Krvoje - Veliki Odmor

[Krvoje]

Sjedim, sam sjedim u svojoj klupi i to ne zato što nitko ne želi sjediti sa mnom, već zbog toga što su svi ostali otišli na odmor. Još nekoliko ljudi je ostalo u razredu, ali oni su uglavnom zadubljeni u neku knjigu na svom stolu, ili se spremaju uskoro izići van iz ove prostorije.
Prvog puta sam ju danas vidio kad sam se penjao po stepenicama. Bila je smrknuta, kao što obično biva i mahnula mi. Nije se spuštala dolje s prijateljicom, koju obično viđam pored nje. Kako se zove? Ne zanima me kako se zove njezina prijateljica.
Ne želim se zavaravati, nisam njezinom mahanju pridao previše važnosti. Vjerojatno ni ne pomišlja na onakve stvari, kakve meni padaju na um kad ju vidim. Nemojte mi kvariti doživljaj s takvim slikama, uopće nije u tome stvar. Kad je o njoj riječ, želim zaboraviti svoje i njezino tijelo i staviti seks na stranu. To je tako ljepše.
Sad niti nje nema u mome razredu, inače bih možda pokušao sebe natjerati da učinim nešto za što nikad nemam hrabrosti. Vjerojatno je tako bolje, vjerojatno bih se samo izblamirao da ispunim svoj san... Kako ja to zamišljam? Tako; zamišljam da ću joj prići, i progovoriti stisnuta grla kroz jake otkucaje svojeg srca i kako ću joj reći što mi je na njemu.
Ili je pozvati van, izvaliti nešto tipa da je želim voditi na kavu.
Ili se samo glupo smješkati i eventualno joj se obratiti kad smislim neki jadan razlog za to.
Ne možete se ljudima samo tako obraćati, kao da nemate razlog za to. Mislit će svašta o vama.
Ona je sad negdje dolje. Jedva se suzdržavam od toga da se navirnem kroz prozor i buljim u ono mjesto gdje mislim da bi mogla biti. Već sad mi se čini da čujem njezin glas, negdje ispod one betonske ploče što natkriva školski trijem. Nisam je viđao da prijateljuje s mnogo ljudi, ali onih nekoliko cura koje uvijek s njom razgovaraju redovito su imale cigarete u ustima.
Meni ne smeta što ona puši. Padam čak i u iskušenje da se sam latim cigarete pa to iskoristim kao ispriku da im se pridružim. Gotovo da bih mogao pustiti da se to dogodi samo od sebe. Moglo bi, čini mi se i bez da ja tu puno toga poduzmem, ali ne. Ne bi to bio moj štih.
Ipak sam se naluknuo, pokušavajući ruke namjestiti u položaj koji je najležerniji. Dolje je, u mom vidnom polju, i stoji sučelice s onim novim dečkom, koji me živcira. Možda je samo po sebi dovoljan razlog da mi bude antipatičan to što očito ima njezinu potpunu pozornost, a možda ima nešto u njemu... Otprije nekoliko tjedana što je krenuo u ovu našu školu, dečko mi nekako nije sjeo.
Ne znam zbog čega, ali Bože moj, daleko od toga da gajim iluzije o tome kako se sa svima mogu super slagati.
Ali on, on je bio otresit, napadan i uvijek se postavljao svisoka. Ne volim takve. Takvi koji sebi stvaraju vrijednost, na temelju stava, lažni su i živciraju me.
Možda sam zaljubljeno tele.
