Malo sam zaostao, nije me bilo dva dana na netu pa ukratko ono što sma htio. Najprije o gramatici i pravopisu:
Irena, rekla da ćeš uskoro raditi nove bannere za NOSF. Možeš staviti natpis: "NOSF, gdje SF fanovi mrtvi ozbiljni raspravaljaju trebaju li literarna djela biti pismena".
Ne znam tko se sve ovdje sprdao s Jelenom Veljačom i koliko to korelira s popisom imena koja imaju, khm,
liberalan pristup prema pravopisu, ali ako ta korelacija postoji, svakako je riječ o zanimljivom s
psihološkom fenomenu.
Dakle, sakrijte se američki kvazijunaci tipa Supermen i Spajdermen, iz mraka na svjetlo dana napokon izlazi autentični hrvatski superheroj: Nepismen!
O svemu ostalome:
TB wrote:Recimo da sad ja odlučim: e, kupiću priručnik kako se piše po šabloni i napisaću šund kojime ću podilaziti publici. To će biti zanatski vješto, klišeizirano i isprazno, ali će me svi čitati.
Pitanje je ima l' kod nas uopće publike sf i f-a toliko mnogo da joj se može čak i podilaziti?
Nema. Točka i uskličnik. Osim svega što je već rečeno, da ponovim što sam već napisao:
ako pišem zbog ikoga, pišem zbog sebe, jer u ovoj usranoj zemlji ionako novaca od tog pisanja neću vidjeti, a i ako ga vidim, bit će taman dovoljno za počastiti prijatelje ili, u boljem slučaju, za kupiti novi bunt knjiga.(...) Živimo u Hrvatskoj gdje nikakva komercijala ne postoji i gdje se isplati pisati isključivo radi ljubavi prema pisanju, zato da nakon pedeset godina pogledaš policu sa svojim knjigama i kažeš "ovo je bio dobro iskorišten život". Jer ionako ništa nećeš imati od toga što te je pročitalo 500 umjesto samo 100 ljudi.
Dakle, u toj situaciji, nakon što su isprobali sve moguće komercijalne kombinacije, na kraju ispada da se najviše iosplati prikačiti na državne jasle kao što je to napravio Ubiq i zato im svaka čast i neka požive još stotinu godina i neka prijeđu na nešto češći ritam. Amen.