Damir Hoyka

[ratchet]

Čim je nađem u knjižnici pročitat ću je. Nemam love da kupim knjige za koje smatram da ću ih čitati samo jednom, odnosno uglavnom kupujem knjige nakon što sam ih pročitao.
I nemam nekih predrasuda, mislim da ću dobiti ono što i očekujem. Uglavnom Hoyki stavljam plus što je napravio temeljita istrživanja prije nego li se uhvatio pisanja odnosno konzultirao sa stručnjacima. A osobno je na mene ostavio dobar utisak tako da mislim da knjiga i neće biti baš toliko loša koliko su neki očekivali. Mislim da će moj zaključak biti nije loše za početak, ali živi bili pa vidjeli. Kad pročitam napisat ću što mislim o njoj i zašto.

[uglib]

Evo, ja počela i zasad mi je dobro, čak me i iznenadilo.
Ne volim baš kad ima previše tehnikalija jer sam slabo potkovana za te stvari iako se trudim, pa onda se moram i puno više koncentrirati, a Hoyka je odmah u startu nafilau svu silu izuma. Tu sam odmah pomislila na Ratcheta i da bi se to njemu svidjelo. Za divno čudo, nisam se pogubila u svim tim silnim izumima budućnosti, nisam pribjegla ni preskakanju što ponekad činim kad me pisac zamori tehničkim pojedinostima, čak sam i sve pokopčala i zanimljivo mi. A onda mi vrag nije dao mira, pa sam išla vidjeti što ima na kraju knjige, ima li kakvih zahvala kao kod faca od pisaca. I ima, a među njima i Davor Horvatić. Usta su mi se razvukla od uha do uha. :cheers:

[zakk]

Prelistao sam odlomak, i nisam oduševljen. Previše objašnjava — što je možda autoru zanimljivo, ali meni nije.

To je jedna klasična greška wannabee SF wanabee pisaca

Druga je potpuno zanemarivanje postojanja ikoga ko je ranije pisao o istoj temi bolje i pametnije. Nivo pristupa je ovde u rangu SFa pre Novog talasa, a otada se bogme odmaklo :dum:

»Emocije su kod nas ljudi posljedica djelovanja fiziološkog sustava. Ne znam može li se neka varijacija pojaviti na isključivo intelektualnoj razini...«

»Hoćeš li mi pomoći da steknem emocije?«

:bla:

[uglib]

Imaš pravo, malo je previše tog bla-bla-bla, objašnjavanja natanane kao za malu djecu, čak i za mene koja sam velika neznalica. Ovaj ulomak gdje konačno Xavia upada u igru mi se napio živaca.

[Izitpajn]

E, da, i što je to s hrvatskim wannabe SF piscima da imaju fiksaciju na imena koja počinju s X? Šta, nema drugog načina da ime zvuči strano? Sjeća li se tko onog užasnog romana iz (prve polovice?) 90-ih, u rangu Vaniana, ali nije fantasy, nego ZF, nekakva space-opera?

[ratchet]

Ne volim baš kad ima previše tehnikalija jer sam slabo potkovana za te stvari iako se trudim, pa onda se moram i puno više koncentrirati, a Hoyka je odmah u startu nafilau svu silu izuma. Tu sam odmah pomislila na Ratcheta i da bi se to njemu svidjelo.

:dum:
Zar ja zbilja toliko gnjavim sa tehničkim detaljima, a uvijek nastojim objasniti što jednostavnije mogu?

A u mojoj knjižnici nemaju Hoykinu knjigu, a imao sam volje pročitati je.

[ratchet]

E, da, i što je to s hrvatskim wannabe SF piscima da imaju fiksaciju na imena koja počinju s X? Šta, nema drugog načina da ime zvuči strano? Sjeća li se tko onog užasnog romana iz (prve polovice?) 90-ih, u rangu Vaniana, ali nije fantasy, nego ZF, nekakva space-opera?

Ti stvarno čitaš svakakve zvizdarije. A to sa takvim imenima je, mislim, nasljeđe iz ranih godina američkog SF-a kad su njima jedino takva imena ( jer imigracije su imali od svugdje ) zvučala strano.

[Izitpajn]

Ma nisam čitao, samo sam se zgražao...

[Dagi]

E, da, i što je to s hrvatskim wannabe SF piscima da imaju fiksaciju na imena koja počinju s X? Šta, nema drugog načina da ime zvuči strano? Sjeća li se tko onog užasnog romana iz (prve polovice?) 90-ih, u rangu Vaniana, ali nije fantasy, nego ZF, nekakva space-opera?

Ti stvarno čitaš svakakve zvizdarije. A to sa takvim imenima je, mislim, nasljeđe iz ranih godina američkog SF-a kad su njima jedino takva imena ( jer imigracije su imali od svugdje ) zvučala strano.

Ma bilo je toga u Hrvata u doba "Siriusa" koliko hoćeš. U pravilu su to bila nadri-latinska imena protagonista, a radnja se zbivala u nekoj generičkoj Srednjoj Europi. Mislim da je to nasljedje od europskih SF pisaca iz šezdesetih; primjerice, ima toga dosta kod Nesvadbe. Tek devedesetih likovi se počinju zvati Jura, Štef i Ante, ali to je nova generacija autora.

[galaxie500]

Čini mi se da je Nesvadba potpuno krivi primjer. Upravo vrtim jednu njegovu zbirku (The Lost Face) i sve je puno samo čeških, njemačkih, ruskih i engleskih imena. Ni jedno poput Xavia ili takvo što. No, možda u Tragovima snježnog čovjeka i ima poneko ( premda se ne sjećam, a čitao sam je prije godinu dana).

[Dagi]

Na Tragovima snježnog čovjeka i mislim. S obzirom na općedostupnost Epohinog izdanja iz 1965., sklon sam tezi da je Nesvadba uopće imao utjecaja na hrvatske autore iz generacije "Siriusa". S druge strane, ja sam pak čitao tu knjigu još davnije, pa je moguće i da jesam u krivu.

[galaxie500]

The Lost Face je zbirka za anglosaksonsko tržište u kojoj je i više od pola priča iz našeg izdanja Tragovima snježnog čovjeka, kao i neke koje nisu u njemu, a u našem prijevodu ih ima nekoliko koje nisu u engleskom izdanju.
Inače The Lost Face je američki reprint engleskog izdanja koje se zvalo In the Footsteps of the Abominable Snowman.
Meni se čini da su uzrok egzotičnih imena u domaćem SFu više autori poput McCaffrey i njenih Helve i Killashandre, Martin sa svojim neobičnim imenima u nekim pričama iz sedamdesetih, kao i dosta SFa iz pedesetih i ranije kad su se alienima davala egzotična imena nalik na ova iz naslova Hoykina romana. A našlo bi ih se dosta i u fantasyju.
Što se tiče istočnog SF-a, mislim da ni Lem, ni Strugacki nisu puno koristili takva imena (kao ni drugi ruski i slični autori), osim možda kao stanovnika drugih planeta. Ali to ću provjeriti kad malo prolistam po knjigama.
http://home.sprynet.com/~awhit/nesvadba.htm

[uglib]

E, da, i što je to s hrvatskim wannabe SF piscima da imaju fiksaciju na imena koja počinju s X? Šta, nema drugog načina da ime zvuči strano? Sjeća li se tko onog užasnog romana iz (prve polovice?) 90-ih, u rangu Vaniana, ali nije fantasy, nego ZF, nekakva space-opera?

Jedino ime koje počinje slovom X, tek sam na 89. stranici je Xavia. Inače, imena ima svakojakih, to valjda ide uz skoro globalno ujedinjenje, izmiješala se škvadra od kojekuda, sa svih strana svijeta. Ima i naših.

Xavia se punim imenom zove Frances Xavia Bryce i virtualna je kopija znanstvenice Frances Bryce koja je na odmoru i nema pojma što se događa s njezinim projektom. Sve virtualne kopije moraju imati srednje ime koje počinje slovom X, a razlog je što rijetka srednja imena počinju tim slovom, pa se tako lakše zna da je riječ o virtualnoj osobi.

[uglib]

Smorio me Hoyka, negdje sam zagubila papir sa svom silom natuknica što me ubilo u pojam. Jest da ja volim metaforski kičeraj, ali kad ga ja smislim, pa se sama sebi divim neko vrijeme i delitam ga ako se uspijem privesti svijesti, ali kod drugih ga ne podnosim.

Drugi dio knjige sam nepažljivo čitala, malo i preskakala, pa je moguće da mi je nešto važno promaklo, tako da tu samu sebe diskvalificiram kao osobu do čijeg bi se mišljenja trebalo držati. Glavni razlog moje površnosti je bio što mi je glavni lik Wade, beskrajno išao na živce. Ne volim takve "savršene" junake, ni u literaturi, ni na filmu, ni u privatnom životu.

I promaklo mi ima li još kakvog spomena o Wadeovoj ženi i djetetu koji su misteriozno nestali na samom početku. I još me dotuklo što njegova anroida izgleda isto kao nestala žena. I uopće su mi mlake te njegove njegove žene, umjetne, prave i virtualne, tako da si na kraju pomislih da su baš zaslužile jednog takvog savršenog dosadnjakovića. Eto, ove moje opaske uopće nemaju veze s književnom stranom djela. To mi se nekako pogubilo u živciranju nad likovima.