Evo, sad ovaj čas on kreće prema njoj i daje mi dovoljno razloga za ljubomoru kojom bih ga mogao rastrgati, ili gaziti ga cijeli dan. Ovo što vidim izgleda mi kao da ju on hvata u naručje. Da, zaista, obujmljuje je jednom rukom, a drugom je gladi po kosi. Mirne duše, kakva očito moja jest, prihvaćam to kao poraz, jer nekako mi i nema smisla ljutiti se na nekog što je dobio bitku koju nisam nikad vodio.
Da me htjela, mene, a ne njega, imala bi me. Naravno, možda bi me htjela da sam joj dao malo više materijala za to...
Sljedećih nekoliko scena zbunjuju me, kako mazohistički ne mogu odvratiti pogled od onoga što se zbiva u prizemlju poda mnom. Čini mi se da ju je on ogrebao, a ona mu poprilično žestoko odgurnula. Niz neprirodnih prizora ispunja moj vidokrug, pa mi dolazi do mozga kako ovdje možda nešto nije u redu.
Zaista, on spretno zamahuje prema njezinom licu, gipkim kretnjama koje ona jednako vješto izbjegava. Ta tučnjava liči na nekakav ulični izgred između dvije ljute mačke. Kao potvrdu mojoj prešutnoj molitvi, ona mu svojim noktima zadaje sve samo ne nježan udarac pa moj ranjeni ponos shvaća da mu zapravo nije ništa. Opet mi se vrati želja za tim da otiđem dolje i rastrgam nekoga.
Ogrebotina koju mu je zadala na licu strašna je i crvena. Crte, njih pet, rasporedile su mu se s dvije strane nosa i izgledaju toliko duboke da mi se čini kako odavde vidim odsjaj krvavog mesa na suncu.
Nokti su joj zaista oštri, a dok ih drži ovako ispružene, djeluju izduženo, poput pandži.
Pruge na njegovom licu ipak se ne presijavaju toliko, na drugi pogled djeluju već tek nezgodno postavljene.
I sad ja zaista osjećam strah, uzbuđen, pri pomisli da ću uskoro otići dolje i umiješati se u sve to. Poput tankih mlazova tekućine, iz njegovih se spuštenih prstiju izliju nokti, kao da su smjesa, i stvrdnjavaju se na dužini za koju bi uzgojiti valjda trebalo nekoliko mjeseci.
Blijede pruge na njegovom licu kao da nestaju. Gledajući njega kako sad prema njoj zamahuje tim noktima, pa nju kako mu natprirodnom brzinom izmiče, shvaćam da sam možda neke stvari potpuno krivo povezao.
A opet, noge mi se same pomiču pa ih gubim iz vida onih nekoliko sekundi koliko mi je potrebno da završim na stubištu i bacim se niz pola stepeništa na drugu njegovu polovicu, prema dolje i van.
Pomalo me bole noge od doskoka, ali me to ne zanima, jer svojim tijelom, cijelim, briga me, skačem ispred nje, ciljajući prema trbuhu njezinog suparnika. Nokti, pandže, čaporci, kako da ih nazovem, oni su tu, istina, preda mnom, ali neću ih gledati, ne moram ih vidjeti. Izgledaju neobično oštro, kao da me mogu dobro porezati, ali to su ipak samo nokti i valjda mogu proći kroz njih kao kroz tanku plastiku.
Strašno jak udarac, na kakav nisam navikao u svojoj 16-godišnjoj karijeri ne-tučnjave, izbacuje me s putanje i završavam u travi. Kotrljam se, pomalo da sam probam ublažiti pad na pod, a pomalo me nosi inercija. Ljudi gledaju, i ne vjeruju. Nitko se osim mene nije pokušao umiješati.
