NOSF forum

Nietzscheove žene


Više se ne sjećam od kuda ideja. Mogao bih okriviti Nietzschea: naime, on jest pisao o ženama čija ljepota djeluje samo na daljinu. A kada im se približiš? Pop! Mjehurić nestane…
No, dobro, ne mogu reći da je nestala, prije bih rekao – postala stvarnija, promjenjivija, dinamičnija… podložna neumoljivoj šapi vremena. A ja? Samo sam tražio neku vrstu sidra koje će me uvijek podsjećati na varljivi mjehurić sapunice.

…analgetici su joj upucani prije nekoliko minuta.
Dakako, niti jedan liječnik zdravoga uma ne bi pristao na takvu operaciju. Zato sam programirao autonomnu kiruršku jedinicu – od mene se traži samo povremeno nadziranje.
Simultano.
Električne pile glasnim zujem prolaze kroz kosti prsnog koša. Krajičkom oka primijetim prozirne trake suza kako natapaju jastuk.
Možda bi bilo bolje da sam je uspavao?
Fina prašina uskovitlana piljenjem polako nalazi svoj mir, čelične ruke sada traže moje srce. Držim da bih u ovom trenutku počeo hiperventilirati – srećom, upravljanje ošitom više nije u mojoj nadležnosti.
Pokušava urlati kroz začepljena usta, van izlazi samo malo sline i neraspoznatljivo mumljanje.
Patnja čisti, kažu neki – budale!
Nijemi strojevi sada spajaju arterije i rade završne rezove; konačno – dva srca na pladnju. Vrištim kao luđak, urlam lišen ikakvih ljudskih obilježja – računalo se napokon odlučuje na malu dozu morfija – tek toliko da ne skliznem u bijeg nesvjestice.
A staklaste joj oči zure u taj životni mišić – naravno, ljubav mojeg života ne osjeća nikakvu bol.
Uzimam joj srce, darujem svoje. Smijeh. Biti toliko blizu – nestaju sve nesavršenosti – toplina, miris i –
…alarmi panično zavijaju, dušnik mi se puni kiselom povraćotinom…

Umrla je za vrijeme operacije, zajedno sa mojim darom.
Krivim strojeve.
Postoci su mi bili skloniji, računalo ju je žrtvovalo za mene.
Pa sam joj uzeo i krv, ostavio je ispijenu na hladnom stolu.

Sada me boli.
Ponekad ubrzam puls, i uz suze čekam ognjeni malj koji me zgrči na podu. Tada osjetim prste osuđene na vječnu hladnoću.

…tiho! Moram pažljivo slušati – čuti joj zadnji otkucaj.

Stilski i atmosferski, ovo mi se jako sviđa :cheers: Jako lijepo teče, i izazvalo mi je emocije.

Ali fali mi jedna informacija: kome je trebalo srce? Njoj ili njemu?
Jesi gledao "Return to me"?

niniane wrote:Jesi gledao "Return to me"?

Ne.

Imao bih isti komentar kao i Ninniane. Lijepo teče, ali nije bilo najjasnije što se događa sa srcima.

Stekao sam dojam da je riječ o ekstremnom obliku izražavanja ljubavi, doslovnom poklanjanju srca voljenoj osobi. A luzeri nek izmjenjuju prstenje, uvojke kose i kapljice krvi. Bizarna,uvrnuta romantika. :zbunj:
Taj koncept mi se sviđa.

Ideja mi se zapravo jako sviđa, izvedba je s druge strane ponešto prekaotična za moj ukus.
Ono što mi se čini, barem kako sam ja shvatio, jest da si pomiješao zadatak: nije trebalo napisati nešto što je tebi cool i privlačno tako da je nama odvratno, nego obrnuto. :zubo:

Bahod wrote:Ono što mi se čini, barem kako sam ja shvatio, jest da si pomiješao zadatak: nije trebalo napisati nešto što je tebi cool i privlačno tako da je nama odvratno, nego obrnuto. :zubo:

Ovdje me nešto zanima: što je u ovoj priči meni ustvari "odvratno"?

Ja sam isto prvi put sve shvatio kao ljubavnu priću u kojoj si fizički daruju svoja srca.
Zar ti je odvratna slijepa ljubav?
Onda sam pročitao još jednom.
Ili ti je gadno ostati sam?
Pa sam pročitao još jedamput.
I sada više neznam. :zbunj:

Belzebubbles wrote:Ovdje me nešto zanima: što je u ovoj priči meni ustvari "odvratno"?

Pa dobro 'ko je pisao priču ja ili ti? :zubo:

Meni se prvo činilo da ti je odvratan taj postupak presađivanja. Onda mi se činilo da ti je odvratna naivnost takve žrtve. Pa da ti je odvratno... a ne znam. Moje mišljenje o tome se mijenja svako toliko.

Zaista, možda bih mogao reći da sam slijedio zahtjeve radionice upravo zato jer nitko nije zamijetio izvor mojeg gađenja? U drugu ruku, moglo bi se raditi o toj kaotičnosti... Cijela priča ustvari i jest varka. Gurao sam glavnu temu koja je prilično "zamjetljiva", i pozadinu natopio lajtmotivom (uzročnikom kroničnog gađenja) u kojem sve to pomalo krčka.

Moje objašnjenje ovdje zaista nije previše važno. Samo sam htio istaknuti da se ne radi o onome na što (ja mislim da) Bahod sumnja (tj. slijedio sam pravila). ... :zubo:

Bok! (JA sam nova ovdje, ovo mi je prvi komentar pa imam potrebu pristojno pozdraviti :DD)
A sad rafal:
Moram priznat da mi se par rečenica čini malo nategnutim - gotovo patetičnim (al to i sama činim kada pišem, tako da..), a možda si to i htio postići.
Slažem se da se priča može isčitavati na razne načine, možda je ljubavna, možda samo bolesno kanibalska, ali volim takve priče. Kada ništa nije jasno stavljeno pred tebe, nego zapravo sam stvaraš svoju priču, čitajući nečiju tuđu. I super mi je onda o tome raspravljati i vidjeti kako su je drugi ljudi shvatili.
Ja ju vidim kao metaforu (ne mogu se sjetit one riječi kada je cijeli tekst u prenesenom značenju) svih patnja, odricanja i boli koja se dešavaju u ljubavi..onoj pravoj. A tko zna šta si ti zapravo mislio ovime reći..i jesi li uopće to i htio..

A ja imam neodoljivu potrebu pristojno odzdraviti... Bok! :wave:

Rafal je pravi rafal - kratak i precizan.
Priča je patetična. Moje pisanje vrvi patetikom. Ja bježim od patetike. Baš mi i ne polazi za rukom.

eva wrote:I super mi je onda o tome raspravljati i vidjeti kako su je drugi ljudi shvatili.

Naravno, to je najbolji dio.

Sviđa mi se ovo objašnjenje priče, baš je lijepo...