Hrvatska kao inspiracija stranim piscima

[galaxie500]

Evo, listam jučer novi Interzone (britanski SF časopis), pa je u njemu intervju s Bruceom Sterlingom, a povodom novog romana Caryatids. Već se negdje po našim blogovima spominjalo kako se ključni dio radnje romana zbiva u Hrvatskoj, da citiram: The Caryatids of the book's title are the four surviving clone sisters of a group of seven created by a female Croatian warlord. Vera is a member of a recovery team on the Adriatic island of Mljet, which has suffered toxic pollution....
Ima tu i srpskih imena (Sterling je već smještao radnju na neki neodređeni Balkan i ranije), sestre se zovu Radmila, Vera, Sonja i Biserka, a brat Đorđe.

No, ono zbog čega sam zapravo otvorio topic je priča Ala Robertsona, mladog engleskog pisca, Fishermen, smještena u Omiš, s omiškim gusarima kao glavnim likovima i njihovoj pravednoj borbi protiv Venecije (tj, u priči Fenice). Rijeka Cetina je Sestina, Poljica su Polijica, jedan od glavnih likova je Lazlo Subic (iliti Šubić).
Malo je zeznuo s mađarskim imenom, no dobro, bila su to vremena kad je Hrvatska bila u paktu s Ugarima, premda Omiš baš i ne.
Prije petanestak dana, čitajući jedan stari Galaxy iz šezdesetih, naletio sam i na priču u kojoj se jedan od glavnih likova zove Zagreb, a lani ili preklani su bile i dvije priče u Asimov'su, čini mi se, u kojima su neki likovi bili Hrvati.
Pa ako mogu i stranci, što ne bismo i mi pisali o našim ljudima i krajevima (jest da ima sve više naših pisaca koji stavljaju domaća imena i krajeve u priče, posebice SFerine zbirke, al eto), barem ih bolje poznajemo od njih (sjećam se i ondašnje Harrisonove priče smještene negdje u Istru).

[Porto]

E vidiš... to bi trebalo pitati Krstu Mažuranića.
Sjećam se da je, tamo negdje krajem osamdesetih, pola sata davao reference na tu temu.

Trenutno se se mogu sjetiti samo "Povjesničarke" Elizabete Kostove u kojoj se spominju Hrvatska, neki njeni krajevi i gradovi (Dubrovnik, Zagreb, Split) i monumentalnog romana "Terra Nostra" Carlosa Fuentesa gdje se dio radnje događa u Splitu.

[Milena]

Trenutno se se mogu sjetiti samo "Povjesničarke" Elizabete Kostove u kojoj se spominju Hrvatska, neki njeni krajevi i gradovi (Dubrovnik, Zagreb, Split)

Ah, tamo gdje u Ljubljani služe tradicionalni slovenski čaj u pet i sendviče sa sardinama, a u Splitu na rivi rastu platane... :x :x

Šiška, bio je onaj jedan fantasy s Istranima koji se samo tako zovu, što je to bilo?

[Porto]

bio je onaj jedan fantasy s Istranima koji se samo tako zovu, što je to bilo?

Misliš "Bojno polje Istra" koji je napisal neki tip u Švedskoj?

[Tomislav Sakic]

KA Mazuranic je spominjao to i u svojim tekstovima u Futuri. Mislim Harrison ili Haldeman, bilo je nesto i sa cevapima (kao oruzjem? )

[Dagi]

Krenimo od notornog: Jules Verne, Mathias Sandorf, radnja u Pazinu, Rovinju i Dubrovniku (tek sam na ovogodišnjem Istrakonu nabavio primjerak i već ga čitam).

Spider Robinson, Robert A. Heinlein's Variable Star. Slijedi ulomak.

Opet jedna izjava kamenog lica: "Ja sam jedan od brodskih šest Relativista."

Dosegao sam točku zabezeknuća. Nisam se mogao zaustaviti da ne izlanem: "Pisam ti u krvotok!" (kurziv u originalu, op.ur.) Dobro, trebalo je biti dosta sigurno. A izraz na njegovom licu nije se... sasvim pojavio. No, nekako sam znao da sam zasrao stvar. "Mogu li pogađati, George R: ti si dijelom Hrvat."

Kimnuo je. "Imam čast biti potomkom obitelji majke Nikole Tesle."

Bio sam umoran od ispričavanja, i još umorniji od potrebe za tim. "Bez uvrede. Moja majka je isto bila djelomično Hrvaticom. Obično je to siguran jezik za psovanje. Nema nas dosta ni za držati newsgrupu na životu."