Kao u borilačkoj kompjuterskoj igrici, njih dvoje stoje u pozi tigra i zmaja, dok njemu na licu titra zao i zločest osmijeh, a njoj se pod lijevim ramenom nalazi velika i duboka ogrebotina. Shvaćam da me možda ona to bila gurnula i shvaćam da sam tako ogreban mogao biti ja. Gledajući kako se duga crvena crta na njezinoj ruci stanjuje i svakim mojim treptajem blijedi, shvaćam da se ja možda ne bih tako brzo oporavio.
Također, postaje mi jasno kako su njezini zglobovi na prstima pobijeljeli i ukrutili se, kao da je kroz njih provučena armatura. Borilačke pandže, kakvima se maloprije opremio moj mrski kolega, sad su krasile i njezine ruke.
Zamasi tim prijeteći raširenim dlanovima fijukali su kao da bi mogli nekome otkinuti glavu. Nisam imao prilike to potvrditi, kako su se oboje izmicali jedno drugom jedva nešto spretnije nego što su se pokušavali dohvatiti. Moja guzica se uzvrpolji i ja shvatim da osjećam potrebu ustati i pomoći joj u ovome. Nemoj, ne, rekao je mozak, i objasnio mi kako mu se čini da ga ona zapravo drži podalje od mene. Zaista, svaki nasrtaj koji je odaslalo njegovo bijesno i jako tijelo jasno je kretao prema meni.
Bljesak, negdje odozgora, pogodio me u glavu. Duboko sam udahnuo i doveo se do toga da shvatim kako netko špiglira, kako mi nije ništa. Očito iz istog izvora, svjetlost je nekako našla put i do njegovih očiju. Kod ovako žestoke borbe, ne bih nikad pomislio da bi takvo nešto moglo zasmetati, ali taj je trenutak bio dovoljan da on izgubi orijetaciju i da njezina nježna ruka njegovom obrazu opali šljagu od koje se doslovno složio na pod.
Sad ona dotrči do mene, i zagrli mi glavu, štiteći me, dok sam još čučao. Mislim da sam kroz njezine dlanove čuo blago čudan zvuk, ali bio je toliko prigušen da ne znam. Nisam vidio, i nisam dokraja namirisao ono nešto što se događalo iza njezinih leđa. Još uvijek mislim ono što sam rekao o seksu, makar sam u ovoj sceni završio glavom skoro između njezinih grudi. Ženski parfem i miris odjeće u koju mi je zagnjuren nos malo me je zavrtio. Još i više od toga me opila njezina toplina koju osjećam na obrazu, zbog koje je poželim grliti i biti tako prislonjen uz nju. Nisam je zagrlio, jer ne grliš ljude tek tako, bez veze.
Od čega me štitila? Vidim sad, dok se vraćamo u školu, a ona mi drži prst na usnama. Noktiju kao da nema na tim prstima, a ja nisam čak ni siguran jesam li ono na podu vidio skorenu bijelu hrpicu. Sve je zahvatio grupni zaborav.
Ponašaju se posve normalno, kao da ničeg nije bilo, nitko nije šokiran. Kao da se samo ja sjećam. Ni on više ne leži tamo na podu. Ne vidim ga nigdje. Što je bilo s njim, bojim se pitati. Malo me to kopkalo, ali možda ne previše, jer sam sretan i hodam joj bok uz bok, a to možda nešto znači.
Bez brige, sutra sam ga vidio u školi, nije mu bilo ništa. Jedino što me možda malo čudno gledao. No, u svakom slučaju, klonio se nje, a to znači i da se može kloniti i mene.
Sutra sam razgovarao s njom dosta dugo, i planiram to učiniti i preksutra. To će valjda nešto značiti.

