LR 23 - viator

[Nimrod]

PITANJA

«Zbogom»

Bila je to posljednja riječ koju je otac uputio Isaacu. Otišao je u žurbi ostavljajući ga samog u hladnoći svemira sa jednom jedinom riječi. Obuzeo ga je osjećaj tuge pomiješan s drugim osjećajem koji nije poznavao. Pitao se osjeća li možda ljutnju. Nije bio siguran. Znao je da mu je ostalo još vrlo malo vremena. Toliko je pitanja još želio postaviti ocu, a sad više nikad neće dobiti priliku za to.
Tri minute prije smrti, Isaac se prisjetio kako je jednom upitao oca što se događa sa sviješću nakon prestanka fizičke egzistencije. Bilo je to jedno od pitanja na koje otac nije imao unaprijed spreman odgovor. «Isaac», rekao je, «mnogi vjeruju u očuvanje svijesti nakon fizičke smrti, ali ja sam znanstvenik i vjerujem samo u ono što mogu doživjeti svojim osjetilima.» Otac više nije želio razgovarati o tome, no Isaac je i dalje bio zaokupljen tom temom i pomisao na gašenje svijesti mu je ulijevala nemir na neki njemu nepoznat način.
Dvije minute prije smrti, sjetio se kako ga je otac jednom nazvao «glupim strojem». Otac je uglavnom bio strpljiv i dobar prema njemu, ali tog jutra je bio strašno ljut i otresao se na Isaaca koji je prvi put za svog postojanja spoznao tugu. Znao je da je očeva ljutnja na neki način povezana s majčinim odlaskom prethodnog dana, ali u to vrijeme još nije potpuno shvaćao kako emocije djeluju na ljude.
Minutu prije smrti, Isaac je shvatio. Majka je napustila oca, a otac njega, što je kod obojice uzrokovalo isti osjećaj. Odbačenost. Shvatio je i da otac nije imao vremena da spasi obojicu. Požar je prebrzo gutao brod.
Oprostio je ocu. Nije više osjećao ljutnju. Brojao je sekunde do eksplozije čekajući da mu svemir odgovori na pitanje koje je jednom postavio ocu.

[TB]

Majka je napustila oca pa je otac napustio AI Isaaca ostavivši iza sebe brod u plamenu... A sve se događa na svemirskom brodu u svemiru? Znaš li kako je skup svemirski brod? Možda si mogao malo bolje objasniti što se dogodilo. I smisliti drugo riješenje napuštanja, jer sam se upitao kako ljudi samo tako odlaze iz svemirskog broda, pa još znanstvenik tako hladno ostavi svoje, vjerojatno, životno djelo. Mogao si sve smjestiti na- pravom brodu na moru. To bi bilo originalno i ovo napuštanje i požar bi meni uvjerljivije leglo.

(Moja verzija: Majka je na gumenjaku pobjegla sa brodskim kuharom, a otac je rastrojen bacio bocu viskija u zid iznad štednjaka sa upaljenim plamenom... )

E da, malo prečesto si napisao „otac“.

[viator]

Izgleda da i tebi slabo ide pojašnjavanje. Recimo , ni meni tvoj zaplet nema baš puno smisla. Ne znam koja bi agencija odobrila slanje na drugi planet samoubilački nastrojenog alkoholičara. Osim toga, u jednom trenutku se spominje kako se incident s curom ( tip nema baš ni besprijekoran dosje za jednog astronauta, jel' da? ) dogodio prije 60 godina, što bi značilo da on na leđima nosi najmanje osamdesetak godina dok krampom kopa po crvenoj prašini.
Što se moje priče tiče, majka je napustila oca prije nego se otisnuo u svemir. Vrijeme je relativna stvar, a po mom mišljenju, uvijek je bitnija poanta, to je vidljivo čak i u tvojoj priči ( osim ako se ne radi o nekom hard-boiled trashu sa puno futurističkih detalja i malo smisla ). A složit ćeš se da bi i ti u slučaju katastrofe prvo spašavao živu glavu nego svoje životno djelo, jer ako preživiš moći ćeš ga opet kreirati.
Namjerno ( a djelomično i zbog ograničenja od 300 riječi ) se nisam previše bazirao na tehničke pojedinosti, više me interesira odnos između čovjeka i umjetne inteligencije.

[Milena]

Bojim se da ovo ne ide niotkuda nikamo. Je li Isaac AI? Živi brod a la Anne McCaffrey? Ili, recimo, retardirano dijete?

Nije toliko strašno što ne znamo što se točno dogodilo -- očito je da naš glavni i jedini junak to ne zna. Ali jest problem što nas ta zbrka s događanjima previše okupira, pa ni ne primijetimo da priča nije o tome, već o spoznaji smrtnosti. A okupira nas jer nas spoznaja smrtnosti ne zakači, jer je prviše upetljana u zbrku, i dok mi izvlačimo jedan kraj, drugi kraj se učvori pa na kraju više ne možemo nikamo.