"Razumijem, i shvaćam da nisi mislio doslovce, nego samo kao izbačaj iznenađenja." Oči su mu ponovno zatreptale. Nije to bio baš izraz lica, ali naznačavao je kako bi to izgledalo da ga je zanimalo imati ga. "Ironija je u tome što to je to zapravo doslovce točno. Do kraja ovog putovanja, svi ćemo završiti pišajući jedni drugima u krvotok: sustav ovisi o tome."

Nisam se mogao suzdržati od smijeha.

(preveo Dagi)

[Aleksandar Ziljak]

Ovako:

Harry Harrison je imao priču o kojoj se Rus i Amer (neću spoilati) naganjaju u okolici Makarske. Trebalo mi je pola sata da skužim kakvo je to jelo raznic. Njegova je i "Akcija spašavanja" koja se odigrava negdje na Kvarneru, a referenci ima još.

Ian Watson je navodno imao roman s toponimima tipa "Shooma forest" i "City of Grad" i "Planina mountains".

Aldiss je imao priču u kojoj se nađu zagubljeni Đilasovi spisi iz kojih je očito da je pravi Joža Broz poginuo u Španjolskoj, pa su Britanci ubacili svog čovjeka na njegovo mjesto, a taj je onda uzeo stvar u svoje ruke i postao poznat kao Tito.

Mislim da je Paul Anderson imao neki roman ("Mermaid Children" ili tako nešto) o sirenama oko Šibenika.

[Tomislav Sakic]

"Imam čast biti potomkom obitelji majke Nikole Tesle."

:pottytrain5:

[Tomislav Sakic]

@ Aleksandar: e da, to su te Glambrljine priče, o Poulu Andersonu a bio je "raznic" ne ćevap

[Porto]

Bilo je to davno, ali ne dižu li ono ustaški teroristi u vazduh one neke orbitalne tobogane za transport ljudi u "Reklamokratiji" (The Space Merchants) Pohla & Kornblutha? :scratch:

[Porto]

I evo najnovije u Shimmerzineu, hvala JBT što si nam skrenuo pažnju: "Blue Joe" by Stephanie Burgis

http://www.shimmerzine.com/issue-ten/


Josef Anton Miklovic, Blue Joe, was twenty-one years old and playing the sax in a nightclub in Youngstown, Ohio, when he met his father for the first time.
Joe was on stage with his family band: Karl on keyboard, hunched and intense; Niko on drums, grinning his lopsided, dreamer’s grin; and Ivan, as smooth and polished as a Croatian Clark Gable, playing his shining trumpet like a peal up to heaven.

A saznajemo ponešto i porijeklu braće Miklovic:

Joe touched her cold fingers and tried not to cry in front of his father.
“She was the prettiest girl in Kravarsko,” his father said. “She
wasn’t afraid of anything or anyone. Not even me."

[Dagi]

"Imam čast biti potomkom obitelji majke Nikole Tesle."

:pottytrain5:

Čemu smješko na šekretu?!

[galaxie500]

Čitao sam Space Merchants nedavno, a i sad ga na brzinu prolistao, ali ne sjećam se ustaških terorista, niti sam ih uspio naći.
Što ne znači da ih nema.
No, sjetih se da u priči Lisbon Cube, jednog od mojih omiljenih pisaca iz zlatnog doba, te onog Galaxyja i F&SFa (uz Cordwainera Smitha, Kornblutha i Bradburyja), Williama Tenna, ima sljedeći pasus: "We still haven't forgotten that boner you pulled in Zagreb.
Oh, chief, Jane Doe intervened. It was only a local stunt to discover who was the tallest card-carrying Communist in Croatia."
Priča napisana 1956.,a objavljena 1958. u Galaxyju. Inače, Tenn je još uvijek živ, ima 89 godina, no, nakon 60-tih je vrlo malo objavljivao, zadnju priču negdje sredinom devedesetih u Asimov'su i nekoj antologiji, a u ožujskom F&SFu napisao je super uvod u That Hellbound Train Roberta Blocha.
Jedan je od nekolicine pisaca čije su priče još uvijek svježe i nakon pedesetak godina (možda zato jer su većina satire), a spominjanje Hrvatske kao Hrvatske pedesetih, i to još kod stranog pisca, zahtijevalo je ipak malo širu opću kulturu.
Inače, postoje sabrana djela tog pisca (mislim da su mu objavljene jedna ili dvije priče u Siriusu) u dvije knjige (sve priče i jedan roman stali su u te dvije malo deblje knjige) u izdanju američkog NESFa pressa, izdavača čiji je osnivač klub ljubitelja SFa iz Nove Engleske (Boston).

[Tomislav Sakic]

"Imam čast biti potomkom obitelji majke Nikole Tesle."

:pottytrain5:

Čemu smješko na šekretu?!

Odgovor:

Nisam se mogao suzdržati od smijeha.

(Takvu banalnost nisam dugo procitao.)