[niniane]

Svidjelo mi se ovo. Zanimljiva ideja - samo bih te molila da mi objasniš zašto se nikome taj fajt ne čini čudnim.. I kako to da se nitko od profesora nije umiješao.

[Krvoje]

Hvala Da, taj dio je i meni izgledao šuplje pa sam zato stavio onu amnezivnu sinesteziju na kraju (od koje ga ona zaštiti svojim zagrljajem). U principu netko/nešto/oni tim ljudima izbrišu pamćenje velikim osjetilnim šokom (bučnim+smrdljivim+blještavim) pa zato na koncu nitko ništa. Znači, fali interakcije s ostatkom likova iz kulise?

[Izitpajn]

I nije objašnjeno tko je špiglirao i zašto, a što je prilično bitno u cijeloj priči.

[Krvoje]

Na to isto znam odgovor Ovo sam zamislio kao poglavlje u jednoj većoj priči (ako je jednom zapišem) pa bi se sve skupa naknadno otkrilo.

[ratchet]

Slažem se sa friškom gospođom u njenim opaskama.Dobro ajde, objašnjenja ti se još mogu progutati, ali onda si daj truda pa objasni to što si zamislio u par rečenica. Priča ne bi bila puno duža ali bi bila mnogo smislenija.

[Krvoje]

U principu mi nije toliko bitno bilo raspetljat' zavrzlamu oko toga tko djeluje u pozadini, nego sam htio pokazat' doživljaj ovog lika (pripovjedača). Dodao sam još dvije rečenice i malo izmijenio pri kraju, jer mi se čini da je hint bio nejasan.

[Krvoje]

Evo, još mijenjah par riječi i konstrukcija koje sam fulao. Još sam htio nadodat: ovo sam nakanio više kao skicu-stilsku vježbu smještenu unutar jedne ideje. Zbog toga je nejasno i možda nedorečeno.

Hvala na kritikama, ljudi

[Bahod]

Evo, još mijenjah par riječi i konstrukcija koje sam fulao...

Hm već sam primijetio da to neki rade, i ne mogu baš reći da se slažem s tom praksom
I kako da ja sad pročitam tu priču koju si ti dorađivao?
Nemojte ispravljati već postojane priče, osim ako vam se nije dogodila nekakva pogreška pri CP-anju.
Otvorite novi tread s nazivom
"Ime priče - prepravke nakon sugestija" ili tako nešto

[Krvoje]

Evo, još mijenjah par riječi i konstrukcija koje sam fulao...

Hm već sam primijetio da to neki rade, i ne mogu baš reći da se slažem s tom praksom
I kako da ja sad pročitam tu priču koju si ti dorađivao?
Nemojte ispravljati već postojane priče, osim ako vam se nije dogodila nekakva pogreška pri CP-anju.
Otvorite novi tread s nazivom
"Ime priče - prepravke nakon sugestija" ili tako nešto

Promijenio sam dva-tri tipfelera i jednu frazu koju sam krivo sročio (otpr. umjesto ne stavio nego). Dodao sam dvije rečenice na kraju koje jasnije opisuju kaj se zbilo. (... Sve je zahvatio grupni zaborav ... Kao da se samo ja sjećam). Shvaćam što hoćeš reći i slažem se, ali mi se čini da su promjene minorne i ne zaslužuju novi thread.

[Nimrod]

Evo, još mijenjah par riječi i konstrukcija koje sam fulao...

Hm već sam primijetio da to neki rade, i ne mogu baš reći da se slažem s tom praksom
I kako da ja sad pročitam tu priču koju si ti dorađivao?
Nemojte ispravljati već postojane priče, osim ako vam se nije dogodila nekakva pogreška pri CP-anju.
Otvorite novi tread s nazivom
"Ime priče - prepravke nakon sugestija" ili tako nešto

Promijenio sam dva-tri tipfelera i jednu frazu koju sam krivo sročio (otpr. umjesto ne stavio nego). Dodao sam dvije rečenice na kraju koje jasnije opisuju kaj se zbilo. (... Sve je zahvatio grupni zaborav ... Kao da se samo ja sjećam). Shvaćam što hoćeš reći i slažem se, ali mi se čini da su promjene minorne i ne zaslužuju novi thread.

Actually, te promjene su tebi minorne, ali su ogromni upitnik onima koji recimo na forum dođu nakon što si ih unio. NJima si oduzeo priliku da vide prije i poslije, te da iz toga nešto nauče. :kava:

[Krvoje]

Ok, označio sam rečenice cjveno ( #FF0000), da ne floodam forum tekstom Uz opasnost da zvučim svadljivo, šta ima k'o gledat moje tipfelere Iz toga pa mogu naučit eventualno da s tekstovima treba čekat i pročitat ih par puta, prije nego ih stave na čitanje. To zapravo je dosta bitno, ali moram primijetiti kako se na tipfelere i tu (1-nu) stilsku omašku nitko od kritičara nije osvrnuo :p