a ne akcija.

Više nego vjerojatno. Nakon prijevoda (bar ja) puno predobro upoznam sve stilističke slabosti i manirizme, pa mi počnu ići na živce... :kava: Zato mi preživljavaju najjači stilisti, tipa Zelaznyja, Moorcocka, Viana... čak mi je i Kay izdržao prijevode, no njegove slabosti nisu u stilu.

[Milena]

Krhotine su mi bile primjetno slabije i u njima je izostao klasičan humor koji je u ostalim knjigama. Između ostalog, mislim da je to vremenski zapravo prva knjiga koju je ova napisala, onda jos ni nije znala da ce pisati o Milesu.

Teško da nije znala: Krhotine časti i Pripravnik za ratnika su u originalu izašle iste godine, AFAIK.

[Dagi]

Što se tiče "strateške" i taktičke genijalnosti, otac Lois McMaster Bujold bio je glasoviti inženjer, a čini mi se da je spominjala kako joj je netko u obitelji bio časnikom, mislim mornaričkim. No, baš s te strane ciklus o Vorkosiganu/Naismithu ima šupljina. Naime, tko je vidio da admiral navlači powerarmor, zajedno s kapetanima pojedinih jedinica (mislim na plovne, ovaj svemirsko-plovne jedinice, ne na kopnene postrojbe) pa onda vodi svoje vesele najamnike u ljuti boj? Tko želi pročitati detaljni elaborat zašto kapetan ne smije napustiti svoje plovilo, preporučam mu Heinlenov romančić Space Cadet.

Inače, cijela saga jest zabavna, dušu dala za propuhati mozak.

[Xaotix]

Ovo s admiralom u power armoru je u potpunosti dosljedno sa StarTrekom.
I nije samo power armor u igri. Isto tako se osobno infiltrirao u POW logor kako bi izvukao jednog čovjeka.
A logori tek nisu mjesto za admirale. U Pripravniku za ratnika barem ima izgovor za ulazak u borbu - želi impresionirati curu.
Inače, ta rupa je objašnjena Milesovom ovisnošću o adrenalinu i potrebom da bude na licu mjesta kako bi direktno dobijao informacije. Mislim da ga na činjenicu da vrhovna komanda treba ostati u kontrolnom centru barem jednom upozorava svaki od suboraca.

U drugom dijelu serije,kad iz vojske prelazi u revizore ta stvar bolje funkcionira. Tad više ne juriša sam, nego barem kraj sebe ima pokoju mrcinu od oružnika...

[Dagi]

I dalje mi je to malo neuvjerljivo... :scratch:

[Aleksandar Ziljak]

Što se tiče Krhotina časti, to je prvi roman iz serije i uvjerljivo je slabije napisan od ostatka serijala. Bujoldica se kao autorica razvijala kako su joj izlazile knjige, srećom relativno brzo, tako da je već treća-četvrta sasvim solidno zabavno štivo. Inače, nisam čitao sve, ali to je pitko i tečno i prilično zabavno. Nije mucho-macho-militaristički nabrijano k'o većina Baenove produkcije iz tog veremena (dakle, druga polovica osamdesetih pa nadalje).

[ratchet]

Dagi teško da bi se zapovjednik čopora plačenika mogao službeno nazivati admiralom. To je više samododijeljeni naslov, a kao privatnik može sam pisati pravila i raditi stvari kako on hoće. S te strane sve štima, nije to vojska, bar ne ono što se pod tim podrazumijeva.
Krhotine časti su zbilja slabe u odnosu na knjige sa Milesom.
Ali za mene je saga o Milesu genijalna iz jednog razloga. Sve sam pročitao barem tri puta. To mi je svakih par godina bilo kao neko štivo za opuštanje, podjetinjavanje ako hoćete.
A mislim da bi, barem meni kao piscu, najveće priznanje bilo da se čitatelji onome što sam napisao uvijek iznova vraćaju i ponovno to čitaju. A ja zbilja nisam jedini koji to radi. A imam i dosta prijatelja koji uopće nisu voljeli SF ali su Milesa čitali i tražili još. I svi su imali poprilično pozitivno mišljenje što je dosta utjecalo i na njihov stav o SF-u općenito.

[talos1]

te su knjige za opuštanje, i dosta stvari je objasnila....samo se treba opustiti i čitati

[kasporovna]

i ja želim čitati o milesu.

kojeg prvo? ide kronološki ili može na volju?

[-fallen-one-]

1. Krhotine Časti
2. Barrayar
3. Pripravnik Za Ratnika
4. Vorska Igra
5. Cetaganda
6. Ethan Od Athosa
7. Braća Po Oružju
8. Granice Vječnosti
9. Ples Zrcala
10. Pamćenje
11. Komarr
12. Građanska Dužnost
13. Zimoslavni Darovi
14. Diplomatski Imunitet

[Dagi]

Dagi teško da bi se zapovjednik čopora plačenika mogao službeno nazivati admiralom. To je više samododijeljeni naslov, a kao privatnik može sam pisati pravila i raditi stvari kako on hoće. S te strane sve štima, nije to vojska, bar ne ono što se pod tim podrazumijeva.

Štima. No, već i zdravi razum nalaže da se cappo di banda ne izlaže u prvom redu. No, kako rekoh...