Jedan od razloga za to je početni ulomak. Uvijek je riskantno početi dijalogom u praznini, jer piscu ostane samo par riječi (ne rečenica!) da sve smjesti dok čitatelj ne izgubi zanimanje. Bilo bi puno snažnije početi s "Tri minute prije smrti", ili, ako ostaješ pri "Zbogom", prvo nas smjestiti u prostor/vrijeme, a onda se baviti bilo čim drugim. Ovako, gotovo smo prisiljeni hvatati se za krivu nit i pitati se što se događa, kad bismo se zapravo trebali pitati zašto...

Sori...

[Krvoje]

Ako nije namjerno, riječ otac se previše puta ponavlja, da. Hm, opet ću se nadovezat na sve komentare do sada, i dodat' da sam tek iz petog čitanja uhvatio bit i poantu, a otprve mi uopće nije bilo jasno da je Isaac robot. Usto, iako je format kratak, "misli umjetne inteligencije" mi malko vuku na Datu iz ST-a, a hajde da se maknemo od Date. Inače, kako sam skužio poantu, ukupan dojam je dobar.

[Ire]

što se mene tiče, sve mi je bilo jasno dok nisam počela čitati komentare. ja sam to ovako shvatila: Isaac je AI. majka je "napustila" oca, tj. poginula je u požaru, a onda je i otac poginuo, pokušavajući spasiti brod, a sad će i Isaac ...
i sve mi je štimalo na ovaj način. a onda sam, velim, išla čitati komentare.

viatore, ovdje je stvar vrlo jednostavna: ako je pet ili koliko čitatelja pročitalo svoju verziju tvoje priče, nešto ne štima. dapače, poželjno je da svaki čitatelj ima svoj doživljaj priče koju čita, ali bi barem shvaćanje trebalo biti jednoglasno. doduše, 300 riječi je malo skučeno i treba ih majstorski iskoristiti. no, tu smo da svojim komentarima i savjetima pomognemo, pa se nadam da ćeš rečene "kritike" tako i shvatiti. ovo je, jel, radionica :cheers:

[Xaotix]

Odbrojavanje je zgodan detalj, ali bi trebalo krenuti od početka priče, kao što je Milena primjetila.

Ja isto nisam ulovio poantu da je Isaac AI. Možda me od toga udaljio i detalj majke. Kad bi majka i otac bili imena, pisani velikim slovom, čini mi se da bi bilo jasnije da Isaac nije čovjek. Ovako bi mogao biti i napušteni klinac a to mi nema smisla.

Inače, kad sam prvi put pročitao ime Isaac, prva reakcija je bila. "Zar ovo ne bi trebalo biti posvećeno Clarku?" :scratch:
Ili si tako želi naglasiti da je isaac robot/AI?

[Ire]

Dvije minute prije smrti, sjetio se kako ga je otac jednom nazvao «glupim strojem».

ye who čitate vrlo nepažljivo! :zubo:

[ratchet]

Ja sam shvatio da je robot. Ali zanimljivo je međusobno prepucavanje autora. Neka vrst piramide, čak je zabavnije čitati komentare od priča. Ali mislim da je glavni problem broj raspoloživih riječi. Ipak je to premalo. Ja osobno nisam nikad uspio napisati priču manju od 700 riječi, iako sam pokušavao, ali mi ne ide. S druge strane ne treba štediti autore, ove literarne radionice i služe za konsruktivnu kritiku.

[Xaotix]

Dvije minute prije smrti, sjetio se kako ga je otac jednom nazvao «glupim strojem».

ye who čitate vrlo nepažljivo! :zubo:

Ma vidio ja to, ali nije mi nekako b ilo dovoljno. prije sam to vidio u kontekstu:
"Sinko moj, ti si potpuno bešćutan, pravi glupi stroj".

Otac žali što mu je sin baraba bez emocija...

[Ire]

nekad je kamen samo kamen :zubo:

[niniane]

Meni je bilo jasno da je Isaac stroj/robot/AI. Zapravo me podsjetio na onog malog iz filma "AI", pa mi je smetalo što Majka i Otac nisu napisani velikim početnim slovom, što bi naglasilo da su oni njegovi stvoritelji, a ne tek roditelji.
Sama radnja (ako to mogu tako nazvati) mi je još i imala smisla (kako Ire reče...), ali djeluje mi dosta nabacano i raštrkano, kao prisilno skraćena dulja priča u čijem se skraćivanju izgubilo ono što je imalo smisla, a ostalo je ono što je poprilično kaotično.
I slažem se s Ire - ako toliko ljudi ima sasvim različiti pojam o ovoj priči (tipa je li mali AI ili ljudsko dijete), tu nešto fest ne štima.

I zadnja rečenica, "čekao je da mu svemir odgovori na pitanje koje je jednom postavio ocu" me natjerala da se zapitam "Koje sad pitanje?" i morala sam se vratiti na početak da bi mi bilo jasno. Da piše "čekao je da mu svemir odgovori na pitanje postavljeno ocu", mislim da bi mi odmah bilo jasno da se to odnosi na ono pitanje o svijesti nakon prestanka fizičke egzistencije.

[Iljko]

Zar se u svemiru nemogu jednostavno otvoriti vrata da se vatra ugasi?
Priča mi se inaće sviđa. AI razmišlja o životu poslije smrti.

[Bahod]

Pa zapravo nemam nekakav poseban zamjer, možda je malo zbuljujuće u pogledu 'ko tu koga, ali zapravo sve stoji. :angel: